Euforija za Euphorijom: ekskluzivni razgovor s Labrinthom

Posljednjih deset godina serije su se prometnule u najprimamljivije audiovizualne poslastice, gotovo nadmašivši čak i interes koji na svjetskom tržištu vlada za filmsku umjetnost. Visoki, filmski budžeti, odlične ekipe iza i ispred kamere, samim time i zanimljive priče te idealno trajanje pojedinih epizoda od trideset do šezdeset minuta – sve to postala je dobitna formula kojom se uspijevaju okupirati ubrzani umovi današnje tehnološke generacije.

Jedna od tih serija svakako je Euphoria, nastala iz pera mladog scenarista i producenta Sama Levinsona, a u produkciji HBO-a. Prva sezona, izašla 2019. godine, prometnula se u pravu uspješnicu, osiguravši i čak tri nagrade Emmy: za glavnu žensku ulogu (Zendaya), makeup te za najbolju pjesmu ”All For Us” koju je napisao Labrinth.

Jedan od najboljih elemenata Euphorije upravo je i njezin soundtrack. Mladome britanskom glazbeniku Labrinthu pripao je izazovan zadatak da zvučnom slikom podcrta taj frenetični svijet droge, seksa i nasilja u kojem se nađe grupa srednjoškolaca. A rezultat je uistinu impresivan. Glazba za Euphoriju inovativna je, nimalo ziheraška, a opet moderna, primamljiva, drska u izričaju, istražujući sonične mogućnosti elektronike, klasičnih instrumenata, ali i ljudskoga glasa.

Labrinth je u svijet glazbe ušao još vrlo mlad, u zvijezde se vinuo nakon što ga je pod svoje krilo uzeo Simon Cowell, a prije točno deset godina predstavio se svijetu u svom punom sjaju, i to pjesmom ”Beneath Your Beautiful” koju je izveo s Emeli Sandé. Uslijedile su i druge uspješnice, poput ”Jealous”, s kojom, kao i prethodno spomenutom pjesmom, broji nekoliko stotina milijuna pogleda na YouTubeu. Prošle je godine, u suradnji s Beyoncé, bio dio soundtracka za film Kralj lavova (The Lion King) te su zajedno bili nominirani za Zlatni globus i Grammy.

Povodom odlične druge sezone Euphorije koja se, uz prvu sezonu i dva sjajna specijala, odnedavno može gledati na novoj platformi HBO Max, imali smo priliku za ekskluzivan razgovor s elokventnim i simpatičnim Labrinthom, a u kojem smo se detaljnije dotakli ove serije, glazbe i umjetnosti općenito.

„Čak sam u jednom trenutku zbog konstantnog snimanja izgubio i sluh nakratko“

Prvu i drugu sezonu dijeli dvije godine u kojima se uslijed pandemije promijenilo naličje svijeta i društva. Kako si ti doživio sve to, je li utjecalo na rad na Euphoriji?
Pa, prije svega je bila promjena u tome što se uopće čulo za seriju, što je vremenom dobivala na sve većoj vidljivosti, kao i sve većem broju ljudi koji su zavoljeli tu seriju. Onda se, primjerice, dogodilo i to da je zadnja, druga sezona bila vrlo uspješna na TikToku i bilo mi je super vidjeti sve te klince koji su ‘odvaljivali’ na pjesme iz Euphorije. Također, kad već spominjem drugu sezonu, bilo je vrlo intenzivno raditi glazbu u trenucima kad su se još uvijek završavale finesa na scenariju. Ili kad smo Zendaya i ja praktički u dva dana napravili pjesmu ”I’m Tired”. I uvijek sam bio takoreći na rubu sjedala iščekivajući reakcije ljudi na seriju, pa samim time i na glazbu.

A jesi li onda, shodno tome, bio pod velikim kreativnim ili bilo kakvim drugim pritiskom s obzirom na zadane rokove i slično?
Hm, vidiš, ima ta jedna stvar kod mene, ne znam bih li je nazvao blagoslovom ili prokletstvom haha. Ali, na primjer, legnem u krevet i želim zaspati i onda mi dođe na um neka melodija i onda pomislim „o sranje, ovo sad moram snimiti“. No, puno se toga dogodilo tijekom snimanja serije, čak sam u jednom trenutku zbog konstantnog snimanja izgubio i sluh nakratko. Rekli bismo da se puno toga urotilo protiv mene. Imaš određene planove, a onda se oni izjalove.

