Buč Kesidi: „I sama glazba daje jako puno emocije, na ovom albumu možda i najviše do sada”

Svi osjećaji pretvoreni u stihove, svi stihovi popraćeni glazbom, koja ih upotpunjava na pravi način

Pet rasprodanih koncerata na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 2021, rasprodan stadion Šalata 2023., a kasnije te godine rasprodana sedmodnevna rezidencija u klubu Sax!, također u Zagrebu. Ovogodišnji koncert u Vintage Industrial Baru rasprodan u samo petnaest sekundi.

U travnju ove godine predstavili su svoj treći studijski album Moderne veze, a 10. listopada, prije tek nešto više od tjedan dana, taj isti album u vinyl izdanju. Promociju vinyla održali su pred zagrebačkim Muzejem prekinutih veza na Gornjem gradu, nakon čega su ostali družiti se s vjernom publikom, kojoj su neumorno potpisivali ploče, majice, palice i sve što se publika sjetila donijeti.

Buč Kesidi – Moderne veze (vinil)

Velika ljubav zagrebačke publike i ovoga benda obostrana je i dugogodišnja, nikada nije prestala, samo raste. A budući da rastu i oni kao bend i kao glazbenici, došlo je vrijeme za njihov najveći samostalni koncert u dosadašnjoj karijeri – u zagrebačkoj Areni. Riječ je o voljenom levorukom disko pop-rok elektro boj bend duu Buč Kesidi iz Pančeva, koji čine gitarist i vokal Luka Racić te bubnjar i vokal Zoran Zarubica.

Luka i Zoran upoznali su se na projekciji filma Butch Cassidy and the Sundance Kid u jednom od kina u Pančevu gdje su njihova društva često odlazila tijekom tjedna, budući da su se projekcije filmova, tada specifično vesterna, održavale dosta često. Prisjećaju se kako im je tema jednog od prvih razgovora bilo to je li bolji Sergio Leone ili Tom Ford, jer „svi sad umeju da pametuju kad dođu vestern filmovi u pitanje“, smiju se dečki. „Mi smo na toj debati prilično branili vesterne generalno, vraćali su se vesterni u nekom novom valu pa nam je sve to bilo zanimljivo, a s druge strane je bilo zanimljivo što možeš povezati stare vesterne koji su se snimali mahom u Italiji, spaghetti western filmovi te glazba i šlageri iz šezdesetih, koje smo isto i mi svirali prije no što smo krenuli pisati svoje pjesme.“

Dečki su, prije no što su postali Buč Kesidi, svirali u više cover i šlager bendova, a u Pančevu je bilo fora da si u bendu i da se baviš glazbom generalno, tako da se iz svega toga i nakon mnoštva bendova rodio Buč Kesidi. Ali ne američki kriminalac, nego divan bend koji imamo priliku slušati danas. Dečki kažu: „U Pančevu je bilo mnogo bendova, bilo da su kao Zeppelini ili Doorsi tribute ili šlager bend u ovom našem slučaju, i iz toga se rodio Buč Kesidi. Ostali ratnici su pali, svi su postali ekonomi… Jedan po jedan su otpadali momci, nažalost, imali ozbiljne živote… i sad mi imamo najozbiljnije!“ (smijeh)

Jedna od obaveznih stvari na koncertima Buč Kesidija jest to da dečki tijekom svakog koncerta barem dva puta moraju naglasiti da su oni „Buč Kesidi iz Pančeva“, što je svaki put jednako popraćeno glasnim ovacijama i odobravanjem publike. Neodoljivo simpatični i uvijek u aktivnoj komunikaciji s publikom, nikad ne zaborave spomenuti svoj grad odakle dolaze. Kakva je priča iza toga?

