24
svi
Intervju

Dream Theater: „Za Zagreb spremamo avanturističko kinematografsko putovanje“

Dream Theater

Dream Theater /Rayon Richards

share

Dream Theater već je skoro trideset godina nezaustavljiva prog metal mašina. Jedna je to od grupa koju ne može voljeti svatko, pa čak ni svaki metalac. Da biste cijenili rad Dream Theatera morate biti punokrvni progresivac, ali nikako u političkom smislu, već posve u glazbenom. Njihove pjesme tekstualno često ne ulaze u ovozemaljske okvire, već se oslanjaju na spiritualnost, mitove i legende, paranormalne pojave i snove.

Glazbu Dream Theatera krasi bogatstvo melodičnosti i tehničke preciznosti u pjesmama koje nerijetko prelaze sedam minuta duljine, što im dopušta da dosegnu sve granice progresije i uživaju raznolike dionice koje skreću u smjerovima čineći kontraste tihog i glasnog, sporog i bržeg te nježnijeg i žešćeg. Postava koja se od formativnih osamdesetih godina do danas više puta mijenjala sa svakim novim izdanjem dala si je istinsku autorsku slobodu da svojim albumima stvara nove minijaturne svjetove, pričajući priče iz istih te istražujući njihove ponore i uzvisine maestralnim gitarskim vještinama, klavijaturnim melodijama te brzim, spretnim i preciznim duplim pedalama i bubnjarskim fillovima.

Druga strana Dream Theatera ona je koncertna. Osim po impresivnoj glazbi, članovi benda koji se oformio upravo na bostonskoj glazbenoj akademiji poznati su i po nezaboravnim nastupima. Jedan takav spektakl očekuje i zagrebačku publiku u petak, 27. svibnja. Moglo bi se reći kako je svibanj, nakon fantastičnog povratka legendarnih Maidena u Areni, već sada najplodonosniji mjesec za domaće metalce. Koncert u Domu sportova bit će dio velike europske turneje Top of the World Tour kojom Dream Theater predstavljaju svoj petnaesti studijski album A View From Top of the World. Ono što ovu turneju čini još posebnijom jest i podrška Devina Townsenda, kanadskog metal genija, koji će zagrijati Dom sportova, a vrlo lako bi ga mogao napuniti i sam, sudeći po njegovoj popularnosti u svijetu eksperimentalnog metala.

O novom albumu, napretku velike turneje, solo projektima i velikoj karijeri benda imali smo priliku porazgovarati s frontmenom Jamesom LaBrieom.

Nakon već odsviranog dijela turneja u Ujedinjenom Kraljevstvu, 19. svibnja nastavljate veliku svjetsku turneju što nije bilo moguće zadnjih par godina. Kako se sada osjećate kada napokon možete ponovno svirati pred punim dvoranama?

Osjećaj je odličan! Prošlo je dvije godine od našega zadnjeg nastupa, ni ne shvaćaš koliko ti je nešto nedostajalo dok to ponovno ne počneš raditi, ovih par koncerata je to definitivno dokazalo. Osjećamo se super, zabavljamo se, publika je nevjerojatna. Mislim da smo svi u istoj situaciji, svima su nam falili koncerti, bilo kao izvođačima ili posjetiteljima, stoga je ova turneja jedno veliko slavlje, i svatko tko je dio toga potpuno upija i apsorbira sve što ono predstavlja.

Vaši nastupi poznati su nezaboravni live spektakli koji savršeni spajaju glazbeno i vizualno. Što možemo očekivati od nastupa u Zagrebu?

Bit će to dva sata energične, neumoljive svirke. Toliko se toga događa, postoji cijeli vizualni aspekt našeg showa, a onda je tu i glazba zbog koje prvenstveno i dolazi publika. Rasvjeta je spektakularna, vizuali, ekrani, pozadina, sve je veoma stimulirajuće i uzbudljivo te također podržava i prati priču koju pričamo kroz naše pjesme, svaka pjesma ima svoju vizualnu kulisu koja je savršeno upotpunjuje.

Nastavno na vizuale, gdje pronalazite inspiraciju za tako impresivnu scenografiju?

