Novo lice varaždinske scene
Dodger Artfool o nastupu pred 20 tisuća ljudi, natječaju za najgori komentar i vezi sa Slovenijom
Kako je bilo oformiti bend u vrijeme pandemije? Pa zasigurno ne lako, ako se sjetimo svih restrikcija i posljedica koje je sa sobom nosilo to nesretno vrijeme.
Varaždinski bend Dodger Artfool okupio se upravo krajem 2020. godine i krenuo u nepoznato. Odmah na početku 2021. godine objavljuju pjesmu i spot ”Hvala ti Ameriko”, slijedi nekoliko singlova, a 2023. potpisuju za diskografsku kuću Dallas Records. Godina 2024. značila je za bend prijelomnu točku – objavili su prvi album te nastupili pred više od 15 tisuća ljudi. Kako i zašto? Čitajte u intervjuu koji smo vodili s pjevačem Dominikom Markovinovićem. Dodger Artfool još čine Lovro Vujnovac i Edo Hajdarović na gitarama, Nikola Kekez na bubnju, Luka Klen na basu, a šestorku zaokružuje Viktor Ožeg na saksofonu.
Kao što smo spomenuli, prvi album izašao je prošle godine. Velika je to stvar za skupinu glazbenika koja se okupila prije četiri godine, u teškom vremenu za sve, te stvorila jednu konkretnu lokalnu alt-rock priču. Ako smijem napomenuti, čini se da je album izašao u pravo vrijeme.
„Ciljali smo da album izađe na dan našeg nastupa na Špancirfestu 2024. godine. Vjerovali smo da ćemo taj dan svirati pred najviše publike do sada i to se ostvarilo. Automatski je postojala i želja da kroz neko vrijeme objavimo i album na vinilu. Ploče su izašle u prosincu prošle godine, željeli smo fizički oblik tog albuma. Ploče su primamljivije ljudima, a i predstavlja lijepi merch publici“, kaže nam Markovinović te dodaje: „Na albumu je devet pjesama, s jednom obradom. Radi se o pjesmi ‘Samo ti’ od Ogledala, povodom 35. godišnjice izlaska prvog izdanja u Dallas Recordsu. Objavili su kompilaciju pjesama riječkih bendova i htjeli su da napravimo hommage tom vremenu. Goran Lisica Fox predložio nam je tu pjesmu. Isprva nismo bili sigurni, ali iz današnje perspektive moram reći da smo pogodili te da smo se zaista našli u njoj. Paše nam u repertoaru i kroz tu pjesmu oživljavamo taj dio riječke glazbene povijesti. Iskreno, prije snimanja nismo znali za nju, a i sad nailazimo na reakcije ljudi na koncertima kada ju krenemo svirati“, ističe Dominik.
Uz to što vam je tog 27. kolovoza 2024. izašao album, objavili ste i spot za naslovnu pjesmu ”Dobri ljudi”. U njemu glume i neke poznate face s kazališne scene.
Da, spot je izašao isti dan kad i album te je za nas to bio najzahtjevniji spot do sada. Imao sam predodžbu od ranije kako bi trebao izgledati. Na spot me potaknula predstava Slučaj vlastite pogibelji po romanu Kristiana Novaka koja je praizvedena u HNK Varaždin i glumica Hana Hegedušić me u njoj oduševila. Već smo znali da se Hani sviđa naš bend, a kad sam vidio njezin lik, bilo mi je jasno da mora biti u spotu. Snimanje se ispostavilo dugim i zahtjevnim procesom; potraga za drugim glumcem je potrajala, a na kraju je izbor pao na Roberta Španića, još jednog člana varaždinskog ansambla HNK. Lijepo je bilo vidjeti njihovu improvizaciju, iako su imali i dio teksta.
Nedavno ste održali i promociju albuma na Sceni Rogoz. Kako ste zadovoljni odrađenim?
Još danima nakon sam osjećao umor kao posljedicu tog nastupa, srce je puno. Srce je puno zbog svih ljudi koji su s nama proveli taj utorak, vjerujem da su i neki od njih još uvijek nenaspavani, no nadam se da smo i mi njih ispunili. Ponajprije želimo zahvaliti bendovima koji su nam pružili podršku na pozornici: sjajan mladi čakovečki bend Prosti prst, koji su vrlo žestoko i kvalitetno otvorili koncertnu večer, te dragi kolege iz Stubice pod imenom Letargija, koji su unatoč izostanku primarnog bubnjara stigli do Varaždina i dodatno rasplamsali atmosferu.
