Berislav Šipuš i Owen Underhill: „We will not stop”

Uoči zadnjeg koncerta u sezoni Cantus Ansambla, koji će se održati u ponedjeljak 15. svibnja u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski – na kojem Cantusovcima u goste stiže njihov ansambl-vršnjak Turning Point iz Vancouvera u Kanadi, razgovarali smo s umjetničkim voditeljima i dirigentima dvaju ansambala, Owenom Underhillom i Berislavom Šipušem, o najnovijem koncertu, ali i plodonosnoj suradnji koja traje već godinama i koja je iznijela niz zanimljivih iskustava i rezultata.

Foto: Matej Grgić

Preuzimanje odgovornosti i stvaranje scene

Koncert koji će ansambl Turning Point iz Vancouvera održati 15. svibnja u Maloj dvorani Lisinski nova je postaja višegodišnje uspješne suradnje. Pritom su Cantus i Turning Point, mogli bismo reći, vršnjaci, oba osnovana početkom dvijetisućitih. Možete li se sjetiti početaka, motiva, razloga, potreba za osnivanjem ovih ansambala u svojim sredinama?

Šipuš: Sve je u našem slučaju počelo s frustracijama koje su se javljale između dva Muzička biennala Zagreb, jer se komornom novom glazbom hrvatskih i međunarodnih autora u tom „praznom“ razdoblju u našoj sredini nije bavio neki pravi komorni ansambl ili orkestar, već uglavnom manji ansambli, zagrebački prije svega, poput Zagrebačkog kvarteta, Zagrebačkoga puhačkog trija, Zagrebačkoga puhačkog ansambla, Zagrebačkih solista, Zagrebačkoga gitarskog trija, Zagrebačkog kvarteta saksofona, Trija Orlando, kvarteta Rucner, Sebastian ili su to činile naše poznate solistice i solisti kao što su Pavica Gvozdić, Vladimir Krpan i drugi.

Sve je u našem slučaju počelo s frustracijama koje su se javljale između dva Muzička biennala Zagreb…

Kazao sam kolegi Josipoviću i kolegici Sandi Vojković, čini mi se na kraju MBZ-a 1999., kako bi bilo potrebno, nasušno potrebno, novo tisućljeće i Biennale 2001. napokon dočekati s utemeljenim novim komornim ansamblom za novu glazbu, stalnog sastava i konstantne prisutnosti na glazbenoj sceni, a ne da svake dvije godine jurimo sastavljati tzv. festivalski ansambl za potrebe Biennala… Odluka je bila jednoglasna, Sanda i Ivo su se složili i 2001. na MBZ-u se pojavio novi komorni ansambl za suvremenu glazbu, odmah pod nazivom Cantus Ansambl.

Uvijek smo težili u našim produkcijama stvarati i poveznice između glazbe ranijih razdoblja i glazbe današnjice

Underhill: Turning Point su osnovali njegovi glazbenici 2002. godine, pred sad već više od dvadeset godina. Cilj je bio oformiti veću komornu grupu između simfonijskog i komornog orkestra koji će moći izvoditi remek-djela ranog 20. stoljeća sve do djelâ Nove glazbe, tako omogućujući glazbenicima-utemeljiteljima da izvode repertoar koji su uvijek željeli izvoditi, ali nije bio dio redovitog repertoara u drugim ansamblima u kojima su djelovali.

Uvijek smo težili u našim produkcijama stvarati i poveznice između glazbe ranijih razdoblja i glazbe današnjice. Prvo djelo na našem prvom koncertu bio je tako Ricercar a 6 iz Muzičke žrtve Johanna Sebastiana Bacha u izvanrednom aranžmanu Antona Weberna.

Foto: Matej Grgić

Suradnja između Cantusa i Turning Pointa sada je već višegodišnja. Kada je i kako sve počelo?

