Ususret novom Adapteru
Eloc: „Glazba koju vrtimo traži intimni ambijent“

Klupski program ADAPTer u petak, 18. travnja, u Peti kupe dovodi dvije vrsne DJ-ice, Deu i Penelope, a uz njih nastupa i osnivač programa Eloc.
Iza umjetničkog imena Eloc krije se Bruno Marinac, koji gotovo četiri godine s impresivnim kontinuitetom organizira ADAPTer. Event koji slijedi bit će 22. izdanje ovog programa, koji je prošarao brojnim zagrebačkim klubovima – od SoundFactoryja i Mastersa pa do Depoa i Podmornice – a sada prvi put seli i u Peti kupe.
Moglo bi se reći da ADAPTer okuplja ljubitelje dublje i zahtjevnije elektroničke glazbe, no stvar je puno šira od toga, a dio filozofije ove klupske večeri krije se u samom njezinom imenu.
„Ime ADAPTer mi je od početka bilo catchy. Zvučalo mi je dobro, a nosilo je i poticaj da se prilagodim raznim muzičkim stilovima svojih gostiju, ali na svoj način. Htio sam da svaki event bude drugačiji, ali i da ima moj pečat. Takav mi je koncept djelovao kao iskorak u odnosu na sve što je tada postojalo, a ujedno mi je to bio i izazov da stalno kopam po raznim žanrovima, istražujem, no istovremeno u svakom od njih i pronalazim svoj zvuk“, priča nam Eloc.

Eloc / Nika Kovačević
Pravovremeno otkrivanje zanimljivih imena
Pa kakav je većinom taj zvuk?
„Može to biti techno, breakbeat, minimal, house… ali mora imati nešto. Atmosferu. Osjećaj. Nešto što pokreće ili smiruje. Najviše volim kad je zvuk dubok, hipnotičan, kompleksan, obično između 130 i 135 BPM-a. Dub techno mi je posebno blizak žanr, a zanimljiv mi je i fenomenološki, jer mislim da se jednostavno nikada neće moći iskomercijalizirati. Prezahtjevan je i prespecifičan da bi se to dogodilo kao što je slučaj u brojnim drugim podžanrovima techna“, komentira.
Eloc je u DJ-ing ozbiljnije zakoračio tijekom pandemijskog razdoblja. U trenutku kada je većina toga stajala, on je prosvirao. U vrlo kratkom roku nakon toga pokrenuo je i ADAPTer, a kao organizator je od samog pokretanja programa pokazao istančan ukus i potencijal za rano – ili možda pravovremeno – prepoznavanje perspektivnih DJ imena. Zagrebačku je scenu, recimo, konkretnije upoznao s Korakom, a među prvim gošćama ove klupske večeri bila je i već spomenuta Dea (Dvornik), danas itekako etablirana DJ-ica i producentica s berlinskom adresom. Njen prvi zagrebački nastup bio je upravo na ADAPTeru, a na njemu je gostovala i s kolegicom Enricom Falqui, s kojom nastupa kao DJ duo pod imenom ERIS.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Dea je i prije nego što je krenula s DJ-ingom bila poznato partijanersko lice i znao sam za nju preko zajedničkih prijatelja. Mislim da je bilo neizbježno da ona kad-tad završi za DJ pultom, tim više kad se u obzir uzme i njezina glazbena naobrazba. Glazba je jednostavno njen život. Kad se ozbiljno posvetila elektronici, u Berlinu je jako brzo napravila ime – i nije prošlo dugo dok vijest nije došla i do mene“, priča Eloc, dodajući da mu je posebno drago što će im se ovoga puta u Petom kupeu pridružiti i Penelope, francuska DJ-ica i producentica sa sjedištem u Lisabonu. Ona i Dea već su svojedobno svirale b2b setove, a imaju sličan glazbeni senziblitet u kojem često kombiniraju mračnije kozmičke tonove s bogatim bas linijama.
Mjesečni ritam evenata
Osim Dee Dvornik i Enrice Falqui, Adapter je ugostio i umjetnike poput Nitza i Simma iz Slovenije, Wukija iz Mađarske, Nessa iz Italije, Saru Dziri iz Belgije…
Posebno mjesto u priči ima i Examine, odnosno Ratko Filipović, zagrebački DJ i producent koji se počeo baviti glazbom još 2000-ih pa je njegovo ime već poznato brojnima, mada je posljednjih godina rijetko za pultom. Ipak, za ADAPTer radi ustupak te povremeno izlazi iz DJ-evske mirovine uzrokovane drugim obvezama, a tako je postao svojevrsni drugi rezident programa.

