Remi i Shot (Elemental): „Puno je kontradikcija u javnom prostoru, a premalo zajedničke solidarnosti"

Elemental imaju novi album Dobra djeca, ne „dijeca“. Remi ima nove singlove. Shot ima hrpetinu svega, ABOP imaju klimaks karijere. I tako ukrug. Popričali smo o momentima vezanim za novo djelo benda, pokoju tričku i kriva ili prava kuženja što su autori i elementi htjeli reći.

Vremena se mijenjaju, bendovi s njima isto. Elementalne promjene su pod svjetlima reflektira i prije i poslije velike promjene kad ste uz TBF jedini naš rap bend koji je prosvirao uopće. Sad je već odavna duži staž otkad ste balkanski Rootsi nego ste bili samo za deck i mic vezani. Na koga ili što naslovom aludira novi album Dobra djeca? Građane RH? Vas same? Politikante? Next Gen Z koji su još nešto osim dobra djeca… 🙂 ili nešto peto šesto?

Shot: Pa koliko god ti se to činilo jer smo time bombardirani danas sa svih strana, ali ne odnosi se na politiku, politikante ne politizira ljude oko nas. Dobra djeca smo možda mi bili, ali smo to s godinama izgubili, a možda su dobra djeca oni naši klinci koji sada staju na svoje noge. I više se pitamo što su to dobra djeca – ona koja ne uprljaju robicu koju smo im taj dan obukli ili ona koja trče okolo s krastama na koljenima?

S obzirom na Vaš socio background i zainteresiranost za teme okoline i okolišanja, zeitgeist od korone, post korone, Vašeg predzadnjeg albuma, AD 2025/2026 je prilično socio turbulentan i potentan period za bilo koji dio svjesnog scene u RH i sebe na njoj. Društvene, glazbene. Koliko se Dobra djeca dotiču iste i koliko su bila inspirirana istom?

Remi: Naši albumi uvijek bilježe period u kojem su nastajali, uvijek su vjerne preslike naših razmišljanja i naših života – nas kao društvenih životinja i nas kao privatnih osoba. Pa su tako i Dobra djeca testament onoga što je Elemental privatno i Elemental kao akter ovog društva. Vrijeme je za odgovornost, za empatiju i reakciju. Živimo u iznimno nestabilnom periodu, sami temelji modernog društva su na staklenim nogama. I moram se pitati, je li vrijeme za nećkanje, okretanje glave ili šutnju? Ili je vrijeme da guknemo.

„Pitam se, da intervjuiraš Gibonnija ili Nenu Belana, bi li spominjao njihove nožice?”

Ponešto o samom procesu nastanka od songkrafta i lirskih ideja do instrumentaliziranja i produkcije. Kako Dobra djeca stoje u odnosu na druge ranije albume?

Shot: Album je dugo nastajao i u toj svojoj genezi je promijenio u nama neke defaulte koje smo si davno postavili i bojali se slomiti ih. Svi dosadašnji albumi bi se komponirali na probama pa tako ispolirani išli u studio da se zabilježe. Ovaj album je krenuo na probi, ali se u nekom trenutku sve resetiralo i ta neka lijepa verzija s probe je u studiju počela dobivati sasvim drugačiji kontekst. Koni, basist, je samo vikao „eno ga opet minja“. I smijali smo se koliko se svaka pjesma „minja“. Potpuno smo odbacili pojačala a bubnjeve smo snimali tek kada bi pjesma već dobila sve ostalo. I zato se moglo toliko „minjat“, modificirat i možda više eksperimentirat. Definitivno potpuno drugačiji proces stvaranja albuma nego što smo do sada navikli!

Pričajući s Lukom mimo službenog dijela spomenuo je zadovoljstvo i opremom, od covera do fotki Mare Milin, pa Vas prosim za kraći autorski vodič i kroz taj dio.

Shot: Jednom davno kada smo bili u svojim dvadesetima i radili prvi album, kompletan dizajn omota radio nam je Bad Cat – Branimir Kolarek. Pa tako za prva tri albuma. A neke od najboljih fotki opalila je Mare Milin. I onda su protutnjale godine, ti ljudi su negdje odlutali doslovno po bijelom svijetu, a mi smo surađivali sa mnogim drugima. Ne da smo nezadovoljni bili, ali nekako se s početkom ovog albuma vratila ta neka želja da napravimo revizit nekih naših brija s početaka. Pa smo skužili da je dio toga takođe bio i vizual koji smo tada furali. I logično je onda naravno bilo da Bad Cat opet preuzme dizajn a Mare nas fotka. A oni su u međuvremenu narasli u stvarno gigante svoga posla i to koliko je bilo promišljanja sada oko vizuala i koliko se sve to diglo na neki stvarno impresivan nivo…

Vizualizacijama benda pridodaje se i video spot rad koji ne mora nužno ovisiti o Mirelinim dugim nogama u lasteksicama ili štramplama već i drugim motivima koje Vam u zadnje vrijeme polovi i Kandžija kao redatelj. Ponešto o videospotovskoj estetici na kojoj stojite uz Dobru djecu, koliko se singl/spotova planira?