Šipuš: Suradnja s kanadskim skladateljima, glazbenicima, ansamblima za novu glazbu je počela još 2006. godine, kada sam prvi put posjetio Toronto i festival New Axis posvećen Iannisu Xenakisu, koji je okupio niz udruženja za suvremenu glazbu koja su zajedničkim snagama fenomenalno realizirala taj događaj! Na poziv Michaela Pepea koji se 2005. javio na našu biennalsku adresu sa željom za nastavkom prezentacije kanadske suvremene glazbe na MBZ-u koja je počela još 1984. godine, otputovao sam u Kanadu, a sve ostalo je povijest.

Članovi Cantusa ispred studija Glenn Gould u Torontu 2014. / Foto: Vedran Kocelj

Osim toga, tu je i suradnja s ansamblom Canadian Sinfonietta, bez kojeg ne bi bilo naših turneja po Kanadi. Zahvaljujući, pak, Dubravku Pajaliću, našem poznatom muzikologu i glazbeniku koji se davnih dana također otputio u Kanadu, prije nekoliko godina – 2017. točnije – uspostavljen je kontakt i s istočnom obalom Kanade, točnije s Vancouverom i ansamblom Turning Point.

Underhill: Bilo je više poveznica i kontakata između Zagreba i Vancouvera koji su omogućili početak naše suradnje. Tu je bila ta veza između predsjednika našeg odbora, već spomenutog Dubravka Pajalića i Berislava Šipuša još iz Dubravkovih godina u njegovu rodnom Zagrebu, ali i nastup Turning Pointa 2017. na Svjetskim danima glazbe u Vancouveru na kojima smo izveli djelo hrvatske skladateljice Sande Majurec. Tada smo upoznali i producenticu Ninu Čalopek te otvorili razgovore o dugoročnijoj suradnji.

Foto: Matej Grgić

Detaljni i smisleni način suradnje stvara dubinske veze

Prvi susret. Kako je to izgledalo? Jesmo li slični ili smo po nečemu i različiti? S čim je svatko došao i što je mogao naučiti od onog drugog?

Underhill: Koncert rujna 2019. u Zagrebu, kada sam gostovao kao dirigent Cantus Ansambla, bio je fantastično iskustvo. Uz moju ulogu gosta dirigenta, naš nekadašnji violončelist u ansamblu Ariel Barnes doputovao je iz Njemačke kako bi bio solist u mojemu Koncertu za violončelo. Ostali kompozitori sa zapadne obale Kanade bili su Dorothy Chang, John Oliver i Edward Top.

Owen Underhill ravna Cantusom na koncertu posvećenom kanadskoj glazbi, 2019. / Foto: Vedran Metelko

Mislim da nam je taj prvi koncert pružio mogućnost da hrvatskoj publici predstavimo ambiciozni i živi program kanadske glazbe iz prve ruke, kao i glazbenicima Cantus Ansambla da uspostave direktne kontakte s glazbenicima i skladateljima iz Vancouvera povezanima s Turning Pointom. Iz tog iskustva bilo mi je odmah jasno kako su Cantus i Turning Point „dobro ugođeni“ ansambli koji imaju ključne uloge u izgradnji specifične kulture svojih sredina, kao i međunarodnih veza.

Bilo mi je odmah jasno kako su Cantus i Turning Point „dobro ugođeni“ ansambli koji imaju ključne uloge u izgradnji specifične kulture svojih sredina, kao i međunarodnih veza

Šipuš: Moj prvi susret s Kanađanima 2006. godine bio je vrlo, vrlo uzbudljiv i fascinantan. Rezultat je bio nevjerojatan – u tih šesnaest godina suradnje, Cantus Ansambl je realizirao dvije velike turneje u Kanadi – Toronto, Ottawa, Montréal, a te su gradove posjetili vrhunski naši glazbenici, sve u organizaciji asocijacije Les Amis i divna, neumorna čovjeka i skladatelja, Michaela Pepea!

