Boran Lončarić: „Slušanje i edukacija kvalitetnom glazbom ključna su infrastruktura grada i društva”

Boran Lončarić je po mnogočemu jedinstvena osobnost u Hrvatskoj. S jedne je strane inženjer, zaljubljenik u pozitivne učinke znanosti i tehnologije, tehnološki poduzetnik i poslovni čovjek koji s velikim uspjehom u svjetskim razmjerima radi već 34 godine. S druge strane, zajedno sa suprugom Vesnom, također inženjerkom, pasionirani je ljubitelj i pokrovitelj specifično glazbe, te šire kulture, umjetnosti i obrazovanja. Uz svoju je obitelj i kolege iz tvrtke GDi među vodećim mecenama umjetnosti, a iznimno je skroman i učinkovit. U razgovoru je podijelio svoja razmišljanja i iskustva na temu mecenaštva.

Boran Lončarić ima iskustvo života i rada u tehnološkoj industriji, najprije na istočnoj i zapadnoj obali SAD-a (u južnoj Kaliforniji i u području Washington DC-ja), a nakon toga u Europi, gdje danas radi i surađuje u praktično svim zemljama kontinenta. Poslovno i privatno intenzivno putuje i po Aziji i Africi. Dugogodišnji je menadžer, osnivač i vlasnik razvijene tehnološke tvrtke GDi, vodeće u svojoj branši u srednjoj Europi, s globalnom konkurentnošću.

Ona razvija i prodaje svoj softver GDi Ensemble OSS i integrira tehnološka rješenja za upravljanje infrastrukturom, procesima i učincima u infrastrukturnim industrijama i djelatnostima. GDi radi za velike industrije kao što su telekomunikacijski operateri koji razvijaju i operiraju telekomunikacijske mreže i usluge, a nudi i planiranje i upravljanje drugim infrastrukturnim djelatnostima poput energije, voda, prometa, zaštite okoliša ili gradova.

Slijedom dinamičnog razvoja GDi danas ima gotovo tri stotine djelatnika, ostvaruje oko sedamdeset posto prihoda s inozemnih tržišta, ima urede u četrnaest zemalja Europe i Azije, kao i korisnike svojega softvera GDi Ensemble OSS u jedanaest vremenskih zona na četiri kontinenta, od kojih su mnogi vodeći europski i svjetski telekomi i energetski operateri.

Boran Lončarić

No Boran i njegova supruga Vesna imaju i „drugi” život. Kao pasionirane ljubitelje i pokrovitelje glazbe, umjetnosti i obrazovanja, često ih možemo zateći na koncertima, predstavama, izložbama, dodjelama arhitektonskih nagrada, ili događajima vezanima za edukaciju. Opuštaju se, „pune akumulatore” i crpe motivaciju, ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već i u cijeloj regiji, a kada prilike dopuste – i u Budimpešti, Varšavi, Beču, Salzburgu, Londonu ili Parizu, i u SAD-u, slušajući klasičnu glazbu, jazz i druge stilove.

U čuvenoj koncertnoj dvorani Wigmore Hall u Londonu, s obitelji

Osobito cijene širok spektar repertoara i glazbenih žanrova vezan uz gitaru. Kada je svojedobno usporedo s MIOC-om završavao srednju glazbenu školu i bio među najnagrađivanijim mladim klasičnim gitaristima Hrvatske i nekadašnje države, Boran je bio na putu da upiše smjer klasične gitare na Muzičkoj akademiji. No ipak se odlučio otići na studij Telekomunikacija i informatike na FER-u (tada ETF), na kojem je također nastavio nizati nagrade poput one Josip Lončar za izvrsnost u studiju i Prvomajske nagrade Zagrebačkog sveučilišta za znanstveni rad studenata.

Bio je aktivan i u KSET-u, kultnom Klubu studenata elektrotehnike i računarstva te u međunarodnoj udruzi studenata tehničkih fakulteta IAESTE.

Musical Instruments Museum, Phonenix, Arizona, SAD

Lončarić je vrlo svjestan problematike nekomercijalne glazbe te moralno i financijski podupire ono što smatra stožernom kvalitetom na glazbenoj i umjetničkoj sceni. Pored toga, kroz GDi godinama sistematično podupire edukaciju i projekte mladih u STEM disciplinama, usredotočen uvijek na očuvanje i unaprjeđivanje prostora, okoliša i prirode, i to od vrtića, preko osnovne i srednje škole, do magisterija i doktorata. Boran i obitelj, kao i kolege iz GDi-ja, rade to tiho i uporno „iz pozadine“, te su već godinama jedan od najskromnijih, ali najučinkovitijih mecena kvalitetne glazbe i umjetnosti u Hrvatskoj i regiji, koji ne samo podupiru, već i potiču razvoj glazbene edukacije.

Uz GDi se povezuju tehnološki termini kao što su geoinformacijski sustavi (GIS), umjetna inteligencija (AI – Artificial Intelligence), prediktivna analitika, strojno učenje (ML – Machine Learning), GeoAI (Geospatial Artificial Intelligence), Geoimaging & Remote Sensing, internet stvari (IoT), digitalni blizanci (Digital Twins) i proširena stvarnost (AR – Augmented Reality).

