Marko Rogić/White on White: „Najviše cijedim svoju muku u pjesmi”

Nakon što je početkom 2019. godine prvijencem Out of Nowhere predstavio svoju glazbeno-kantautorsku priču pod nazivom White On White, Marko Rogić novu uzbudljivu fazu stvaranja najavio je sjajnim drugim albumom Gotta Learn To Say No. Tim povodom napravili smo razgovor s riječkim glazbenikom

Marko Rogić priznaje da mu glazba služi u terapeutske svrhe / Foto: Filip Kovačević

Nedavno je svjetlo dana ugledao novi album White on White, Gotta Learn To Say No, koji će koncertno biti promoviran svirkom u riječkom klubu Palach 17. svibnja. Prošlo je pet godina od objave prvijenca koji je White On White etablirao kao legitimno glazbeno ime na riječkoj rock sceni, a novim albumom Marko Rogić zaronio je u žanrovski i ambijentalno raznolike putešestvije, koje su rezultirale albumom koji objedinjuje četrnaest skladbi.

Kako ističe riječki glazbenik i kantautor, životna strujanja u posljednjih nekoliko godina, uključujući obiteljske i poslovne obaveze, ali i pandemijsku tišinu, prolongirale su kreativni proces na drugom albumu.

„Tako je to bilo i zbog vremena u kojemu je nastajao, ali i zbog faza koje čovjek prolazi u životu. Imaš ups and downs i kod mene je stvar što ja mjuzu radim dosta impulzivno i u vrlo komprimiranim uvjetima, jer mi život ne dopušta previše vremena da se zabijem u garažu i sedam dana vrtim po jednom. I zato, ustvari, kad osjetim da imam nešto za napraviti, to se relativno brzo i događa“, objasnio je Rogić.

Na taj način, godinama se stvarao materijal, a neke stvari periodički su izlazile kao singlovi. Stoga je i sam materijal versatilan; stilski i tematski album objedinjuje prevladavajuća dijaloška forma koja progovara o međuljudskim odnosima, svim lošim i dobrim situacijama koje ih prožimaju.

Marko Rogić u razgovoru s našom novinarkom / Foto: Filip Kovačević

Neke pjesme s novog albuma, poput najavnih “Happy Hour“ i “Bad Abstinence“ upravo su zaokružene u takvom, ispovjednom narativu, u kojemu se kao vokalistica pojavljuje Antonija Braut. U izvedbi Darka Terlevića na klaviru, skladba stavlja priču i emociju u prvi plan, a upravo ju takvom prikazuje i videouradak u režiji Petra Fabijana i Ištvana Širole.

„’Bad Abstinence’ jedna je od zadnjih stvari koje smo napravili, ako ne i zadnja na albumu. Ona se dogodila prošlo ljeto i jedna je od rjeđih, možda i jedina stvar na albumu koju smo snimili na je’n, dva, tri. Ja sam ju napisao na gitari, Darko je sjeo za klavir, Tonka je došla i otpjevala. Kako je ustvari zabilježeno na albumu, tako je ustvari i otpjevana. Ta dijaloška forma nešto je što mene vuče da pišem“, objasnio je Marko Rogić.

Svakako jedan od ključnih momenata na albumu jest i suradnja s Chrisom Eckmanom na pjesmi “Magical Meadow“ kojoj je kumovao Mladen Stipanović, voditelj emisije Alternator, kada ih je povezao prigodom koncerta u Pogonu kulture 2022. godine. Onda je White on White nastupio kao predgrupa The Strangeu.

„Sve se to dogodilo na valu te dobre svirke i već drugi dan nakon razgovora s Eckmanom napravio sam stvar ‘Magical Meadow’ i poslao mu, a on se oduševio i pristao na suradnju. I tako je nestao na nekih osam mjeseci, godinu dana, ja sam mu sramežljivo poslao mail u stilu jesi li dobro, jesi bacio uho. I onda drugi mjesec prošle godine Eckman se javio da je u Ljubljani, Darko i ja smo izaranžirali stvari, on je snimio svoj dio i poslao natrag“, prisjetio se.

Stipanović je ujedno zaslužan i za dizajn covera albuma koji je prvotno postao dostupan u vinilnom obliku, kao dvostruki LP, dok Karlo Čargonja potpisuje fotografije.