„Smiješno je jer u Pančevu nikog ne zanima što smo mi Buč Kesidi, zato što smo mi Luka i Zoran iz Pančeva. Mi smo više poznati u gradu kao Luka i Zoran nego kao Buč Kesidi. Svi znaju za Buč Kesidi otprilike, znaju da nešto ide, ali više im je muka od nas jer nas stalno viđaju po gradu. Naravno, prate i super im je i zabavno, i s vremena na vrijeme nam dođu i kažu ‘Ej jel znate da se slušate tu i tamo’. Ne pozdravljaju nas zato što smo Buč Kesidi, nego zato što nas znaju iz grada, mala je sredina, svi se znamo. Možda je to kao neki dokaz, svojevrsna parola ‘Ej, mi smo Buč Kesidi iz Pančeva, iz nekog manjeg grada – evo nas, sad sviramo ovdje i tamo, kul mi je to kao pozdrav za Pančevo’.“

Tekstove Buč Kesidija više sam puta i analizirala i pohvalila u recenzijama i u izvještajima s njihovih koncerata, i činjenica da su posebni po mnogočemu ne može se osporiti. Malo tko može toliko specifične situacije i teške osjećaje dovoljno pažljivo i obzirno prenijeti u riječi, napisane riječi prenijeti u glazbu, a glazbu predstaviti toliko iskrenom izvedbom da je i u pjesmama u kojima je najviše ranjivosti i dalje primjetna tinjajuća snaga. Buč Kesidi čine upravo to – izgovaraju neizgovoreno, oživljavaju osjećaj kroz riječi i zvuk, a svojom glazbom pretvaraju ranjivost u hrabrost, čime potiču i svoju vjernu publiku da učini isto.

Buč Kesidi

Način na koji glazba Buč Kesidija djeluje kao prijeko potrebna utjeha i razumijevanje koje možda nikad nismo dobili jedan je od mnogih razloga zašto svoje sigurno mjesto toliki broj slušatelja nalazi upravo na njihovim koncertima. Uzevši u obzir svaku stranu priče, a ne samo svoju, mušku perspektivu, ovi dečki ističu se po tome što ne umanjuju žensku bol i ranjivost, već je razumiju, stoga ne čudi da ih ženska publika toliko voli. Jesu li takvo nešto očekivali kada su tek kretali s pisanjem tekstova, ili su možda mislili da će prikazivanje skrivenijih strana ženske ranjivosti naići na neodobravanje i svojevrsni skepticizam kod ženske publike?

„Trudili smo se da pišemo samo ono što primjećujemo, da nikad ne zauzimamo strane u smislu da je netko nužno u pravu ili nije. Primjećujemo stvari, predstavimo ih kao ‘Evo, ovo se dogodilo, i nama je ovo emotivna situacija’”, kaže Luka. „I vrijedno je toga da postoji pjesma o tome”, dodaje Zoran.

Inspiraciju pronalaze u svemu, najčešće u vlastitim situacijama i stvarima koje su oni vidjeli i čuli, ali inspiracije ne staje samo na osobnim iskustvima. Luka objašnjava: „Vjerojatno se u glavi s vremenom sve spoji, da imaš različite dojmove o različitim stvarima, i onda samo izvlačiš stihove. Sad kad bih htio rekreirati neku pjesmu ili film iz sjećanja to bi vjerojatno samo bio potpuno drugi film ili pjesma.”

Buč Kesidi

Osim pisanja tekstova pjesama, jednako im je važna i glazba koja prati te stihove. „Mislim da uvijek od starta to mora biti miks teksta i glazbe koja mu daje emociju. Čak je i intonacija i način na koji izgovoriš neku repliku nešto što se može protumačiti na tri-četiri načina. Ali, s druge strane, mi smo glazbenici, stvarno volimo glazbu, tako da nije da je to samo pozadinska glazba nego važan dio svega.“ Luka naglašava kako i sama glazba daje jako puno emocije, na ovom albumu možda i najviše do sada, jer imaju i najviše instrumentalnih dijelova. „Mislim da smo generalno više radili na glazbi nego na samim tekstovima, kad doneseš tekst imaš ga, sklapaš ga kao neki mozaik. Više smo se pronalazili u tome da probamo definirati što je to zvuk na prvo slušanje, da se pronađe Buč Kesidi, pa nam je zato trebalo više vremena. I koristili smo druge metode; prije je to bila gitara, bubanj, sada je bio klavir, sintesajzer… tako da smo malo izašli iz zone komfora u samom komponiranju glazbe“, dodaje Zoran.

