Glazbena priča J.R. Augusta u Lisinskom

Nakon uspješnog koncerta u veljači 2020. godine u tada netom obnovljenoj, glasovitoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, J.R. August najavio je susret s publikom u zagrebačkom hramu glazbe, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. No, sudbina je imala drugačije planove u obliku pandemije i potresa, stoga je koncert, koji je prvotno bio zakazan za listopad 2020. godine, odgođen na travanj ove godine, da bi se konačno održao 12. listopada 2021. Mijenjanje datuma, kao i prebacivanje iz velike u malu dvoranu, možda je zbunilo neke koji su htjeli prisustvovati koncertu, na što se osvrnuo i sâm J.R. August na početku nastupa izrazivši nadu da će sve to nadoknaditi muzikom. Sudeći po reakcijama publike, koja je ovacijama dočekala zabočkog kantautora, njegov prateći glazbeni sastav i mješoviti zbor, potom burnim aplauzom nagrađivala gotovo svaku pjesmu i konačno ih ovacijama i ispratila – u tome su uspjeli.

J.R. Augustu bi bilo sasvim dovoljno i efektno (da ne spomenem praktičnije) imati nekoliko pratećih pjevača moćnih glasova, koji bi više davali zvuk gospela nego lokalnog crkvenog zbora

Prije svih, moram pohvaliti prateći zbor koji je ovog puta bio na razini zadatka, za razliku od prethodnih nekoliko koncerata na kojima sam ih slušala kada su poprilično kvarili ukupan dojam. Jasno je da je teško uvježbati zbor koji čini jedanaest pjevača amatera, koliko se god zborovođa Sebastian Jurić trudio držati sve pod kontrolom, kao i da je izazovno takvom zboru osigurati uvjete u kojima se mogu dovoljno dobro čuti kako bi dali maksimum. Pa ipak, smatram da bi J.R. Augustu bilo sasvim dovoljno i efektno (da ne spomenem praktičnije) imati nekoliko pratećih pjevača moćnih glasova, koji bi više davali zvuk gospela nego lokalnog crkvenog zbora. Možda bi tako bilo i lakše instrumentalnu pratnju češće pojačati malim gudačkim ansamblom, jer je to zvuk koji je na pojedinim pjesmama nedostajao, bez obzira na trud glazbenika i zbora da to kompenziraju. August je pratećem bendu (Pavle Miljenović na gitari, Lujo Parežanin na tenor saksofonu, Marko Gudelj na bariton saksofonu i flauti, Miroslav Lehpamer na bubnjevima i Ivan Džajić na kontrabasu) tijekom nekoliko pjesama dao dovoljno prostora za improvizacije, ne držeći pozornost publike ljubomorno samo na sebi, što su glazbenici fino iskoristili, a publika ih nagradila aplauzom. Sam J.R. August učinio mi se opušteniji i razigraniji u vokalnim improvizacijama, precizno i s mjerom koristeći svoj prepoznatljiv falset te pristupajući interpretaciji u skladu s prirodom svake pjesme što mu je i inače forte. Bilo je također zanimljivo čuti neke dosad neobjavljene pjesme. „Da sviramo cijeli [album] Dangerous Waters, ljudi bi umrli od dosade“, objasnio mi je tu odluku.

Ono što se ponekad izgubi u nekim koncertnim prostorima jest naglasak na tome koliko je J.R. August sjajan tekstopisac i pripovjedač, kao i proučavatelj i analizator prirode, uključujući ljudsku.

Premda se možda nekima učinilo da se J.R. August pojavio niotkuda i odjednom 2020. „pobrao“ tri Porina, uključujući nagradu za album godine – čime se upisao u povijest kao prvi dobitnik te nagrade koji pjeva na engleskom jeziku – da bi 2021. osvojio još dvije nagrade, kao i šest nagrada Rock&Off, ovaj glazbenik je polako i mukotrpno, ali strpljivo, gradio karijeru i sebe kao umjetnika. To se osjeti u njegovom nastupu, u kojem suvereno vlada vlastitim vokalom i klavijaturama (ovoga puta to je bio njemu drag klavir Steinway & Sons). Kao da nije tog jutra ustao rano kako bi otišao na posao u školu gdje predaje engleski jezik, doputovao u Zagreb kako bi popodne održao tonsku probu i pripremio sve za nastup, kao da ne mora i drugo jutro ustati u šest sati, nakon fizički i emotivno iscrpljujućeg nastupa. No, nije on jedini glazbenik koji tako treba funkcionirati, niti se na to žali – samo ističe kao činjenicu.