„Kad je Stipanović sve napravio, poslao mi je previewe, a kad sam to vidio na ekranu, kul mi je izgledalo u tom 2D momentu. No kad to izađe iz štampe, kad ti to uzmeš i lijepo otvoriš, onda shvatiš da nevezano za mjuzu, taj proizvod je sam za sebe umjetničko djelo“, dodao je.

White on White često dijeli pozornicu s grupom The Siids / Foto: Filip Kovačević

Možda će i jedan primjerak Gotta Learn to Say No pronaći počasno mjesto na policama book cafea Dnevni boravak, kojega je i vlasnik. Kolekcije su tu knjiga, CD-ova koje su on i prijatelji skupljali kroz život, a imati još i vlastitu ploču – to je ostvarenje sna.

U tom kontekstu, Dnevni boravak predstavlja prostor – testament svim Markovim glazbenim i literarnim ukusima koji su na njega na svojevrstan način utjecali, ali i na sve situacijama i ljudima s kojima se upoznaje.

Važan je to punkt glazbeno-prijateljskih susreta sa svim ljudima s kojima surađuje; tu je upoznao Mladena Stipanovića, Mateja Zeca „koji na kraju balade uvijek uleti s masteringom“, te se sprijateljio se s Vladom Simcichem Vavom, koji je prvi album poslao Foxu u Dallas Records i pomogao cijeloj priči da se zakotrlja.

Naravno, od svih tih suradnji najkonzistentnija je ona s Darkom Terlevićem iz The Siidsa. Nekako se u svim tim etapama preplitao kreativni rad White on White i riječkog dvojca The Siids, koji čine Darko Terlević i Stanislav Grdaković. Nakon raspada benda Morso, The Siids su otvorili vlastitu glazbenu epizodu 2016. godine, a u tom periodu započela je i suradnja s Markom Rogićem. Na novoobjavljenom albumu II Rogić se još jednom iskazao kao treći vanjski član benda, desna ruka u pisanju tekstova, dok Darko Terlević s druge strane daje vlastiti obol White on White u producentskom i aranžerskom dijelu.

I prvi album White on White Out of Nowhere (2019.) u studiju su u pionirskim uvjetima snimili Marko Rogić i Darko Terlević, a tada se posložio i smisao i koncept naziva glazbenog projekta i albuma.

Kako pripovijeda Rogić, prije x godina u MoMa–i vidio je sliku Kazimira Maljeviča, „Bijelo na bijelom“, koju je uklopio u vlastiti koncept White on Whitea kao (glazbeno) životne filozofije, ekspresije težnje za jednostavnim, no začudnim životnim rješenjima.

Marko je i vlasnik popularnoga riječkog kafića Dnevni boravak / Foto: Filip Kovačević

„Kad mi je otac umro, meni je to bio trigger da krenem pisati i stvarati mjuzu. I zato sam prvi album nazvao Out of Nowhere jer se meni tako i dogodio. Ja cijeli život sviram, a Darko i ja smo na nekoliko tuluma zajedno svirali i dosta se razumijemo, ljudski i glazbeno vrlo brzo komuniciramo i shvaćamo se. Darko je u biti srodna duša u stvaranju i za puno stvari ga ja volim onda i potpisati kao autora glazbe. Mi radimo na način da ja odradim kompletnu stvar, a kako se ne razumijem baš u tehniku, snimim ju na voice recording, posložim to i pošaljem njemu“, istaknuo je Rogić.

Out of Nowhere stoga je profilirao White on White kao jednu vrlo osobnu solističku priču, koja je kasnije proširena pojačanjem live benda, koji čine Radoslav Tičić na basu, Edin Borić na bubnjevima te Antonija Braut kao prateći vokal.

Neke stvari i jesu bendovski vrlo prirodno prodisale, no kako pjesme i nastaju, tako i žive. Kod Marka one ostaju vječnim testamentom nekih ranjivih emocionalnih stanja i podsjetnikom na sve ljude koji su ostavili traga u njegovom životu.

„Ja cijedim najviše svoju muku u pjesmi. Možda zvuči klišeizirano kad kažem da je glazba meni terapeutska, pogotovo prvi album koji je bio taj na koji sam se isplakao, no ja sam to stvarno doživio kao katarzu. Kako sam pisao te stvari i oplakivao te neke ljude kojih nije bilo, doživio sam to kao slaganje na mjesto; baš sam se osjećao čisto oko svega“, zaključio je.

White on White promovirat će novi album u nanovo otvorenome klubu Palach / Foto: Filip Kovačević