Ines Piknjač (Dienne): „Voljela bih da su žene zastupljenije na našoj rock i metal sceni“

Zadarska kantautorica Ines Piknjač, sada poznatija pod imenom Dienne, neiscrpno je vrelo inspiracije i jedna od onih kreativnih duša s kojima biste mogli razgovarati satima bez stajanja. Na svoj glazbeni put Ines se uputila u vrlo mladim danima kroz klavirsku poduku, a u tinejdžerskim danima nastavila i kao članica nekoliko metal i rock sastava, od kojih je s jednim od njih, Rising Dream, redovito pohodila europske turneje te nastupala pred čak dvadeset tisuća ljudi.

Nedavno se iz Zadra na nekoliko dana zaputila do Zagreba, gdje se našla s kreativnim timom oko dogovaranja, sastavljanja scenarija i snimanja spota za novi singl koji bi uskoro trebao biti vani. Taj trenutak iskoristile smo kao priliku da, uz čaj, porazgovaramo o presjeku njezine glazbene aktivnosti i rada s metal bendovima, djentu i progresivnom metalu, osobnijim promišljanjima, trendovima na TikToku, gamingu, pa do predivnoga melankoličnog dark popa koji posljednjih nekoliko godina stvara pod pseudonimom Dienne.

„Ne mogu se zamisliti da ne sviram klavir i pjevam“

Ines, s obzirom da ti je ovo prvi intervju za portal Glazba.hr, voljela bih krenuti od samog početka tvoga glazbenog puta. Kada si otkrila da je glazba tvoja strast?
Kako je moj talent bio otkriven vrlo rano, jos u vrtiću, nekako je to postalo centralni dio moje osobnosti i onoga što jesam. Odrasla sam pjevajući, svirajući, skladajući svoje prve pjesme i tako sam napokon našla svoj smjer i zvuk s kojim želim ići.

Inače si klasično školovana pijanistica, koliko ti je to koristilo u daljnjem glazbenom radu?
Jako mi je koristilo. Sve što sam ikad napravila, napravila sam zato što sam dobro naučila glazbenu formu, a i bez klavira ne znam kako bi moj glazbeni put uopće krenuo. Ne mogu se zamisliti da ne sviram klavir i pjevam.

Ono što me posebno zaintrigiralo jest da si svoje iskustvo krenula graditi kao članica raznih domaćih rock i metal bendova. Možeš li nam pobliže pojasniti suradnju s njima, kako ti je bilo u takvom okruženju?
Da, bilo je tu puno bendova, tri albuma koja nisu nikad izašla, dvadeset metal festivala, puno puno nastupa, bilo je fenomenalno! Moj prvi bend bio je Rising Dream, bila sam tinejdžer od sedamnaest godina, to mi je bilo kao da mi se ostvario san. Bili smo na velikom broju metal festivala u Mađarskoj, Češkoj, Austriji, Njemačkoj, Rumunjskoj i Engleskoj.

Također, snimali smo album 2010. godine kod poznatog producenta Rickarda Bengtssona u Švedskoj koji je napravio savršen album, ali, nažalost, nikad nije izašla ta prvotna verzija albuma. Zbog neslaganja u viziji benda razišli smo se, ali bilo je divno dok je trajalo.  Također, moram spomenuti meni nikad prežaljeni bend Before Us, gdje smo krenuli snimati poseban progressive/djent album, ali smo opet na kraju – zbog toga što se nismo mogli dogovoriti – ostali na samo dvije pjesme. Moram spomenuti da postoje još neke od instrumentalnih pjesama, ali i to je, nažalost, stalo.

Kako se mlada Ines snašla uz Rising Dream na tako velikim svirkama i ogromnim metal festivalima diljem Europe?
Prvi put kad sam stala na ogroman stage noge su mi se odsjekle. Trema me preplavila, ali nakon prve pjesme i prvoga gromoglasnog pljeska i urlika trema je zauvijek nestala. Kasnije je bilo puno lakše, nekako je to već bio stil života, svako ljeto bili bismo na turnejama po metal festivalima. To je toliko predivno da sam zauvijek zahvalna na toj privilegiji zbog koje sam najbolje godine provela na stageu ispred dvadeset tisuća ljudi.

