3. Femme Nouvelle: jesmo li napokon u Lijepoj epohi?

Kraj 19. st. Europi je donio razdoblje kulturno-umjetničko-znanstvenog procvata. Duh vremena obilježili su ekonomski rast, modernizacija, odmak umjetnosti od tradicije, a s njima i pozitivne društvene promjene s kojima ženu izmiču iz privatne u javnu domenu. Ovo mirnodopsko razdoblje iznjedrilo je termin za ženu koja je pomaknula granice dominantno muškog društva: femme nouvelle iliti nova žena. Fraza se odnosila na stupanje žene na javnu pozornicu, i to s praktičnom kontrolom nad svojim privatnim, društvenim i ekonomskim životima u razdoblju 1871 – 1914. godine kojeg nazivamo i La Belle Époque (fra., lijepo doba, lijepa epoha).

Tijekom idućeg stoljeća i pol žene u nekoliko valova dolaze do veće autonomije i emancipacije, ali ni 150 kasnije ne mogu se pohvaliti jednakim mogućnostima pred muškom populacijom kao dominantnim čuvarima vrata gotovo svih razina društva. Glazba, kao i glazbena industrija, nije izuzetak u svom preferenciranju, ali opravdavanju dominacije muških dionika. Vodeća imena autora, izvođača, producenata ili izdavača i dalje su – muška.

U takvoj konstelaciji lako je previdjeti, a i zanemariti ženski autorski impuls, često aktualiziran tek kroz organizirane akcije kakve povećavaju vidljivost zanemarenih, zapostavljenih ili nevidljivih žena. Nepošteno bi bilo reći i kako je žensko autorstvo potpuno marginalizirano, ali projekti poput Femme Nouvelle izdavača Aquarius Records dokazuju da ženske autorice i izvođačice i dalje ne uživaju u ravnopravnosti.

„Mislim da je stati pred ljude i izložiti se u svojoj ranjivosti, snazi, stavovima, lirici, glasom, tijelom i pojavnošću uvijek iskaz neke hrabrosti i ekstrovertirane ludosti, bilo da si muškarac ili žena.“ (Mi Vida)

Femme Nouvelle dolazi u formatu audio kompilacije, a koja se manifestira u festivalski nastup predstavljenih pjevačica. Treće izdanje bit će tako objavljeno 8. lipnja 2022. godine i proslavljeno u dvorištu zagrebačkog Vintage Industrial Bara gdje će zapjevati kantautorice s prijašnjih izdanja, kao i one s najnovijeg.

Autorica projekta je Aquariusova Lana Čulig čiji je glazbeni aktivizam ukazao na često zanemarenu produktivnost i proaktivnost kantautorica, kao i na njihov svjež i nekonvencionalan pogled na svijet i glazbu. Sa sigurnošću možemo Lanu prozvati dobrim duhom hrvatske glazbe, zbog čega smo o Femme Nouvelle porazgovarali ususret festivalu i novome kompilacijskom izdanju.

Femme Nouvelle

Lana nas je vratila u pretpandemijsku 2019. godinu kada je ideju prvi put realizirala, ali ova glazbena promotorica i kolegica novinarka ne namjerava je potpisati kao svoju. Prisjeća se kako se „ideja sama stvorila. Teško mi je preuzimati zasluge. Naime, došla sam u izdavačku kuću Aquarius nakon dugogodišnjeg rada u novinarstvu. I među desetak artista s kojima sam radila bilo je barem pet, ako ne i više odličnih kantautorica koje su taman izdavale nove singlove, EP-jeve i albume. I jednostavno mi je onako novinarski sinulo kako je to zapravo odlična tema za članak i kako bi ih trebalo nekako povezati u neku platformu i projekt.

Onako izdavački, logična je bila kompilacija, a onda je Maja Posavec – s kojom sam prvom pričala o ovoj ideji – predložila da bi, za razliku od kompilacija na kojima su uvijek neki već poznati hitovi, trebalo napraviti kompilaciju novih pjesama. Kome god sam predložila, Nini Romić, Sari Renar, Natali Dizdar, Remi i tako dalje, sve su glazbenice odmah prihvatile i tako je krenulo.

Onda su nam apetiti porasli i odlučili smo probati organizirati festival. Tu se tek sve otvorilo, jer smo se tri dana družili, ekipa je dijelila opremu, iskustva, slušale su jedna drugu, upoznale se… Slično je bilo i druge godine kada smo okupili Anju iz pocket palme, Niku Turković, Idu Prester, Barbaru Munjas i tako dalje, ali nas je pandemija malo omela.

