Uptown Records: NFT otvara fanovima novo zanimanje – investitor u glazbi

NFT je kratica koja je zaludjela svijet u vremenu pandemije. Akronim često krivo protumačen za brzu zaradu upitnog procesa. U glazbi je eksplodirao kao koncept s američkim producentima Steveom Aokijem, Timbalandom i 3Lauom koji su preko noći od svoje glazbe zaradili desetke milijune dolara, a vrijednost joj je progresivno rasla i to bez posredstva između njega i obožavateljâ. Na taj je vlak uskočilo nebrojeno mnogo suvremenih izvođača te publici ponudilo dodatnu vrijednost na iskustvo slušanja.

U Hrvatskoj su pioniri trap kolektiv KUKU$ koji su obilježili deset godina djelovanja prvom hrvatskom NFT verzijom albuma The Lost Files s deset neobjavljenih pjesama te ostavili pečat na domaćoj glazbenoj sceni uz tokenizirani potpis Uptown Recordsa.

Četvorica mladih glazbenika i techovaca opisuju Uptown Records kao nezavisnu diskografsku kuću s fokusom na implementaciju blockchain tehnologije u glazbu. Počeli su kao tradicionalni diskografi, ali su shvatili da žele pružiti nešto drugačije i suvremenije. U timu, Sven Hamzić bavi se komunikacijom i odnosima s javnošću. Među četvorkom dva su Tina: Šarić i Galetović su u timu posvećeni blockchain tehnologiji i njezinoj implementaciji, dok je Niko Nobilo onaj koji brine za produkciju i kreativni aspekt izdavača. Uptown je rezultat spajanja njihove strasti prema glazbi i njihova znanja o blockchainu i NFT-jevima zbog kojih smo, na tragu našeg interesa za mogućnosti NFT-jeva u glazbi, sjeli u njihov ured i porazgovarali o smislu, besmislu, mogućnostima i predrasudama u svijetu mistične kratice.

Uptown Records (slijeva nadesno): Niko Nobilo, Tin Šarić, Sven Hamzić, Tin Galetović / Matej Grgić

Dečki, krenuo bih od kraja s pitanjem s jednog privatnog druženja koje je zahuktalo raspravu na njemu dok se degustirao skupocjeni viski. Naime, NFT, pisali smo već na našem portalu, nije kako ljudi misle digitalna sličica nego digitalni certifikat koji može biti dodijeljen realnim predmetima. Ako tokeniziram viski i netko razbije tu bocu, što se događa s tim NFT-jem, s tim tokenom?

Tin: Ako je NFT stavljen na stvaran, fizički predmet, on vrijedi koliko vrijedi i asset, predmet za koji je on vezan. To je, zapravo, digitalni certifikat. Jedina razlika između papirnatog certifikata i NFT certifikata jest u tome što je on spremljen na Blockchainu, neizmjenjiv je, u potpunosti je nemoguće kopirati ga, može mu se ući u trag. Dakle, ne može doći do falsificiranja. Ako se boca viskija razbije, onda token ne vrijedi ništa jer u tom slučaju ništa ne predstavlja.

Ono što mi je nejasno, u kontekstu glazbene industrije, jest to što sve češće imamo tokeniziranje materijalnih asseta. To je jedan od ovih tipova direktne monetizacije. Koja je praktična razlika između digitalnih asseta i materijalnih asseta?

Tin: Upravo certifikat. Na kraju dana, ovisno o poslovnom modelu izvođača. Ako pričamo o vinilkama na koje je stavljen NFT, ako se razbije, kao da si poderao certifikat. Kako je ta cijela industrija vrlo mlada, još uvijek se otkriva jako puno stvari, pogotovo use caseva (hrv. uporabe slučaja). Jako puno ljudi misli da je NFT nešto specijalno i magično. To nije ništa drugo negoli digitalni token koji na sebe ima povezanu garanciju.