Taj niz pojmova na prvi pogled djeluje vrlo daleko od glazbe i umjetnosti, no kažete da je u GDi-ju drugačije. Koliko je od načela glazbe i glazbovanja, te umjetnosti uopće, primijenjeno u vašem GDi poslovnom modelu? Kako se te dvije teme sljubljuju u vašim životima i radu?

Prava je blagodat i veliko zadovoljstvo biti inženjer i poduzetnik u našoj rastućoj tehnološkoj „digitalnoj“ industriji te raditi na promišljanju, razvoju i primjenama globalno konkurentnih proizvoda i sustava. Da, intenzivno je, nekada i zahtjevno, ali i veliko zadovoljstvo ostvarivati pozitivne učinke na rad ključne infrastrukture te industrije – a ponekad i javnih službi – širom srednje Europe, a sve više i globalno. Sve ostvarujemo u timskom radu s mojim GDi kreativnim kolegicama i kolegama iz četrnaest ureda GDi-ja: većinom inženjerkama i inženjerima, ili tehničarima raznih struka, od telekomunikacija, računarstva, energetike, matematike, fizike, ali i geografije, geologije, šumarstva, poljoprivrede i slično.

U GDi-ju imamo i diplomirane filozofkinje ili povjesničarke umjetnosti koje se bave telekomunikacijama i softverom, donedavno i jednu diplomiranu balerinu i producenticu kulturnih događaja za dizajn korisničkog sučelja

Jasno, imamo i stručnjake za marketing, za financije, za planiranje i kontroling, za ljudske resurse, gdje rade ekonomistice i ekonomisti, naravno i psihologinje. Ali u GDi-ju imamo i, primjerice, diplomirane filozofkinje ili povjesničarke umjetnosti koje se bave telekomunikacijama i softverom, donedavno i jednu diplomiranu balerinu i producenticu kulturnih događaja za dizajn korisničkog sučelja. No istovremeno, moj dugogodišnji kolega, koji je jedan od najvećih stručnjaka za GIS na ovim prostorima, svira gitaru, pjeva u društvu, a sa suprugom ima tri sina od kojih je jedan recimo diplomirani pravnik koji istovremeno svira i klasične orgulje, a najmlađi, još srednjoškolac, izuzetno je talentirani trombonist.

Drugi kolega stručnjak za GIS također je sa suprugom pasionirani folklorni plesač. Treći je kolega, pak, nakon dugogodišnjeg plesanja i pjevanja u KUD-u, postao tajnik svojega KUD-a. Voditelj marketinga, izvrstan mladi ekonomist, zapravo je također kao i ja – završio srednju glazbenu školu klasične gitare. Voditelj softverskog inženjeringa razvoja proizvoda GDi Ensemble OSS izvrsno svira klavijature. Kolega iz tima za Digital Reality inženjering podataka aktivno u rock bendovima svira bas-gitaru i gitaru.

Vjerujem da smo svi satkani i od inženjerske, racionalne, analitičke i promišljene strane, kao i od one umjetničke, društvene, izražajne i komunikacijske – to je nedjeljivo

Neki kolege su „primaši“, sviraju bisernicu, neki harmoniku, a neki su svirali violinu. Gotovo svima djeca pohađaju neki oblik dodatne edukacije u glazbi, plesu, crtanju, slikanju i umjetničkom klizanju. Jasno, ima dosta kolega koji vole sport i rekreaciju. Dvojica su bili voditelji zborova. A gotovo svi se sa svojih putovanja po svijetu otkrivaju kao izuzetno kvalitetni „digitalni fotografi“, pa priređujemo i vlastite interne izložbe umjetničkih fotografija u firmi.

Vjerujem da smo svi satkani i od inženjerske, racionalne, analitičke i promišljene strane, kao i od one umjetničke, društvene, izražajne i komunikacijske. To je nedjeljivo. Svi smo i „promišljeno sistematični“ i „osjećajno izražajni“, a kada unutar iste osobe, tima ili organizacije postoje obje značajke – na obje smo strane jači.

Bez temeljitog promišljanja, kvalitetne pripreme, proračunavanja i isprobavanja u laboratoriju nema ni izvođenja individualnog ni skupnog muziciranja, uvježbavanja ili izvedbe koncerata, predstava, opereta ili opera, slikanja i kiparenja, pripreme izložbi, festivala, koncertne ili izložbene sezone, snimanja filma, produciranja glazbene TV emisije, glazbeno-scenskog showa, snimanja i promocije novoga glazbenog albuma, novih glazbenih spotova, ni vođenja uspješnog glazbenog TV kanala, TV ili radio emisija, YouTube videa, jednako kao ni dobrog vođenja kazališta, muzeja, galerija, a ni dobre arhitekture i dizajna. I u umjetnosti je potreban „inženjerski način“ pripreme kvalitetnog sustava i proizvoda.

