Dr. sc. Romana Matanovac Vučković: "Zakoni potpuno kaskaju za razvojem umjetne inteligencije"

Dr. sc. Romana Matanovac Vučković redovita je profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najvećih autoriteta u području intelektualnog vlasništva.

Uz bogato znanstveno iskustvo, iza sebe ima i plodnu glazbeničku karijeru kao profesionalna gitaristica koja se usavršavala na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu. Na nadolazećoj MAK konferenciji u Zagrebu, 16. i 17. studenoga, dr. sc. Matanovac Vučković pristupit će temama glazbe i umjetne inteligencije u kontekstu autorskog prava. Kako se može iščitati iz razgovora, riječ “uzbudljivo” je preblaga za sve što nas čeka u narednih nekoliko godina na području razvoja umjetne inteligencije! Uz aktualne makk-ovske teme, saznali smo i kakva je situacija u Hrvatskoj s primjenom novog Zakona o autorskom pravu, kako hrvatski autori stoje na digitalnom tržištu te što sljedeće godine očekuje domaće izvođače i diskografe…

Moto ovogodišnjeg MAKK-a je “AI: alat ili autor”. Što na to kaže struka, može li se uopće umjetna inteligencija deklarirati kao “autor”?

Za sada se možda najbolje osloniti na upute koje je dao američki ured za autorsko pravo, US Copyright Office Guidelines, o načinu gledanja na tvorevine koje su nastale djelovanjem umjetne inteligencije. Ako je riječ o jednostavnom korištenju generativne umjetne inteligencije, to znači da je riječ o tehnologiji koja sama, na temelju vrlo jednostavnih uputa stvara neku sliku, glazbu i slično, na primjer, kad Midjourney radi na temelju „prompta“. U takvom slučaju, nije riječ o mogućem autorstvu umjetne inteligencije. Ali ona nije ni alat jer, po definiciji, alat služi čovjeku da stvara nešto uz pomoć alata. Ovdje je umjetna inteligencija, recimo, stvaratelj na temelju postojećih podataka, ali nedostaje ljudska kreativnost koja bi rezultat stvaranja učinila autorskim djelom. Postoje već odluke američkih sudova i sudova drugih država da se generativnoj umjetnoj inteligenciji ne pripisuje autorstvo. Međutim, ukoliko postoji doprinos čovjeka kojim on modificira tvorevinu stvorenu umjetnom inteligencijom s dostatnim stupnjem originalnosti ili kad čovjek radi neke kompilacije ili utječe na konačan izgled tvorevine svojim kreativnim doprinosom koji je širi i veći od običnih uputa umjetnoj inteligenciji, tada možemo reći da je taj doprinos autorski i da je umjetna inteligencija u takvim slučajevima alat čovjeku za stvaranje autorskog djela.

Kako se zakonski okvir generalno snalazi s dinamičnim razvojem umjetne inteligencije, pogotovo u kontekstu glazbene industrije? Drugim riječima, koliko zakoni kaskaju za tehnologijom?

U posljednjih trideset godina, zakoni potpuno i sveobuhvatno kaskaju za bilo kakvim razvojem digitalnog tržišta, pa tako i sada s razvojem umjetne inteligencije. Neki kažu da je dobro imati potpunu slobodu i dopustiti tehnologiji da se slobodno razvija, no ja nisam pobornik te ideje. Uostalom, slobodan razvoj digitalnog tržišta i platformi poput Youtubea te besplatno dijeljenje glazbe na internetu pokazali su se pogubnim za glazbenu industriju i pitanje je kako će to završiti. 

Konkretno, YouTube je pun primjera AI kreacije u kojima npr. Freddie Mercury pjeva pjesmu ABBA-e ili Elvis Presley pjesmu Eda Sheerana. Kakva je legalnost tih djela?

Tu ne vidim toliki problem u legalnosti ako Youtube plaća za korištenje glazbe na internetu i ako su ta korištenja pokrivena licencom za plaćena autorska prava skladateljima te glazbe.

Pitanje zaštite

No, recimo da sam pjevač koji ne želi da se njegov glas koristi u takvim kreacijama. Koliko sam trenutno zaštićen po tom pitanju i kome se mogu obratiti za zaštitu?

Riječ je o osobnom pravu glazbenika koji se može zaštiti privatnom tužbom i zabranom usmjerenom prema onome tko neovlašteno koristi glas. Teoretski, sada bih na temelju postojećih propisa mogla iskreirati neki pravni put zaštite. Praktično, potrošili biste puno novca, vremena i truda, a bojim se da u stvarnosti do zaštite ne bi došlo.

Umjetna inteligencija “uči” na već dostupnima i zaštićenim autorskim djelima. Kakva je trenutno situacija s obeštećenjem autora tih djela, naziru li se neki modeli rješenja? Što ukoliko neki autor ne želi da njegovo djelo bude “sirovina” za učenje AI-ja?

