Povratak riječkog Fita uz poruku: „Djeco, nemojte na maturalac!“

Fit je riječki bend – energičan ako mu tražimo prikladan pridjev – koji je urezao je svoje ime u zidove (riječke i domaće scene) unatoč tome što je često bio u pauzi i snimio samo tri albuma. Četrdeset godina od osnutka vraćaju se na ploči s najboljim izdanjem sebe – new and rearranged – na pjesmarici Best Of.

Trojica prijatelja iz razreda, tinejdžeri riječke ugostiteljske škole, pjevač Davor Lukas, gitarist Zorko Opačić i basist Miro Tešević, osnovali su grupu Fit 1982. godine. Tijekom desetljeća izdali su dva albuma od kojih je album Uz Rijeku producirao Milan Mladenović, vođa kultnog EKV-a, a na kome je također svirao gitare Zvonkom Đukić-Đule, osnivač popularne beogradske grupe Van Gogh. Usprkos očekivanjima da će treći album donijeti zvjezdani uspjeh, došle su devedesete i riječki je bend prestao s radom.

Unatoč nizu poteškoća, poput izbrisanoga prvog albuma (vrpca s  albumom koji je producirao Ivan Fece Firči presnimljena je u sarajevskom studiju, pa je ponovo sniman u Beogradu) i nedovršenog trećeg zbog ratnih okolnosti, Fit i dalje privlači obožavatelje. Njihove pjesme kao što su ”Kao mačka”, ”Zaboravit ću sve” i ”Daj mi ruku” dio su kolektivne memorije na ovim prostorima. Njihov album Live uz Rijeku dokazuje vrijedan emotivni naboj na njihovim nastupima.

Fit se vratio sa sasvim novim pjesmama na albumu 2011 iste godine, a već tada su ga nekadašnjim fanovima ponudili na besplatan download u želji da se romantični rock osamdesetih ne zaboravi. No povodom četvrte obljetnice okupljanja pjevač Davor Lukas pokrenuo je inicijativu za izdavanje najboljih pjesama benda u četrdeset godina rada, ali u novim, prearanžiranim verzijama koje objavljuje izdavačka kuća Croatia Records.

Davora, odnosno Baju kako ga zovu kolege i prijatelji, na samom smo potpisivanju stavili u vremensku stolicu i vratili ga u srednjoškolske klupe odakle jeka prošlosti viče:

„Djeco, nemojte na maturalac!“

Retrospektivni album u novom ruhu vratio nas je na prve stranice zapamćenih slika u fotoalbumu duše gdje se Bajo prisjetio srednjoškolske žeđi za glazbom koja je dovela do trojke Fit:

„Kao bend smo stvoreni tako što smo Zorko (Opačić, op. a.) i ja otišli gledati film Blues Brothers (1980. godine, op. a.), a on je već nešto svirao. Izašli smo iz kina i rekli: ‘Moramo napravit bend’. I pod satom smo Miri poslali da svira bas, a svi trojica smo bili u istom razredu u ugostiteljskoj školi. Situacija je bila: treći razred, probe, silne probe i nešto sitno svirki. I dolazi četvrti razred, cijeli razred, svi idu na maturalac, uglavnom na Hvar ili Brač. Ali Fitovci će izgubiti sedam dana proba. E, nema šanse! ‘Pa vi niste normalni!’ govorili su nam. Ne, VI niste normalni: što ću ja gubiti vrijeme na Hvaru. Tako se uspijeva, to je poruka za klince. Samo tako. Fanatizam ili ništa.“

Baju, kuhara po primarnom zanimanju, koji se glasno i slatko smije na nesvakidašnju poruku, pitam za koji trenutak je li mu drago da nije otišao na taj maturalac, pa u bljesku skida sunčane naočale da bismo se pogledali oči u oči dok mi ponosno potvrđuje mladenačku odluku:

„Naravno da mi je drago. Pa bio sam na Hvaru poslije, i to stotinu puta. Naime, imao sam još jednu karijeru između ovog što znate, pjevanja i kuhanja. Bio sam skiper, vozio jahte po Jadranu. Dakle, sve ima svoje vrijeme. Pa i Hvar. (smijeh)

Frontmen Fita nastavlja sa senzibilitetom prema adolescentima kakav vrlo brzo zapustimo i ostavimo u nekim nevinijim vremenima čim nas suoče sa životnim obvezama nakon punoljetnosti, pa kaže „imaš šesnaest-sedamnaest godina, imaš tu obitelj – mamu i tatu – koji imaju potpuno druge glave. Onda ti te glave natjeraš da te poštuju u tom smislu da nema pogreba, vjenčanja, ikakvog događaja važnijeg od probe. Kad ti uvjeriš svoje autoritete, roditelje, da je ipak to najvažnije na svijetu, osjećaj je neopisiv. Proba je bila centar svijeta. I na probi se sve dešava. Koncerti su samo njihova nuspojava. Kad smo se mi pojavili, naš prvi važniji javni nastup bio je na Subotičkom festivalu gdje sam upoznao Nenu Belana. Kad smo se popeli na pozornicu, rulja nije mogla vjerovati. Bili smo bili „upucani“; kao da ti sad izađe nogometni tim kojem ne možeš oduzeti loptu. Sve zbog tih silnih proba svakodnevno po tri-četiri sata.“