Michael Pepa u Laubi / Foto: Vedran Metelko

Od 2018. pak pokrenut je projekt s Turning Pointom, koji je uključivao spomenuti posjet maestra Underhilla našem Cantus Ansamblu, s izvođenjem djela kanadskih skladatelja, zatim moj posjet Turning Pointu, rad s njima i realizacija koncerta u Vancouveru s djelima hrvatskih skladatelja, te naposljetku ovo recentno gostovanje Turning Pointa u našem ciklusu, u našoj koncertnoj sezoni, te uzvratni posjet Cantus Ansambla Kanadi i Vancouveru, ali i Torontu, Ottawi i Montréalu u jesen 2024. godine.

Berislav Šipuš uz Turning Point u Vancouveru / Foto: Dubravko Pajalić

Uživamo slušati zvukove novih skladbi ili antologijskih skladbi skladateljica i skladatelja naših sredina i obogaćujemo jedni druge tim iskustvima i prijateljstvima, to me najviše od svega raduje.

Foto: Matej Grgić

U vašoj suradnji nije samo riječ o razmjeni ansambala i međusobnim gostovanjima, tu je riječ i o uklapanju pojedinih glazbenika iz jednog ansambla u drugi. Kakva su iskustva i koji su rezultati takvih uklapanja?

Šipuš: Imali smo žarku želju zajednički izvesti Modulations Gérarda Griseyja u našem ciklusu u Zagrebu, ponudili smo to i rukovodstvu MBZ-a 2021. i 2023., ali pandemija i drugi prioriteti umjetničkog rukovodstva MBZ-a nisu nam omogućili tu avanturu i zadovoljstvo…

Nadamo se nastavku zajedničkog muziciranja, postoji veliko uzajamno poštovanje između glazbenika oba ansambla kao i snažna želja za slušanjem glazbe naših kanadskih prijatelja, s koje god oni obale dolazili – istočne ili zapadne.

Uživamo slušati zvukove novih ili antologijskih skladbi skladateljica i skladatelja naših sredina i obogaćujemo jedni druge

Underhill: Smatram kako takav detaljni i smisleni način suradnje stvara veze koje su doista dubinske. Međusobno svirati glazbu drugih vrlo je osobno iskustvo; ono seže daleko dublje od uobičajenih turneja i koncertiranja. Ono ulazi u sami smisao stvaranja umjetnosti u našim zemljama te nadilazi lokalna iskustva. Također otkriva karakter glazbenih i kulturnih estetika u našim domovinama ne samo glazbenicima koji su uključeni u proces, nego i široj publici u obje zemlje.

Trudili smo se nadograđivati na tome temelju dodatnim koracima koji su uključili narudžbe nadarenih mladih skladatelja koje sada izvodimo na našim koncertima.

Foto: Matej Grgić

Pogled “izvana” na hrvatsku glazbu

Maestro Underhill, hrvatske će čitatelje svakako zanimati vaše impresije o hrvatskoj glazbi. Možete li komentirati hrvatsku glazbu s kojom ste tijekom suradnje došli u dodir, kojih se autora i djela sjećate?

Underhill: To je vrlo zanimljivo pitanje o kojem sam već razmišljao. Našao sam kako imamo kulturnih sličnosti koje iznenađuju i koje su zanimljive. Iako je glazba skladana u Hrvatskoj i Kanadi vrlo različita, doista mislim kako je u toj glazbi moguće osjetiti određene specifične karakteristike i kulturne značajke. Jedna od njih jest ta da je suvremena glazbena kultura u obje zemlje, prema mojemu mišljenju, vibrantna i vitalna, također da nije toliko široko poznata međunarodno koliko zaslužuje u odnosu na razmjerno mali broj stanovnika u obje zemlje.

Foto: Matej Grgić

Koncert hrvatske glazbe koji je maestro Šipuš dirigirao s Turning Pointom bio je prije svega fantastičan program, a kao drugo, pratio je glazbeni razvoj i odnose između opusa Stanka Horvata, Srđana Dedića, Marka Ruždjaka, Krešimira Seletkovića i samog Šipuša. Na tom koncertu, a i u drugoj glazbi iz Hrvatske s kojom sam se uspio upoznati, čuo sam originalnost, kombinaciju zaigranosti i eksperimenta, živ i kompleksan odnos prema folkloru i jeziku te nepretencioznu i snažnu izražajnost. Ne iznenađuje me što je koncert u Vancouveru tako dobro prošao.