Javni bilježnik s blockchaina.

Tin: Tako je. Razlika je u tome što u slučaju blockchaina govorimo o public ledgeru koji je neizmjenjiv i vidljiv svima. Ima jedan zanimljiv use case na kojem trenutno radimo u drugoj firmi. Trenutno radimo na platformi koja se upravo bavi tokenizacijom viskija. Ne samo viskija, nego skupocjenih žestokih pića, ali počinju s viskijem. Oni žele omogućiti trgovinu s viskijem kao assetom (hrv. sredstvom). Ne možeš s fizičkim bocama pretjerano lagano trgovati, ali možeš s certifikatom te boce. Postoji firma koja sprema sve fizičke viskije u svoj trezor, paze na savršene uvjete, boce dobiju svoju ocjenu i za nju se izdaje token/NFT i s tim tokenom se može trgovati.

Viski je postao sredstvo investicije zadnjih nekoliko godina, i to iznimno lukrativno sredstvo trgovanja. Netko je morao smisliti način da se s njima može efikasno, s likvidnošću trgovati. Tako su prvo došli papirnati certifikati, trgovanje klasičnim digitalnim sustavima i na kraju se netko sjetio „Zašto to ne bismo tokenizirali?“ I omogućili su apsolutnu likvidnost i apsolutno vlasništvo bez treće strane koja uzima postotke, ograničava nabavu ili slično.

Znači viski i tenisice su nove zlatne poluge, državne rezerve?

Tin: Pa pogotovo u ovako kriznim ekonomskim vremenima. Postaje upitna velika vrijednost novca, a onda se ljudi, naravno, okreću svemu drugome što je opipljivo, za što se mogu povezati ili što barem ima nekakvu garanciju u svojemu matematičkom modelu. Tu aludiram na Bitcoin koji ima garanciju matematičkog modela, da njih ima 21 milijun i da ih neće biti 20 trilijuna jedan dan, ako netko tako poželi.

Pisao sam već kako je od same mistifikacije ove moderne tehnologije svakodnevnim kreativcima zapravo otegotan proces tokenizacije, dakle izrade NFT-jeva. Najprije treba biti upoznat s konceptom digitalne trgovine, izradom tzv. walleta (digitalnog novčanika za tokene), mintanjem (rudarenjem digitalnih certifikata), a zatim propulzivnom zaradom od tokena, odnosno stavljenoga certifikata na neko „sredstvo“. Proces je ljudima i dalje previše kompliciran da bi se upustili u ovu avanturu.

Sven: Točno. I zato smo prihvatili nuždu za educiranjem ljudi kao dijelom ovog procesa i na to smo spremni pristati.

Tin: Generalno su korisnici u Hrvatskoj needucirani oko kupovine na internetu kod nas. Ono na što se ovdje cilja jest ipak mlađa publika, vičnija tehnologiji, koja ipak generacijski razumije neke procese.

Termin Solana: Solana je blockchain platforma koja omogućava visoku brzinu transakcija i skalabilnost, što je čini popularnom za različite aplikacije, uključujući NFT tržišta. Solana blockchain koristi kriptovalutu SOL kao svoj interni token.

No da se konkretno dotaknemo artista, zašto bi oni tokenizirali nešto u domeni glazbe znajući da se rad može vjerno kopirati i uživati u takvoj kopiji. Prosječnom je slušatelju, primjerice, svejedno ima li original pjesme ili kopiju – ako jednako može uživati u sadržaju i kvaliteti?

Znamo da je Mona Lisa jedna jedina, da se rade reprodukcije, ali jedna postiže vrijednost koju već da ima. Ako postoji identična kopija, zašto bi netko kupio NFT? Zašto bi netko tokenizirao sliku?

