Prodaja autorskih prava i što hrvatski glazbenici misle o tome

Vijest o prodaji autorskih prava Boba Dylana svojedobno je odjeknula poput bombe unutar glazbene zajednice

O značaju tog poteza kolega Jurilj je već napisao sjajan tekst, a Dylana su, u međuvremenu, u tom poslovnom pothvatu slijedili Neil Young, Stevie Nicks, Paul Simon, Red Hot Chili Peppersi, Bruce Springsteen, nasljednici Davida Bowieja te brojni drugi kolege. Industrijski kuloari ovih dana bruje o mogućoj prodaji kataloga Queena, koji bi trebao oboriti sve dosadašnje rekorde – cifra koju su investitori spremni platiti za autorska prava i master snimke benda prelazi milijardu dolara!

Kako zapravo prodaja autorskih prava izgleda u praksi i što ona točno znači?

Jednostavno rečeno, u zamjenu za izdašnu jednokratnu isplatu, autor ustupa sve svoje buduće honorare za javno izvođenje, emitiranje i korištenje pjesama u reklamama, serijama i filmovima. Prodaja prava je prvenstveno alat financijskog osiguranja: autori umjesto redovnih godišnjih isplata putem svojih autorskih društava uživaju u (milijunskim) iznosima kojima osiguravaju svoju starost i potomke.

Iako autorsko pravo ne traje vječno, ne radi se o kratkoročnoj investiciji: za autora, ono traje tijekom njegova života i još 70 godina nakon njegove smrti. Prava izvođača i izdavača traju 50 godina od trenutka izvedbe, tj. 70 godina ako je riječ o snimci (fonogramu).

Zahvaljujući zvučnim imenima, ova je tema dodatno zainteresirala javnost za pitanja intelektualnog vlasništva, autorskih i srodnih prava te ekonomske vrijednosti kreativnih proizvoda. O tome smo popričali i s nekolicinom hrvatskih autora koje smo, između ostalog, pitali bi li se i sami nekad odlučili za sličan poslovni potez…

Neno Belan/Filip Bušić

Kantautor Neno Belan ima razumijevanja za svoje starije kolege: „Dylan je punoljetna osoba, zrela i odgovorna za svoje postupke. Ima pravo napraviti što god želi od svog djela, a s obzirom na to da se itekako već obogatio u životu od svog rada i talenta, mislim da ga mogu razumjeti. Također, sasvim sigurno nije prodao svoja prava ‘za kikiriki’.“

Jedan od Dylanovih klasika s brojnih tuluma omiljena je Belanova pjesma: „Mnoge su mi omiljene, ali ‘Knockin’ on Heavens Door’ je ta neka. Ona je bezvremenska i ne postoji financijska protuvrijednost te skladbe. Moja emocionalna procjena je da joj je vrijednost nemjerljiva!“

Belanov katalog pjesama bogat je i raznolik te svom autoru donosi stabilne godišnje prihode. No, što bi ga natjeralo da se i sam odluči krenuti Dylanovim stopama i prodati svoje životno djelo?

„Ovisi o životnim okolnostima, kao i o ponudi, dakako. James Bond kaže ‘nikad ne reci nikad’, a svi smo gledali film Nemoralna ponuda koji je veoma životan pa u tom kontekstu možemo tražiti odgovor na ovo pitanje. No, autorstvo se ipak zauvijek piše i ostaje.“

Mayales/promo

„Mi smrtnici još dugo nećemo znati koja je prava pozadina ove priče, odnosno koje su cifre doista u pitanju – što je, na kraju krajeva i manje bitno. Jasno je kako iza svega stoji pokušaj glavnih igrača u industriji da preko jedne ovako eksplozivne vijesti poguraju neke nove poslovne trendove odnosno razmišljanja svih uključenih, tako i javnosti. O kojoj se konkretno ideji radi bit će razvidno kroz koji mjesec, godinu“, oprezan je Petar Beluhan, frontman i autor Mayalesa.