Cantus Ansambl u Vancouveru / Foto: Dubravko Pajalić

Maestro Šipuš, po kojem ste ključu birali skladbe za to vaše gostovanje u Kanadi?

Šipuš: Ključevi su bili kvaliteta skladbi, instrumentalni sastav, potreba za solisticom/solistom (primjerice Ruždjak i Horvat), generacijska pripadnost i primjene različitih skladateljskih tehnika.

A komentari i reakcije publike?

Šipuš: Ovacije. Tzv. standing ovations. A nakon svake skladbe su bili povici bravo i neumoran pljesak publike.

Ulog u novu glazbu nove generacije

Maestro Underhill, vaš program u Zagrebu donosi i novo djelo mlade hrvatske autorice Helene Skljarov s čijom ste se glazbom, pretpostavljamo, sada prvi put susreli. Kakvi su dojmovi i što biste poručili publici, koji su razlozi zbog kojih ga moraju čuti i doživjeti 15. svibnja u Maloj dvorani Lisinski?

Underhill: Oduševljeni smo što možemo upriličiti praizvedbu skladbe The Red-Haired Man Helene Skljarov. Od njegovog samog početka djelo je puno iznenađenja, snažne teatralnosti, fascinantne kombinacije zvukova koja nadilaze instrumentalni zvuk korištenjem glasova te, također, nesvakidašnjeg načina na koji je korištena poezija, poema Riđi čovjek ruskog pjesnika Daniila Harmsa. Publika u Zagrebu doista bi trebala čuti to djelo!

Helena Skljarov i Owen Underhill na pokusu prije zagrebačkog koncerta / Foto: Matej Grgić

Maestro Šipuš, možemo li otkriti kako je došlo do narudžbe novog djela od Helene, koji su bili motivi, je li na to utjecao njezin dosadašnji rad, je li bilo posebnih razloga zašto baš Helena za ovaj koncert i nastup gostiju iz Kanade?

Šipuš: Prije svega, Helena je skladateljica koja uspješno, već skoro dvije godine, gradi svoju međunarodnu karijeru, a taj je proces započeo njezinim odlaskom na Erasmus razmjenu u Lyon, u klasu Martína Matalona. Sve što je ovdje naučila, na našoj Muzičkoj akademiji, izvrsno je nadogradila, što radi i dalje, neumorno, te izgrađuje svoj osobni i osebujni glazbeni, i ne samo glazbeni, izričaj, jezik i estetiku… Ponosni smo na nju, svi, ne samo ja osobno kao njezin profesor kompozicije.

U tijeku mojega gostovanja u Vancouveru, u travnju 2022. godine, dogovorili smo kako bi bilo odlično kada bi Turning Point naručio novo djelo od jedne hrvatske skladateljice te je izbor pao na Helenu. Ona je to zaslužila, pogotovo nakon uspjeha praizvedbe njezine skladbe Solo za Cantus Ansambl, koju smo predstavili na MBZ-u 2021. godine.

Helena Skljarov: Solo, za ansambl, dirigenta i šah, 2021. / Foto: Vedran Metelko

Maestro Underhill, uz praizvedbu novog djela Helene Skljarov, program koncerta 15. svibnja donosi, slobodno možemo reći, reprezentativni probir kanadske suvremeno glazbene scene. Ima tu već antologijskih djela, priznatih autora, recentnih djela i skladatelja…

Underhill: Kanada je golema zemlja s različitim glazbenim eko-sustavima od zapadne obale do najvećih urbanih središta Toronta i Montréala. Vjerujem kako će naš koncert pružiti zanimljivu prezentaciju uključujući nesumnjivo međunarodno najutjecajnijega kanadskog skladatelja, pisca i edukatora Murraya Schafera, potom praizvedbu novog djela kanadskog skladatelja Michaela Pepea koji već godinama surađuje s Hrvatskom, djelo jedne od najistaknutijih kanadskih autorica srednje generacije Ane Sokolović (rodom iz Beograda, koja zadnja tri desetljeća živi u Montréalu), također i moje djelo te djelo moje kolegice iz Vancouvera, Rite Uede.