Remi: Pitam se, da intervjuiraš Gibonnija ili Nenu Belana, bi li spominjao njihove nožice? Zanimljivo mi je ovo, jer mislim da se radi o dvostrukim standardima, kolege ne dobivaju toliko komentara, a ni pitanja vezana uz njihov fizički izgled i stanje. A možda bi oni baš voljeli o tome prozoboriti. Pokušaj! Kad snimamo spotove, ostavljamo redateljima pravo na njihov umjetnički izričaj, ne režemo im krila, kao što ne bismo voljeli da to netko nama radi. Naše upute su minimalne. I mislim da je to skroz fer. Uz album Dobra djeca pokušat ćemo napraviti što više spotova, onoliko koliko financije dopuštaju, sigurno će ih biti barem pet, što je mrvicu manje od pola albuma.

Elemental u Vintage Industrial Baru/foto: Matej Grgić

„Vrijeme je da se „umešamo“.”

Vokalni ste i verbalni podjednako oko muško-ženskih odnosa kao i ukazivanja na građansku nepravdu ne samo kroz pjesme nego i u javnim nastupima. Kakva je to RH danas od one u kojoj biste imali osmijeh ujutro kad se budite ne samo zbog svojih obitelji nego i zadovoljstva civiliziranim stupnjem društva i scene?

Remi: U Zagrebu postoji jedna rečenica koja dosta precizno opisuje naše stanje svijesti: „Ne bi se šteli mešati“. I ta je rečenica dosta dugo „radila“, sve dok više ne radi – sad i ovdje. Puno je kontradikcija u javnom prostoru, a premalo zajedničke solidarnosti. Mi zbilja vjerujemo da smo kao društvo sposobni za više i bolje, bolje od nasilja na ulici i u komentarima na internetu, bolje od ovoga kakvi smo sada. No taj rast traži aktivno sudjelovanje, ne samo deklarativnu podršku i lajk. Vrijeme je da se „umešamo“.

Ne bismo ga trebali izbjeći. Nikako. Dakle, osvrt na pred i posthipodromsku glazbenu i društvenu scenu u RH. Vaša socijalna pozicija je dijametralno suprotna od MPT-ove i čini se bliska simpatijama gradonačelnika Zagreba Tomaševića. Kako s pozicije pismenih, urbanih i civiliziranih verbalizatora komentirate taj dio “kolegijalnosti” od hipodroma do arena i natrag. 

Shot: Gle, mi radimo tu neku svoju muziku sada već jako dugo. I nagledali smo se raznih izvođača i bendova koji su bili na sceni, dolazili i nestajali. Mislim da je scena sada jako živa. Ima super nekih bendova. Neki elektronički bendovi pokore sve i dobiju po mnogima titulu najboljeg albuma prethodne godine. Neki klavijaturist spoji elektroniku i jazz i pomete s instrumentalnom glazbom pola scene a drugu polovinu ostavi da se svađa je li to „pravi“ jazz. Neki lik napravi najbolji punk album bez punk benda samo uz gitaru i laptop. I takvoga ga izvodi uživo. Bez da je bend sastavio. I neki lik napravi koncert na koji dođe hrpetina ljudi ko da je Papa došao. Na istom mjestu gdje je prije Papa došao. Svašta se događa. I neke stvari su fakat super. Neke nisu. Nema veze. Bitno je u svemu tome ne izgubiti glavu i voziti dalje svoj film.

Ali ni njih. Imamo mimo Marka i Jakova. Kako gledate na kolegijalni razvoj scene u smislu da neki novi klinci i generacije naših klinaca pune Arene na temelju cover backgrounda i popularnosti na Tik Toku i tuđih pjesama? Zašto je tome tako? Rezultat površnosti mase, diktata karaoke kulture raznih Voice, Supertalent i sličnih showowa ili jednostavno promjene narativa po kojem sadržaj uopće više nije bitan koliko forma i mašna, zapakiraj me dobro, lijep sam, bake i mame podsjećam na Čolu, šta će mi više? Ili nešto drugo?