Dienne/Kušec Photography

Ne znam za tebe, ali zaista bih voljela češće viđati ženska lica u domaćim rock i metal sastavima nego što je uobičajeno… Krije li se nešto na domaćoj metal sceni po tom pitanju, ali i općenito, a da, nezasluženo, ne dobiva dovoljnu pažnju?
Svakako, voljela bih da su žene zastupljenije kod nas i na našoj rock i metal sceni. Nekako se bojim da metal scena odumire. Odavno nisam naišla na nove bendove, sve je to evoluiralo u nešto drugačije. Baš me zanima kako će se dalje razvijati naša alternativna i metal scena.

Kako si mi maloprije spomenula, sa zadarskim metal bendom Rising Dream snimala si album kod cijenjenoga švedskog producenta Rickarda Bengtssona koji je, između ostalog, radio s imenima kao što su Arch Enemy, Meshuggah, Opeth, Kamelot. Kako vam je bilo raditi s tako značajnim producentom?
Predivno! Rickard je toliko dobar u svom poslu da je izvukao maksimum od svih nas na snimanju, napravio je odličan album zajedno s nama. Ovo mi je malo bolna točka jer mislim da ljudi nikad neće čuti koliko je dobar bio taj album… Nakon što sam otišla iz Rising Dreama, promijenili su ime u Arises i 2020. godine izdali taj album koji smo snimali deset godina ranije, ali s drugim vokalom.

„Nisam puno razmišljala, samo sam slijedila intuiciju i krenula svojim putem i, bome, itekako se isplatilo!“

Iako ste se, kako kažeš, razišli u viziji benda, po svemu sudeći, djeluješ mi itekako entuzijastična kada se prisjećaš nekih od najboljih trenutaka, poput nastupanja pred tolikim brojem ljudi. Kako gledaš na završetak jedne etape u koju si uplovila sa samo sedamnaest godina?
To je točno ono što se meni trebalo dogoditi da bih mogla krenuti na svoj glazbeni put. Bilo je divno dok je trajalo, ali ipak, kad si stariji i glazba ti je sve u životu, znaš koji su ti ciljevi i onda ih slijediš. Smatram da je to bila jedna ključna smjernica u mom životu – da mi pokaže da sve što zamislim mogu ostvariti.

Što misliš o ovome novom poglavlju zadarskog benda Arises, koji je pak svojevrsni nastavak Rising Dreama?
Želim im svu sreću te da i dalje rade dobre pjesme kao što su oduvijek i radili. 2020. godine izdali su taj album koji nikad nije izašao s mojim vokalima. Album je dobar, ali je, po mom mišljenju, prearanžiran da bi pasao njihovu novom izričaju.

U jednom našem razgovoru rekla si mi da bi voljela nastaviti raditi kvalitetan djent. Što te naročito privlači baš u tom modernijem progresivnom metalu?
Da, privlači me taj zvuk gitare s osam+ žica, jer daje specifičan grezi, ali sofisticirani duboki zvuk. Djent je nešto što osobno jako puno slušam i već nakon deset godina mi uopće nije dosadio. Nadam se da ću jednog dana možda naići na talentirane glazbenike koji će htjeti napraviti takav projekt sa mnom.

Nakon rada sa svim ovim sastavima koje si mi spomenula, došao je red na nešto poprilično drugačije jer si prije koju godinu odlučila pokrenuti vlastiti projekt pod pseudonimom Dienne. Kako je u početku izgledala tvoja glazbena vizija, a kako sada?
Moram priznati da me bilo malo strah, ali sam rekla sebi da ne mogu ništa drugo istinski raditi, nego baš izraziti sebe kroz glazbu. Nisam puno razmišljala, samo sam slijedila intuiciju i krenula svojim putem i, bome, itekako se isplatilo!

Kod tebe mi je genijalno što, u principu, sve sama radiš, smišljaš koncept video spotova, pišeš pjesme, glazbu, aranžmane… Kako izgleda tvoj kreativni proces?

Teško mi je to opisati jer sebe ne mogu objektivno gledati kad sam u kreativnom procesu. Kod mene je sve na bazi osjećaja, intuicije i bez prevelikog premišljanja. Bez obzira na neka premišljanja koja me uhvate tu i tamo, uvijek prevlada ono najbitnije, a to je osjećaj.

