Dave McKendry: Putnik i glazbenik koji će vam, ako želite, svirati u dnevnom boravku
Kao osoba impresionira smirenošću i iskrenom empatijom, a kao glazbenik ove kvalitete prenosi u svoje pjesme kojima slušatelje vodi u dubine vlastitih doživljaja i strasti. Dave McKendry živopisan je glazbenik čija je karijera započela kada je na putovanjima kroz Europu mijenjao bicikl za gitaru.
Prije toga je ostavio sve u rodnoj Irskoj kako bi mogao skupljati impresije na ulicama Francuske, Španjolske, Italije, da bi se na kraju, kroz zanimljiv splet događaja, zaljubio u Beč.
Ove je doživljaje ugradio u svoju glazbu, a slušateljima priča priče o dogodovštinama koje su na njega ostavile snažan utjecaj.
Njegov je glas, kao i on, smiren i snažan, a melodije nježne i pomalo melankolične, što na publiku na njegovim koncertima ostavlja svojevrstan katarzičan učinak.
S Daveom smo pričali u Zagrebu uoči njegove austrijske turneje, koja je klasična, ali ju slijedi i jedna pomaknuta turneja – kantautor najavljuje da će nakon toga svirati po kućama.
Irac, proputovao dobar komad Europe, i na kraju se skrasio u Austriji. Spomenuo si da si se drugog dana u Beču zaljubio u djevojku i grad? Kako se to dogodilo?
Drugog dana u Beču svirao sam na ulici, pokušavao sam doći iz Italije u Berlin. Jedna djevojka stala je ispred mene i mislila da me poznaje, podsjećao sam je na njenog prijatelja.
Ja tada nisam imao nikakve zimske odjeće, a bio je listopad, i pitao sam je zna li neko mjesto gdje bih mogao otići ugrijati se i napuniti mobitel. Bila je s nekim prijateljicama i rekla mi je da mogu ići k njima, opustiti se i gledati Netflix. To je bilo prekrasno od nje.
Tako sam je upoznao, bila je glazbenica. Uz nju sam brzo upoznao jako puno glazbenika i shvatio da bih ovdje mogao i sâm biti glazbenik. Tih sam prvih dana mnogo hodao gradom, tražeći mjesta gdje bih mogao svirati.
Zapanjila me ljepota Beča, ali i prijevoz i sve ostalo, sve je bilo jako čisto. Oni će za sebe često reći da su mrzovoljni, ali Bečani su prema meni bili jako ljubazni. Brzo sam shvatio da mogu ostati ovdje, da to ima smisla.
Koliko sam shvatila, tvoje glazbeno putovanje poklopilo se s onim velikim životnim putovanjem. Rekao si da si gitaru kupio zadnjim novcem i tako je, ustvari, sve krenulo?
Da. Puno sam svirao kada sam bio u Irskoj, tada sam mnogo išao na turneje s bendovima kroz Britaniju. No, uvijek sam htio otići u Europu i jednostavno nisam stizao. Stoga sam odlučio odustati od svega.
Rekao sam bendu da odlazim, dao sam otkaz na poslu i od zadnje dvije plaće kupio bicikl. Tada sam zaista mislio da nikada više neću svirati. I bio sam okej s tim. Mislio sam da ću samo putovati.
No, kada sam bio u Španjolskoj, hodao sam po Camino de Santiago i naletio na malenu gitaru. U tom sam trenutku shvatio da želim ponovo svirati i da zaista to volim.
Svelo se na izbor, hoću li imati za hranu još nekoliko tjedana ili kupiti tu gitaru? Odlučio sam kupiti gitaru. Tada sam znao da neću nastaviti putovati biciklom, morao sam prodati i njega, i od tada na dalje sam glazbenik.
Dave McKendry / press
Je li to tada bio jedini izvor prihoda, sviranje na ulici? Kako je to funkcioniralo?