Kanada je golema zemlja s različitim glazbenim eko-sustavima – vjerujem kako će naš koncert pružiti zanimljivu prezentaciju

Ansamblu će se pridružiti sopranistica Robyn Driedger Klassen i izvanredna violistica Rivka Golani. Vjerujem kako će takav program pokazati inventivni duh i bogatstvo kanadske glazbe. Sve ove skladatelje, pritom, veže suradnja s Turning Pointom.

Foto: Matej Grgić

Prednost autsajdera

Je li se krug zatvorio ili svaki krug koji zatvorite otvara novi? Gdje i kako vidite nastavak suradnje između dvaju ansambala? Ima li novih planova?

Underhill: Ciklus još uvijek nije zatvoren zato što upravo radimo na posjetu Cantus Ansambla Turning Pointu u jesen 2024. godine. Puno toga treba još isplanirati s maestrom Šipušem za to gostovanje. Ono što mogu, međutim, otkriti već sad, jest to da će program među ostalim uključiti i narudžbu novog djela za Cantus Ansambl mladog skladatelja iz Vancouvera, Ramseyja Sadake.

Foto: Matej Grgić

Šipuš: Suradnja će se nastaviti, sasvim sigurno. Slijede nam ponovne razmjene programa, skladbi različitih autora, predstavljanje originalnih novih ideja, koncepata… We will not stop!

Osim što ste voditelji svojih ansambala, priznati ste skladatelji. S te pozicije imate mogućnost komentirati i sličnosti i razlike između hrvatskog i kanadskog skladateljskog pisma u ovom trenutku. Pitanje jest općenito i zbog toga je na njega sigurno teško dati jednoznačan odgovor. Ali možemo pokušati…

Šipuš: Kada bismo zaista to i pokušali, nisam siguran koliko bih osobno bio uspješan u odgovoru, jer je Kanada ogromna zemlja, s nekoliko izrazito velikih gradova koji imaju svaki svoj, kako bih rekao, originalan kulturno-umjetnički život. Nemojmo zaboraviti kako je Kanada zemlja u kojoj se govore službeno dva jezika, koji su temelj vrlo različitih kultura, iako spadaju u tzv. „zapadni bazen“ naše umjetničke civilizacije. Ta činjenica, kao i odnos prema native tribes – dakle, plemenima koja su naseljavala područje današnje Kanade stoljećima prije utemeljenja te države – rezultiraju vrlo specifičnim umjetničkim izrazima u područjima svih umjetnosti.

Ne može se za kanadsku umjetnost i/ili kulturu kazati da je slična američkoj, jer nije. Utjecaji različitih naroda, kultura, civilizacija, jezika, religija u Kanadi su puno primjetniji negoli u susjednim zemljama tog kontinenta. Skladbe suvremenih kanadskih autora pokazuju i dalje jaki utjecaj europskih „škola“ skladateljskih istraživanja, metoda, tehnika… Bez obzira na to odakle dolazili naši gosti-skladatelji na ovom koncertu, s istočne ili zapadne obale Kanade, glazba pokazuje kako je zaista univerzalni jezik.

Možda smo i jedni i drugi po prirodi nekonformisti

Underhill: Nešto sam o tome rekao i ranije. Doista mislim kako je prednost nekada biti neka vrsta autsajdera. Kanađani nisu Amerikanci, kao što niti Hrvati ne moraju nositi teret velikih europskih zemalja poput Engleske, Francuske i Njemačke. Vidim sličnost u tome da se ni Hrvati, ni Kanađani ne boje biti drukčiji, u tome da mogu posjedovati umjetnički glas koji se ne uklapa u mainstream te da su sposobni ponuditi svoje specifične estetike, a pritom visokokvalitetne alternative mainstreamu različitih „izama“. Možda smo i jedni i drugi po prirodi nekonformisti.