Singl “Kao nekad”, koji si objavila za diskografsku kuću Dancing Bear, dospio je čak i do trendinga na TikToku… Što misliš o platformama poput TikToka kojeg mladi svakodnevno koriste, a boomeri osuđuju?
TikTok stalno vrtim kad mi je dosadno. Osobno se jako kontroliram da ne izgubim dva sata na scrollanje TikTokom, ali mi nekad i ne uspije. Smatram da su društvene mreže dobre dokle god se umjereno koriste, ali ujedno mislim da smo ušli u novo vrijeme gdje su informacije vrlo bitne, ima ih previše i prenose se jako velikom brzinom. Trenutno je TikTok moj izvor najnovijih informacija, trendova i događanja u svijetu.

Kako si mi i otkrila, u Zagreb si došla snimiti spot za novi singl? Možeš nam premijerno otkriti više o novoj pjesmi i ideji spota?
Pa inače ne volim govoriti o nedovršenim pjesmama i spotovima, volim ljude iznenaditi kad novi singl izađe. Mogu samo reći da je nešto drugačiji, spot po prvi put ne radim ja osobno, uzbuđena sam i jedva čekam da vas sve iznenadim novim singlom!

Tvoji solo singlovi mogu se opisati kao melankolični dark pop… Kakve osjećaje ti pruža takva glazba u trenucima kada se osjećaš izgubljeno ili tužno? Dogodi li se kontra efekt ili?
Inače je meni moja glazba lijek, ima neki terapeutski učinak na mene, a, nadam se, i na druge. Neki se ljudi ne vole suočiti sa svojim osjećajima jer se možda boje da će se raspasti i da neće moći izgurati tu bol ili što god ih već muči. Smatram da je to krivi pristup i mislim da se treba što prije i što jače suočiti sa svime što nam nije lako u životu jer se jedino tako ide naprijed.

Nedavno si mi otkrila da se iz Zadra seliš u Liku. Je li fascinacija takvom sentimentalnom i nježnijom vrstom glazbe kojom se sada baviš jedan od razloga zašto planiraš pobjeći iz grada u mir koji sa sobom nosi Lika? Umara li te gradska vreva i ometa li tvoj kreativni i umjetnički proces, pa zbog toga bježiš u prirodu?
Da, u Lici imam jedan neopisivi mir koji ne postoji nigdje drugdje. Osobni mir i staloženost nešto su neizostavno u mom životu i radu. Priroda je jedina koja me uz glazbu skroz staloži i liječi, jednostavno, priroda je neusporediva s ičime!

„Trenutno živim u trenutku i ne obazirem se na prošlost i budućnost jer je moj stvarni život u sadašnjosti“

Čime se baviš u slobodno vrijeme kako bi rasteretila misli i opustila se? Ono što zasigurno znam je da si strastvena ljubiteljica video igara…
Da, tako je. Osim prirode i šetnje, video igre su neizostavne. Nekad me sram priznati kolike sate sam utrošila u video igre, ali ujedno su me i jako inspirirale u glazbenom stvaralaštvu. Jedva čekam nove naslove kao što su Dragon Age 4, Hogwarts Legacy i novi Elders Scrolls koji tko zna kad će izaći, haha. 2021. godina bila je jako teška za video gaming developere, vrlo malo novih naslova ugledalo je svjetlo dana, tako da se nadam da će 2022. godina biti puno bolja i da ću ponovno zaigrati nešto novo.

Iznimno je teško planirati stvari u ovim godinama kada je sve toliko nesigurno, no ako bismo zamislili nekakvu idealnu situaciju, kako vidiš sebe u 2022. godini po pitanju glazbenog stvaralaštva, ali i privatno?
Cijela ova situacija koja nas je pogodila odrazila se na moj život i stvaralaštvo. Nekad i pozitivno, ali puno je više od lijepih stvari bilo izazova i suočavanja s teškim situacijama. Meni je svaki izazov dobrodošao, ali moram priznati da ova neizvjesna vremena utječu na mene, tako da si dam prostora da neke stvari prepustim trenutnoj situaciji i prirodnom tijeku događaja. Najvrijednija lekcija koju sam naučila jest da prevelika kontrola nad sobom i situacijama ne vodi ničemu, jer ti se svake sekunde život može totalno promijeniti. Trenutno živim u trenutku i ne obazirem se na prošlost i budućnost jer je moj stvarni život u sadašnjosti.