„Još uvijek ne znamo je li to pozitivna vijest za same autore, osim što već sada mogu tvrditi da je iznimno pozitivno to što se za jedan relativno nekomercijalan opus, ali neupitne kulturne vrijednosti, spominju cifre iste ili veće nego za sportske zvijezde. Svi mi ostali autori o tome možemo samo sanjati, iako je, generalno, pozitivno to što se naglašava vrijednost autorstva kao neke monete u sadašnjosti, a još više u budućnosti.“

Beluhan, pak, radi jasnu razliku između moralnih i imovinskih prava autora: „U ovom se slučaju doista radi samo o cifri i postotcima. Autor uvijek ostaje autor svoje pjesme, a poslovno eksploatiranje iste možda nije loše prepustiti nekome tko je poslovniji i uspješniji na tom polju. Pitanje je samo za koji iznos ili postotak ustupiti prava na svoje pjesme. Sve ove teme tjeraju nas autore na to da počnemo razmišljati o tome. Treba samo paziti da nam računovodstvene misli ne otupe artističku oštricu!“ zaključuje Beluhan.

Tibor Karamehmedović/promo

Dubrovački autor i glazbenik, Tibor Karamehmedović (Silente), veliki je Dylanov fan, ali i sljedbenik njegovog pristupa glazbi i radnoj etici: „Najveći živući pjesnik, a za neke i veći od Shakespearea. Disident, demibog pravednosti. Pjevač iz Minnesote s Nobelom. Da još i magistar ekonomije čuči u tom čovjeku, razumije se, nije nemoguće. Ali sumnjam da je ova prodaja loša ili čudna odluka.“

No, bi li se i Tibor lako odrekao svojih bisera poput ”Terce na tišinu” i ostalih pjesama koje potpisuje s bratom Saninom?

„Uz određene okolnosti, bih, ali na neki način i već jesam. Moje iskustvo je potpisivanje ugovora s nekim tko će mi odmah dati pare za snimanje albuma i ja mu dajem postotak svojih prava na određeni broj godina koliko procijenimo da ona vrijede i da će ulagač vratiti. Kredit u nekoj vrsti. Nasuprot, mogu se okladiti pa sam platiti, uzeti ta prava i živjeti ili umrijeti od mača, što je moj princip jer ovdje love i nema previše.“

Kakvo je njegovo iskustvo s izdavačima i nakladnicima? „Proboj izvođača dogodi se bez obzira na diskografa i plasman. Probao sam oboje. Neki diskografi uzimaju doživotno ta prava jer tvrde da su kreirali karijeru umjetnika. To su sve lake riječi za prevaru pa vidimo na istoj pozornici festivala i ljude kojima je simpatija cilj i kojima je posljedica. Narod konzumira umjetnost kako on želi i sumnjam da će autori promijeniti išta. Sudbina Beatlesa i Štulića imala je zajedničku točku iz jednog kuta. Što se točno onda tu pita, zar ikog šokira nepravda i licemjerje? To ja jedem za doručak i rado bih prodao svoja životna prava za nešto što je životu nalik više.“

Za kraj, Tibor nas, poput svog uzora, ostavlja sa znakovitom porukom:
„Prodaje se komercijalna vrijednost pjesme, a ne pjesma ili stav. Ima dosta idiota poput mene, ali sumnjam da itko od nas mjeri život tako da će se pitati koliko mi vrijedi majka, ljubavnica, prijatelji, loša iskustva? Svi smo mi kurve samo za drugačije stvari, Freddy moj…“

Svi dosadašnji, ali bez sumnje i budući slučajevi prodaje će, vjerujemo, dodatno zainteresirati i same glazbenike da se više educiraju o svojim pravima, pogotovo u kontekstu rastućeg digitalnog tržišta glazbe. Dobar početak je, primjerice, edukativna prezentacija INTRO HDS ZAMP-a dostupna na linku.