Foto: Novković / HNK Zagreb

Pogledajte kakav je inženjerski i promišljeni napor potreban kada se, primjerice, priprema premijera baleta Peer Gynt Edwarda Griega u zagrebačkom HNK-u s orkestrom, dirigentom, koreografom, desetcima plesača, rasvjetom, kostimima i scenom. U tome sudjeluje vjerojatno preko stotinu ljudi, da bi izvedba predstave bila sjajna. Ogroman inženjerski i promišljeni napor ulazi u produkciju velikih koncerata: koncert Parnog valjka za oproštaj s Akijem je nevjerojatno kompleksan primjer, umjetnički, osjećajan, emocionalan, ali izuzetno „inženjerski“ pripremljen, kao i njihov novi spot s Igorom Drvenkarom kao novim pjevačem.

Priprema koncerata i videa 2CELLOS, poput njihova Live At Sydney Opera, također je ogroman inženjerski pothvat. A da ne spominjemo recimo pripremu sezone koncerata i festivala JazzHR koju vodi Lana Janjanin u ime Hrvatskog društva skladatelja. Sama organizacija isplate naknada – autorima kroz HDS ZAMP i izvođačima kroz HUZIP, vođenje glazbenih izdavačkih kuća, vođenje programa kulture na TV-u, vođenje kazališnih kuća – sve to također traži ogroman „inženjerski“ i „ekonomski“ način razmišljanja.

Kada se malo upoznate i s kolegama iz „inženjerstva“, poduzetništva, medicine, znanosti i industrije, uvidite da mnogi nalaze ogromnu satisfakciju u umjetnosti, glazbi, dizajnu, arhitekturi, što je od pomoći i u obrazovanju djece i mladih. Kolega iz digitalne industrije u Zagrebu je vjerojatno najgorljiviji zagovornik jazza, i sada je išao na koncert Tamara Obrovac Quarteta s promocijom albuma Nuvola. Kolege iz Beograda napajaju baterije na fantastičnoj glazbi Vasil Hadžimanov Banda.

Sretan sam da sam dijelom možda pridonio suradnji Matije Dedića s Vasilom u klavirskom duu. Ljubljanski kolege ponosni su na, primjerice, Primoža Grašića, skopski kolege na kipara Vladu Kostova. To je ono što nas spaja i napaja.

Matija Dedić, Vasil Hadžimanov i Boran Lončarić

U skladu s tim, mojoj supruzi Vesni, koja je u mladosti išla na ples i balet, a i meni, golemo je zadovoljstvo da možemo imati obje strane te jedne cijele, integrirane ljudskosti. Nema razlike između tehnologije i poslovanja na jednoj te umjetnosti, glazbe i obrazovanja na drugoj strani. Za nas su to dva skladna dijela dobroga i kvalitetnog rada i života, zapravo – velika radost.

Usporedo ste pohađali i uspješno završili MIOC i srednju glazbenu školu, a bili ste i među vrhunskim, nagrađenim gitaristima Hrvatske i tadašnje savezne države, ostvarivali izvrsne rezultate s klasičnom gitarom te kao mladić imali svoj uspješan gitarski duo.

To na prvi pogled nema izravne veze s time da ste bili uspješni u znanosti, vi specifično u natjecanjima u fizici, a članovi vaše obitelji u matematici, elektronici, računarstvu, medicinskim istraživanjima i biologiji. Koliko vas je u formativnim godinama oblikovala znanost i tehnologija, a koliko umjetnost i glazba?

Znanost i tehnologija dali su mi veoma solidnu osnovu, ali me je realno glazba osobno čak više diferencirala i nekako posebnije odredila. A zapravo, mislim da me je od utjecaja glazbe najviše odredila sposobnost muziciranja s drugima, međusobnog nadovezivanja, da budemo pravi bend zajedno – ansambl, ili na engleskom ensemble. Nije niti malo slučajno da se glavni vlastiti proizvod GDi-ja zove GDi Ensemble OSS, jer to je platforma i sustav koji podržava mnoge ljude i industrije da dosegnu svoje ciljeve, da ostvare fantastične izvedbe – radeći usklađeno zajedno.

Sposobnost da čuješ druge osobe kao individue, a i da čuješ i osjećaš cjelinu izvedbe, muziciranje u zboru glazbene škole, ili u duetu gitara gdje moraš izvrsno slušati i podržavati svojeg partnera, ili sviranje u jazz bendu: to mi se čini najbolja škola za kompleksan rad kasnije u ozbiljnoj infrastrukturi i industriji.

Sposobnost da čuješ druge osobe kao individue, a i da čuješ i osjećaš cjelinu izvedbe (…) to mi se čini najbolja škola za kompleksan rad kasnije u ozbiljnoj infrastrukturi i industriji

Čak bih rekao da je, kada se tako gleda, glazba i glazbeno obrazovanje – kao i mogućnost slušanja i edukacije kroz kvalitetnu glazbu koju izvode ansambli – samo po sebi ključna infrastruktura nekoga grada i društva. Grad bez glazbenih škola, grad bez koncertnih dvorana, grad bez glazbenih i scenskih ansambala i kazalištâ, to je grad bez ključne infrastrukture koja čini taj grad ljudima atraktivnim.