Labirinth/Euphoria

Kako je tekla čitava suradnja s producentima i redateljima serije? Jesi li kad bio primoran na kreativne kompromise?
Haha, ne ne. Princip je uvijek bio u stilu „skloni mi se s puta dok radim!“ Dobro, sad se malo zezam, ali evo, recimo, kad sam razgovarao sa Samom (Sam Levinson, kreator Euphorije, op. a.) oko serije, nekako je upravo on bio taj koji me gurao u sve to na način da radim to sve što sam i napravio, nije me ograničavao baš ni u čemu. Bio je to baš lijep kreativan proces u kojem sam bio nadahnut, odnosno, potican da pomičem vlastite granice. Nije bilo nikakve producentske ‘diktature’.

Kako gledaš na ovu generaciju koja je srž Euphorije, u odnosu na, recimo, vlastitu generaciju?
Da, vidiš, zanimljivo je to što postoje razlike, a opet ih i nema toliko. Mogli bismo reći da su današnji klinci kao i mi, ali na steroidima. Puno toga se događa s tom generacijom prikazanom u seriji, ali recimo bude i slučajeva kad bih pričao s nekim prijateljem koji bi mi rekao nešto u stilu „ja nikad nisam radio to što i oni kad sam bio u njihovim godinama“, a ja bih uzvratio protupitanjem „a ne sjećaš se kad si napravio to i to, tada i tada?“. Onda bi bilo „o sranje, pa stvarno“. (smijeh) Rekao bih da volimo lagati sami sebi, a ustvari smo baš kao i ti klinci iz serije.

„Zendaya je stvarno super, multitalentirana cura, uvijek sam s njom osjećao tu kreativnu povezanost“

Je li bila neka razlika raditi ti s filmskom ekipom na glazbi za seriju, umjesto, recimo, s glazbenicima kad radiš pjesme?
Ne, nema razlike. Ljudi s kojima radim često su perfekcionisti. Sam Levinson je baš vizionar i perfekcionist. Isto tako je, na primjer, i Sia, s kojom sam radio na nekoliko pjesama. Ona je perfekcionist na jedan drugi način. A tu je svakako i Beyoncé koja je baš posebna, volim je jako. Zendaya također! Sa svima njima osjećao sam da međusobno podržavamo vizije jedni drugih. Također, čak i nisam razmišljao o ovoj glazbi koju sam radio za Euphoriju kao filmskoj glazbi. Svjestan sam da filmski skladatelji mogu raditi čuda o kojima ja mogu samo sanjati. Danny Elfman, recimo, ili Hans Zimmer. Ja kao da istovremeno vozim u obje trake. Nekako bih želio spojiti ta dva svijeta filmske glazbe i ove čiste mainstream glazbene produkcije. Jer, zašto ne?

A kako je, generalno govoreći, bilo raditi sa Zendayom? Ona je, osim glavne glumice, također i glazbenica, ali i jedna od izvršnih producenata serije.
Da, Zendaya je stvarno super, multitalentirana cura, uvijek sam s njom osjećao tu kreativnu povezanost. Na pjesmama za Euphoriju smo radili baš takoreći bez napora. Vrlo, vrlo lijepa suradnja.

Labirinth/Euphoria

Ima li neka scena iz serije za koju ti je bilo najteže skladati glazbu?
Joj, ima ta jedna scena na početku druge sezone, s bakom. Naizgled nešto skroz jednostavno za skladati. No, mislim da sam za tu scenu napravio pet različitih vrsta glazbe, pet različitih skladbi. I to je bilo u stilu funka. A s funkom ustvari nije lako raditi, može ispasti dobro, a opet, može ispasti i kao da radite neki niskobudžetni soft pornić. A stvarno nisam želio da tako zvuči, pokušao sam napraviti nešto da bude dobro i da funkcionira u sceni. Ta scena mi je bila posebno teška, ali uopće ne znam reći zašto. I neki drugi dijelovi serije su bili izazovni, ali ne kao ta scena s bakom. (smijeh)

Često radiš glazbu s kojom se mnogi ljudi mogu poistovjetiti u emotivnom smislu. Bi li za sebe rekao da si melankolična osoba?
Haha, zanimljivo pitanje. Ali, vidiš, ne bih rekao da sam melankoličan, prilično sam sretan. No, spomenuo bih jedan film kojeg volim, Inside Out (dobitnik Oscara za najbolji animirani film 2016. godine, op. a.), a s kojim se mogu i volim poistovjetiti. U smislu, nekad se moram dobro isplakati da bih osjećao sreću. A tako je nekako i u glazbi, u pjesmama. S emocijom koju stvaram kroz glazbu, osjećam sreću koja se vraća kao odgovor na to.