Axel Voss: „Kreativci, ojačajte svoju pregovaračku poziciju!“

Djela generirana umjetnom inteligencijom, u konačnici, razrjeđuju fond tantijema

Europski parlamentarac, Axel Voss, boravio je tijekom studenoga u Zagrebu na poziv Međunarodne konfederacije glazbenih publishera (ICMP) koja mu je pritom uručila posebnu nagradu za značajan doprinos industriji glazbenog nakladništva. Kako se navodi u obrazloženju nagrade, Voss je kao dugogodišnji zastupnik u Europskom parlamentu bio glavni pregovarač za EU Direktivu o autorskim pravima iz 2019. (uključujući članak 17. koji je promijenio pravila igre u pogledu licenciranja glazbe za digitalne usluge poput YouTubea, TikToka, Instagrama itd.). Trenutni je predvodnik u radu EU-a na zakonima o umjetnoj inteligenciji i dugoročni je zagovornik autorskih prava.

Uvod u razgovor kojeg smo vodili u zagrebačkom hotelu Zonar bilo je otrežnjujuće izlaganje g. Johna Phelana, direktora ICMP-a, o trenutnim izazovima AI generiranih sadržaja s kojima se suočava glazbena zajednica. “U svim tvrtkama koje zastupamo, bilo da je riječ o glazbenim majorima poput Universala, Sonyja i Warnera ili malim tvrtkama s nekoliko artista, primjetna je skepsa prema AI sustavima i prilici da se naplati korištenje djela. Već 12 godina borimo se da YouTube pravedno plaća kreativce, prošle godine je cijeloj industriji globalno isplatio samo 8 milijardi. To je vrlo mala količina novca u usporedbi sa stvarnim količinama korištenja. Stoga naše tvrtke brane ekskluzivna prava naših autora kazati ne tvrtkama poput OpenAI-a, Sunoa i Udio. Previše je pritisaka tehnoloških tvrtki da pokušaju zgrabiti sve. Surađujemo s vladama cijelog svijeta na ovim pitanjima umjetne inteligencije, a kada im pokažemo kako te prakse zapravo funkcioniraju, to je tzv. ripanje streama na steroidima. Primjerice, ako odem na YouTube i preuzmem jednu pjesmu s YouTubea, to je ripanje streama. Ono što tvrtke poput OpenAI-a i Sunoa rade je u biti ripanje cijelog kataloga sa Spotifyja, Applea i svih naših licenciranih partnera. Oni zatim to koriste u treniranju svojih modela na ne baš sofisticiran način i završavaju s ovim ilegalnim rezultatima. To je ono što treba zaustaviti, nema isprike za korištenje djela bez licence”.

Činjenica da su za treniranje glazbenih AI sustava atraktivna uglavnom velika imena poput Eda Sheerana, Taylor Swift, Beatlesa, ABBA-e i Michaela Jacksona, tek je vrh sante koja skriva puno veću ugrozu kreativnoj glazbenoj zajednici: “Glazbu umjetne inteligencije podijelili bismo u četiri vrste. Često tekstove pišu ljudi, a zvuk stvara umjetna inteligencija ili obrnuto. Ponekad ljudi koriste umjetnu inteligenciju kako bi uobličili sve to. A često je glazbu u potpunosti kreirala umjetna inteligencija, pritisnete gumb i dobijete sadržaj. Najveći rizik predstavljaju strojno generirana djela koja preplavljuju sustav. Brojke od 50 000 umjetnih pjesama dnevno na Deezeru svjedoče da se problem pogoršava. 97% korisnika ne može razlikovati djela potpuno generirana umjetnom inteligencijom od onih koje su stvorili ljudi. To je zabrinjavajuće jer to, u konačnici, razrjeđuje fond tantijema. Dakle, moramo puno toga ispraviti i ispravno urediti zakon. Ako to ne napravimo kako treba, onda ćete otkriti da će radija i televizije sve više početi koristiti AI za svoju pozadinsku i produkcijsku glazbu, kao što se već koristi i u YouTube shortsima jer je takva glazba jeftina ili besplatna”.