Bilo je pomalo nezahvalno imati koncert u utorak, sredinom siječnja u Varaždinu, s tim da ste i počeli nešto kasnije, oko 22 sata.
Pomalo nezgodan termin koncerta mi je u početku ulijevao strah, kao da se rugao u mojim mislima, no svi strahovi su pomalo nestajali s prvim taktovima ”Dobrih ljudi”, kojom smo otvorili koncert, a u potpunosti su nestali kada je publika s nama zapjevala „mi smo dobri ljudi, ali ne zajedno“. Tada sam bio siguran da će to biti jedan jako dobar koncert. Odsvirali smo najopsežniji set do sada, moram priznati da smo bili jako ponosni na pomisao da nakon samo četiri godine postojanja možemo ljudima predstaviti čak 18 autorskih pjesama. Osim aktualnog albuma predstavili smo i pjesme koje će se uskoro naći na novom albumu, tako da smo dvije pjesme premijerno odsvirali, a to su ”Kvartovski Petar Pan” i ”Susjedi”.
Dodger Artfool / Filip Kušter
Znači, već imate i nove pjesme spremne za izvođenje?
Da! Imam dojam da su se ”Susjedi” posebno svidjeli publici, iako je pjesma izvedena samo uz akustičnu gitaru i saksofon. Ova mračna i jeziva pjesma inspirirana naslovima iz crne kronike izazvala je najviše reakcija nakon koncerata. Iako sam već odgovorio na brojne upite i poruke, reći ću još jednom ovim putem: pjesma još nije snimljena, tako da se trenutačno ne može nigdje pronaći, no vjerujem kako će se naći na novom albumu. Prije nego dođem do bisa i potpunog ludila, moram još spomenuti ”Facebook Revoluciju”. Nažalost, varaždinski reper Jurek nije mogao biti s nama te večeri, no u njegove cipele je hrabro uskočila mlada i izrazito talentirana reperica Arbod, koja ne samo da je dostojno zamijenila Jureka, već je dodatno obogatila pjesmu vlastitim tekstom te je unijela žensku perspektivu cijeloj priči.
Vidjeli smo da vam se i publika u jednom trenutku pridružila na pozornici.
Vrhunac večeri je definitivno bis s koncertnim favoritima varaždinske publike, našim prvim pjesmama – ”Hvala ti Ameriko” i ”Kapetan potonulih brodova”. Svakako najluđi moment koncerta bio je u potpunosti spontani događaj, kada je publika ispunila pozornicu i zborski zapjevala ”Hvala ti Ameriko”. Tada sam napustio pozornicu i prepustio im svoje mjesto pa s osmijehom na licu promatrao kako pjevaju pjesmu; pjesmu koju sam napisao godinama prije nastanka ovog benda, pjesmu za koju sam mislio da možda nikada neće biti uživo izvedena, a sada je pjeva cijela dvorana. Svi ti dobri ljudi koji su u utorak navečer potegnuli iz Čakovca, Zagreba, Koprivnice, Stubice kako bi bili s nama.
Za kraj su dvoranu ponovo osvijetlile bljeskalice uz uvod ”Kapetana potonulih brodova”, pjesmu uz koju sam se osjetio nikada nepotrebnijim na pozornici jer je publika preuzela ulogu glavnog vokala, no u istom sam trenutku osjetio nikada veću potrebu da nastavimo stvarati, jer „ove pjesme i bend očito nekome i nešto znače“. Mislim da nema ljepše i poticajnije pomisli za kraj koncert.
Prije nego što ste prešli na album i njegovo snimanje, krenuli ste glavom kroz zid te objavljivali pjesme i spotove; naravno, uz vaša ulaganja, uz pomoć prijatelja i objavili nekoliko pamtljivih uradaka. Od tih prvih pjesama prošlo je sad već dosta vremena. Kako gledate na njih?
Prvi singlovi i spotovi bili su nam ”Hvala ti Ameriko” i ”Kapetan potonulih brodova”. Nakon toga zaredali su se koncerti, komentari ljudi bili su pozitivni pa smo si rekli da idemo snimiti album. Naravno, album smo snimali novcem koji smo zaradili od svirki. Ustvari, sve što zaradimo preko nastupa ulažemo ponovno u bend, opremu, spotove… Te pjesme nastale su sada već dosta davno, prije tri-četiri godine. Doduše, neke pjesme s albuma i ove koje sam maloprije naveo nastajale su u slično vrijeme. Meni su sve jednako stare (smijeh). Eventualno su ”Facebook revolucija” i ”Umrijet ću sretan” novijeg datuma. Publika se najviše zakačila na ”Hvala ti Ameriko”. To vidimo po feedbacku, pregledima i jasno nam je zašto je tako. Tom smo pjesmom stvorili identitet benda.
