25
velj
Intervju

Dalmatino: "Volimo to što radimo, uživamo u svakom kontaktu s publikom. Nikada se nismo posvađali."

Dalmatino

Dalmatino /Matko Petrić

share

U dva desetljeća djelovanja grupa Dalmatino postala je jedan od fenomena domaće glazbene scene, a svaki djelić njihova opusa izvanredan je primjer glazbenog stvaralaštva. Svi njihovi albumi mogu se pohvaliti statusom best-seller izdanja; svojim debitantskim albumom Cukar i sol još 2001. bend je pokrenuo revoluciju u dalmatinskoj pop glazbi i osvojio nagradu Porin za Najboljeg novog izvođača 2002. godine, a nakon dvadeset godina predanog rada, platinastih tiraža albuma i koncertnih nastupa diljem svijeta, od Amerike do Australije, ovaj sastav osigurao si je status pop zvijezda.

Slušaniji i od Eda Sheerana

“Refužo“, posljednji radijski hit benda objavljen u ljeto 2021. godine, u nakladi diskografske kuće Dancing Bear, u rekordnom je roku osvojio srca slušatelja, ostvario više od dva i pol milijuna pregleda na digitalnoj platformi YouTube te brojem streamova u posljednjih godinu dana u Hrvatskoj prestigao velike svjetske zvijezde, poput Eda Sheerana!

Novu pjesmu “Dalmatina“ prepoznala je i njihova vjerna i brojna publika te je pjesma zasluženo ponijela titulu ‘Hit kolovoza’ nagrade Cesarica te se našla u velikom finalu Dana najbolje domaće glazbe Narodnog radija, a mjesecima nakon objave i dalje se nalazi u Top 40 najslušanijih hitova domaćeg etera.

Grupa Dalmatino prvi je puta nedavno održala samostalni koncert u dvorani Lisinski, nakon nekoliko dana i drugi, a treći najavljeni koncert za 27. veljače, također je službeno rasprodan. Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara kazali su nam kako ni u najluđim snovima nisu očekivali tri rasprodana koncerta u najpoznatijoj hrvatskoj koncertnoj dvorani.

Tri rasprodana koncerta u Lisinskom

„Izuzetno nam imponira činjenica da u nedjelju već treći put nastupamo u Lisinskom. Očekivali smo da ćemo rasprodati jedan koncert, potajno smo se nadali i drugome, međutim, treći nikako nismo očekivali. Još jednom bih se zahvalio svim ljudima koji nas prate sve ove godine, lebdimo pola metra iznad zemlje. Punog srca ćemo se vratiti u Split“, kazao je Ivo, a s njim se složio i Zdravko, koji najviše čeka koncert u njihovom Splitu.

„Nakon tri prekrasna koncerta u Lisinskom očekuje nas i koncert 21. travnja u splitskoj dvorani Gripe na koji gledamo kao na najvažniji koncert naše karijere. Itekako se veselimo, čujemo da je potražnja za ulaznicama izvanredna. Tisuće puta prošli smo kraj Gripa i sanjarili da jednog dana i mi tamo imamo koncert. U toj smo dvorani gledali neke vrhunske svjetske izvođače kao što su Tina Turner, Wishbone Ash, Dire Straits, a sada će nam se ispuniti san u našim šezdesetima. Pozivamo sve da dođu, a mi ćemo im se odužiti na najbolji mogući način.“

Dalmatino Lisinski

Dalmatino u Lisinskom/Matej Grgić

Ivi i Zdravku najviše su nedostajali koncerti protekle dvije godine, baš zbog prekrasnog odnosa s publikom.

„Naravno da su nam nedostajale svirke. Mi imamo jedan način života kojeg imaju glazbenici i navikli smo da nismo doma. Situacija koja se dogodila s tom prokletom koronom izgledala mi je kao znanstvena fantastika. Da mi je netko rekao prije pet godina da će se to dogoditi, rekao bih mu da je to nemoguće i da to može biti samo u američkom filmu. Međutim, i čuda se događaju.

Bili smo doma, a meni je to bio jedan beskonačno dugi muk. Nismo bili baš svoji, ja kao kreativac nisam bio u fazi da radim nešto kreativno iz razloga jer je kompletno ozračje oko mene bilo negativno. Čini nam se da se ova situacija bliži kraju, evo neke zemlje se otvaraju i mislimo kako je ova priča završila. Nadamo se kako ćemo što prije ponovno moći živjeti normalno“, kazao je Ivo. Grupa Dalmatino lani je pokorila top-liste pjesmom “Refužo“, koja je došla uz bok njihovim dotadašnjim najvećim hitovima.