Eloc / Nika Kovačević
„Sjećam se kad sam prvi put čuo njegov set. Svirao je pet sati, nakon što dvije godine nije imao nijedan nastup. To mi je do danas ostao vjerojatno najbolji set koji sam čuo u zadnjih pet, šest godina, a možda i općenito. Na prvu mi je bilo jasno da je Ratko veličina, a sve što je došlo kasnije je to i potvrdilo. To je čovjek koji je u stanju u fascinantno kratkom roku isproducirati album. Vrlo sam sretan da surađujemo, tim više jer mi je, prije svega, prijatelj“, govori Eloc.
Osim što okuplja zanimljivu ekipu, kod ADAPTera je posebno što za vrijeme zagrebačke klupske sezone drži kontinuitet od jednog eventa mjesečno. Dok su se nekada klupske večeri održavale jednom tjedno, danas se većina kolektiva na to odlučuje puno rjeđe pa su brojni oni koji organiziraju evente, recimo, jednom u nekoliko mjeseci.
„Prije 20 godina postojali su klubovi poput, recimo, Fanatika. Stariji rejveri koji su tamo izlazili pričaju da se partijalo gotovo svaku večer, no tada je nemjerljivo veći broj ljudi izlazio na elektroničku glazbu. Bilo je tu još klubova, a definitivno puno više onih koji su okupljali po nekoliko stotina pa i tisuća posjetioca. Danas je pak puno teže doći do (veće) publike. No takav intimniji pristup meni odgovara, a i muzika koju vrtimo traži takav ambijent“, kaže.
Ponovno okretanje fizičkim iskustvima
Ljudi u glazbi – kao i u drugim segmentima života – danas sve češće traže instant zabavu. Stalno dolaze novi eventi, novi koncepti, novi momenti.
„Ono što mi nudimo je svojevrsna protuteža tome. Naša glazba traži fokus, strpljenje, emociju. Pa i svojevrsnu introvertiranost, dublju pažnju. To nije muzika za mase, na momente je nekonformistička. Baš zato mislim da je važno raditi sa strašću i držati se vizije te ljudima koji dijele iste vrijednosti pružiti oazu“, priča Eloc.

Eloc / Nika Kovačević
Ističe kako bi volio da je na zagrebačkoj elektroničkoj sceni malo više brige za druge, jedinstva. Ipak, ističe kako postoji puno sjajnih kolektiva – VHS, Synesthesija, All/One…
„Smatram da je zagrebačka klupska ponuda puno bolja od potražnje. Sceni najviše nedostaje novih, mladih lica u publici“, kaže pa nastavlja:
„Čini mi se da ih manjka zbog kombinacije različitih razloga: psiholoških, osobnih, ali i društvenih. Tu su društvene mreže, stalna prisutnost mobitela, a vjerojatno i posljedice pandemije. Sve to ostavilo je traga. Ipak, vjerujem da će se u jednom trenutku ipak dogoditi preokret i da će im stalna uronjenost u virtualno dosaditi. Tad bi se možda mogli ponovno okrenuti stvarnim, fizičkim iskustvima, među kojima je i zajedništvo kroz glazbu“, zaključuje.

Eloc / Nika Kovačević