Tin: To je razlika između kolekcionara i nekoga koji to promatra. Kolekcionarstvo je oduvijek oblik investiranja i ima svoju jasnu nišu, kao i novac koji to prati. Vjerujem da većina kolekcionara to radi čak iz financijskih motiva. Dakle, da se vratimo unatrag, neki jpeg kao kopiju ili zvučni zapis koji si skinuo s interneta ne možeš prodati nikome dok nemaš apsolutno vlasništvo nad nečim što se u tom kolekcionarskom krugu vrednuje. To je niša za sebe, nije nešto što možeš prodati svakome na cesti, ali postoji i postojala je odavno.

Što ako netko od moje kopije koju je nabavio, a ja je nisam zaštitio autorskim pravima – u ovom slučaju tokenizirao – to proda i zarađuje na tome na tržištu?

Tin: Ne može te blockchain zaštititi od tog prvog koraka: zaštite prava svijetu Weba2. Ono što ti blockchain dopušta jest mogućnost dodatne zaštite, dodatnog praćenja kretanja, nepromjenjivosti tvog asseta, zaštite u smislu certifikata. Ali ako si zeznuo u prvom koraku, onda na kraju nisi baš puno postigao.

Znači da se vrtimo vrijeme u domeni elitizma.

Tin: Da, to jest domena elitizma, kao i sakupljanje slika…

Uptown Records i album Kuku$a The Lost Files / Foto: Matej Grgić

‘Ajmo na glazbu. Jedan od glavnih povoda našeg razgovora su Kolektiv KUKU$. Domaći pioniri trap žanra obilježavali su deset godina djelovanja i predstavili prvi hrvatski autorski album u NFT obliku pod nazivom The Lost Files. Album sadrži deset dosad neobjavljenih pjesama s originalnim grafikama ilustratora Marka Dješke. Ovo izdanje predstavljalo je jedinstvenu umjetničku kolaboraciju između glazbe i crteža, ali i novih tehnologija, kojom su ostavili digitalni pečat na domaćoj glazbenoj sceni, jer je riječ o prvom NFT albumu. Mislite li da je to početak prelaska na NFT-jeve među mlađom scenom?

Tin: Ne vjerujem. Poanta priče nije da glazba bude ekskluziva u obliku NFT-ja i da mi utjerujemo svakoga tko to mora platiti. Ne. Kad su izašle kopije ovog albuma, a jesu, kad su ljudi skinuli pjesme i stavili ih na SoundCloud, tu je sad nastala polemika među nama. Nije poanta da mi zatvaramo glazbu od javnosti. Štoviše, čak je fora ispalo da su se fanovi skupili zajedno u ovome, kupili cijeli album i onda ga procurili.

Sven: Radilo se na stvaranju neke nove zajednice, što se i dogodilo u ovom slučaju.

Niko: Svaka branša ima svoju implementaciju ove tehnologije. U svakom konkretnom slučaju možemo govoriti da imamo pojedine opcije kreativnosti kako to izvesti. Možda bi čak i prošlo pitanje „Zašto bi to bilo nekome fora“, ne samo zbog grafičkog dizajna, nego zbog dodatnih vrijednosti koje se mogu priključiti. Ako govorimo o KUKU$u, ilustracija Marka Dješke ili o Kings of Leon – kao najpoznatijem primjeru tokenizacije albuma vani – to su vrlo različite stvari. No to je upravo ona neopipljiva socijalna valuta, razlog zašto netko nosi Nike, netko Gucci, Pradu, vozi Teslu… To su razlike u izražavanju. Ako govorimo o KUKU$u, tu su nam dali konkretno album dosad neobjavljenih pjesama s crtežom Marka Dješke i pripadajućim videospotom, da napravi most između Weba3 i zajednice.

Mene zanima gdje su tu onda konkretne prednosti za same glazbenike?

Niko: Primjerice, da mogu financirati svoj sljedeći album na temelju toga. Mogu se na poseban način povezati s fanovima. Zbog toga što mogu dodavati dodatne vrijednosti.