„Treba mi cigareta, gitara, deci vina, i to je to“

„Odmah nam je jasno bilo kako je pjesma “Refužo“ izvanredna pjesma i drago nam je što je publika tu pjesmu dobro prihvatila. Drago nam je za nju bilo i dobiti Cesaricu, no najveća nagrada nam je iskreni pljesak publike. Ona je jedna od naših najboljih pjesama. Čuli smo kako je po broju streaminga na YouTube premiumu prešla i velikog Eda Sheerana. Nije nam jasno kako je to moguće, ali to je lijepa informacija“, veli Zdravko. Za sve njihove hitove zaslužan je Ivo, koji za pisanje pjesama ima poseban ritual.

„Ne mogu svaki dan raditi kreativno, to je klik koji se dogodi u srcu i glavi kako bih ujedinio papir i olovku, stihove i note. Ja se tada povučem u svoju vikendicu u Vinišću pokraj Splita. Treba mi cigareta, gitara, deci vina, i to je to. Obično pišem noću jer moram biti koncentriran. U svom mobitelu imam bezbroj skica, i kada mi dođe inspiracija da ih spojim, povučem se i radim. Za pjesmu “Refužo“ trebalo mi je mjesec dana da je uobličim“, objasnio je Ivo koji je prve glazbene korake u Splitu napravio u grupi Kineski zid, koju je osnovao s Deanom i Dinom Dvornikom.

„S braćom Dvornik sam svirao u Kineskom zidu davne 1982. godine, dakle prije ravno četrdeset godina. Bili smo mladi, a ja sam s dvadesetjednom godinom bio najstariji. Dean je imao dvadeset, a Dino devetnaest. Što reći, Dino je bio izuzetno talentiran i moram reći kako mi izuzetno godi činjenica da sam svirao s njima. Bili smo mladi i nismo bili svjesni težine glazbenog posla.

Nismo poznavali posao u onim dimenzijama u kojima ga danas poznajemo. Zbog toga album nije ni imao uspjeha, no činjenica je kako je Dino već tada pokazao da je autorski ispred svog vremena. Beskrajno mi je žao što je otišao tako mlad, mogao je još puno toga dati glazbi“, prisjeća se Ivo. Zdravko je, pak, od malih nogu znao kako je stvoren za bubnjeve.

Dalmatino u Lisinskom

Dalmatino u Lisinskom/Matej Grgić

„Dobro pamtim večer kada me brat, koji je četiri godine stariji od mene, nakon nagovaranja odveo na koncert grupe Bijelo dugme na rukometno igralište u Vukovarskoj ulici u Splitu. Od trenutka kada sam ušao na igralište i na pozornici vidio bubnjeve u meni je nešto kliknulo. Kao da sam vidio leteći tanjur. Od tog trenutka znao sam da ću biti bubnjar, da će to biti moj život. Počeo sam vježbati, stjecati iskustva i mogu reći da i danas jednako uživam u tome. Stvarno ne znam što bih radio u životu da nisam postao bubnjar“, veli Zdravko. Obojica su svirali u grupi Tutti Frutti, jednom od najpoznatijih splitskih bendova osamdesetih, kroz koji su prošli brojni poznati glazbenici kao što su Ivo Amulić, Neno Ninčević, Tomislav Mrduljaš, Alen Nižetić…

„U Tutti Frutti sam došao 1987. kao malo zreliji glazbenik. Imao sam 25 godina. Zdravko je u grupu došao 1990. Moramo iskreno reći kako je to jedan bend u kojem je bilo puno talentiranih glazbenika. Posebno mi je drago istaknuti kako su svi ljudi koji su svirali u njemu i dan danas ostali u glazbi. U tom smo bendu naučili dosta toga i ozbiljno radili posao, odnosno, naučili smo živjeti od glazbe. Ovom prilikom pozdravljamo sve naše drage kolege i želimo im da se dugo bave ovim poslom“, rekao je Ivo, koji je nakon odlaska iz Tutti Fruttija sa Zdravkom odlučio osnovati novu grupu.

„Već negdje 1992. Ivo i ja smo primijetili kako nam se glazbeni ukusi slažu, a tri godine poslije odlučili smo da je vrijeme napraviti novi bend modernijeg izričaja. Već 1998. godine imali smo prvi nastup na Melodijama hrvatskog Jadrana s pjesmom “Lozje“, i od tada pa do danas ljubav prema glazbi, odgovornost prema publici i nešto malo glazbenog znanja i iskustva doveli su do ove točke u kojoj i danas uživamo. Nadamo se kako ćemo iz ove pozicije ići i u mirovine tamo negdje s devedeset godina“, kazao je Zdravko. Jagnjić je tek u Dalmatinu počeo i pisati pjesme. Do tada ga, kaže, to nije zanimalo.