Pjevač si, a kod nekih pjesama na koncertima u ruke uzmeš akustičnu gitaru. Također, pišeš sve tekstove.
Većina stihova prožeta je socijalnom tematikom. Danas doslovno sve može biti inspiracija. Od običnog razgovora, do pogleda na vijesti i televiziju. Mnogo je podražaja sa svih strana, a tako se kreću i neka budući tekstovi. U novijim pjesmama pokušat ćemo ispričati neke priče o ljudima koje svi znaju, barem iz viđenja. Idemo u smjeru tih priča oko kojih se dobar dio ljudi može povezati. Ne želimo nikoga blatiti, već ukazati na to da određeni ljudi postoje.
Prošlo ljeto imali ste i mini turneju. Na vašem putu našli su se Kutina, Ivanić Grad, Koprivnica, Vis i – za kraj – Varaždin, u duplom terminu.
Nismo ni planirali previše jer nismo imali album. Svima je odgovarao taj početak ljeta i zaredali su se koncerti iz tjedna u tjedan. Nastup na Visu mi je bio jako drag jer smo imali priliku doživjeti taj bendovski način života kada si cijele dane u kombiju, družiš se, sviraš, kupaš. Živiš s bendom. Tada nas je vidjelo dosta ljudi koji vjerojatno nikad inače ne bi čuli za nas. U to vrijeme je već i sezona bila na vrhuncu te nam je bio gušt svirati i na udaljenijim mjestima u Hrvatskoj.
Dodger Artfool / Filip Kušter
Zatim je došao taj dugoočekivan nastup na Špancirfestu. Domaći teren, predgrupa Baby Lasagni koji je na kraju, prema procjeni organizatora, oborio rekord festivala i svirao pred više od 25 tisuća ljudi. Rekli bismo, nije moglo bolje.
Već je na početku našeg nastupa ispred nas stajalo četiri ili pet tisuća ljudi. Kako smo išli prema kraju jednosatnog nastupa ta se brojka samo penjala pa su neke procjene išle i do 15 do 20 tisuća ljudi. To je bilo apsolutno ludo! Očekivali smo puno ljudi, ali nitko nije mogao zamisliti da će ih biti toliko. Ludo je vidjeti toliko ljudi ispred sebe! Moram reći da su bile dobre reakcije na nas, osjetili smo tu energiju, pogotovo na ”Kapetanu”, kada su tisuće lampica zabljesnule ispred nas. I kod pjevanja je bilo teško jer su nas ubile emocije, pjevao sam s knedlom u grlu koliko je bilo lijepo i emotivno za nas. Ustvari je taj cijeli dan bio nevjerojatno užurban. Tog 27. kolovoza izašao nam je album, spot za ”Dobre ljude”, gostovali smo na radiju, obavili neke razgovore i primili hrpu poziva. Prije tonske probe otišao sam trčati, da si malo razbistrim glavu. Nakon probe upoznali smo se s Markom i njegovim bendom i moram reći da je to bilo veliko zadovoljstvo. Vidjeli smo i jednu drugu stranu te popularnosti, koju Baby Lasagna dandanas proživljava pa se ponekad zapitaš želiš li to zaista.
Taj dan i vi ste ‘profitirali’. Naime, možemo reći da su vas zapazili ljudi koji za vas inače možda ne bi čuli.
Shvatili smo da je slovenska publika, koje je bilo mnogo, dosta dobro reagirala na nas. To se vidjelo i po majicama koje smo netom nakon slali za Sloveniju. Super mi je da smo tim nastupom stvorili bazu fanova i mlađe publike koju do onda nismo uspjeli susresti. Oživjele su nam i društvene mreže, to se vidjelo po brojkama; tako se očitovao utjecaj tog velikog nastupa. Čak sam i po Varaždinu čuo reakcije da je ljude iznenadila informacija da smo mi iz Varaždina jer do sada nisu čuli za nas. Donedavno je naša publika bila 25+, dok smo u posljednje vrijeme ‘zagrabili’ i u nešto mlađe generacije. To nam je izuzetno bitno jer se tako i gradi publika: kad od mlađih nogu prate bend, vide kako se on razvija, a ujedno odrastaju s njim.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Od početka svirate autorsku glazbu. Oslanjate se na već uvriježene instrumente za jedan rock bend, uz dodatak saksofona. Gledate li i na privlačenje publike kroz žanrovski okvir? Koliko je to uopće danas moguće?
