Nova intendantica HNK u Zagrebu
Dr. sc. Iva Hraste Sočo: „Postigli smo dobro ozračje u kući odmah na početku"
Uoči predstavljanja novih članova opernog ansambla HNK-a Zagreb (petero solista i šef-dirigenta), nova nam je intendantica – nekoć pjevačica, zatim znanstvenica, a na kraju i diplomatkinja, profesorica i društvena djelatnica – dr. sc. Iva Hraste Sočo dala intervju za portal Glazba.hr. U njemu izlaže svoje odluke, predstavlja ključne trenutke svoje prve sezone i otkriva najveće izazove s kojima se susreće u prvom mjesecu rada na tome odgovornom, zahtjevnom i kreativnom radnom mjestu.
Jana Haluza u razgovoru s intendanticom HNK u Zagrebu, dr. sc. Ivom Hraste Sočo / Foto: Matej Grgić
Nakon što je 2005. godine prije kraja mandata s mjesta intendanta HNK-a Zagreb smijenjen skladatelj Mladen Tarbuk, na čelu središnjega hrvatskog nacionalnog kazališta ponovno je osoba koja dolazi iz svijeta glazbenog kazališta. Stasali ste kao operna umjetnica, članica Zagrebačke opere, a kasnije ste se bavili znanošću o umjetnosti, posebice glazbenom.
Koliko je važno na čelu HNK Zagreb nakon više od sedamnaest godina ponovno imati nekoga iz tih redova?
Budući da smo mi kazalište koje se sastoji od tri umjetničke cjeline (opere, drame i baleta), mislim da je dobro da se izmjenjuju ljudi iz svih područja, premda se svi mi u svome radu dotičemo svih umjetnosti. Opera je najveća umjetnička cjelina unutar kazališta, broji najviše ljudi, najkompleksnija je, s obzirom na to da imamo dva homogena ansambla, zbor i orkestar, plus soliste. Stoga je jako bitno poznavati uopće postulate operne umjetnosti i razumjeti ansambl kao takav.
Opera je najveća umjetnička cjelina unutar kazališta, broji najviše ljudi, najkompleksnija je, stoga je jako bitno poznavati uopće postulate operne umjetnosti i razumjeti ansambl kao takav
Kad kažete da su brojčano nadmoćniji, koliko je to ljudi?
Sveukupno je u HNK-u Zagreb zaposleno pet stotina ljudi, od čega samo operu čini preko dvjesto njih. Jasno je da je to jedan veliki dio HNK-a Zagreb.
Definitivno prevladavaju, da. Hajde da onda krenemo od opere, a kasnije ćemo kratko progovoriti i o baletu. Otkako ste 1. rujna i službeno sjeli u svoj ured intendantice s lijepim pogledom na rascvjetani travnjak Trga Republike Hrvatske, koje ste goruće probleme detektirali i koje stvari nastojite primarno uvesti kao novost u poslovanju?
Ono što vidim kao jako dobro jest da je operni ansambl dobro popunjen. Još ćemo ga popuniti s mladim solistima jer su nam se otvorila radna mjesta, a potrebno je i popuniti orkestar. To je dobro, umjetnički je to vrlo potentan ansambl. Ono što vidim kao izazov – jer to je ono kako ja pristupam svakom problemu – jest organizacijski dio. To je ona najkompleksnija cjelina, kompleksno je ravnati dvama ansamblima i solistima, to je ono što vidim da nailazimo na poteškoće koje ćemo, opet, postupno rješavati.
Foto: Matej Grgić
Spominjete popunjavanje ansambala. Svjedoci smo rađanja snažne, vrlo kvalitetne i nadarene generacije pjevača koji su diplomirali u posljednjih nekoliko godina. Hoće li oni naći svoje mjesto u vašem ansamblu?
Svakako računam na njih, naći će svoje mjesto, postoje čvrsti dogovori. To su mladi ljudi, umjetnici koji to zaslužuju. Oni će, naravno, sukladno mogućnostima i prilikama, gostovati u inozemstvu, to ćemo poticati, jasno. Ali operni ansambl treba rasti s takvim mladim umjetnicima, a s druge strane, pružiti im mogućnost da oni profesionalno stasaju u njemu.