Remi: Meni je Jakov Jozinović sjajan i baš mu želim svu sreću u karijeri! Dok odrastaš i stasaš, prvo emuliraš, a onda dekonstruiraš i stvaraš nešto svoje. To je normalan razvojni tijek. Ne znam zašto se scena „digla na stražnje noge“ vezano uz pjevanje obrada, kada su neki od naših najvećih interpretatora i autora karijere izgradili na albumima na kojima su vješto pjevali obrade… Neki su za te obrade priznali, neki nisu nikada, ali neminovno su se mnogi „naslonili“ na najveće svjetske hitove i ponudili to kao svoje. Pustite dečka na miru da gradi svoju karijeru i uživa u stvaralaštvu i interpretaciji.

Ali ni Vas ne bismo poštedjeli. Mimo Elemental novog albuma, konačno se kuha i Remičin debi album, u godini kad na svjetskoj sceni i Flea objavljuje svoj solo a RCHP najavljuju regrupiranje i aktivaciju. Remi smo dočekali s dva odlična intro singl/spota, ali u kojem je stadiju i fazi Shotov debi koji smo gledali u studiju s gotovim spotom ima li tome već dvije godine? Ne bi li to bio sjajan menage a trois i trostruki medijski udar na RH scenu. I onda još da Erol, Koni i ekipa grunu s nekim all star projektom mimo svojih bendova, mogli biste mirno napraviti Lollapaloozu Balkan od svojih glazbenih momenata… 

Shot: Ti si jedan od malobrojnih koji je vidio taj moj spot i čuo stvar. Ma mislio sam to pustiti van ali nikako nije bilo vrijeme za to. Potpuno sam bio koncentriran na druge projekte pa nikako to gurnut. Možda jednom. Nemam pojma. Trebao bih… A ne brini za all star projekte, Erol i John imaju ABOP, Koni ima Chui. Dalo bi se složiti Lollapaloozu.

„AI doživljavam kao šegrta, a ne kao majstora. Za sada.”

U svakom slučaju, Elemental u vrijeme AI dominacije glazbenom scenom stoji s koje strane ograde? U produkcijskom smislu prema pričanju s domaćim glazbenim producentima, brat bratu, 90% ih koristi AI u raznim fazama kreiranja pjesama. Pametni ljudi, adaptacija je majka preživljavanja. Ili? Straši li Vas ili zabavlja digitalna AI implementacija među ljude u bilo kojoj grani kreativne industrije?

Remi: Rekla bih da AI može sjajno poslužiti kao alat, ali teško da će sam nešto imaginirati, a što će biti u kategoriji „izvanserijskog umjetničkog dostignuća“. Ja AI doživljavam kao šegrta, a ne kao majstora. Za sada. No moram priznati da je jako zabavno promatrati kako se kao vrsta teško prilagođavamo novim tendecijama… Zabavlja me graktanje protiv super kompjutera. Sigurno su tako graktali i u plemenu kad je neka nesretnica slučajno otkrila vatru ili kotač.

I za kraj ovog dijela, terenski rad. Koncerti, promocije. Ide li tj kad ide Elemental po RH? Koji je koncertni i promo plan…

Remi: Ovo je naša godina, a najbolje ćemo je obilježiti na pozornicama – kad album donosimo ljudima bez posrednika, bez previše objašnjavanja, samo uz sirovu energiju. Ljeto je muzičarima najplodnije razdoblje, a ove godine izlazimio iz kruga Balkana nekim svirkama po EU.

Shot: Ma sad ide kraj dosadne zime pa kad sve malo zatopli više će se svirati vani na otvorenom i to je ono što veseli! Novi album kao nova krv u setlistama za koncerte. Pa ćemo svirati što više i na taj način vidjeti kako nam ove nove pjesme prolaze. To bude bio pravi test jel album valja. I to je zapravo plan – svirati, svirati, svirati!

“Grli me”

Anđelo: Jeste slušali Bee Geese u zadnje vrijeme i jel Stayin Alive ikom drag film unutar instrumentalista? Početak zvuči kao da je ABOP otet, svezan u Shotovom studiju i naređen dajte nam ritmike koja neće bit baš after ali da možemo rasplesat. Koliko Vas je stvarno strah za sutra a koliko je tek efektna parabola za poruku grljenja preko grmljavine bliske budućnosti?

Remi: Pjesma je nastala među prvima, još je 2020. bila svježa u sjećanju. Zagrljaj je tada bio skupa valuta. A onda nas je dohvatilo vrijeme u kojem je lakše poslati piktogram zagrljaja nego ga uprizorimo uživo. A nama se baš grli.