Kako parirati nekim drugim žanrovima u privlačenju publike? Da, znamo da je teško uz gitare, saksofon, bubnjeve i bas biti mlađoj publici zanimljiv kao što je to možda trep, ali ono što je sigurno jest to da nikome nećemo ići niz dlaku, već ćemo svirati ono što u tom trenutku osjećamo najboljim za nas. Nećemo se glupirati na društvenim mrežama, čak otvoreno ne volimo taj dio, no svjesni smo da to moramo odraditi. Želja nam je svirati, raditi svoju, autorsku glazbu. Promijenilo se dosta toga unatrag 15-20 godina i ponekad ne razumijem taj novi svijet.
Ja ne vidim smisao snimanja na koncertima niti ću to objavljivati na društvenim mrežama. Želim koncert proživjeti svojim očima. Smatram da ljudi danas slabo žive u tom pogledu.
Dodger Artfool / Filip Kušter
Za pjesmu ”Facebook revolucija” tražili ste najoriginalniji i najuvredljiviji komentar pa zatim i nagrađivali osobu koja to ujedini. Koja je bila ideja iza toga? Osim one očite, promotivne…
To je bio svojevrsni dodatak spotu u kojem smo željeli potaknuti ljude da nešto napišu, iz zezancije ili ozbiljno, s obzirom na to da je vrijeđanje danas – nažalost – postalo sastavnim dijelom objave na YouTubeu. Najlakše je o nekom govoriti negativno i prije će ljudi pristupiti tako nego nešto pohvaliti. No i s dobrim i s lošim komentarima nosimo se gotovo isto. Nismo ništa bolji ili lošiji nakon toga. Normalno je da te negativan komentar ponekad može pogoditi, ali nismo ih imali previše. Možda je to ponekad među bendovima izraženije. Mi se ne svrstavamo ni u kakav kalup: niti smatram da smo alternativa niti da idemo u mainstream svojim zvukom. Nekako se nalazimo između: taman da vas alternativa ne prihvati takvima jer ste previše mainstream, a ovi ‘iznad’ kažu da ste previše alternativni. Da, nismo ni punk ni metal, ali nismo ni pop-rock. Mi ćemo uvijek popratiti i jednu i drugu stranu (smijeh).
Tu dolazi i do nekog jala na sceni? Kako vi gledate na tu situaciju?
Kad neki bend objavi pjesmu ili snimi spot, ne vidim zašto bi itko zavidio na tome ili rekao ružnu riječ. Sve i da se radi o nečemu što se meni ne sviđa, uvijek ću dati podršku jer znam da iza toga stoje odricanje i trud. Pogotovo ako znamo da ljude koji rade glazbu to usrećuje, a uz to se i kreativno izražavaju. Većina to radi zbog ljubavi prema glazbi, ne zbog poboljšanja financijske situacije.
Kako se osjećate sada, nakon određenog vremenskog odmaka od objave albuma? Koje uopće sljedeće poteze kao još uvijek relativno mlad i nepoznat bend široj publici možete napraviti?
Imamo dosta dogovorenih svirki po raznim gradovima za ovu godinu. Po prvi put ćemo svirati u Slavoniji, bit ćemo i na obali. Promocije albuma imamo u Varaždinu i Zagrebu (Route 66). Nama se s potpisivanjem za Dallas Records otvorilo nekoliko vrata koja nismo mogli sami. Bitno nam je da možemo što više svirati. Ako će se s godinama učestalost svirki povećavati, nitko sretniji od nas. Trenutno uživamo u ovoj fazi benda i nemamo dugoročnih planova. Vjerujem da ćemo kroz mjesec-dva već krenuti snimati novi album.
Naš prvijenac mi se sada čini već dosta star jer smo ga započeli prije dvije godine. Također, mislim da radimo puno bolje nego prije dvije godine. Čvršći smo, puno više raspravljamo na probama, tražimo zvuk koji nam odgovara, radimo ‘operaciju’ nad svakom pjesmom. Vjerujem da će zato novi materijal biti bolji i zreliji, pogotovo što se tiče tekstova. Bend se treba postupno graditi i rasti, baš kao i pjesme.