To je proces. Prvi je korak definiranje set liste, a onda iz toga krećemo graditi priču i razmišljati što točno želimo prikazati. Za nas live nastupi nisu samo dolazak na pozornicu i izvođenje pjesama, želimo pružiti sveobuhvatno iskustvo, način na koji se mi vizualno predstavimo, ono što publika doživi i ponese iz našeg izričaja, što su vidjeli, osjetili, što ih je dotaknulo, koje su bile emocionalne reakcije… Sve te stvari se nadopunjuju i doprinose cjelokupnom iskustvu. Zbog toga uvijek razmišljamo o svakom trenutku večeri, što određenom pjesmom želimo poručiti, što za vrijeme određenog segmenta želimo istaknuti. Mora biti dinamično, mora biti roller coaster, ekskluzivno avanturističko kinematografsko putovanje.

Kako od toliko materijala odaberete na čemu će biti fokus na set listi i hoćete li svirati više stare ili nove pjesme? Koliko je podložna promjenama za vrijeme turneje?

Jednom kad dogovorimo set listu, volimo je držati takvom do kraja turneje. Naravno, uvijek dođe do promjena nekih sitnica te ubacivanja ili izbacivanja određenih pjesama, ovisno o publici, no generalno se ne mijenja previše. Svaka naša turneja je određena priča, unaprijed osmišljen koncept. Zvučno, glazbeno i vizualno ona ostavlja veći utisak u svome originalnom izdanju.
Odlučivanje što ćemo svirati na svakoj od tih turneja jako je teško jer je zbilja mnogo materijala. Uvijek razmišljamo što će publika najviše cijeniti, što nisu čuli već neko vrijeme, što će ih oduševiti da čuju… To je velik proces eliminacije, prebiranja i dugih razgovora.

Turnejom također promovirate novi album A View From the Top of the World objavljen prošle godine. Koliki je timski rad bio u pisanju? Je li netko preuzeo određene pjesme?

Generalno govoreći, ideje mogu doći od bilo koga u bendu, no dvije glavne osobe zaslužne za to su klavijaturist Jordan Rudess i gitarist John Petrucci koji su uvijek prepuni kreativnih vizija.
Istovremeno, bubnjar Mike Mangini bio je jako uključen u konstrukciju samih pjesama i spajanju svega zajedno, ja sam uskakao sa svojim zamislima i prijedlozima.
To je zajednički rad, većina toga dolazi od Johna i Jordana, pogotovo jer im njihovi instrumenti dopuštaju tu neku skladateljsku slobodu, no svi smo prisutni prilikom stvaralačkog procesa i uvijek uskačemo sa svojim idejama.

Koja je bila inspiracija za pjesme, jesu li one proizašle iz nekih knjiga, serija i jesu li neka događanja u svijetu utjecala na stvaralački proces i tematiku?

Mnogo toga, iza svake pjesme postoji neka priča. Slušao sam podcast Joea Rogana gdje mu je gostovao Elon Musk. Pričao je o kolonizaciji Marsa i istraživanju izvan našeg planeta što me jako zaintrigiralo i inspiriralo da napišem pjesmu ”The Alien”, o aspektima i prospektima čovječanstva koje živi izvan Zemlje, i stvaranju sličnog staništa negdje drugdje u svemiru.
”Answering the Call” je o tome kako i dalje postoje države u kojima još uvijek vlada totalitarni režim. Brutalnost i okrutnost prema njihovim civilima je grozna, nepravedna i neoprostiva. Htio sam napisati pjesmu koja propituje kad ćemo napokon shvatiti da smo svi zajedno u ovome i ako se udružimo život može biti toliko bolji i ljepši.

Odgovaranje na poziv za zajedništvom i buđenje svjesnosti potencijala kojeg imamo ako samo pokažemo razumijevanje, empatiju, samilost i poštovanje jedni prema drugima, bez da smo uhvaćeni u dogmama organizirane religije ili konzumirani rasizmom i predrasudama, jer to su stvari koje nas razdvajaju. Anatomski smo svi isti, samo smo rođeni na različitim stranama svijeta, i koliko god kultura i okruženje u kojem živimo utjecali na naš karakter moramo osvijestiti da smo svi jedno i da bi svijet bio puno ljepše mjesto kada bismo se ujedinili i podržavali.

Naslovnu pjesmu ”The View From the Top of the World” napisao je John inspiriran ljudima koji uvijek pomiču granice; njihova dostignuća su gotovo izvan fizičkih mogućnosti, oni – vođeni svojom željom za adrenalinom – postižu nemoguće. Uzbuđenje i ovisnost takvim načinom života je fascinantna i nevjerojatna.

Vaše pjesme su poznate po svojoj složenosti, preciznosti i progresiji. Ako biste morali odabrati jednu, uz koju pjesmu ste proveli najviše vremena uvježbavajući kako biste je savršeno odsvirali uživo?