Foto: MBZ

Nevjerojatna je sreća i ključna infrastruktura za bilo koji grad da se ima ne samo HNK, HGZ, ZKM, Lisinski, Gavella, Komedija, Muzička akademiju, glazbene škole, itd. nego također i Centar mladih Ribnjak, i Rock akademija, i nadamo se barem jedan jazz klub kao što je bio B.P. Club, ili nekadašnji VIP Jazz klub te dobar i bogat program u njima. Meni je fantastična infrastruktura otići subotom prijepodne u Centar mladih Ribnjak na Matineju u šlapama i slušati mladi kvartet klarineta iz Funkcionalne glazbene škole.

Grad bez glazbenih škola, koncertnih dvorana, glazbenih i scenskih ansambala i kazalištâ, to je grad bez ključne infrastrukture koja čini taj grad ljudima atraktivnim

To je isto tako infrastruktura koja čini grad ili bilo koju sredinu privlačnom za rad i život suvremenih, kreativnih, uspješnih ljudi. Dakle, te glazbene infrastrukture i njezini utjecaji zatim formiraju sljedeće generacije, poduzetnike, inženjere, liječnike, znanstvenike, pravnike, financijaše, marketinške, ali i kulturne i medijske stručnjake te čine taj grad ili tu zemlju atraktivnom.

Kako gledate na činjenicu da je glazbeni odgoj u općem obrazovanju – u osnovnim i srednjim školama – danas sveden na minimum? Od kojeg je značaja danas glazba i umjetnost za generalni uspjeh društva, zajednice i pokoljenja ljudi?

Obrazovanje i odgoj općenito vjerojatno su dugoročno najključnija i najbitnija infrastruktura svake zajednice, svakog mjesta, grada ili zemlje. Odgoj i obrazovanje čine ljude onima što jesu, a ljudi su najvažniji. I oni od kojih sakupljamo iskustva, i oni koji su jako aktivni danas, i oni mladi koji upravo izlaze na scenu. A sve to dugoročno određujemo time kako odgajamo i obrazujemo. Eto, moji mlađi kolege, kada dobiju djecu, najviše komentiraju ne kvalitetu stanova ili kuća ili putovanja – nego kvalitetu odgoja i obrazovanja, prilike za razvoj.

Foto: Matej Grgić

Glazba je temelj ljudskosti, sposobnosti izražavanja, komunikacije, slušanja jedni drugih, kao i temelj svake sposobnosti suradnje, svakog zajedništva vizija, svakog razumijevanja kultura. Kada smo živjeli u SAD-u, apsolutno svaka srednja škola imala je svoj orkestar, svoj big band i choir. Moja kći i sva djeca morala su naučiti ili instrument ili pjevati, ali najvažnije – morala su naučiti slušati jedni druge i muzicirati zajedno. To ih je sve oduševljavalo, a posebno kada su zajedničkim, timskim radom recimo proizveli školski mjuzikl.

Kod nas je postojala velika tradicija, primjerice, školskih tamburaških orkestara. Neke škole imaju i svoje velike jazz orkestre u stilu big banda, primjerice Imotski ili Požega. To je sjajno.

Najbolji učitelj zajedničkog rada je skupno muziciranje, slušanje i suradnja te radost koja iz toga proizađe

Ključna vrijednost koju ljudi moraju naučiti jest slušati, osjećati, razumjeti, poštivati i surađivati u zajedničkoj izvedbi – najbolji učitelj zajedničkog rada je skupno muziciranje, slušanje i suradnja te radost koja iz toga proizađe. Programi i učitelji umjetnosti, razumijevanje arhitekture, glazbe – kao općeg načina komuniciranja i rada zajednici – nemaju zamjene. Djeca, mladi i stariji ne mogu se naučiti suradnji samo gledajući niz Facebook postova, YouTube ili TikTok videa. Živa suradnja i slušanje jedni drugih, kao i obrazovanje za to, nemaju alternative.

Kako ste se i kojom prigodom odlučili na prve osobne i donacije GDI-ja svijetu glazbe i umjetnosti? Kako ste nastavili? Kakav je danas tretman i potpora donacijâ pojedinaca i obitelji (fizičkih osoba) ili pravnih osoba (tvrtki) za glazbu, kulturu, umjetnost?

Naše primarno poslanje, prije svega, jest da budu uspješni naši klijenti i korisnici s alatima koje im dajemo, da budemo i mi uspješni kao tvrtka, i naši djelatnici kao osobe. Ako smo i to sve postigli, te ako uspijemo biti i profitabilni, onda samim time imamo snage da pomognemo i obrazovanju, umjetnosti i glazbi.

