20
tra
Intervju

Daleka obala: „Triba gledat' svoja posla, a sve znat“

daleka obala, marijan ban, split, smoje

Daleka obala / Doringo Photography

share

„Daleka obala je nikad bliže“

Ususret travanjskim koncertima Daleke obale u Zagrebu i Splitu razgovarali smo s članovima tog nedavno oživljenog splitskog sastava. Bend danas čine gitarist Jadran Vušković, basist Boris Hrepić i bubnjar Zoran Ukić iz prve, originalne postave benda te saksofonist Jakša Jordes koji je uz blagoslov legendarnog Marijana Bana postao novi pjevač. Ta je postava ostala vjerna karakterističnom zvuku benda i vozi dalje u prepoznatljivom stilu.  

Na pitanje koliko je daleko daleka obala, nažalost, nismo dobili odgovor u kilometrima. Stoga možemo zaključiti da je Daleka obala više stanje uma, a manje specifično mjesto. Naime, čak se ni članovi benda ne mogu dogovoriti o njezinim koordinatama. Dok Jordes kaže „nikad bliže nakon puno vremena,“ Jadran odgovara da je u nekim stvarima ipak otišla daleko, primjerice u ljubavi prema glazbi. Jadran, također, primjećuje da se neke stvari nisu promijenile ni nakon skoro četrdeset godina. Kaže da im se i dalje svira kao kad su tek počinjali.  

Jakša Jordes ušao je u bend prije nekoliko godina, zamijenivši tako Marijana Bana na mjestu pjevača i frontmana. Nas je zanimalo tko je Bana zamijenio kao autora. Naime, upravo je on napisao glazbu i/ili tekst najvećih hitova Daleke obale. Među njima su “Noć je prekrasna“, “Morska vila“, “Četrnaest palmi“, “Od mora do mora“, “Roza“, “Tonka“, “Ti nisi tu“, “Ona zbori“ itd. Jedine iznimke su klasici “Osamdesete“ i “Kurve“. Njih je napisao nekadašnji klavijaturist Bogašin Šoić Mirilović, koji nije doživio ponovno okupljanje benda. U autorskim portfeljima preostalih članova ističu se “Što te više gledam, to te više ne dam“ Borisa Hrepića i “Jutro mijenja sve“.

Članovi benda slažu se da je Ban impozantna autorska figura i da bi bilo suludo njega pokušati zamijeniti ili imitirati. Kako su prije znali dati doprinos kao autori, tako čine i danas. Upravo je to da svi pišu pjesme postala okosnica „novog“ benda. Jordes dodaje da se koncept benda promijenio, ali da bend i dalje stoji iza svih pjesama. 

„Triba gledat’ svoja posla, a sve znat“

Jordes je trenutno najmlađi član benda. Na Internetu nismo uspjeli pronaći godinu njegova rođenja, ali nam je u intervjuu ipak priznao da se ’80-ih igrao po škrapama i hvatao zjake. Dakle, nije dio splitske priče iz pjesme “Osamdesete“. No, baš kao i ostali članovi Obale, rođen je u Splitu. Mogli bismo reći da Daleka obala ovdje slijedi Magazinovo pravilo. Naime, sve su pjevačice Magazina, osim Ivane Kovač, rođene u tom gradu.

Pitali smo ih i jesu li svi fetivi Splićani. Jakša nije zadovoljio taj kriterij, a Jadran je s nama podijelio da su njegovi pravi Splićani po očevoj liniji, dok je majčina dalmatinski miks od Zadra do Splita. Ostali se nisu izjasnili. Jadran, jedini identificirani fetivi Splićanin u bendu, idealnog splitskog čovjeka zamišlja kao gradonačelnika iz Smojinog Velog mista – „triba gledat’ svoja posla, a sve znat“. 

S druge strane kao idealnoga fana Daleke obale Jordes vidi samoga sebe. Idealni fan pjeva s bendom, voli glazbu, dobar provod i ponaša se relativno pristojno te uživa na koncertu. On je „veseo, popije koju, urla iz svega glasa tekstove koje zna ili natuca bez srama,“ dodaje Jordes. 