Budućnost je, dakle, već odavno tu, a situacija poziva na trezvenost i grupiranje, poglavito udruženja kreativaca na globalnoj i lokalnoj razini. Poruke trebaju biti jasne i odlučne, a jedna od adresa primatelja je i ona zastupnika Vossa…

Prije nego zaronimo u problematiku, čestitke na nagradi ICMP-a. Ona se uvelike odnosi na vaše napore prilikom izglasavanja EU Direktive o autorskom pravu 2019. Možete li, iz današnje perspektive, objasniti njen značaj za cjelokupni pejzaž kreativnog sektora, pogotovo glazbene kreativce i autore?

Kreativni sektori, uključujući dakle autore i tekstopisce, sada imaju svojevrsni pravni argument u tvrdnji da društvene mreže i platforme moraju imati licencu za sadržaje koje na njih postavljaju korisnici. Prije je postojala neka vrsta odgovornosti za korisnika koji bi kršili ta autorska prava, ali sada je ta odgovornost prebačena na platforme. One su uvijek govorile: “mi samo pružamo prostor za vašu promociju, ali nismo odgovorni za sadržaj”. Također, znamo da što je više atraktivnog sadržaja na platformi, to je i platforma privlačnija korisnicima. Zato smo promijenili ovu vrstu odgovornosti s korisnika na platforme i sada platforma ima svoju obvezu licenciranja.

Međutim, čim je jedan problem riješen, evo i drugog, možda i ozbiljnijeg, a to je sadržaj kojeg generira umjetna inteligencija. Živi se autori na streaming platformama odjednom natječu s tisućama AI pjesama…

Borba, čini se, nikad ne prestaje. Željeli bismo početi rješavati probleme i ne dopustiti da se razbuktaju na način sličan društvenim mrežama. Ne smijemo ih samo pustiti da rastu bez nadzora i rade što žele. Potrebno je jasno naglasiti načela autorskih prava te programerima umjetne inteligencije ukazati što je ispravno, a što pogrešno.

Možete li predstaviti neke konkretne načine na koje to namjeravate učiniti?

Prvenstveno, smatram da je potrebno razmotriti članak 4. Direktive koji dopušta pristup djelima u svrhu rudarenja teksta i podataka. Iz meni nepoznatih razloga, ostali ne dijele moje uvjerenje i u tome ne nalazim smisao.

Također, raspravljamo o vidljivosti, nastojimo da razvojni programeri umjetne inteligencije ne moraju kršiti autorska prava zato jer ne znaju gdje se nalazi nešto što je zaštićeno. Drugim riječima, potreban nam je element koji će označiti što je zaštićeno, a što nije i sve što nije zaštićeno, može se koristiti za rudarenje. Moramo istupiti inače ćemo se suočiti s političkim problemom tehnologije naspram autorskih prava, a to je ono što bih općenito želio izbjeći. Ono što se sada događa je kršenje autorskih prava, korištenje djela za obuku velikih jezičnih modela predstavlja novu upotrebu tih djela i zato je potrebno naglasiti principe autorskih prava. Istovremeno, trebamo i razmisliti o tome kako pojednostaviti licenciranje u ovom digitalnom okruženju uz transparentno poštivanje autorskih prava. 

