Erik Malnar (The Beatles Revival Band): "Nije nam dosadilo ni nakon 30 godina!"

Erik Malnar pokrenuo je priču Beatles Revival Banda u Rijeci, prije točno 30 godina

Koliko se bendova može pohvaliti 30 godina dugim stažem? Ljubav prema muzici Beatlesa drži riječki The Beatles Revival Band zajedno još od njihovog prvog koncerta u klubu Palach 1994. Bilo je tu, naravno, promjena u članstvu, odlazaka i dolazaka, ali jezgra i ideja benda iste su već tri desetljeća. “Ne smatramo sebe tribute actom, iako izvodimo isključivo pjesme jednog benda”, ističu dečki: “ne trudimo se izgledati ni oblačiti kao Beatlesi, ali cilj nam je usavršiti sviranje i vokalne harmonije po uzoru na njih. Također, umjesto hitova koje svi znaju, često volimo zaći u neke manje istražene predjele njihove diskografije i odsvirati neki raritet ili b-stranu”.

Hitove Beatlesa, ali i neke opskurne bisere za prave fanove, zagrebačka publika imat će priliku čuti u Tvornici kulture 28. studenoga na proslavi 30. rođendana benda, uz niz glazbenih gostiju. Osnivač i gitarist, Erik Malnar, inače i član Belfast Fooda, osvrnuo se na dug i vjetrovit put The Beatles Revival Banda, od 1994. do danas…

Za početak, kako održati išta, a kamoli bend na okupu 30 godina?

Bend je i družba i služba, ne ide jedno bez drugog. U proteklih 30 godina odsvirali smo lijepi broj koncerata i u tome pronašli zajednički glazbeni interes i satisfakciju. Volimo zajedno svirati pjesme Beatlesa i nije nam dosadilo ni svirati niti zajedno putovati i družiti se.

Kako su izgledali počeci Beatles Revival Banda? Što pamtiš s prvog koncerta?

Prvi koncert smo odsvirali 21. prosinca 1994. u legendarnom klubu Palach u Rijeci. Godinu dana ranije upoznao sam Alena Širolu na mojoj rođendanskoj fešti u stanu zajedničkog prijatelja, Elvisa sa 16. kata. Zanimljivo je da su tamo bila i trojica budućih članova Belfast Fooda. Čuvši Alena kako odlično svira pjesme Beatlesa, sjetio sam se i pozvao ga na neobaveznu probu. Brzo smo shvatili da to želimo svirati, on bas i ja gitara, ali trebaju nam još jedan gitarist i bubnjar. Dragan Rajičević i Bobo Grujičić istu su večer u spomenutom Palachu rekli “da”. Nazvali smo se Les Beat. Prvim smo koncertom htjeli obilježiti godišnjicu smrti Johna Lennona, pa smo pozvali i brojne goste da s nama proslave život rečenog Johna. Bili su tu Prlja, Vava iz Laufera, Leo Rumora iz Ogledala, Elvis sa 16. kata i još nekolicina lokalnih heroja. Koncert je uspio sjajno i, iako je ideja bila da to bude taj jedan koncert, pozivi su počeli stizati i tako smo krenuli u avanturu koja traje i danas.

Što ti osobno znače Beatlesi, na koji je način njihova glazba utjecala na tebe?

S 14 godina dobio sam ploču, tzv. crvenu kompilaciju Beatlesa i jednu lošu akustičnu gitaru. Bila je tu još gomila albuma i singlica, ali ta crvena ploča, dupli album, bila mi je čarobna. Please Please Me i Nowhere Man sam stalno slušao, kao i singlicu Lady Madonna. Bila je sredina osamdesetih, svi oko mene u školi pričali su o Duran Duran, Madonni i ostalim zvijezdama tog trenutka, a ja sam skupljao postere Beatlesa i lupao po gitari. S prvom lovom koju sam zaradio igrajući nogomet počeo sam odlaziti u Jugotonov dućan i skupljati albume Beatlesa, a sada imam oko 50 ploča zajedno s njihovim solo albumima.

Što riječki Beatles Revival Band izdvaja od ostalih Beatles tribute bendova?

Te 1994. nismo ni znali ni razmišljali postoji li još neki sličan band. Mi smo uživali jer smo, za razliku od svirki s našim matičnim bandovima s kojima smo svirali 15 minuta do pola sata, sada svirali po dva ili čak tri sata. Na početku smo svirali vrlo slobodnim stilom, glasno, distorzirano, riječki. Bili smo baš crossover cover band, pa ponekad nisi ni mogao prepoznati koji je to original koji sviramo. Danas smo nešto kultiviraniji, iako ne previše, ali jako puno pažnje posvećujemo vokalnim harmonijama Beatlesa i mogu reći da smo, bar u tom dijelu, dosta uspješni.