Tin: To je poanta priče. Mi smo znali kad smo počinjali s ovim projektom, da ulazimo u potpuni nepoznati teritorij i da će, vrlo vjerojatno, najveći problem biti objasniti ljudima kako otvoriti wallet. A onda nakon toga kako mintati to pa onda nakon toga što s time dalje. I jako puno vremena smo proveli debatirajući o tome kako pristupiti toj temi jer smo znali da će biti frikcija na svakom koraku. Nema ničega od toga ako nemaš zajednicu koja je voljna probijati te barijere. Za početak se samoobrazovati, doći do tog momenta i onda učiti druge.

Ono što je super kod blockchaina jest to što je iznimno lako pratiti ga, a s druge strane je anoniman. Znači netko može skupiti deset pjesama, uživati u nagradama, a da pritom mi ne moramo znati njegovo ime. A onda kreće mašta.

Uptown Records/ Foto: Matej Grgić

Tko je demografski vaša ciljna publika?

Tin: Fanovi pojedinih glazbenika koji s nama rade. Tu ne govorimo, na fanovskoj piramidi, ljude na vrhuncu koji su nekad čuli za glazbenika. Naš target su oni najvjerniji fanovi. Ljudi koje glazbenici najviše i žele nagraditi, s kojima najviše žele imati interakciju. Demografski vjerojatno nešto mlađi ljudi.

Niko: Na taj način smo i došli do KUKU$a, njihova publika lakše će adoptirati tu tehnologiju, no ne znači da za dvadeset godina neće puno više skupina moći koristiti NFT-jeve jer će imati širu primjenu.

Tin: Za pretpostaviti je, samo korištenje kripta će biti puno lakše. Trenutno je korisničko iskustvo kripta stvarno prekomplicirano za nekoga.

Na koji način biste vi pojednostavili korisničko iskustvo da se popularizira i demistificiraju NFT-jevi?

Tin: Najbolji je primjer postojeća stranica s KUKU$ovim NFT-jevima. Imamo uputstva na kojima smo proveli jako puno vremena jer smo išli po metodi tup-glup. Smatramo da imamo dosta ideja kako poboljšati user experience ne samo na početku, nego i na kraju.

Točnije, kako uopće onboardati korisnike, a na kraju je što oni sve mogu dobiti, u čemu sve mogu uživati i gdje je granica mašte u smislu što sve oni mogu dobiti.

NFT Kuku$a prikazani u playeru na Solani / Matej Grgić

Što sve glazbenik može napraviti koristeći tu tehnologiju?

Tin: Evo par primjera, KUKU$ može u bilo kojem trenutku reći: Ajmo sad svi koji imaju više od pet NFT-jeva, možemo popiti pivu, podružiti s“, klasičan meet and greet. Mogu reći: Svatko tko ima album ima besplatne karte za naš idući koncert. Mogu otići korak dalje i top holderu koji ima najviše, staviti ih u anketu pa napraviti nagradni natječaj, ponuditi da ide s njima u studio, podruži se na jedan dan, sluša kako se radi na novim pjesmama. Pretpostavljam da je to san za bilo kojeg pravog fana nekog glazbenika. To je vrijednost za najveće ljubitelje nekog imena.

Dakle, riječ je o emocionalnoj ekskluzivnosti.

Tin: Možemo otići i korak dalje, a to je izgraditi platformu koja će služiti upravo tome da se još više smanji taj jaz – koji najčešće diskografi rade – između glazbe i fana, a to je doslovce dati mogućnost fanovima da kupe direktni udio u pravima na pjesmu. To automatski stavlja glazbenika u poziciju poluviralnosti jer on sad ima zajednički financijski interes sa svojim slušateljima, a slušatelji postaju – odnosno otvara se novo zanimanje – investitori u glazbu.

Tin: Privatni građani ne dobivaju prilike biti suvlasnici glazbenih prava. Ne postoji IMO (initial music offering) niti glazbena ponuda, ako ćemo je tako nazvati, uz pomoć koje mogu trgovati glazbenim pravima.