Ipak, prošle smo godine održali i festival i održali party za pamćenje – jedan od prvih festivala nakon lockdowna. Ove godine imamo možda najraznolikiji program: pridružile su nam se Meritas, Gina, Nikolina, Josipa iz Marisol, mlade snage iz Baby Babilon, novi projekt Dvaput, Rebeka i Mi Vida.“

Lana Čulig, Mirta Klarić i autorice s Femme Nouvelle 3

Izdavaču Aquarius Recordsu nije bilo teško podržati priču, kaže Lana. Pristupili su projektu slobodoumno i otvoreno, bez rezerve prema pjesmama koje zastupaju drugi izdavači ili samostalnih izdanja pojedinih kantautorica, jer „jednostavno je projekt iznad pojedinačnih interesa i svi smo se tako prema njemu postavili. To se pokazalo ključnim za suradnju, uspjeh i kontinuitet.”

„Muški izvođači imaju veću publiku, ali ne bih rekla da je riječ o namjernoj rodnoj podijeli, to je više sociološko pitanje nego glazbeno.” (Gina)

Femme Nouvelle svoj poziv otvara svim kantautoricama putem godišnjeg natječaja na koji se prijavljuju pjesmama u demo formatu ili već gotovim, masteriranim verzijama. Pritom se izdavač trudi „uzeti u obzir i sve što su napravile prije, a opet, i neka nova imena koja nemaju puno izdanja, a za koje vjerujemo da imaju potencijala. Nažalost, ili na sreću, prijava je previše i onda moramo napraviti odabir što je sigurno najteže.”

Značaj kompilacije jest kako ne preferira žanrovska profiliranja i ne postavlja subjektivne kriterije prema vrsti djela prijavljenih za izdanje. Štoviše, Femme Nouvelle otpočetka njeguje heterogenost i šarolikost glazbenog stvaralaštva, pa su “na kompilaciji okupili razne glazbene pravce i obradili razne tematike. Iako projekt ima uporište na kantautorstvu, okupili smo i producentice, instrumentalistice… Dakle, nema slične situacije. Svaka pjesma i svaka glazbenica su zasebni i promičemo i slavimo njezin talent.”

„Vjetar u leđa doživjelo je kantautorstvo općenito, a pritom se pojavio i značajan broj kantautorica koje su imale dobre pjesme. Uz to, sjećam se fraza kojima se posljednjih godina predstavljao njihov rad, poput ‘ženski val’ i sličnih, i to sigurno marketinški dobro zvuči, međutim, osobno me glazba nikad nije interesirala zato što je ‘muška’ ili ‘ženska’, zanimaju me samo dobre pjesme. Želim vjerovati da i drugi slično razmišljaju.“ (Marta Muždalo, DVAPUT)

Radišna Lana posebnu važnost ovoga kolektivnog projekta vidi u stvaranju novih spona i kreiranju terena za nadogradnju ideja kroz suradnje, pa ističe kako je „ponosna što je i iz prvog i iz drugog izdanja bilo nekoliko suradnji, pa čak i prijateljstava. Nevjerojatno je to, ali čula sam već par puta rečenicu ‘tako mi je drago da sam upoznala tu autoricu, slušam je već godinama, ali bilo mi je glupo prići joj nakon koncerta’. Nekako sam mislila da je scena tako mala da se sve poznaju. Očito je da sam bila u krivu.“

„Muškim glazbenicima je svakako lakše probiti se na glazbenoj sceni, za što nije nužno kriva sama glazbena scena, već društvo u kojem živimo. Kada kažemo društvo ne mislimo isključivo na hrvatsku, nego globalnu scenu kao takvu. U Hrvatskoj je to možda jače izraženo jer smo mala država. Rodna podijeljenost je i dalje prisutna u svemu, pa je samim time prisutna i u glazbi i na hrvatskoj glazbenoj sceni. Naravno, važno je napomenuti kako su se zadnjih godina stvari ipak počele mijenjati. Zahvaljujući tim promjenama otvorila su se vrata mnogim talentiranim i originalnim glazbenicama.“ (Baby Babylon)

Patrijarhat ne potražuje nikakve statistike koje bi sagledavale odnose mogućnosti pristupa javnom prostoru, medijima, izdavačima, natjecanjima ili djelovanju u relevantnim institucijama. Muška je dominacija očigledna, a slični se projekti i napori ovime često tretiraju kao agende interesnih skupina ili tzv. feminističkih lobija, što potvrđuje ustajalost praksi i tromost društva prema istinskom izjednačavanju vrijednosti.