Shot: Meni je ova stvar proradila kad su došla dva syntha – DS Torn koji nosi  onu triolsku dionicu i putuje od ful tamnog do škripavo svijetlog i naravno 303 koji razvaljuje ispod Erolovesolaže. I jebeni su mi refreni. A ni versovi valjda nisu za bacit!

“Nisi ti ja sam”

Anđelo: Singl prebacivanja odgovornosti i sarkastičnih pristajanja i prihvaćanja isto vibrira i pulsira u dance vajbovima. Bude li ikad problem kad teške teme ubaciš u plesni ritam pa se rulja na koncertima oraspoložuje depra party ili tek ispovjesnim stihovima?

Shot: Ja sam prvi put u životu prvo snimio na-na-na melodiju versa i onda po njoj napisao tekst. Nikad to nisam napravio. Zbedirala me Remi jer je njen vers od početka bio predobar pa sam tražio kako da pariram. Zajebano! I super su mi legli vocoderi na pjesm

“Vodi me u mrak”

Anđelo: Opa, Ibiza :). Još jedan plesanjak Elemental track. Niste imuni na beatologiju i doviđenja dalje što dalje klasičnim rap shemama. Remi pjeva kao na svojim solo komadima i ovo računate kao koncertni favorit. I onda opet Shot pečatira.

Remi: A znaš kako je nastala? Ja sam molila bend da me, negdje 2022. za rođendan odvedu u najmračniji klub, u najtamniji kut, i da me samo tamo ostave da plešem dok ne padnem. Trebalo mi je to. Treba nam to svima, da isprazimo tijelo od stresa. Plemenski, plesački, znojno i bez podozrivog pogledavanja. Samo sirova energija i brujanje.

Shot: Mene je ova pjesma ubila! Baš mi je jako dugo trebalo da nađem smjer što ona produkcijski treba biti. Od ideje neke mračne Detroit elektronike preko nekog discomooda, pa kako to sve spojit… Ukrao sam od frenda 909 i njegovu ride činelu koja mi je dosta toga objasnila i spojio to sa discoclapom.

“Kuća”

Anđelo: I Depeche Modea se slušalo. Tko od ABOP-a voli Martina Gorea? I koliko je patent prvo Remi dio onda Shot, dame imaju prednost u prvom komadu album? Ima li to dramske odluke ili bacite novčić pa Remi kaže glava i nikad ne padne pismo?

Shot: Fora su D.M. al ih zapravo nikad nisam aktivno preslušao. Ovo Zanoški kupio novi synth i rasuo svašta po pjesmi što je trebalo zakružiti u nešto novo. Pjesma je naime nastala kao jedna od prvih na probama i fakat je drugačije tada zvučala. Ali u studiju su ju rasturili na proste faktore i eto što je nastalo…

“Zamisli”

Anđelo: Hopa dva, kad 2 step odsviraš stvarnim instrumentima mimo kompova dobije manje latinoam vajba, ali čini se da se jako pazilo da nove stvari budu prvenstveno plesne i da grooveaju i drmaju uživo. Pogotovo onaj “oooo” dio.

Remi: Ma dancehall je naša stara ljubav, na svakom albumu imamo barem jednu koja je u dancehall/reggae điru. Volimo to, dobro se snalazimo u tome. Evo idućeg singla!

Shot: Pjesma koja je imala neki straight hip hop groove i nikako se nije mogla sastaviti sama sa sobom. I bili smo na rubu da ju frknemo van i ne završimo nikada jer nam je baš bila bez veze. I onda je krenulo negdje u neki dancehall smjer, pa se negdje tu pojavila ideja da citiramo stari „bambamriddim“ i odjednom ista pjesma počinje svima biti super!

“Dobra djeca”

Anđelo: Naslovna i centralna stvar je pismo namjere next genu, tako? Jel to kao oproštajka ili posipanje pepelom? Kakav će bit video spot za ovu stvar?

Shot: I oproštaljka i posipanje pepelom i vatra koja suklja iz dlanova i zagrljaj koji radi tri kruga oko svih koje treba stisnuti. Doslovno sve. A spot može biti samo animirani. Al nemamo mi para za to napraviti pa neće biti spota.

“Ovo je moje tijelo”

Anđelo: Je li ovaj komad napisan za vrijeme albuma “Tijelo” ili je logični nastavak? Čini se da ste na ovom albumu full težinu usmjerili prema unutra, ali hoće li u doba nevinosti i čednosti i političke korektnosti “PM” dio bit problematičan i je li odgovor ako će bit boli nas k…c?