Foto: Matej Grgić

Trebalo je dosta vremena da se okuražimo da izdvajamo iz sredstava koje nam u konačnici povjere naši klijenti i korisnici, a ako su nam zadovoljni i djelatnici, da onda „u krug“ uvučemo i glazbenike, umjetnike s kojima smo prvo počeli surađivati vezano na naše konferencije i događaje. Počeli smo tamo negdje 2005. godine, kada sam zamolio našeg europski poznatog skladatelja, aranžera i jazz gitarista Elvisa Stanića za sastanak u Opatiji, da razgovaramo bismo li mogli surađivati na glazbenom programu za naše korisnike uz konferencije korisnika softvera.

Trebalo je dosta vremena da se okuražimo da izdvajamo iz sredstava koje nam povjeravaju naši klijenti i korisnici, a ako su nam zadovoljni i djelatnici, da onda „u krug“ uvučemo i glazbenike

Elvis je izvrstan, tada nam je preporučio niz glazbenika, pa smo jedne godine imali koncert tada neotkrivenoga mladog talenta koji može imati veliku budućnost, Marka Tolje, ili izvrsnog dua Alba i Leo. U najupečatljivijem sjećanju stotinama od nas ostao je, ako se ne varam 2008. godine mali, komorni, privatni koncert samo trija, i to naše fantastične dive Josipe Lisac u pratnji Elvisa Stanića i klavijaturista Gojka Tomljanovića. Neki naši međunarodni gosti nisu uopće znali tko je Josipa Lisac, ali kada je na samom početku krenula Ave Maria, nastao je tajac u dvorani i totalne ovacije!

Mislim da ćemo takvo muziciranje mnogi od nas pamtiti do kraja života. Angažirali smo potom Kristijan Terzić Band i Elvis Stanić Band za konferencije u Rovinju, a tada smo počeli sa suradnjom i pomaganju tim glazbenicima za objavljivanje CD-a serije GDi For The Arts, pa je tako u suradnji tih izvođača i njihovih izdavača izašlo nekoliko kompaktnih diskova, koje smo mi za promociju tih izvođača prema našim partnerima financirali u obliku umnožavanja, a potom ih besplatno dijelili kao novogodišnji poklon – Elvis Stanić Band: The Best Of i Kristijan Terzić: Tribal Thing.

Nastavili smo suradnju s čuvenim jazz dirigentom Sigijem Feiglom. On je nakon prestanka financiranja Jazz orkestra HGM-a nastojao zadržati tu ekipu na okupu te formirao ZJO – Zagreb jazz orkestar, s njima isplanirao i radio jednu entuzijastičku sezonu koju smo mi donekle financijski pomagali. Tu smo kao tadašnjeg člana ZJO-a upoznali Andreasa Marinella, Vojkana Jocića i sponzorirali nekoliko koncerata. S našim dragim Igorom Geržinom isto surađujemo desetak godina, napravili smo posebna izdanja njegovih albuma Metropolis i Bucket List, bili vjerojatno najveći kupci karata za naše korisnike i djelatnike za njegove sjajne slavljeničke koncerte u kazalištima Kerempuh i Komedija.

U Sloveniji smo napravili sličan dogovora za album The Best Of s Primožem Grašičem, izvrsnim slovenskim jazz gitaristom, čiji je kvartet za nas nastupio na našoj konferenciji u kongresnom centru Brdo kod Kranja. U Mađarskoj je za nas koncerte u Budapest Jazz Clubu održao izvrstan kvartet jazz gitarista Gergelyja Palinkasa. S Matijom Dedićem napravili smo specifičan, indirektan aranžman, gdje smo za njegov glasoviti, snimljeni koncert Matija svira Arsena u ZKM-u mi kupili stotinjak karata, pozvali naše korisnike, ali i mnoge glazbenike, poput Vasila Hadžimanova, Tonija Starešinića, Željke Veverec itd.

Doveli smo Vasil Hadžimanov Band u KSET, gdje su održali prvi zagrebački koncert. Na tom koncertu bili su i Matija Dedić i Igor Geržina. S VHB-om smo nastavili dalje, pomogli im s pojedinim troškovima snimanja albuma, kao što smo sponzorirali album i Vasil Hadžimanov Trija. Za album Amire Medunjanin Silk & Stone (u izdanju Aquarius Recordsa), koji je bio njezin veliki proboj, GDi je sufinancirao troškove snimanja. Na promotivnom koncertu 2015. godine u ZKM-u kupili smo također stotinu ulaznica te pozvali mnoge partnere i goste. Danas je Amira planetarna zvijezda, što nam je izuzetno drago.

Pomogli smo i snimanje albuma Singer Of Tales sarajevskog autora Damira Imamovića. Godine 2020. nagrađen je kao najbolji world music album produciran u Europi.

Od skopskoga kipara Vlade Kostova otkupio sam za svoj rođendan 2022. godine dvije njegove skulpture, one Milesa Davisa i Dizzyja Gillespieja. Dugo ga nagovaram na izradu skulpture Boška Petrovića, nadam se da će jednom doći na red. Također, 2022. godine započeli smo suradnju s našom sjajnom Lanom Janjanin, umjetničkom direktoricom HDS-ova programa JazzHR Festival, koji je jedinstveni cjelogodišnji festival, i njegovim operativnih producentom Lukom Hrvojem, uz sjajnu podršku HDS-ova glavnoga tajnika, Antuna Tomislava Šabana, u suradnji i s Marijom Saragom.