Na pozornici Lisinskog uz orkestar Olje Dešića i zbor IGK, 2017.

2006. ste nastupali u Liverpoolu, u Cavern Clubu – po čemu pamtiš tu epizodu?

Tamo smo čuli i vidjeli druge Beatles bandove iz cijelog svijeta, šokiralo nas je do koje mjere neki idu u imitaciju izgleda, odijela, perike, instrumente, čak imaju i raspodjelu uloga Johna, Paula, Georgea i Ringa. U tome su, naravno, prednjačili Japanci (smijeh). Mnogi od njih su bili profi, a nama je cilj ipak bio uživati svirajući super muziku, ne da provedemo život kopirajući nekoga.

Lijepa tradicija bili su i vaši prosinački koncerti u zagrebačkom KSET-u svake godine…

KSET je bio nešto posebno, svaki od 13 koncerata svake godine za redom. Prvi je bio 2001., par dana nakon smrti Georgea Harrisona, pa je samim time bio nabijen emocijama. Sjajan je bio i koncert iz 2010. kada smo odsvirali cijeli album Rubber Soul. Ono što u našem sjećanju koncerte u KSET-u čini posebnima je publika koja je na svakom koncertu s nama pjevala glasno od prve do zadnje pjesme. I mi smo davali sve od sebe. Studenti su stvarno znali gradivo. Šteta što u većem broju ne izlaze na izbore kao što dolaze na koncerte.

Beatles Revival Band u KSET-u (foto: KSET)

Za 50. godišnjicu albuma “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” nastupili ste uz pratnju simfonijskog orkestra, kakvo je to bilo iskustvo?

Lisinski je bio uzbuđenje i novost za nas koji smo dotad svirali u klubovima, trgovima i festivalima. Iako mi taj album osobno nije među najdražima, svakako je najpoznatiji i znali smo da će biti obilježen diljem svijeta. Krenuli smo u taj projekt na inicijativu našeg basiste Josipa Radića i uz veliku pomoć Olje Dešića, našeg bivšeg člana koji je za tu priliku preuzeo ulogu aranžera i dirigenta orkestra. Svi zajedno smo uložili puno truda i vremena na probama, bilo je vrijedno prilike. Užitak je bio stajati na bini s brojnim prijateljima i kolegama, sjećam se da je Oliver Dragojević doletio u Zagreb nekoliko sati prije koncerta i bez ikakve probe majstorski zakucao Yesterday i Hey Jude.

Postoji li najdraža pjesma u repertoaru Beatlesa? Koju je pjesmu najizazovnije odsvirati uživo?

Mogu ih nabrojati nekoliko najdražih, naramak favorita, tucet izuzetnih: In My Life, While My Guitar Gently Weeps, Strawberry Fields Forever, Lady Madonna, Across the Universe, Nowhere Man, Here Comes the Sun… Nijednu pjesmu Beatlesa nije jednostavno izvesti kako bog zapovijeda iako sve izgleda i zvuči jednostavno. S pjesmom Being For the Benefit of Mr. Kite smo imali dosta posla da ju uvježbamo kako priliči za Lisinski, dobrano nas je namučila…

Imate li nekih neostvarenih želja kao bend, kako se motivirati za rad nakon 30 godina?

Ne znam za druge, ja sam zadovoljan. Možda ćemo se kasnije više posvetiti sviranju cijelih albuma na koncertima ili solo pjesmama Beatlesa, to bi bilo fora.

Koji su vam planovi za obilježavanje vašeg velikog jubileja?

Jubilej ćemo obilježiti kako i spada, nizom koncerata gdje god bude obostranog interesa i smisla. Kroz sve ove godine, surađivali smo s brojnim pjevačima i glazbenicima i s nekima od njih ćemo, nadam se, ponovo zapjevati. Upravo smo početkom svibnja odsvirali lijepi koncert u Dubrovniku, u Lazaretima, bit će još nešto svirki ovo ljeto, a na jesen zaključujemo slavljeničku turneju velikim koncertima u Rijeci i Zagrebu.

Ulaznice za koncert u Tvornici kulture, 28. studenoga, dostupne su u prodaji putem online platforme Core Event te na prodajnim mjestima u Zagrebu: Drito Bar, Rockmark i Dirty Old Shop. Early bird cijena je 10 eura do 1. srpnja, nakon čega će pretprodajna cijena biti 12 eura, dok će na dan koncerta iznositi 15 eura. Organizator koncerta je yem.