Bilo je uvijek crowdfundinga u glazbi.

Tin: Ali ne u potpunosti mehaniziranoj formi gdje svaki put kad pjesma zaradi možeš dobiti udio u virtualni novčanik. Samim držanjem NFT-ja u svom walletu dobivaš udio zarade, a ako ga ikad želiš prodati, samo ga prodaš drugoj osobi i ta osoba automatski dalje zarađuje. Znači, lova neprestano kapa u wallet koji ima NFT.

A kako ćeš reći ljudima da su sigurni s blockchainom u tom smislu? Kako ljude uvjeriti da blockchain neće propasti?

Tin: Odaberi dovoljno siguran blockchain, što je jedini način. Razlog zašto smo mi na Solani jest upravo to što smo htjeli izabrati blockchain koji je komercijalno jeftin, dostupan prosječnom građaninu. Primjera radi, da smo mi ovo izbacivali na Ethereumu, nijedan NFT ne bi bio jeftiniji od dvjesto eura.

Drago mi je da to ističete jer mnogi će NFT poistovjetiti sa sličicama tisuća varijacija na digitalnog majmuna od kojih svaka iznosi astronomske iznose.

Tin: To smo u startu htjeli promijeniti i pokazati da ne mora NFT koštati sumanute iznose, da može biti pristupačan i pritom isto tako pokazati da nije poanta zgrnut neku ogromnu lovu i pobjeći s njom.

Sven: Mi smo prvenstveno KUKU$e pozvali zbog toga što smo znali da im se bliži ta deseta godišnjica i znali smo da oni vole digitalne inovacije, kao i postavljati trendove u glazbi. Kako su u glazbi postavili trend, tako smo znali da će htjeti postaviti trend u ovom obliku. Nakon što smo mi njima opisali što to donosi u smislu zajednice, bili su puno otvoreniji nego da smo pristupili nekome starijem na sceni. Primjerice, Let 3 imaju veliki staž i super je vidjeti da je netko s tolikim stažem otvoren prema novim stvarima. Super su i jako su digitalno osviješteni, i to je odlično generalno za scenu u pogledu sadržaja. To je samo šlag na torti.

Metaverzum je digitalni svijet Weba3 koji spaja stvarnost i virtualnost, omogućujući korisnicima da se povežu, surađuju i dožive nove mogućnosti na potpuno nov način. Pristupa mu se uz pomoć tehnologije za proširenu stvarnost, a u tim bespućima već se duže vremena prodaju zemljišta, zakupljuju se mjesta, gradi se virtualni svijet i trguje virtualnim sredstvima među kojima su i NFT-jevi u različitim audiovizualnim formama.

Let 3 su otišli korak dalje i prodali svoje assete u Metaverzumu.  Mislite li vi da je to isto prirodni tijek glazbene industrije, da se prodaju digitalni asseti za VR i AR? Da će to biti sljedeći korak u marketingu glazbe?

Tin: Mislim da je to pitanje koje ne upliće samo glazbu u taj kontekst. I sastanci su se preselili u Metaverzum, nema što nije dotaklo sferu Metaverzuma.

Osobno još uvijek ne znam nijednu osobu koja ima nešto tamo.

Niko: To je ful interesantno, jer to smo i mi gledali, tko uopće ima Oculus (Oculus Touch je sustav upravljanja pokretima koji je osmišljen s osnove virtualne stvarnosti, op. a.)

Tin: Ja znam par ljudi. I sami smo glazbenici pa vjerujemo da se glazba najljepše konzumira uživo. Koncert u Metaverzumu može biti super, kul i izazvati nekakvu emociju. Ali vjerujemo da nema do žive gaže kada je živa publika ispred tebe, gdje dijelite energiju u istoj prostoriji. Ipak je to vrhunac glazbe.