Tako smo bili jedan od sponzora sjajnoga jesenskog trodnevnog izdanja JazzHR-a. Za to smo pomogli dovesti sjajni Vasil Hadžimanov Band. Izveli su stvarno mind-blowing koncert. Posudio sam tada one skulpture Davisa i Gillespieja za izložbu Vlade Kostova uz festival.

U siječnju 2023. godine pomogli smo dodati poseban koncert JazzHR-a, promociju novog albuma dua Hojsak i Novosel s Teodossijem Spassovom. Sve se istovremeno događa u kontekstu promjene načina i navika konzumacije glazbe, promjene navika tijekom lockdowna, smanjenja prodaje fizičkih nosača zvuka kao formata te strahovitog porasta individualne konzumacije glazbe kroz online streaming audio (Spotify, Deezer, Apple Music, QuBuz, Tidal, Amazon Music itd.) ili video servisa (YouTube), s ili bez pretplate, slušanjem kroz individualne slušalice. Način konzumacije glazbe kroz društveno slušanje, u klubu ili u koncertnoj dvorani, dobio je snažne, stalno i bilo gdje dostupne, uvijek uključene konkurente „iz mobilnog telefona“.

Društveno slušanje u klubu ili u koncertnoj dvorani dobilo je snažne, stalno i bilo gdje dostupne, uvijek uključene konkurente „iz mobilnog telefona“

Motivacija slušatelja da dođu u male, prisne dvorane ili jazz klubove se promijenila. Veliki koncertni spektakli, npr. u Areni Zagreb, u Spaladium Areni i slično, prodaju se pak do zadnje ulaznice. Poželjno je razmisliti kako surađivati danas, jer se načini suradnje mijenjaju u odnosu na razdoblje prije jednog desetljeća. Potrebno je surađivati sa školama i mladima, naučiti ih dolaziti na koncerte. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti. Kao i cijela glazbena, umjetnička, medijska scena i industrija, ove naše suradnje moraju evoluirati i modernizirati se.

Vi i vaša tvrtka GDi iskazali ste se posebno 2019. i 2020. godine kao najznačajniji donatori Hrvatskoga glazbenog zavoda, udruge građana osnovane po uzoru na bečki Musikverein, kolijevke glazbenog obrazovanja čija zgrada u Gundulićevoj ima najljepšu i akustički vodeću koncertnu dvoranu u Hrvatskoj i regiji.

Zbog čega vam je važno podupirati tu jedinstvenu instituciju čija je opstojnost – počevši od budžetskih izazova, smjera i dinamike vođenja, pa potom i korone i potresa – u najvećoj ugrozi, ali i u najvećem zamahu razvoja u gotovo dvjesto godina postojanja?

Hrvatski glazbeni zavod, naš dragi HGZ je prije svega meni osobno moje vlastito kultno, čarobno mjesto moje glazbene edukacije, kao i odrastanja, gdje sam svoja glazbena iskustva stvarao, i gdje sam i sâm ponekada nastupao u doba osnovne i srednje glazbene škole, bilo kao solist na klasičnoj gitari, bilo u duu, bilo u zboru glazbene škole. Tako je HGZ, vjerujem, prirastao srcu i desetcima tisuća obrazovanih građana Zagreba i Hrvatske koji vole glazbu. HGZ nam je nešto kao Musikverein u Beču: mjesto edukacije, mjesto stvaranja i određivanja ukusa, mjesto kreacije, mjesto druženja, mjesto potvrđivanja vrijednosti.

Izuzetno su mi draga sjećanja na niz koncerata Zagrebačkih solista, zatim dragih prijatelja iz Zagrebačkoga gitarističkog trija, Darka Petrinjaka, Istvana Roemera i Gorana Listeša. Imamo i primjer suvremenijeg koncerta mladoga glazbenika J. R. Augusta, ili koncert Muškog zbora FER-a Zagreb zajedno sa zborom iz Splita – sjajna akustika, sjajni ljudi, ali prije svega mjesto druženja i stvaranja obrazovanih, kvalitetnih daljnjih pokoljenja. Osim toga, HGZ je također kolijevka i jedna od ključnih dvorana za jazz u Zagrebu!

HGZ je također kolijevka i jedna od ključnih dvorana za jazz u Zagrebu

Čuveni Zagreb Jazz Quartet je zapravo nastao na prijelazu iz 1958. u 1959. godinu, baš za nastup na Smotri jazza u – HGZ-u! Kultna jazz izvedba koju i danas možete vidjeti na YouTubeu. Glasovita, nježna jazz kompozicija To Zagreb With Love iz 1984., kada je istu izveo B. P. Convention sa Zagrebačkim solistima i čuvenim Johnom Lewisom iz Modern Jazz Quarteta, snimljena je tijekom koncerta – na pozornici HGZ-a! Dakle, kada sam čuo da je HGZ ušao u velike financijske probleme zbog neusklađenosti troškova s prihodima, nekoliko godina nakon iseljenja Muzičke akademije u svoju novu zgradu, a da se čak od strane tadašnjeg vodstva razmišljalo i o prodaji zgrade HGZ-a i prenâmjeni u hotel, bio sam iskreno šokiran.

