Album Traženja Grgura Višića uskoro slavi prvi rođendan i dolazi u vinilnom izdanju

Grgur Višić mladi je kantautor, novinar, student završne godine Kineziološkog fakulteta i druge godine prijediplomskog studija komparativne književnosti. Njegov prvi studijski album Traženja objavljen je  prije nešto manje od godinu dana u suradnji diskografskih kuća Spona i Croatia Records, a sastoji se od osam pjesama „koje tematiziraju svakodnevicu, bilo da je riječ o ljubavi ili općenitoj zbunjenosti“. 1. ožujka Višić u Kunst Caffeu predstavlja i vinilno izdanje Traženja, a otkriva nam da se jako veseli promociji, na kojoj će svirati i još jedan mladi zagrebački kantautor, Vilim Mance.

Grgur Višić / Matej Grgić

Grgur smatra da glazba ne može biti puka zabava, već da se mora proživjeti, a upitan o vezi njegove glazbene karijere i medija vinila kaže: „Sve je i krenulo s pločama.“

One su se uplele i u ovaj intervju. Naime, kada smo Grgur i ja sjeli u Grif, svirao je prvi ili drugi album Brucea Springsteena. Govori mi kako je jedna od prvih ploča koje je dobio bila upravo Born in the USA Brucea Springsteena.

„Nisam imao pojma tko je to. Dobio sam ga za neki Božić od svog oca. Kako sam imao gramofon, pustio sam ploču i odnijelo me. Onda sam preko Springsteena otkrio Dylana. To mi je jedna smiješna situacija gdje sam krenuo sa šezdesetima i nekako se vraćao u suvremenost, do današnjeg trenutka u kojem sam pod velikim utjecajem Fleet Foxesa, Beiruta, The Tallest Man on Earth, Bon Ivera i zapravo cijele te današnje interpretacije folka“, priča mladi kantautor.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Grgur Višić (@grgurvisic)

Kako je glazbenu karijeru počeo relativno nedavno, činilo se prikladnim pitati ga kako bi predstavio sam sebe. Promišlja pa zaključuje: „Predstavio bih se kao netko tko manevrira između službenih obveza mladog studenta i pokušava stvoriti dobro napisano glazbeno djelo“. Naglašava da mu je glazba od svega što radi ipak ono najbitnije i govori kako na nju izdvaja najviše vremena.

Pažljivo pisanje

Traženja su objavljena u ožujku 2023. godine, što opisuje kao oslobađajući osjećaj, a objava vinila bio je trenutak u kojem je „kamen pao s leđa“. Ističe da je album napisao prije otprilike tri godine i da su sve pjesme tekstualno, od trenutka njihovog nastanka, ostale nepromijenjene. Drago mu je da je tako, voli reći da je ono što je izašlo bilo dosta sirovo, ali njemu osobno važno. Međutim, otvoreno priznaje: „Kad tako pišeš pjesme, dosta ih je loših.“ Zbog toga, sada pokušava „s idejom pažljivijeg pisanja pjesama, gdje ima više smisla što se govori, gdje se ne pliva u klišejima, gdje pokušava dotaknuti neke sitnice“. Kako bi zaokružio ovu misao, dijeli s nama citat prijatelja s komparativne: „Pjesme nisu isključivi proboji, više su otkrivanja malih grmova tu i tamo; tek kad otkriješ što se oko tebe događa, imaš mogućnost napraviti neki proboj.“

Za svoj presudni trenutak odluke o glazbenoj karijeri izdvaja pisanje pjesme ”Toliko o tome”.  A nas zanima i kako je izgledao njegov izdavački put.

„Upoznao sam Sinišu koji je vodio Sponu, moju izdavačku kuću, pa preko njega Damira Trkolju Šilju koji mi je producirao EP i kasnije album. Sve je zapravo bilo dosta jednostavno: tu je čovjek koji zna objaviti stvari, zatim čovjek koji zna snimiti i na kraju ja koji sam došao s pjesmama.“

Svjestan (realnosti) hiperprodukcije glazbe ističe da je objava albuma velika stvar, ali i da nije ništa spektakularno. „Izvedivo je, pogotovo u današnje vrijeme.“