„Suradnja s Oliverom jedan je od najljepših trenutaka i možda najveće priznanje koje smo dobili od kolega“

„Autorski rad došao je spontano. Kad sam bio mladi svirač gitare u pop sastavu nikad sebe nisam vidio kao čovjeka koji pjeva i radi glazbu i tekstove. Onda sam počeo gledati kolege koji su bili znatno spretniji i nekoliko koraka ispred mene. Zanimalo me kako bi izgledalo kada bih ja napisao jednu pjesmu. U istom momentu sam shvatio kako treba uložiti rada i truda. Nisam bio zadovoljan prvim radovima, bio sam toliko samosvjestan da mi je bilo jasno kako te pjesme nisu dobre.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, ta potreba je u meni rasla. Prva pjesma za koju smo znali da je trebamo snimiti je upravo “Lozje”. Kada smo je pustili u eter, shvatili smo da ona ima svoju osobnost, i to nam je bio putokaz za pravac kojim smo dalje krenuli“, rekao je Ivo. Ipak, na top liste došli su s velikim hitom “Ditelina s čet’ri lista“, suradnjom s pokojnim Oliverom Dragojevićem.

„Suradnja s Oliverom jedan je od najljepših trenutaka i možda najveće priznanje koje smo dobili od kolega, jer kad vam Oliver kaže da je nešto dobro onda vam to vrijedi kao suho zlato. Suradnja je bila jako pozitivna i vesela. On je bio iznimno duhovit čovjek. Zanimljivo je da smo mu prvo htjeli ponuditi suradnju na pjesmi “Cukar i sol”. Ivo ga je zvao i rekao mu: ‘Sunara te ima nešto pitati’. Prepao se, haha.

Oliveru sam kazao kako imamo jednu divnu pjesmu koja je naslovna na albumu, a zove se “Cukar i sol”. Snimali smo odmah sutra u studiju kod Tome Mrduljaša. No, kada je čuo “Ditelinu s čet’ri lista”, rekao je da bi radije nju snimao. Kazao nam je: ‘Što ćete sa mnom šporkavati pjesmu koja vam je naslovna na albumu’. Dogodio se fantastičan hit, hvala mu puno. Jako nam nedostaje, ali tješi nas što ga čujemo svaki dan kad upalimo radio. Mislimo da se takav glazbenik više nikad neće roditi u našem narodu“, sjetno će Zdravko. Jedna od pjesama koju obožava njihova publika je “Dajem ti rič” koja je danas neizbježna na brojnim svadbama širom zemlje. I za nju postoji zanimljiva priča.

„Mi nemamo osjećaj da je već prošlo dvadeset godina jer se tako dobro zabavljamo“

„”Dajem ti rič” u šali zovem himnom mladosti. I Sunari i meni jasno je zašto je tako. Ona je totalno pozitivna, miriše na ljubav i sreću. To je priča sa sretnim završetkom. Zanimljivo je reći da je nastala 2003. godine i sve te godine smo je svirali, no tek je nakon petnaest godina totalno podivljala među publikom. Tada su je počeli svirati bendovi koji sviraju svadbe. Ne možemo opisati riječima što se događa zadnje tri godine. Ona je postala svadbena himna, volim se šaliti pa kazati kako smo njome poženili pola Hrvatske. Vidite kako u poslu nema pravila. Ona je petnaest godina stajala, da bi tek tada eksplodirala kao bomba. Naravno da smo sretni zbog toga“, kaže Jagnjić. Lani su proslavili dvadeset godina benda od prvog albuma. Kažu kako im je to vrijeme proletjelo.

„Mi nemamo osjećaj da je već prošlo dvadeset godina jer se tako dobro zabavljamo. Neke specijalne tajne nema. Volimo to što radimo, uživamo u svakom kontaktu s publikom. Nikada se nismo posvađali. U bendu vlada jedna vesela, divna, nasmijana atmosfera“, objašnjava Zdravko. Ovi veseljaci za sebe kažu da su tipični Dalmatinci.

Dalmatino u Lisinskom

Dalmatino u Lisinskom/Dalmatino

„Jesmo, pravi smo Dalmatinci, dosta smo opušteni, koliko nam dnevni ritam to dozvoli. Međutim, toliko sviramo da nam je svaki odmor toliko dragocjen, pa koristimo svaku priliku za odmoriti se. Pravi smo mediteranski ljudi, na nama se vidi da volimo dalmatinske običaje“, kaže Ivo, a Zdravko sa smiješkom dodaje kako je on mješavina Hercegovine i Dalmacije pa ne voli ići na ribu, ali itekako voli kad ga se pozove na gradele. Što se tiče planova za ovu godinu, očekuje ih novi singl, ali i brojni nastupi.

„Nakon prošlog albuma imam završene još tri-četiri pjesme i nekih pet-šest koje se tek trebaju završiti. Pred ljeto ćemo izdati novi singl. To je danas ipak bolji način prezentacije“, kaže Ivo, a Zdravko se veseli novim koncertima.

„Nakon splitskog koncerta čeka nas radno ljeto. Svirat ćemo od Varaždina i Osijeka, preko Koprivnice i Istre, sve do Dubrovnika. Veselimo se nizu koncerata na kojima ćemo se družiti s publikom. Toga nam je nedostajalo protekle dvije godine“, zaključio je Zdravko Sunara.

Moglo bi Vas zanimati