Da, to mi je bio jedini izvor prihoda dugo vremena. Kroz Španjolsku, Francusku, Italiju… Bilo je vrlo zabavno, no na trenutke je znalo biti i bijedno.
Na ulici si skupio bogato iskustvo, i romantično i putopisno, a slični su motivi i u tvojim pjesmama. Koliko si iskustva s tih lutanja pretočio u pjesme?
Dosta. Stvari kroz koje sam prošao nedavno, kroz putovanje, ili stvari iz prošlosti koje me putovanje natjeralo da preispitam… Na putovanjima sam imao puno slobodnog prostora u mislima.
Slušao sam nove jezike, gledao novu arhitekturu, nove krajolike, shvatio sam da postoji puno više od onog od kuda dolazim i natjeralo me da gledam stvari iz druge perspektive.
U pjesmama ima i toga od prije, i od kasnije. A ima i dosta priča koje nisu moje. Primjerice, ima jedna pjesma na albumu koja se zove ”Mercy”, a nastala je kada sam u SAD-u bio u glazbenom kampu. Tamo mi je jedna žena ispričala svoju životnu priču i od nje sam napravio pjesmu koju još uvijek sviram.
Ono što povezuje sve pjesme jest da je svaka od njih vrlo realna. Moja glazba priča priče.
View this post on Instagram
Znači, tvoji albumi su nastali na tvom putovanju za ponovnim otkrivanjem sebe?
Da, točno, u velikoj mjeri.
Kada si prvi puta otkrio ljubav prema glazbi? Je li se dogodio u djetinjstvu, ili…?
Pa, kada sam bio dijete htio sam biti glumac, volio sam glumiti i zaista sam mislio da ću to raditi. No, tada sam s 15 godina počeo pjevati u bendovima. Ustvari, samo sam se derao u mikrofon dok su moji prijatelji oko mene svirali neke instrumente.
Nisam u tim trenucima znao što radim, samo sam bio dovoljno mlad da pokušam. Bilo je tu dosta metala i power rocka.
Sa 16 sam primio gitaru u ruke i počeo svirati. Prvih šest mjeseci svirao sam samo na jednoj žici, dok mi netko nije pokazao akorde.
Odmah sam počeo pisati, užasne pjesme, mislio sam da sam spreman i obožavao sam to što mogu to raditi. No, odjednom sam prestao. Prebacivao sam se s uloge pjevača na ulogu gitarista u raznim bendovima.
S 18 sam čak odsvirao nekoliko samostalnih koncerata na akustičnoj gitari, ali nakon toga sam akustičnu gitaru svirao samo u maminoj kuhinji.
Nikada nisam znao jesam li zaista dobar, mama mi je uvijek govorila da jesam, ili rodbina, no sad, koliko je to iskreno, haha. Sve dok u Španjolskoj nisam počeo dobivati pohvale od potpunih stranaca.
Kako bi sâm opisao svoju glazbu? Koji te žanrovi najviše zanimaju?
Uh. To mi je zaista teško reći. Moja je glazba namjerno različita, ima tu i popa i hard rocka. S tim sam jako zadovoljan, mislim da to sve dobro predstavlja mene.
Inače, trenutno ne slušam mnogo glazbe. Imao sam različite faze. Nekada bih intenzivno slušao samo jedan bend i sve ostalo bi moglo ići k vragu.
S druge strane, često sam na putovanjima htio slušati samo grad ili prirodu. Nedavno sam, pak, imao vrlo zanimljiv razgovor s basistom iz benda. Rekao mi je – trebaš slušati novu muziku jer se tako razvijaš. I zaista je u pravu.
Imaš li možda nekih omiljenih pjesama sa svojih albuma?
Oh… Zanimljivo… Općenito? Ne. Ali imam različite faze sa svojim pjesmama. Možda to dolazi od toga da sam puno svirao na ulici. Ona zna biti vrlo nemilosrdna.
