Prava stvar na pravom mjestu ima svoju cijenu

Društvo, unatoč svemu, ipak pokazuje određeni napredak kada je u pitanju poštivanje autorskih prava i prepoznavanje vrijednosti intelektualnog vlasništva

“Sve što ti se sviđa misliš da i smiješ” stih je koji znakovito otvara hit “Stavi pravu stvar” iz 1981. grupe Aerodrom, autora Jurice Pađena. Međutim, upravo se ta pretpostavka pokazala, narodski rečeno, “majkom svih zajeba”, pogotovo kad je u pitanju (tuđe) intelektualno vlasništvo i autorski rad.

Kako piše Jutarnji list, Grad Zagreb mora Jurici Pađenu, autoru “Stavi pravu stvar”, isplatiti odštetu za autorska prava zbog kampanje “Stavi pravu stvar na pravo mjesto” i naljepnica sa sloganom koje su ostale na zagrebačkim kantama za smeće dugo nakon službenog završetka kampanje.
“Oni još nisu maknuli moj slogan s kontejnera i ostati će tko zna do kada. Mi smo zapravo pronašli jedno kompromisno riješenje da to može i dalje ostati na spremnicima, da izbjegnemo sudske procese i komplikacije, zbog toga sam i ja prihvatio njihovu ponudu. Naljepnice s mojim sloganom sada mogu ostati do kada god oni žele. Tako da je ova cijena zaista mala s obzirom na to koliko se inače kreću cijene za takve stvari”, izjavio je Pađen za Jutarnji.

Jura, uno di noi

Domaća glazbena kreativna zajednica reagirala je na objavu, uglavnom navijački naklonjena Juri kao “uno di noi”. Hrvatsko društvo skladatelja na svojim je društvenim mrežama podijelilo objavu uz jezgrovitu poruku: “zanimljiva vijest vezana uz poštivanje autorskih prava i stavljanje stvari na pravo mjesto”.

Pađenova pobjeda potaknula je i njegovog kolegu Aleksandra Ljiljka da se na Facebooku osvrne na vlastiti slučaj u kontekstu (neovlaštenog) korištenja intelektualnog vlasništva: “Hm, čitam danas da je Pađen dobio spor protiv Grada Zagreba, odnosno nagodili su se oko slogana kojeg su “posudili” iz njegove pjesme “Stavi pravu stvar na pravo mjesto” i isplatili mu određeni iznos. E sad, kao autor imena yammat i Headoneast, po toj logici onda i ja imam pravo na odštetu. U slučaju yammata, stvar sam gospodski i mirno, na obostrano zadovoljstvo, riješio s Emilom Tedeschijem. Preostaje mi da aktualiziram slučaj oko imena Headoneast kojeg ljudi okupljeni oko tadašnjeg župana osječko baranjske županije, a današnjeg ministra obrane Anušića neovlašteno koriste od 2019. do danas kao ime festivala u Osijeku”.

Hit je, dakle, hit, a njegov ekonomski potencijal trajno tinja dok ga, primjerice, ne razbukta neka nova kampanja i masovna pozornost. Znaju to i u Krašu pa je upravo ovih dana aktualna kampanja “Okusi svoj hit” koja, navodi se, “spaja bezvremenske hrvatske hitove s užitkom Dorine”. Omoti najpopularnijih okusa čokolade dolaze s odabranim stihovima 15 domaćih pjesama i njihovih autora. “Od Dine Dvornika i “Ti si mi u mislima”, preko Olivera Dragojevića s riječima “Kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi” pa sve do energičnih stihova Davora Gobca “Ja volim samo sebe”, svaka čokolada postaje više od slastice. Ona postaje trenutak, uspomena, emocija, ali i poruka koju pronalazimo u stihovima”, zaključuju na webu Kraša iako još uvijek poistovjećujući izvođača s autorstvom pjesme.

Oslanjanje na domaći katalog

S obzirom na trenutnu marketinšku ofenzivu, jasno je da su iz Kraša (ili njihove reklamne agencije) kontaktirali autore i nakladnike svih odabranih stihova za omote i zatražili njihovo dopuštenje. Iako, naravno, nisu poznati iznosi koje su autori dobili za korištenje svojih djela, riječ je o više nego simboličnim brojkama. No budući da je tu riječ o individualnom autorskom pravu, tu ne postoji standardni cjenik već autor sam odlučuje za koji će iznos (i hoće li uopće) ustupiti svoje djelo. Takav model, uz marketinške kampanje, vrijedi i za ustupanje djela ili pjesama za reklame, filmove, serije, kazališne predstave i slično.

“Autori nam se povremeno obraćaju s pitanjima „koliko novaca tražiti za ustupanje djela?“, ali tu nema pravila ni točnih odgovora. Naš je savjet da se raspitaju među kolegama koji su imali takva iskustva, ali i budžetima cjelokupnih projekata te razmisle o prilikama koje im taj plasman može donijeti te temeljem toga formiraju iznos”, poručili su svojedobno iz Odjela članstva stručne službe HDS ZAMP.

Svi nabrojeni primjeri pokazuju da društvo, unatoč svemu, ipak pokazuje određeni napredak kada je u pitanju poštivanje autorskih prava i prepoznavanje vrijednosti intelektualnog vlasništva, pogotovo u odnosu na divlje devedesete. Političke stranke sve rjeđe “zaboravljaju” kontaktirati autore za korištenje njihovih pjesama na svojim skupovima. Reklamne agencije i korporacije sve se više oslanjaju na domaći katalog za oglašavanje (to što je taj katalog starijeg datuma tema je za neki drugi tekst) i spremne su platiti stih, pjesmu i snimku. Nije li, uostalom, stvar zdravog razuma da se, uz redatelja i glumce tv reklame, catering na setu snimanja i vozača koji ih sve razvozi, naplati i autor čiji je slogan nerijetko i nositelj cijele kampanje?!

Dakle, prilikom stavljanja prave stvari na pravo mjesto, potrebno je podsjetiti se na njenu vrijednost i angažman onog koji ju je stvorio.