21
kol
Intervju

Hrvoje Prskalo (Bang Bang): „S vremenom smo naučili ne podilaziti radijskim formatima, a kamoli publici“

Bang Bang

Bang Bang /Ljubo Zdjelarević

share

U rujnu bend Bang Bang broji deset godina postojanja na glazbenoj sceni, a prije toga nastupit će na festivalu CMC200 koji će se krajem kolovoza održati u Slavonskom Brodu. U ovom vremenu promijenili su izgled, zvuk, bračni status, objavili dva albuma, devetnaest (!) singlova, osvojili nagrade žirija, nagrade struke, ali svejedno još uvijek trebaju objašnjavati tko su, čime se bave i zašto se zovu baš Bang Bang.

Deset godina na sceni nije malo i oni definitivno više nisu mladi bend, ali u Hrvatskoj mladim izvođačima nazivaju i one koji su 25 godina prisutni na sceni. To su ipak neki drugi problemi. O novostima u bendu, radijskom tretmanu i planovima razgovarala sam s Hrvojem Prskalom, autorom svih pjesama i prvim čovjekom Bang Banga.

„Želja nam je napraviti brži i žešći treći album jer smo skužili da nam fali takvih pjesama za nastupe uživo“

Otišla sam na vašu Facebook stranicu pogledati što je aktualno kod benda i iznenadila me serija objava #funfactova i kvizova! Samo sam odjednom završila skrolajući po Bang Bang stranici. To je i bio cilj, zar ne? 

Hehe, točno tako. Nakon skoro deset godina skužili smo društvene mreže, a u međuvremenu skupili dosta fotki, a ponešto i mudrosti. U tome nam pomaže i frend Vaso, naš suigrač s kvartovskog pub kviza. Sljedeći korak našeg PR tima na pragu četrdesetih jest skužiti Instagram, ne i Tik Tok, nadam se.

Što se događa u životu benda? Album Mol.2 objavljen je krajem 2019., singl ”Terapija” u svibnju. Slijedi li novi album?

Pripremamo nove pjesme i krećemo sa snimanjem kad se svi skupimo nakon godišnjih odmora. “Terapija” je četvrta pjesma iz serije singlova nakon drugog albuma pa nastavljamo dalje u tom stilu. Želja nam je napraviti brži i žešći treći album jer smo skužili da nam fali takvih pjesama za nastupe uživo. Na prva dva albuma snimili smo dosta laganijih pjesama, a po prirodi smo dinamičniji bend pa ne volimo često spuštati tempo na koncertima.

Što je trenutačno u središtu vašega umjetničkog interesa?

Već dugo pričamo da nam je želja realizirati malo ozbiljniji unplugged koncert, pojačan gudačkim kvartetom i još ponekim gostima. Zaključili smo da bi to onda trebali i zabilježiti, audio i video. U tom slučaju, to izdanje bilo bi svojevrsni akustični best of, a s obzirom na to da je dosta pretenciozna ta ideja nakon samo dva albuma, ovaj će projekt pričekati još jedno studijsko izdanje.

„Sve je tanja granica između komercijale i alternative“

Kroz svoju glazbu na blago ironičan način ubacujete kritiku društva. To vam je već zaštitni znak. Imaju li u današnje vrijeme društveno angažirane pjesme smisla? Ili je to skroz passé?

Naravno da je passé, mi nikad nismo ni bili u modi! (smijeh) Ne znam koliko ima smisla danas pisati takve tekstove, ali kad mi dosadi opisivati ljubavne odnose, inspiracija se ukaže u dnevnim vijestima. Mlađi kolege koji su danas in na streaming servisima očito nemaju tu potrebu, vjerojatno žive lagodniji život i nemaju primjedbe na političku scenu i devijacije u društvu. To je možda i pozitivni pomak – neki kažu da bi glazba trebala biti isključivo zabava.

Čini mi se da je Bang Bang dosta podcijenjen bend. Jednom nogom ste na estradi, drugom u alternativi. Kako se vi vidite na glazbenoj sceni? Što smatrate svojim najvećim uspjehom do sad?

Sve je tanja granica između komercijale i alternative. Kad smo osnivali bend, alternativnija, odnosno, rock scena, nije baš bila u najboljem stanju. Meni je u startu bila ideja stvoriti zvuk i pjesme koje bi balansirale na granici između radiofoničnog i alter pop rock zvuka, a u live izvedbama s još dinamičnijim aranžmanima.

Mislim da su Jinxi posljednji bend kojem je to uspjelo. Pjesme su im se vrtile na najkomercijalnijim radio stanicama, a svirali su na festivalima s Partibrejkersima, Majkama… Danas ima sve više rock i drugih alter festivala, sve je jača ta koncertna scena, ali imam dojam da je nastajala na otporu protiv estrade i air playa, što je zapravo dosta loše za kompletnu industriju, pa i za nas.