Lana odlučno nastavlja kako „iz nekog razloga u top deset najemitiranijih autora devet je muških imena. Kada pogledate plakat za neki festival, osamdeset posto imena su ona muških izvođača. Da ne govorim koliko je često da se producentskom dvojcu koji se sastoji od muškarca i žene ljudi uglavnom obraćaju muškarcu jer pretpostavljaju da je žena samo vokal. A nije.”

„Glazbena scena je odraz društva u kojem nastaje, a s obzirom na to da smo ipak patrijarhalna država, teško da se može izbjeći podijeljenost. Čini mi se da, nažalost, vaga pada na mušku stranu što se izvođača tiče, ali naše izvođačice su redom jake, upečatljive, moćne žene koje ‘svoje kolo vode’. Njihovo ime i prisutnost uvijek nosi svoju boju i težinu te uspijevaju pronaći i održati svoje mjesto na sceni, a to itekako zaslužuje poštovanje.“ (Nikolina Kovačević)

Predrasude o ženskim kapacitetima nadilaze i one prvoloptaške o manjim dosezima u stvaranju, a vidljive su i kod percepcije praktičnosti kantautorica. Pritom se Lana poziva na iskustva neumorne kreativke Sare Renar koja kaže da je nerijetko „organizatorima teško vjerovati da je vozila tristo kilometara, dovukla super tešku opremu na vrh neke zgrade, složila sve i onda glazbu koju je sama snimila i producirala, sama i izvodi. Dakle, to je sasvim normalno. Žene su autorice, producentice, instrumentalistice: sve što treba i sve što žele biti.”

Femme Nouvelle / Samir Cerić Kovačević

„Mi smo hrvatska glazbena scena i okružene smo divnim osobama i glazbenicima –   uistinu smo zahvalne na našim iskustvima, pa čak i ako je bilo i ponekih propuštenih mogućnosti, ali ih možda nismo ni bile svjesne. Jednostavno biramo biti dijelom radišnoga, talentiranoga, vrijednoga. Kojeg god spola ta osoba bila. Treba vremena da se raznim primjerima pokaže pošten i pravedan pristup. Svi smo primjeri i svi smo promatrači.“ (Meritas)

Osim od voditeljice projekta, od sudionica ovogodišnje kompilacije htjeli smo čuti kako one same gledaju na pojam ženskog autorstva. Veteranke industrije, Meritas, kažu kako „biti autorica je moj i naš život, naše stvaranje, naše vrijeme, trud, ulog, dar, nagrada… Biti žensko u cijelom tom djelovanju je nešto što je odavno prihvaćeno i čime se ponosimo… Ali nam je i dalje važnije biti odličnim autoricama, nego li naglašavati druge naše određenosti.”

Djevojkama Klari Fiolić i Nini Marasović iz novoga elektroničkog tria Baby Babylon autorstvo predstavlja „veliku odgovornost jer, zahvaljujući ženama prije nas, mi sada imamo svoj glas, svoju priču i moramo to omogućiti generacijama koje će doći poslije nas. Drugim riječima, imamo još puno posla.”

Kantautorica Gina Damjanović poznat je glas ne samo u autorskoj glazbi i u svojstvu vokalne instruktorice, nego i kao onaj kojeg nose radijski valovi. Kao i većina kolegica, Gina smatra da je pojam novoga ženskog vala dobar marketinški alat, a za nju iskrena autorica mora znati „slušati intuiciju. Imati hrabrosti da budem ranjiva. Iz ranjivosti stvarati, bezrezervno dijeliti ljubav, cijeniti svoje suradnike, uživati u kreativnosti koja je u svima nama i dijeljenju umjetnosti s drugima.“

Gina Damjanović / Zvonimir Ferina

„Biti autoricom znači biti umjetnicom, biti izraženom – bez kalkuliranja i pristajanja na kompromise. Znači stvarati, i najbitnije – u tom stvaranju dati više drugima, a manje sebi.“ (Rebeka)

U Vintageovom ljetnom vrtu čeka nas prava mala glazbena poslastica u dva termina. Dana 9. lipnja nastupaju Mi Vida, Gina i Meritas, a 12. lipnja Nikolina kao predgrupa Maji Posavec koja pak predstavlja svoj najnoviji album, Bye Bye Saturn. Doći će i ostale glazbenice s ovog, ali i prošlih izdanja. Kompilacija sa svih osam pjesama izlazi u srijedu, 8. lipnja, i to u digitalnom obliku, a za fizičko ćemo izdanje još malo pričekati.