Meni osobno ne treba puno vježbe, trebam možda jednu probu i spreman sam. Ostatak benda je također spreman za sve unutar tri, četiri probe. Uvježbat ćemo što god je na set listi i vrlo brzo smo spremni za pozornicu. Imamo višegodišnje iskustvo, radimo ovo toliko dugo da nam te stvari zaista već dolaze prirodno.

James, prije par dana ste objavili solo album Beautiful Shade of Grey. U kojem ste ga razdoblju pisali u odnosu na A View From the Top of the World i koliko se zvuk razlikuje od Dream Theatera?

Zvuk je potpuno drugačiji. Glazbeno je glavna ideja albuma akustični, organski zvuk, dao sam si prostora da bude šarolik i izražajan, pogotovo vokalno, praćen divnim gitarskim akordima Marca Sfoglija i klavijaturama Christiana Pulkkinena, a na bubnjevima svira moj sin. Povratak i svojevrsni omaž klasičnom rocku.
Paul Logue i ja smo napisali album i htjeli smo ga zadržati u klasičnom rocku, eri sedamdesetih godina, kada su djelovali neki od najvećih bendova svih vremena, poput Led Zeppelina, Deep Purplea, Queena. Ogoljen zvuk da se može cijeniti progresija akorda, melodije, način na koji pjesme dišu, tekstovi.

Kako to da vam se Devin Townsend pridružuje na ovoj turneji? Tko je koga kontaktirao i kako je došlo do ove ideje? Što mislite o njegovu radu?

Devin je fantastičan, nevjerojatno je talentiran i super je osoba. Uz to, i kolega Kanađanin, pa postoji i ta poveznica. Želja za našom zajedničkom turnejom postoji već godinama, no nikad se nismo mogli uskladiti. Kad smo dogovarali predgrupu za ovu turneju saznali smo da je Devin također planira u tom periodu i jednostavno je bilo logično da je odradimo zajedno, napokon se poklopilo. I toliko nam je drago. Jako je bitno kakve su osobe s kojima ćete provoditi toliko vremena i dijeliti ovo iskustvo, a Devin i ostatak benda su svi odlična ekipa, veliki profesionalci koji svaku večer naprave killer show.

Postoji li šansa za neku suradnju u budućnosti?
Za sada to nemamo u planu jer se toliko toga događa i zaokupljeni smo drugim stvarima, no vrata su uvijek otvorena. Tko zna što budućnost donosi. Glazbenici se stalno okupljaju, i iz tih suradnji izlaze prekrasne stvari, to je odličan potencijal i mogućnost uvijek postoji.

Već ste gotovo trideset godina jedno od glavnih imena na metal sceni. Što mislite kada je bilo zlatno doba za progresivni metal? Je li ono danas? Što mislite o modernim prog metal bendovima i sceni?

Nažalost, ne pratim baš previše moderne progresivne bendove jer jednostavno ne stignem, pa ne mogu puno reći o tome jer neće biti istinito i iskreno.
Mislim da je sveopće stanje na toj sceni dobro, ima mnogo mladih, talentiranih glazbenika koji baš grizu, no više nije prominentno kao u sedamdesetima za što bih rekao da je bilo zlatno doba. Imam osjećaj da se progresivni metal stalno uspijeva održati na istoj razini, nije to više zlatno doba, no popularnost je više-manje ujednačena kroz godine.
Mi smo zasigurno bili jedni od vodećih bendova koji su vratili taj zvuk, učinili ga atraktivnim i primamljivim te smo inspirirali mnoge druge glazbenike da učine isto i postanu dio ovog pokreta.
Znam da postoji mnogo odličnih bendova koji rade točno to što i mi radimo, i drago mi je što smo otvorili taj put. Osobno, jednostavno nemam dovoljno vremena u danu da poslušam sve novo što se događa, ali tu i tamo čujem za nekog i uvijek me obraduju takve stvari. Mislim da je to jako inspirativno.

U Zagrebu ste održali već nekoliko koncerata i vaša povezanost s publikom je neupitna. Po čemu su vam ti koncerti ostali u sjećanju?
Svaki put kad smo bili ovdje publika nas je svojim reakcijama ostavila bez teksta. Uvijek se veselimo vratiti Zagrebu, to su posebni koncerti i iskustvo je uvijek nevjerojatno. Jedva čekamo da ga ponovimo za par dana.

Moglo bi Vas zanimati