Foto: Matej Grgić

S obzirom na to da ste obojica skladatelji, ne možemo ne iskoristiti i tu mogućnost te vas priupitati o trenutačnim projektima i nadolazećim planovima.

Underhill: Hvala vam na tom pitanju. Radim na više velikih projekata – jedan je drugi album moje glazbe za gudački kvartet koji će izvesti Kvartet Bozzini u Montréalu, drugi veliki projekt je ciklus pjesama pod nazivom Bee Studies u suradnji s pjesnikinjom Renée Sarojini Saklikar iz kojeg ću u Zagrebu predstaviti tri pjesme. A treći jest niz zborskih djela a cappella imena Gaudi Madrigals temeljen na rečenicama katalonskog arhitekta Antonia Gaudíja.

Foto: Matej Grgić

Šipuš: Razmišljam o nekoliko skladbi s kojima bih se želio „susresti“ u budućnosti – puhački kvintet, prije svih, jer ga obećavam našem Zagrebačkom puhačkom ansamblu već desetljećima! Zatim me proganja misao o jednoj konceptualnoj skladbi, uz pjevačicu obogaćenu govorom jedne glumice, pokretima jedne plesačice, također uz instrumente koji dolaze iz one skupine koja se može čuti u skladbi Circles Luciana Beria. I negdje daleko u podsvijesti pojavljuje mi se crv pod nazivom simfonija… Uz to, puno je planiranih nastupa, dirigentskih, novih izazova s Cantus Ansamblom: nova sezona, gostovanja u Bordeauxu, Kölnu, Beču…

Maestro Šipuš, koncertnim gostovanjem ansambla iz Kanade Cantus Ansambl zaključuje aktualnu koncertnu sezonu. Pogled i kratki rezime sezone za nama…

Šipuš: Prije svega, sretan sam što smo ponovno uspjeli predstaviti nova djela hrvatskih skladatelja, koja smo naručili posebno za našu sezonu 2022./2023. To su skladbe Borisa Jakopovića, Sanje Drakulić, Olje Jelaska, Vjekoslava Nježića, Danijela Legina… Izveli smo i antologijska djela literature Nove glazbe, poput skladbi Nona, Ligetija i prvi put Gérarda Griseyja. Svladali smo teški program za MBZ 2023, uklopili mnoge mlade glazbenice i glazbenike u sastav Cantus Ansambla, oni su budućnost.

Foto: Matej Grgić

Nova sezona

I, dakako, pogled unaprijed? Što nam već sad možete otkriti kao planove, što sve možemo očekivati od Cantus Ansambla početkom nove sezone na jesen?

Šipuš: Našu će sezonu otvoriti gostovanje još jednog ansambla iz inozemstva: početkom listopada iz Kölna nam dolazi veliki sastav, ansambl flauti KGNM-a (Kölner Gesellschaft für Neue Musik), s kojim ćemo zajednički praizvesti novu skladbu jednog njemačkog autora, ali i jednog našeg skladatelja ili skladateljice. Slijedi nam put za Köln, a iz toga njemačkog grada odlazimo u Bordeaux, našim prijateljima iz ansambla Proxima Centauri u posjet – tamo ćemo predstaviti program sastavljen isključivo od hrvatskih skladateljica i skladatelja.

Pred kraj godine planiram jedan koncert posvećen mojim i našim velikim prijateljima, skladateljima iz različitih zemalja koji su obilježili Cantus Ansambl, svojom glazbom, svojim povjerenjem u taj ansambl i svojim prijateljstvom s tim ansamblom; nova djela za Cantus Ansambl tako pišu Nicola Sani, Mauricio Sotelo, Marcello Filotei, Miro Dobrowolny i Max Paul Edlin, a doći će s nama tada nastupiti, svirati i improvizirati poljski skladatelj i pijanist Zygmunt Krauze te talijanski skladatelj i flautist Roberto Fabbriciani.

Foto: Matej Grgić