Ono što se ponekad izgubi u nekim koncertnim prostorima jest naglasak na tome koliko je J.R. August sjajan tekstopisac i pripovjedač, kao i proučavatelj i analizator prirode, uključujući ljudsku. U tom kontekstu je dvorana Lisinski bila idealan ambijent kako bi se publika mogla što bolje koncentrirati na onaj poetski dio njegovih skladbi. Gotovo svaki njegov tekst mogao bi se pretvoriti u barem kratak film – igrani ili čak animirani. Razmišljajući o tome dok sam ga slušala, prvi put sam pomislila da bi August vrlo lako mogao osmisliti kakav mjuzikl ili rock operu i time se pridružiti nastavku tradicije koju su kod nas započeli velikani kao što su Ivica Krajač, Karlo Metikoš, Milan Grgić i Alfi Kabiljo.

„To su sve različite priče, koncepti i žanrovi. Nemam pojma kako će to ispasti na kraju kada se sve to završi. Uopće ne znam zašto to želim snimiti.”, izjavio je nakon koncerta.

U razgovoru nakon nastupa, rekao mi je da je razmišljao o tome. „Ja inače tako gledam albume. Pošto je to sve konceptualno kod mene, mislim da bi se sve to lagano dalo pretočiti u bilo koju vrstu umjetnosti, pa samim time i u ovu blisku, a to je muzika za mjuzikl. Zanima me umjetnost općenito, a volim i tu narativnu stranu, volim priču. Tako da – tko zna? Trenutno ne vidim da to radim zato što si mogu samo zamisliti kakav je to posao, ali nakon što snimim sve ovo što ja imam za sebe – drage volje“, rekao je August i otkrio da želi snimiti još deset albuma. „To su sve različite priče, koncepti i žanrovi. Nemam pojma kako će to ispasti na kraju kada se sve to završi. Uopće ne znam zašto to želim snimiti. Neke od njih želim jače i više snimiti, a druge manje, ali želio bih da sve te pjesme budu zabilježene jer sam u njih uložio jako puno truda i promišljanja. Nisu sve vrhunske, ali sve imaju ono što smatram da pjesma i album moraju imati. Tako da, zbog sebe bih to želio snimiti, a sad – kako će to proći i kako će to biti ima puno veze s prolaznošću. Nije isto jesi li album snimio u trenutku kad si ga napravio ili deset godina nakon toga“, objašnjava mi August i dodaje da nije mogao niti zamisliti da će raditi album koji trenutno priprema. „Definitivno je sound moderan. Ovih nekoliko singlova koji će biti [objavljeni] su definitivno biti bliže ful modernoj glazbi. Ne mogu reći da je to Billie Eilish ili trap, ali definitivno se čuje da su moderni soundovi, da je moderni koncept. Spotovi koje smo snimali prije mjesec dana su toliko šokantni da me zanima što će ljudi reći na to. To će biti početak drugog poglavlja i zatvaranje starog poglavlja. Definitivno se neće svima dopasti, ali to mi je apsolutno napeto. Malo mi je dosadno da [me] svi samo hvale, jedva čekam da netko bude malo i potresen i da izazovem neke reakcije koje nisu samo ‘Joj, ovo ti je super! Ti si super’. Ali to je poanta toga što radim: izazvati reakciju“.

J.R. August sigurno neće biti ni prvi ni posljednji glazbenik koji je promijenio stil izražavanja, te time izgubio dio publike, ali i dobio novu. Na nama je da pričekamo proljeće koje samo po sebi zaziva mijenu i otvorenost ka nečem novom, nakon zimske hibernacije, pa da čujemo što je to zakuhao u svom novom kućnom studiju.