To je kao da netko želi prodati Musikverein u Beču ili Wigmore Hall u Londonu, a da se zatre i izgubi osnovna namjena. Zato sam bio izuzetno oduševljen kada je ubrzo nakon tog skandala izabrano novo vodstvo HGZ-a, s novom energijom, novim i suvremenim idejama multifunkcionalnoga kulturnog centra.

Wigmore Hall u Londonu

HGZ je jedna od infrastruktura suvremenog društva i suvremenog grada i kulture, a posebno je bitna zato što je nezavisna udruga građana, kojima osnivač nije niti grad, niti država, nego je HGZ iskaz kulture građana Zagreba, Hrvatske i njihove ljubavi za glazbu. Stoga smo, paralelno s vizijom nove faze HGZ-a 2019. oduševljeno podržali inicijativu novoizabranog predsjedništva, na čelu s dinamičnom predsjednicom Romanom Matanovac-Vučković i radišnom potpredsjednicom Tamarom Jurkić-Sviben, za donatorskim koncertom u travnju, pa smo i osobno i putem tvrtke donirali sredstva.

Boran Lončarić i Tamara Jurkić Sviben u HGZ-u

Nažalost, bili smo ožalošćeni jer se ispostavilo da smo, i privatno kao Vesna i Boran Lončarić te kao tvrtka GDi bili dva najveća sponzora HGZ-a na tom koncertu. Bio sam uvjeren da mora biti veliki broj i bitno većih sponzora. Na tom području HGZ-u valja dodatno raditi i povezati se sa sponzorima i zakladama. Treba razviti ne samo „zidove i dekoracije“ nego i samu bit, samu programsku osnovicu HGZ-a: ne samo klasična glazba, već i kvalitetna pop glazba, kao što je bio koncert J. R. Augusta.

HGZ-u kao multifunkcionalnom kulturnom centru od skoro pet tisuća kvadratnih metara prostora, a u samom centru grada, treba omogućiti da živi od sedam ujutro do jedan sat poslije ponoći

U doba srednje škole i fakulteta mojeg oca i mojeg strica, HGZ je bio i mjesto plesnih događaja, školskih i fakultetskih priredaba. HGZ-u kao multifunkcionalnom kulturnom centru od skoro pet tisuća kvadratnih metara prostora, a u samom centru grada, treba omogućiti da živi od sedam ujutro do jedan sat poslije ponoći.

Galerija i izložbe – da, svakako!
Krasan umjetnički café u prizemlju, s dobrim kolačima, nivoa kvalitete kao današnji Kavkaz – da, svakako!
Jazz klub ili komorna dvorana u podrumu – da, svakako!
Audiofilski kutak za vrhunske reprodukcije i izložbe audiofilske opreme – da, svakako!
Tonski studio za audio i video snimanja ili elektronička dvorana u potkrovlju – da, svakako!
Izložba glazbenih instrumenata – da, svakako! Interaktivni digitalni glazbeni sadržaji – da, svakako!
Kvalitetna akustička zaštita – da, svakako!
Kvalitetna zasjenjenja i zamračenja – da, svakako!
Mogućnost video projekcija – da, svakako! Air conditioning, klimatizacija – da, svakako!
Prodavaonica glazbenih suvenira (kao recimo Haus Der Musik u Beču) – da, svakako!

Postojeće dvije dvorane na glavnom nivou – da rade i budu u produkciji osamnaest sati na dan. Parkiralište za dolazak autobusâ i limuzinâ te iskrcaj sudionika ispred dvorane, na VIP događajima koji dolaze vozilima s vozačima, za npr. kongrese – da, svakako! Mogućnost održavanja suvremenih atraktivnih VIP događaja, konferencija, s više paralelnih traka istovremeno – da, svakako! Atraktivan koncertni i kulturni program – da, svakako! Digitalni streaming evenata iz HGZ-a u digitalni svijet – da, svakako! HGZ radio na internetu? HGZ TV na internetu – da, svakako – kao Wigmore Hall! HGZ koncerti digitalno u vašem domu – da, svakako!

HGZ kao jedan od participanata, ili kao glavni koordinator nacionalnih ili regionalnih događaja – da, svakako! Produkcija sadržaja HGZ Studios, TV emisijâ itd. – da, svakako! Suradnja s glazbenim produkcijskim kućama à la Croatia Records, Aquarius, Dallas itd. – da, svakako! Suradnja s HDS-om, HGU-om – da, svakako, i produbiti i proširiti! Razne konferencije, eventi, suradnje s HTZ-om i TZ-om Grada Zagreba – da, svakako! Biti dom za probe glazbenih ansambala, scenskih ansambala – da, svakako!

To sve nije lako ostvariti, neće se moći sve u programu realizirati, ali s novom vizijom dali smo potporu novom timu, novoj energiji koja će obogatiti infrastrukturu našega grada i države i regije.