Na pitanje što pomisle kad im netko kaže „grad“, Jadran odgovara da pomisli na Dioklecijanovu palaču, jer se u Splitu, kad se kaže, „Idemo u grad“ misli na nju. Druga pomisao mu je New York. 

Split je i dalje sveprisutan u pjesmama Daleke obale. Noviji singl “Lipi dani“ citira stihove Tome Bebića iz pjesme “Leute moj” pa smo ih pitali je li napisan kao posveta njemu i Splitu. Boris Hrepić Hrepa, autor pjesme, kaže, „`Lipi dani´ je univerzalna posveta bilo kojem vremenskom periodu koji je iza nas, a koji nas je zauvijek obilježio, tako da to može bit i posveta legendarnom Tomi Bebiću, ili Splitu kakav je nekad bio, našoj mladosti, a može biti i npr. nekom 8.b razredu koji otvara novu životnu stranicu i odlazi u srednju školu, al’ će se zauvijek sjećati lipih dana osnovne škole.“

daleka obala, marijan ban, split, smoje

Daleka obala / Doringo Photography

Što sluša Daleka obala?

Kad smo već kod prošlih vremena, Jadranu je omiljeni hrvatski rock bend Azra, a Jordesu Haustor i Đavoli. Kao fanovi nekog drugog benda zadnji su se put osjećali na koncertu Rolling Stonesa u Zagrebu. Jadran kaže da se na tom koncertu osjećao kao malo dijete kojem rastu krila. Jordes, pak, kao istinski fan Daleke obale na svakoj probi benda živi tu fantaziju. 

Ako uzmemo u obzir sve već rečeno, neće nas iznenaditi to što članovi Daleke obale, kao predstavnici stare garde, još uvijek kupuju ploče. Posljednja ploča koju je bubnjar Zoran Ukić Zoki kupio je album Foo Fightersa Medicine at Midnight. Jadranu je to stari album grupe Allman Brothers Eat a peach. Dodatni dokaz da je Jordes pripadnik neke nove generacije daje nam njegov odgovor na pitanje kako sluša glazbu. Dok se ostali drže ploča, a digitalne medije slušaju samo u autu, Jordes glazbu sluša na YouTubeu i Spotifyju.

Što se tiče glazbene memorabilije u širem smislu Zoki, osim ploča, skuplja i sve vrste instrumenata, a posebno udaraljki.



Zanimalo nas je imaju li hobije koji nisu vezani uz glazbu. Zoki navodi da je posljednjih desetak godina oduševljen američkim nogometom. Čak je nabavio i originalnu ragbijašku loptu, a može je baciti do tridesetak jardi (približno toliko metara), što je za amatera respektabilno. Za razliku od Zokija, Jordes sport ne prakticira ni na televiziji. On, baš kao i Jadran, voli raditi s drvetom i praviti namještaj od njega. U Lumbardi ima ranč i kuću za koju ga trenutno izrađuje. 

Nema sumnje da su članovi Daleke obale živjeli i druge živote, iako su se uvijek na neki način bavili i glazbom. Na pitanje koji im je omiljeni posao koji su imali priliku ili koji bi htjeli raditi, Zoki odgovara „radio sam razne poslove u životu u ranoj mladosti, i ilegalne, teške fizičke poslove preko student servisa, raznosio sam telegrame, svirao po hotelima i ljetnim taracama, a sad osim rock’n’rolla i Daleke obale ne bih više radija ništa.“ Jadran bi pak rado bio turist. Kaže da je to, poslije sviranja, najbolji posao na svijetu. „Samo se trudiš da se dobro provedeš,“ zaključuje. 

Na kraju smo ih pitali kako izgleda jutro nakon koncerta u Zagrebu, a kako nakon koncerta u Splitu. Pokazalo se da razlike između ta dva jutra i nisu toliko značajne. „U Zagrebu je gušt popit tri kave, espreso u kafiću, prije puta za Split, a u Splitu jednu kavu, domaću, pa je dovoljna jedna, pa ljenčarit’“, kaže Jadran. 

Sretan im put i odličan provod u oba grada!

Moglo bi Vas zanimati