Povodom predstavljanja novog albuma Moderne veze u vinyl izdanju i mini koncerta pred Muzejem prekinutih veza, popričali smo o samom procesu stvaranja albuma, nastanku ideja, suradnjama, glazbenim studijima i kinima u Pančevu, planovima za Arenu i još mnogo toga. Prije svega, zanimalo me kako su Luka i Zoran zadovoljni podrškom publike na dosadašnjim koncertima gdje su izvodili nove pjesme.

„Super, jako je dobro prošlo! Čim je izašao album dogovorili smo ta tri koncerta – Zagreb, Ljubljana i Beograd, ljudi su odmah pjevali nove pjesme zajedno sa starima; nadali smo se da će tako biti i stvarno je bilo. Od tada smo cijelo ljeto svirali nove stvari i uklopilo se sve; da ljudi pjevaju i nove, pa ih onda neka stara pogodi, pa ih pogodi i nova. Čuo sam da ljudi u publici dosta emotivno reagiraju na neke nove pjesme”, govori Luka.

Nakon toplih boja prethodnih dvaju albuma koji govore o svim stanjima i fazama ljubavi – Posesivno-ospulsivni hospul te crvena Euforija, Moderne veze je kao treći album Zoran opisao kao album idealan za slušanje nakon prekida, a plavi omot i cijela plava estetika koja ga prati u skladu je sa stanjem emocija nakon prekida. Dečki su već s prethodnim albumima znali da će biti jako bitno kako će izgledati omot albuma i ciljali su da bude u plavoj boji, već su na koncertima razmišljali o tome da kad sviraju nove pjesme, light na stageu bude u plavoj boji koja označava prijelaz u drugo raspoloženje. Tko aktivno pohodi njihove koncerte mogao je to i primijetiti, primjerice na jednoj od najupečatljivijih pjesama “Pusti da gori”, koju su prvi puta uživo izveli još u Saxu 2023. godine. Od tada mi pjesma nije napustila sjećanje, a sad kad je napokon objavljena – ne napušta slušalice. Mnoge su pjesme bile spremne već tada, ali dečki su htjeli da sve zvuči baš kako treba i da sve pjesme zajedno tvore jednu kohezivnu cjelinu te se međusobno nadopunjuju. Fotografiju na omotu albuma fotografirao je Luka Trajković, dugogodišnji suradnik Buč Kesidija, koji je snimio i većinu njihovih spotova, a za produkciju samog albuma zaslužni su producent Milan Bjelica te Petar Pupić.

Zoran dodaje: „Mislim da je ujedno i dugo trajao proces zato što smo malo pretpostavili da ćemo moći i svirati (nastupati) i raditi na albumu istovremeno, onda su nam nastupi oduzeli vrijeme da se bavimo vremenom u studiju, bila je naša greška u procjeni kako kreativni proces može funkcionirati. Onda smo shvatili, okej, hajde da odvojimo vrijeme samo za pisanje albuma i vrijeme samo za nastupe. 2024. smo smanjili količinu koncerata kako bismo dovršili album i to je sve rezultiralo time da smo završili kako smo se i dogovorili s producentom, on je donio tu finalnu odluku da album mora biti gotov i njemu poslan do prosinca prošle godine, 2024., da on ima vremena za pripremu albuma za izdavanje.”

Proces snimanja Modernih veza od prethodnih se albuma razlikovao po dosta toga, no najviše po tome koliko su dečki bili uhodani u sami proces i spremni za ono što on nosi. Malo tko zna da je Buč Kesidi u svojim početcima bio trio, imali su i basista u vrijeme prvog albuma Posesivno-ospulsivni hospul, no značajna prekretnica dogodila se dok su radili na albumu Euforija, kada su shvatili da su ipak bolji kao duo.

„Kad smo krenuli pisati prve pjesme za Euforiju i dalje smo imali basista u bendu otprilike, onda se dogodio taj prijelaz kad smo shvatili da smo samo nas dvojica bend, nakon čega smo tome prilagodili i koncerte i sve ostalo. A sada za Moderne veze već smo bili uhodaniji i spremniji što se tiče dosta stvari – znali smo da smo samo nas dvojica, znali smo kako ćemo izvoditi te pjesme na koncertima, koje ćemo pjesme snimiti, i naravno sve stvari koje smo naučili u studiju; što se tiče samog snimanja, pisanja stvari… Mislim da smo bili dosta spremniji u tom smislu da te pjesme brže dovedemo do stadija kad se mogu snimati”, govore Luka i Zoran. Posebno su istaknuli i svoje suradnike: „Imali smo baš veliku pomoć, naravno Milan Bjelica, naš producent koji je cijelo vrijeme tu i prati kako te pjesme idu, i Petar Pupić, koji je strašno talentiran glazbenik koji nam je pomagao oko aranžmana, akorada, svih ti nekih glazbenih dilema koje smo imali.”