„Kad su 10. lipnja 1982. nastupili na promotivnom koncertu tzv. Trećega riječkog vala u prostorijama riječke Mjesne zajednice Turnić, zajedno s grupama Idejni nemiri, VIA Viktor Kunst i Umjetnici ulice (bend iz koje je potekao Zoran Prodanović, Prlja iz Leta 3, koji je bio gost na nekim snimkama Fita), tada tek juvenilni rebeli, nisu mogli ni slutiti da će za četiri desetljeća njihove pjesme biti dio kolektivne memorije na ovim prostorima.“ (Bojan Mušćet, urednička riječ izdanja)

Kolekcija Best Of objedinjuje najupečatljivije pjesme iz svake faze karijere benda i uključuje skladbe sa sva tri albuma, nanovo snimljene kako bi se ostvarila vizija benda da skladbe zvuče onako kako su trebale produkcijski zvučati. To je izvrsna posveta karijeri benda koji je i dalje velik, ne samo u sjećanjima nego i kada se ponovo okupi pa emocijama i energijom raznese pozornicu.

Davor Lukas Bajo (Fit) / Foto: Nikola Knežević

Fit je bio jedan od najpopularnijih bendova iz Rijeke tijekom osamdesetih, a njihovi hitovi poput ”Kao mačka”, ”Zaboravit ću sve”, ”Rijeka”, ”Naša noć”, ”Telefon” i ”Rock’n’roll je kriv za sve” bili  su hitovi cijele bivše Juge. No kad je izbio rat, bend se raseljava po Europi. Stoga je dvotrećinska originalna (Davor i Zorko) postava benda odlučila ponovo se okupiti i napraviti album svojih najvećih hitova u novim aranžmanima za četrdesetu obljetnicu osnutka benda. Frontmen Davor Lukas-Bajo rekao je kako su shvatili da su njihove pjesme nadživjele bend i željeli su im dati novo ruho te napraviti album best of koji bi bio presjek njihova djelovanja i sadržavao slike, tekstove i pjesme koje su najpopularnije među publikom.

Nakon što su objavljivali albume za razne izdavače, odlučili su se za Croatia Records kako bi imali ozbiljnu diskografsku podršku za ono čemu Bajo tepa da je „porodični album“. Kaže nam da je u razdoblju nakon devedesetih, i to 2009. godine, bend napravio comeback u Pogonu kulture u Rijeci. „Bila je to prva svirka nakon sedamnaest godina i odmah live snimanje. Taj smo album objavili za Dallas. Međutim, kako live album nema težinu „normalnog“ albuma – iako je i to funkcioniralo kao pjesmarica – ipak nije jednako radiofonično. Htio sam da te pjesme, a koje stvarno imaju svoju kvalitetu, nadžive svoje utore. Mnogi ih znaju kao tek pjesme, a nitko ne zna tko to pjeva. One zaslužuju neko novo ruho, da se opet mogu puštati na radiju.“

Fit je svoj prvi album Uz rijeku objavio 1988., a zadesila ga je nemila sudbina i sniman je dvaput. Bajo se prisjeća da su ga „najprije snimili u Sarajevu. Bio je to najbolji studio u bivšoj državi. Snimili smo sve, uz puno eksperimentiranja, a onda je trebalo napraviti miks. U natezanju oko logistike u studiju su prebrisali sve trake. I onda smo dobili drugi studio sa šesnaest kanala – gdje smo snimili i ”Kao mačka” za album na opremi koja u konačnici nije bila dostojna tih pjesama.“

Pitam ga kako gleda na početni studijski peh, pa bez samosažalijevanja i kuknjave kaže da je  „bitno samo koliko puta se digneš. Nitko nije nigdje došao bez padanja.“

Međutim, novo izdanje, pjesmarica kako je Bajo voli nazivati, nije reizdanje, nego je svojevrsni best of preglednih Fitovih pjesama, a na upit o tome da stavi prva tri albuma na vinil kaže da nikad nije razmišljao o tome, ali da mu je sada prenesena dobra ideja. No još je bolja ideja čuti i vidjeti Fit napokon uživo nakon više godina izbivanja pa obećava da će bend „svirati normalno. Radit ćemo promotivne nastupe, možda i mini turneju – ovisno o interesu publike – ali sigurno ćemo svirati u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Rijeci, Puli; to su tržišta gdje smo uvijek i svirali i dobro prolazili.“