Sven: To nam je korona dokazala. Nijedan livestream nije mogao dočarati to što predstavlja koncert uživo.

Tu se nameće i onaj industrijski, bezdušni monetarni dio priče koji će se morati regulirati radi ubiranja postotaka.

Tin: To je jedan veliki problem jer legislativa zasad ne postoji i to je muka svima nama koji pokušavamo biti u kriptu, u blockchainu ili u NFT-jevima. Još uvijek ne postoje niti pravne regule, niti dobro raspisani zakoni da znamo što se može, što se ne može. Najveći je problem to što je cijeli blockchain previše enigmatičan.

Sven: Mislim, i streaming je već tu, to je rašireno, a dosta je autorski problem.

Kako vi onda mislite metodološki raditi na edukaciji? Koji su to onda načini za educiranje hrvatskih artista da razmisle o tokenizaciji?

Sven: Pa evo, KUKU$i su definitivno pomogli u tome. I Let 3 pomaže u tome. Pokreću, daju do znanja da je to nešto zanimljivo, na što treba obratiti pažnju i što definitivno ne treba zanemariti.

Tin: Case by case je odličan model. Na kraju dana, tko god ima ideju da bi mu se to moglo svidjeti, javi nam se bilo kad. Meni je najdraže sjesti s nekim, provesti malo vremena na kavi, pričati o ovoj temi. Jer mi smo doista zaljubljeni u glazbu, a isto tako i u blockchain. Case by case je najbolji primjer koji sada možemo primijeniti, a KUKU$ je super primjer koji je krenuo. Drago mi je da se Let 3 pridružio, a siguran sam da postoji još glazbenika koji imaju neku ideju u ladici s NFT-jem, jer je to pred dvije godine bio veliki boom i sigurno je jako puno glazbenika razmišljalo o tome, ali nisu znali odakle krenuti niti su znali pravog partnera.

Uptown Records / Foto: Matej Grgić

Ljudi nisu svjesni da za to rade nekakvi serveri koji troše jako puno struje, i jako puno kilovata odlazi u to, odnosno ugljični otisak (eng. carbon footprint) je vrlo velik.

Tin: Solana je jedan od najzelenijih chainova, što je išlo u našu računicu odabira. Solana je chain koji je prošle godine pretrpio najkatastrofalniji događaj koji se može desiti chainu. Osim što je blokirao nekoliko puta jer su ih apgrejdali, propast FTX-a, druge najveće burze na svijetu, dovela je do psihološke poveznice da će Solana propasti jer je FTX je bio jedan od prvih investitora u Solanu. Međutim, pokazalo se upravo suprotno: Solana je nastavila raditi iako je FTX ugašen. To je bio čisti, nepobitni dokaz da chain nema veze s FTX-om, a druga stvar je da su i dalje ostali useri. I dalje je u top 3 u svijetu. I dalje je ekosustav ostao, projekti i dalje rastu, i dalje se radi.

Znači, proporcionalno porastom blockchaina i same potrebe, mora se osigurati nekakav fizički prostor za procesiranje podataka. Koliko je to onda ekološki?

Tin: Tu dolazimo do razlike između proof of work i proof of stake blockchaina. Bitcoin je proof of work, Ethereum je to donedavno bio. To su oni koji se rudare i to su oni chainovi koji zahtijevaju velike servere, korištenje velikih količina električne energije. To je zastarjeli mehanizam blockchaina. Proof of stake je nešto relativno novo i prije svega zeleno. Solana kao cijeli blockchain koristi manje energije nego nekakve prosječne banke i njihovi serveri.

Kako da budemo sigurno da to nije samo tvrdnja?

Tin: To je izmjereno, ali postoje statistička istraživanja s računicama koliko se struje trenutno troši na bankarski sustav, a koliko se trenutno troši na bilo koji od blockchaina koji koriste proof of stake i ogromna je razlika.