Remi: Neki put u pjesmi treba malo i „beštimat“, da poruka malo jače zareže. Ili zareži, u ovom slučaju, hehe… Znaš da nikad nismo brinuli o dušebrižnicima, a kako je krenulo, možda onaj „PM“ koji spominješ bude baš katarzičan za slušatelje.

Shot: Ova pjesma je u prvom redu jedan neuništivi riff koji bi ja mogao slušati satima i danima. Samo mi daj da se vrti u krug. Jebeš vokale. Samo daj da mi sviraju taj riff. A onda su došli neki vokali koji su u prvim verzijama bili pristojni a kako je stvar dobivala nove neke forme tako su i vokali postajali sve bezobrazniji.

“Srce moje”

Anđelo: I nju ste pokoristili prije albuma. Na prvo slušanje bez repeticija refren i chord progresija je full full poznata ali ne na bazu čuo sam kod nekog drugog već ulazi klizno u uho i da se u smislu pop forme čini najjačom stvari albuma. Čija je? 🙂

Shot: Naša i ničija! Među prvima smo ju napravili i bilo je jasno da će vrlo rano to biti singl. Nekako smo se tu naslonili na onaj stari Elemental. Ta pjesma je potegnula ono što sam prije spomenuo da smo se htjeli vratiti vizualima s prvih par albuma.

“Bit ću dobro”

Anđelo: Isto već iskomunicirani singl i odlučnost pozitive u vrijeme negativne tj negativna vremena. U drugoj polovici albuma ste malo usporili tempo. Po prvih par stvari se činilo kao ABOP featuring Remi i Shot u jamming ruhu. A onda…

Shot: A onda ovo! Hahaha! Ova pjesma je nastala među zadnjima i bila je baš jako potrebna da zaokruži album. Dok smo snimali druge neke pjesme u režiji, Remi i Erol su to postavili u nekoj osnovnoj formi doslovno uz kavu i kekse u drugoj režiji. Bilo je kao fora eto vidi imamo ovo, a mi ostali smo onda stisnuli da se od te male mračne idejice stvori punokrvna pjesmetina.

“Rujan septembar”

Anđelo: A ha prevoditelji sa srpskog na hrvatski i obratno. Da ne bude zabune i potrebe za titlovanje srpskih filmova u Zagrebu i hrvatskih u Beogradu. Je li spomen Grla u jagodama mahanje Jugosferi :)? “Nemoj tražit ljubav naći će te” čuje se najboljim stihom albuma…

Remi: Pa hvala, ti suzdržani Jurkase, napokon i koja o najboljim stihovima! Ma kakva Jugosfera, ovo je pjesma o ljubavi na Jadranu. Jedino jugo u pjesmi je ono koje zapuše s mora prema kopnu. Kraj ljeta je posebno seksi, ne mogu vjerovati da nema milijun pjesama o tome…

Shot: Odi par koraka dalje u analizi pjesme – skuži kako kick i snare stupaju čvrsto i onda John ispod njih rastopi neki polu-jazz bubanj koji se prožima s tim tvrdim semplovima!!

“Za crne dane”

Anđelo: I klasičarka za kraj. Slušajući ovu stvar opet flasha čujenje Remi kao ženske verzije Frenkieja, načinom kako naglašava slogove i punktira naglaske riječi. Što da se desi da Vam se ova preotme kontroli i postane najveći hit benda ikad u svim svemirima? Jel bi to značilo da ima nade ili je ljudi neće čuti kako ste je bacili pa ostane dovoljno da je sami s vremena na vrijeme čujete. I nastavak na onu opasku o najboljoj stvari albuma…

Remi:Svaki album mora imati jednu „epsku“, a na Dobroj djeci, to je ova. Prvi impuls za tematiku je nastao na jednoj crtici iz „Sinovi kćeri“ Ivane Bodrožić, koja je u našim glavama onda poprimila neki svoj život.

Shot: Mene je mučilo što je pjesma ispala kao onaj neki jako jako klasični hip-hop. I super, meni je taj boom bap đir jako drag, ali brate to je tooooliko zaaaastarjelooo. I priznajem – ja sam kriv što smo ju razbucali u sredini. Sjećam se da mi je to palo na pamet i da sam pitchao ideju ostatku benda i da to isprva nije baš dobro prišlo. Ali malo po malo ostali su popustili a Zanoški je onda raspisao te dionice gudaća. Došli ljudi, snimili taj centralni dio al kad su već tu pred mikrofonom ajde malo da posole i ostale dijelove pjesme. Pa ajde malo uvod, pa ajde malo zadnji refren i eto ga – epski boom bap! Repčuga rođaci!