Što se tiče kreativnog procesa, izdvaja kako je to trijada – njega, producenta i svih ljudi kojima je okružen. „Na Filozofskom fakultetu našao sam svoju bandu pjesnika i crpimo inspiraciju jedni od drugih. Cijenim ljude koji mi pomažu i želim da oni to osjete.“

Iako je znatiželjna osoba koja, priznaje, često prenatrpa svoj raspored jer mu je prvi instinkt pristati na razne pozive, voli planirati, „ali jedan dan unaprijed, eventualno dva“. „Slažem si život tako da se bavim glazbom paralelno s izvršavanjem normalnih obveza svih nas ljudi. Trenutno pišem nove pjesme i kad-tad će biti drugi album tu. Kad? Ne znam, ali bit će. Moja cjeloživotna želja je napraviti sedam studijskih albuma. Nakon što napravim sedam albuma, okačit ću kopačke o klin“, kaže.

Sam snima spotove

Svjesni smo da nema recepta za uspjeh u glazbi, da osobe u ovoj industriji nerijetko dolaze iz različitih (akademskih) pozadina i rade više toga paralelno uz samu glazbu, pogotovo na početcima svojih karijera. Međutim, gotovo pa je nemoguće izbjeći pitanje: kako jedan KIF-ovac završi u glazbi? Prepričava nam da je već u srednjoj školi dobio poriv i želju baviti se glazbom, a fakultet je birao smatrajući kako će mu upravo KIF pružiti puno slobodnog vremena koje onda može posvetiti glazbenom stvaralaštvu. Svoj uspjeh vidi kao spoj slobodnog vremena, „igre slučaja“ upoznavanja diskografa Siniše Bizovića „jednim ludim mailom“ i kretanja u glazbenim krugovima u Zagrebu. Na ovu priču Grgur nadovezuje anegdotu o kavi s fakultetskim kolegom, gdje su shvatili kako obojica žele krenuti u smjeru glazbe, što mu je poslužilo kao potvrda da to i nije tako ludo. „I, evo, nakon pet godina imam objavljen prvi album, ploču, sviram tu i tamo gdje stignem i mislim da sam na OK putu za sada.“

Božena Marković i Grgur Višić / Matej Grgić

Kao mladom kantautoru najveći mu je izazov dospjeti do šire publike, doći do toga da netko posluša njegovu pjesmu. Na toj smo se temi složili oko toga da je vizualni aspekt značajan dio karijere svakog glazbenika pa smo se dotaknuli i inspiracije iza njegovih spotova. Naime, Grgur je sve spotove, osim za ”Gentleman Luzer”, napravio sam. Sumira cijeli proces riječima: „Uzmi kameru, odi van, snimi neki vrag, probaj to urediti na laptopu koji se u nekom trenu prekuha i to je to.“

Navodi i da mu žanrovske odrednice nisu bitne, ali da je logičan slijed doveo do toga da danas radi neku hrvatsku interpretaciju američkog folka. Prvim albumom nadvladao je „krizu mladih godina“, ističe da je „ta nesigurnost malo patetičan moment mladosti“, ali i da je sve sigurniji u tip glazbe koji radi. Kaže da u svoj rad unosi puno truda i koncentracije, a ono što završi objavljeno samo je mali fragment svega što je napisao. Već za sljedeći album ima velike planove. Prvenstveno, usmjeriti se više na narodnu glazbu. „Spajati narodne folk elemente sa svjetskim folkom. Jako sam vezan za ovaj prostor, za Hrvatsku. Volim ovaj jezik. Mislim da je prekrasan. Obožavam čitati i pisati pjesme na hrvatskom jeziku. I pjevati ih, naravno. Kako vrijeme ide, sve sam sigurniji u to pa ćemo vidjeti što će budućnost pokazati. Što više narodne, što više gitare, što više glasova.“

Što se tiče budućnosti, nada se kako je promocija vinila njegov posljednji koncert bez benda, a kroz smijeh navodi kako isti još nema. Stoga, Grgurovu bližu budućnost obilježit će tri stvari: promocija vinila, traženje benda i pisanje novog albuma. „Dat ću sve od sebe da napišem dobar tekst. I umrijet ću. Ali jednostavno treba pisati dobre pjesme, treba pisati pjesme koje imaju smisla, a ne pjesme koje su one slatke žvakaće gume koje izgube okus nakon minutu.“