Neki alternativniji festivali nas zaobilaze jer smo svojedobno nastupali na komercijalnim festivalima i televizijskim emisijama. Našim najvećim uspjehom smatramo činjenicu da još postojimo i radimo, imamo svoju malu, ali vjernu bazu slušatelja i – u našim okvirima – uspješno kombiniramo koncerte i air play.

Hrvoje, odakle potječe tvoj afinitet prema dobroj igri riječi i rimovanju?

Još sam kao klinac zavolio old school rap i hip hop, pa sam se divio skillovima pojedinaca i kako uspješno ubacuju rime u razne metričke strukture. Najveće uspješnice bluesa i classic rocka također sadrže rimovane stihove, a to su temelji na kojima sam gradio svoj glazbeni i literarni stil.

Općenito, nisam fan pjesama koje ne sadrže baš nikakve rime, ali nekad i takve pjesme prođu kod publike, kao i one banalnijih rima u dvanaestercu. Uglazbljene stihove puno je lakše pratiti, zapamtiti i ispjevati ako sadrže bar neke od osnovnih stilskih figura.

Bang Bang

Bang Bang/Ljubo Zdjelarević

Jeste li objavili neku pjesmu kao singl zato što je vama draga, ali s pretpostavkom da se publici možda neće toliko svidjeti?

Mislim da je većina takvih. S vremenom smo naučili ne podilaziti radijskim formatima, a kamoli publici. Shvatili smo da je najbitnije da se glazba koju stvaramo ponajprije sviđa nama, a onda će se valjda naći još koji slušatelj entuzijast – pa nismo se baš nas petero u bendu tražili povećalom.

Od svog debitantskog albuma Bez obzira na sve, zvuk benda se potamnio, vizualni identitet također. Kako vi gledate na svoj prvi album? Biste li nešto promijenili danas?

Naše slike s godinama ne blijede nego potamnjuju! Ljubo i Raul (dvojac zaslužan za naš vizualni identitet) očito imaju kvalitetniju emulziju. (smijeh) Promijenili bismo možda samo neke aranžmane s prvog albuma. Uostalom, već smo ih promijenili i stilski adaptirali za koncertne izvedbe.

Ispočetka nismo bili sigurni hoće li tih nekoliko singlova biti samo radijski projekt ili ćemo stvarno zaživjeti kao bend. Neke pjesme sam i snimio sâm, bez drugih instrumentalista, a naravno da stvari bolje ispadnu kad se udruže snage.

Mislite li da je uspjeh s pjesmom ”Imam” došao možda prerano? Nekako mi se čini da je to još uvijek vaša najviše prepoznata pjesma.

Da taj ‘uspjeh’ nije došao s petim singlom možda ne bi kasnije ni bilo benda. Naime, upravo nakon te pjesme dogodile su se ključne promjene u postavi. Usput, to je pjesma koju ja nisam kanio ni snimiti, à propos podilaženja publici, a veže se i na temu o rimovanju (a-a, b-b) (smijeh). Izdavač nam je predložio da se prijavimo na Zagrebački festival.

Ja sam tada radio na jednoj blues baladi, ali onda su nam savjetovali da pošaljemo neku bržu pjesmu. Zvone, tadašnji gitarist, čuo je demo koji sam imao u jednom folderu i predložio da završimo i pošaljemo tu pjesmu. Mislim da su Zagrebački festival i TV i radio postaje dosta zaslužne za uspjeh te pjesme. Tko zna, da su neke druge naše pjesme dobile taj tretman, možda bi ispale i veći hitovi.

„Najbolje i najbrže pišem i produciram naše pjesme kad radim još nekoliko paralelnih projekata“

Hrvoje, dosta si aktivan u studiju i izvan benda. Olakšava li taj način rada autorski put ili ga, pak, otežava? Moraš li birati između benda i rada za druge? Je li bend nekad na čekanju ili ipak prioritet?

Trudim se da bend nikad ne pati zbog mojih studijskih obaveza, iako je nekad bilo i takvih situacija. Radim dnevno i po deset sati, volim taj posao i s godinama sam shvatio da mi za stvaranje više odgovara pressing. Najbolje i najbrže pišem i produciram naše pjesme kad radim još nekoliko paralelnih projekata. Upravo smo na godišnjem odmoru, na jednom malom otočiću u potpunom miru, a ja već tjedan dana ne mogu završiti stihove za jedan refren. Toliko i o godišnjem odmoru. (smijeh)

Možete li nam otkriti što vas očekuje od skorijih projekata?

Uz završavanje novog albuma započinjemo i s pripremama za našu turneju povodom deset godina benda. Uz zagrebački koncert želja nam je obići što više gradova, a pogotovo mjesta u kojima još nismo svirali.

Želite li još nešto dodati?

Željeli bismo dodati da nam je ovo bio jedan od dražih intervjua, odnosno, da su pitanja pravo osvježenje! I nakon deset godina novinari nam postavljaju pitanja vezana za ime benda. (smijeh) Hvala vam na tome i do čitanja i slušanja!

Moglo bi Vas zanimati