Foto: HGZ

Također, sa svojom tvrtkom inicirali ste i organizirali prvi ikada privatni dobrotvorni koncert GDi za HGZ, održan krajem siječnja 2020. godine, netom prije korone i potresa. Na njemu su nastupili duo Hojsak & Novosel i fascinantni gitarist Vlatko Stefanovski. Koliko se djelatnika, klijenata i partnera GDi-ja odazvalo?

Koliko je i na koji način naša publika osjetljiva na humanitarno/dobrotvorne događaje i voljna donirati za glazbu, kulturu i obrazovanje tijekom takvih događaja koji funkcioniraju po principu by invitation only?

Da, hvala da se toga sjetili i naglasili. Zaista, nakon 2019. osjetili smo da je nova energija ušla u HGZ. Mnogi su troškovi optimizirani, mnoge stvari uređene. Napravljeno je osnovno osvježenje prostora, prebojeno, uglačano, čak su konačno i mokri čvorovi koji desetljećima nisu bili uređivani – sada sređeni. Željeli smo u siječnju 2020. dodati u proračun da se uredi dugogodišnji problem HGZ-a, a to je neriješena kvalitetna zvučna i vizualna izolacija stijene i prozora glavne dvorane prema Gundulićevoj ulici. Poslovični je problem da buka iz Gundulićeve ulazi u dvoranu i smeta kod izvedbe.

Uspjeh dobrotvorne kampanje prikupljanja sredstva tim veći čim je cilj konkretniji, jasniji, čim vizualniji, opipljiviji i bliži

Opet, nemogućnost je zasjenjenja dvorane, a time i nemogućnost projekcija tijekom dana u dvorani. Rješenje je bilo uvesti dodatni sustav unutarnjih motoriziranih zavjesa, ugrađenih između dva sloja prozora, s motoriziranim vodilicama, koje se mogu tiho spustiti na početku koncerta ili projekcije, te isto tako podignuti u pauzi ili nakon koncerta. Dobili smo sugestije naših kolega iz nekih međunarodnih zaklada da je uspjeh dobrotvorne kampanje prikupljanja sredstva tim veći čim je cilj konkretniji, jasniji, čim vizualniji, opipljiviji i bliži.

Nije bilo boljeg puta nego potencijalne dobrotvore dovesti u dvoranu, čiji je okoliš novo predsjedništvo HGZ-a do prosinca 2019. već osvježilo. Dodatna ideja je bila da našim GDi klijentima i partnerima predložimo da ovu potrebu HGZ-a riješimo zajedno, dakle, da GDi napravi We GDi shall match your donation funds. Dakle, ako bilo koji pojedinac ili organizacija donira određeni iznos eura HGZ-u za tu namjenu, GDi će taj novac udvostručiti, dok zajedno ne postignemo proračun za to rješenje za HGZ.

Inače, cijena se po primljenim ponudama kretala oko deset tisuća eura. Dakle, GDi je pozvao svoje klijente, partnere i zaposlenike na poseban besplatni koncert GDi For HGZ, s molbom da nakon koncerta doniraju – za taj specifični cilj – iznos koji mogu za to izdvojiti, sve dok ukupno zajedno dosegnemo tih desetak tisuća eura. Mi smo organizirali i platili troškove izvođačâ, transporta, audio tehnike, rasvjete, posebnih vertikalnih banner plakata na fasadi zgrade. I skoro tri stotine sudionika se odazvalo, svi su oni uživali u out-of-this-world izvedbi koju su tu večer pružili duo Hojsak & Novosel te Vlatko Stefanovski.

Posebno nam je drago da su kao „pred-točka“ nastupili gitaristički trio glazbene škole Blagoje Bersa profesorice Morane Pešutić, koja je i predsjednica Hrvatske udruge gitarističkih pedagoga, HUGIP-a. Za koncert smo bili organizirali scenske dekoracije koje je izradio čuveni akademski slikar, dizajner i cvjetni umjetnik Saša Šekoranja.

Nakon koncerta bilo je druženje, Croatia Records poklanjala je Blu-ray sa snimljenim albumom Vlatka Stefanovskog na kojem su gostovali duo Hojsak & Novosel, umjetnici su ga potpisivali, imali smo fotografiranje s umjetnicima, davanje autogramâ.

A naše je oduševljenje i pozitivni šok nastupio kada smo sljedeće jutro brojili donacije – što donirane osobno u gotovini, ali većim dijelom digitalnim uplatama nakon koncerta sutradan ujutro – i shvatili da smo zajedno, naši klijenti, partneri i djelatnici, ovaj cilj za HGZ ostvarili u potpunosti! Nažalost, zbog pandemije koja je rezultirala lockdownom samo par tjedana nakon tog koncerta, a potom i zagrebačkim potresom, sve se promijenilo.

HGZ je imao potrebe i mnogo dublje i mnogo veće nego ta akustička i vizualna izolacija, i sve se preokrenulo, ali pokazalo se da je dobra volja GDi-ja, njegovih klijenata, partnera i djelatnika zaista pogodila „u sridu“.