Misliš da nešto znaš i onda se to potpuno promijeni. Tako da možeš biti u fazi gdje znaš da će neka pjesma navesti nekoga da stane i sluša, no u drugom trenutku se to neće dogoditi i onda shvatiš da je ustvari sviraš bez razmišljanja. To se konstantno mijenja.
Dobra stvar je da te pjesme iznenade i na drugi način. Da te neka pjesma slučajno emotivno dodirne i sjetiš se zašto si je napisao i što si tada osjećao. Nekada ti pjesma dâ točno ono što trebaš i nikada ne znaš što će to biti.
Dave McKendry / Elija Kulmer
Uskoro se sprema i tvoja austrijska turneja?
Da, imam sedam nastupa sa svojim bendom, napravili smo posebne aranžmane za svaku pjesmu, bit će prilično različito. Do sada sam svirao najviše na kućnim koncertima, jako to volim raditi. Ovo će biti nešto različito i jako se veselim.
Kako su Europljani reagirali na tebe? Kakav si feedback dobio? Kako su prihvatili jednog Irca?
Do sada sam svirao jedan koncert s bendom i reakcije su bile odlične. Svi su me odlično prihvatili svugdje. No, u stvarnosti je jako malo ljudi koji će ti iskreno reći da im se nešto nije svidjelo. Ako im se ne sviđa, jednostavno odu.
No, kada ti stotine ljudi govori da im se sviđa tvoja glazba, više ne znaš možeš li im vjerovati. Zato, kada ti nakon svih njih dođe jedna osoba i kaže da joj se baš i nije svidjelo, bude ti na neki način drago i cijeniš to. Osvježavajuće je, cijenim iskrenost i nakon toga više cijenim dobre komentare.
No, uglavnom, ako mogu sam prosuditi, reakcije na moju glazbu bile su pozitivne.
Jesi li čuo možda hrvatsku glazbu, ima li nešto što ti se sviđa?
Kada sam dolazio u Hrvatsku, prebacili smo na hrvatski radio i moram reći da je ono što ovdje svira prilično različito od onog na što sam navikao čuti.
Nažalost, nisam još čuo mnogo glazbe, ali čuo sam Olivera Dragojevića i jako mi se svidjelo. Nisam čuo puno, no ono što sam čuo, zaista se vidi da je u to uložio svoje srce i dušu. Naježio sam se. Ima nevjerojatan glas.
Kako ti se sviđa u Hrvatskoj?
Sve što sam vidio je sjajno! Imao sam dovoljno sreće da dio svojeg albuma 2020. produciram u Trstenu. Vozili smo se iz Beča, tako da sam dobio priliku vidjeti obalu.
U Trstenu sam bio nekoliko tjedana, radio sam, ali i obilazio okolicu. To ni približno nije sve što sam htio vidjeti, no ono što jesam mi je predivno. I, prije svega, oduševljen sam ljudima ovdje! Uvijek sam se zbog njih osjećao kao da sam doma. A otkrio sam i svoj novi omiljeni sport – picigin!
Planiraš li možda uskoro opet posjetiti Zagreb ili ovdje napraviti neki koncert?
Volio bih to! U prvoj posjeti Zagrebu sam dosta šetao gradom, ali nisam uspio doći do njegovog starog dijela i nisam upoznao previše ljudi. Putovanje i upoznavanje novih ljudi su nešto čemu težim cijeli život. Još kad to mogu spojiti s glazbom – nema boljeg!
Dok sam radio na albumu, imao sam malu sviru u Zatonu i na Exposure Festu prije nekoliko godina, no želja mi je više svirati po Hrvatskoj.
Ovaj mjesec sam na turneji s bendom, a idući mjesec imam posebnu kućnu turneju po Europi. To znači da sviram po kućama, tako da, ako netko želi da mu zasviram u dnevnoj sobi, bit ću presretan što mu mogu pružiti glazbu i prijateljstvo!