Za sada mi ne znamo točno kako koja generativna umjetna inteligencija „uči“, tj. odakle crpi podatke jer oni koji razvijaju tehnologiju generativne umjetne inteligencije nisu transparentni u tome. Tvrde da ne povređuju autorska prava. Problem je velik i sastoji se u tome da umjetna inteligencija uistinu koristi ogromnu količinu autorskog sadržaja za koji nije platila naknadu. Postoji izuzetak u našem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, temeljen na Direktivi o autorskom pravu na digitalnom tržištu koji se zove „rudarenje teksta i podataka“. Na temelju tog izuzetka umjetna inteligencija uistinu može bez odobrenja i bez plaćanja naknade koristiti podatke koji se nalaze na internetu, uključujući i autorskim pravom zaštićeni sadržaj ako nositelji prava nisu pridržali svoja prava na strojno čitljiv način u metapodacima.

U kojoj mjeri nas zakoni mogu “štititi” od umjetne inteligencije, odnosno, ako je ne mogu obuzdati, mogu li je bar kontrolirati? Postoje li već neki inozemni primjeri uspješne prakse?

Nema uspješne prakse i ne mogu se domisliti uspješnoj „zaštiti“. Mislim da je duh pušten iz boce i sad ćemo vidjeti kako će se stvar dalje razvijati.

Zakoni protiv globalnih trendova

Kao stručnjakinja koja je radila na prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu, kako ocjenjujete njegovu primjenu od njegovog donošenja do danas?

Mogu reći da nisam očekivala prevelike i prebrze promjene. Vidim da se na digitalnom tržištu događaju neki pomaci, no sve skupa mi se čini presporo. Zakon je samo okvir, morate imati pravu volju da se on provodi. No, nije stvar u malim tržištima kakvo je hrvatsko, mi ne možemo previše utjecati, stvar je na globalnoj razini. Mi u mnogim dijelovima imamo i puno bolji zakon od mnogih drugih država, puno bolje štitimo kreativan sektor. Međutim, globalni trendovi nisu naklonjeni stvarateljima.

Koliko se hrvatski autori konkretno mogu osloniti na novi Zakon prilikom pregovaranja većeg iznosa svog digitalnog kolača? Tko je tu na potezu?

Mogu se osloniti u potpunosti. No, stvar je u tome da vi na drugoj strani imate monopoliste koji imaju neograničene financijske, vremenske i sve ostale resurse stoga ne možete postići jednakost u pregovorima. Time ni rezultat za hrvatske autore ne može biti senzacionalan. Ipak, bolji je nego prije, a nadam se da će postupno biti još bolji. Na žalost, hrvatski će autori na digitalnom tržištu uvijek biti podcijenjeni. Ne zbog nedostataka u propisima, već zbog takvog odnosa snaga.

Glazbeni izvođači najavljuju kolektivnu zaštitu digitalnih izvođačkih prava putem HUZIP-a krajem 2024. Što, s obzirom na reakcije diskografa, o svemu tome kaže Zakon i na koji način se to namjerava provesti u praksi?

Zakon o autorskom pravu daje mogućnost da se prava urede ugovorima, a ako ugovora nema onda se prava ostvaruju kolektivno. Zakon ne propisuje kako se točno to mora provesti u praksi, o točnom načinu primjene se moraju dogovoriti izvođači i diskografi. Zakon je dao okvir njihove suradnje, sada je na njima da se dogovore. Oni su prirodni saveznici, a ne prirodni neprijatelji. 

Voditeljica ste poslijediplomskog studija Intelektualnog vlasništva. Koliko su ta stečena znanja trenutno potrebna i tražena na tržištu rada?

Vodim taj studij nekoliko godina i kontinuirano radim na promociji učenja o intelektualnom vlasništvu, pogotovo na Sveučilištu u Zagrebu. Tržište rada sasvim sigurno treba specijaliste intelektualnog vlasništva i taj se segment mora razvijati u budućnosti. Nadam se da će i ova generacija koja broji 15 studenata ove godine uspješno doprinijeti stvaranju kvalitetnih i obrazovanih kadrova. Veselje mi je vidjeti sve moje bivše studente – poslijediplomante kako primjenjuju naučeno u praksi, baš veliko veselje!

Koliko smo u Hrvatskoj napredovali posljednjih 20 godina u pogledu razumijevanja i poštivanja autorskih prava i intelektualnog vlasništva? Kako tu stojimo u odnosu na, primjerice, ostale ex-Yu zemlje?

Hrvatska je svakako najdalje dogurala u poštovanju autorskog prava i uopće intelektualnog vlasništva od svih svojih susjeda. Ipak, ne možemo se zadovoljiti time, moramo biti bolji. Najvažnije je koristiti intelektualno vlasništvo u praksi, koristiti sve ono što nam propisi daju. Gospodarsko iskorištavanje intelektualnih tvorevina je prvenstveni cilj prava intelektualnog vlasništva.

Što se konkretno sprema za drugi dan MAKK konferencije u organizaciji HDAP-a, o čemu će biti vaše predavanje?

Moje predavanje ispitat će fundamente – temeljne pretpostavke za autorskopravnu zaštitu i to ću staviti u kontekst umjetne inteligencije. Propitat ćemo i ostale aktualne teme, poput one što se zapravo štiti autorskim i srodnim pravima, govorit ćemo o NFT-jevima, stvaranju djela arhitekture po narudžbi te poreznom tretmanu autorskih djela. Bit će zanimljivo i sadržajno.

Ulaznice za MAKK konferenciju su besplatne uz obaveznu prethodnu prijavu putem sustava Entrio