Dečki su ove godine snimili i svoju prvu suradnju – pjesmu ”Kamikaze” sa zagrebačkim pop-punk bendom Luzeri, koja se našla na novom albumu Luzera DEPRESIJA, koji je izašao krajem ljeta. Zoran i Luka su dosad često pomagali drugim glazbenicima s aranžmanima na pojedinim pjesmama, produkcijom i tekstovima, no ovo im je prva službena suradnja gdje su potpisani kao Buč Kesidi. Suradnjom su jako zadovoljni, a cijeli proces bio im je novo iskustvo s već dugogodišnjim prijateljima iz Luzera – Dipsijem, Gocom R.I.P. i Nikolom Batelićem.

„Gocu znamo dugo, a Dorian je isto stari prijatelj iz Drito bara, sa šanka. Momak sa šanka vam šalje piće, i slika momka sa šanka je on, naš Dule. Nikola je super tip, on je studio freak. Sa svakim od njih možemo komunicirati na neki drugačiji način, što je dosta kul.“

Do snimanja zajedničke pjesme došlo je kada su Luzeri dovršavali snimanje svog albuma i Goca se javio Luki i Zoranu da ih pita bi li htjeli uskočiti na jednu od pjesama. „Zvao nas je Goca u nekom trenutku ove godine, oni su završavali svoj album koji je sad izašao – DEPRESIJA, i rekao je ‘imamo ovu jednu pjesmu, čini mi se da je neki vaš vajb, hoćete da vam pošaljemo da probamo nešto?’. Mi smo tada bili u frci oko svog albuma koji je tek izašao, oko koncerata i to, ali super stvar je što su Luzeri bili vrlo opušteni oko suradnje, otvoreni za to da mi dodamo nešto svoje što nam zvuči dobro. Oni su imali skelet cijelog instrumentala, mi smo snimili svoje dijelove u našem studiju u Pančevu pa smo se malo dobacivali par puta i slali smo si ideje, onda smo se jednom našli ovdje u yem. studiju, prošli sve trake koje imamo, sjeli s Nikolom i odradili super miks. Zanimljiv je taj trenutak suradnje gdje ne moramo mi sve odlučivati; mi imamo svoj dio, kažemo svoje ideje i kako se nama to čini, a oni imaju pjesmu koja je njihova, oni biraju neke stvari koje bi se njima uklopile u album. Mislim da je na kraju ispalo super, lijepo je publika prihvatila.“

Što se tiče koncerata, dečki imaju svoj poseban ritual. „Pozdravimo se s cijelom ekipom, imamo cijeli tim koji ide s nama i onda imamo običaj da se svi zagrlimo pred koncert, onda nas dvojica izađemo na binu. Prije toga se, naravno, moramo raspjevati, to nam je kao ritual tehničke prirode, s klavirom koji je snimila naša profesorica pjevanja, Olga iz benda Ljubičice.“ Za vrijeme koncerta najvažnije im je piti jako puno vode kako bi ostali hidrirani i fokusirani: „Tu smo zbog pjevanja, i sviranja, i super provoda, sviramo već skoro petnaest godina sveukupno i prošli smo sve, i više nam ništa nije toliko zabavno kao to da uživamo s publikom i ostanemo hidrirani.“

Znamo da ćemo s Lukom i Zoranom uvijek imati interaktivan koncert, znamo da im je priprema i stopostotna prisutnost i predanost koncertu jako važna, a što nas čeka 24. siječnja 2026. na njihovom najvećem koncertu do sada, u Areni Zagreb?

„Arena će biti naš najveći koncert do sada. Bit će jako puno iznenađenja, bit će dosta gostiju, bit će super lightshow, bit će pjesama koje svi znaju i stvarno ćemo se potruditi da napravimo spektakl, ono, jednom se svira Arena prvi put.“ (smijeh)