Kakav je pritom stav programera umjetne inteligencije? Njima zasigurno nisu jednako privlačni svi podaci, odnosno zaštićena djela…

Ono što trenutno vidimo jest da su generativni sustavi zainteresirani samo za velike, pa zato moramo razmisliti i o tome kako možemo ojačati pregovaračku moć o pravima svih, što je posebno važno za tisak i medije. Dakle, postoji ideja o nekoj vrsti, recimo, središnjeg popisa ili registra koji će predstavljati svojevrsni one stop shop sa svime što se može i ne može koristiti. S druge strane, ako nitko nije zainteresiran za to, onda tražimo stop signal za zaustavljanje domena ili pristupa djelu zaštićenom autorskim pravima tako da postoji neka vrsta strojno čitljivog signala za zaustavljanje. I to moramo standardizirati kako globalnim tvrtkama ne bismo ostavili previše prostora za manevriranje i izgovore. Idite, dakle, na to mjesto za popis ili poštujte stop signale. Ovo je ideja kako bi se olakšao proces licenciranja i vidljivosti onog što je dopušteno, a što nije.

Posljednji slučaj “borbe” između tehnologije i autorskog prava je ona između njemačkog kolektivnog društva GEMA-e i OpenAI-ja koji je rezultirao sudskom presudom u korist GEMA-e…

Prilično sam zadovoljan što je sud zaključio kako je riječ o kršenju autorskih prava jer trenutno u SAD-u vidimo različite presude. Ovo je već jako korisno, naravno, pa ako imamo četiri ili pet ovakvih ili bilo kojih slučajeva, onda to treba protumačiti i Europski sud pravde zbog europskog prava na kraju. Nisam do sada pročitao presudu i ne znam koliko se raspravljalo o famoznom članku 4, što je za mene glavni interes. Kada se 2019. donosio taj članak o rudarenju teksta i podataka, namjera je bila korištenje podataka isključivo za osobne potrebe. Poslije tog korištenja podatke je potrebno izbrisati, a sada odjednom imate slučaj u kojem se to koristi kao model poslovanja, što uopće nije bila namjera zakonodavca.

S druge strane, u Švedskoj imamo slučaj u kojem kolektivno društvo licencira svoj katalog AI tvrtkama kako bi ga one legalno koristile za rudarenje podataka, odnosno treniranje svojih modela. Kako se, zapravo, glazbena industrija treba postaviti u ovim slučajevima, pogotovo što izgleda da veliki igrači uglavnom “soliraju” i rade direktne dogovore?

Pravno gledano, sada stvari postaju malo teže. Mislim da su svi ugovori između skladatelja i organizacije za kolektivno upravljanje već uključivali neku vrstu zastupništva za podatke o obuci velikih jezičnih modela. To je jedan problem koji vjerojatno trebaju riješiti međusobno. Slijedeći logiku digitalnog svijeta, naravno, uvijek bi bilo bolje imati centralizirani sustav u kojem imate veću pregovaračku moć i možete ponuditi što više podataka koje imate. Uvijek bih preporučio da se u svakom sektoru pokuša doći do centraliziranog sustava za pregovaranje o svemu tome, umjesto da je fragmentiran. Zato bi tendencija prema organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava iz ove digitalne logike bila divna. Međutim, neki od autora ne žele biti dio organizacije za kolektivno ostvarivanje i stoga kao zakonodavac trebamo imati na umu da imaju ista prava kao i drugi… Ranije spomenuti središnji registar bi ovdje mogao igrati ulogu ili može igrati ulogu, ali moramo biti oprezni jer sustav sada funkcionira samo kako bi preživjeli najveći, što je pogotovo slučaj u tisku i medijima, ali i drugim sektorima. Dakle, dogovaranje putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava bio bi najbolji put naprijed, ali za moju stranku i moje razmišljanje, sloboda ugovaranja je također izuzetno važna i tu može doći do komplikacija naspram onih koji možda nisu članovi tih organizacija.

Kako se onda, u konačnici, postaviti prema cijeloj priči, pogotovo s pravne strane?

Situacija mora biti potupno jasna: ako je čovjek sto posto autor, onda je djelo zaštićeno. Ako je autor sto posto stroj, onda ne bi trebalo biti zaštićeno. Ali, koji je prag? Ako je 50,01% djelo čovjeka, je li ono još uvijek zaštićeno ili nije?