U petak, 14. listopada, imate i konferenciju za medije na kojoj ćete predstaviti nova imena Zagrebačke opere. Možete li nam sada otkriti njihova imena?
Mogu. To su Darija Auguštan, Filip Filipović, Emilia Rukavina, Domagoj Dorotić i Marija Kuhar Šoša.
Svi su već poznati opernim znalcima. Neki su srednja generacija, neki su mladi, ali svi će jako puno doprinijeti ansamblu. Neki su već i bili članovi Zagrebačke opere, kao, primjerice, Domagoj Dorotić koji je u međuvremenu napravio krug po cijeloj Hrvatskoj, kao član opernih kuća.
Tako je, i sada se vraća kući. Domagoj Dorotić je u jako dobroj formi, upravo pjeva u Zrinjskome i Nabuccu. Bit će jedan od stupova ansambla.
Vjerujem da su mnogi iznenađeni da Marija Kuhar Šoša do sada još nikad nije bila članica ansambla, a već godinama pjeva u predstavama ove kuće.
To je i meni bilo iznenađenje, zašto Marija dosad nije bila članica ansambla, već samo gost. Mislim da ona treba biti stalna članica ansambla, dugi je niz godina vodeća solistica i obogatit će naše predstave.
Foto: Matej Grgić
Ono što uvodite kao novost, odnosno, oživljavate staru praksu, jest radno mjesto šefa dirigenta opere. Koje je njegovo mjesto u umjetničkom ustroju kuće i za koga ste se odlučili?
Njegovo mjesto je jako važno, umjetnički možda čak i najvažnije u operi jer to je mjesto nekoga tko ima pregled nad radom svih ansambala u umjetničkom smislu. Moja je vizija da to mora biti međunarodno priznata osoba, mi smo europsko kazalište i želimo se širiti u tom kontekstu. Upravo zato sam sretna da mogu najaviti da to jest Pier Giorgio Morandi koji je stvarno svjetski dirigent. Sada je na probama za Nabucca u intermezzu između dvije predstave koje dirigira u Staatsoperi u Beču.
To je stvarno ‘A liga’ dirigenata, mi smo presretni da je on pristao na naš poziv i želi raditi s našim ansamblima.
Što kaže maestro Morandi, koji je njegov motiv dolaska u Zagreb?
On kaže da vidi potencijal zagrebačkog opernog ansambla, prepoznaje naše mjesto u srednjoeuropskom opernom krugu i smatra da svojim iskustvom, znanjem i kontaktima može još više pridonijeti međunarodnoj prepoznatljivosti naše Opere.
Kakvo je njegovo mjesto u hijerarhiji vodstva kuće, između Vas kao intendantice i osobe koju ćete uskoro na natječaju imenovati ravnateljem Zagrebačke opere?
On je poveznica između naše komunikacije, to su sve važni stupovi, ne samo u opernom ansamblu. Bit će, naravno, ravnatelja i ostalih ansambala, ali šef-dirigent je netko tko bi bio najodgovorniji za umjetnički dio posla u Operi. I operni direktor će biti umjetnik, to su umjetničke direkcije, i vjerujem da će njih dvoje ili dvojica dobro surađivati.
Foto: Matej Grgić
Možete li ukratko opisati kako se po vašem programu – kojim ste osvojili natječaj – razvija operni repertoar u sljedeće četiri sezone?
Moja je ideja postavljanje velikih ansambl-predstava, uz poneke komornije forme. To je u misiji HNK-a u sve tri umjetničke cjeline, pa tako i u operi, ali i njegovanje nacionalnog repertoara, jer to je ono što mi moramo i želimo raditi, jer ako to neće raditi Zagrebačka opera, ne znam tko bi trebao. Tako da se to vidi i iz repertoara, neka povezanost klasike i suvremenost.
Kroz ovu sezonu sam tako koncipirala program: znači, sad izlazimo s Nabuccom, to nam je prva operna premijera kao veliki Verdijev klasik. Nakon toga ide Šišmiš kojega sam uvrstila u repertoar jer mislim da ga svaka srednjoeuropska velika kuća mora imati njega na repertoaru u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika. To je tako svugdje u ovom dijelu Europe.
Nakon toga slijedi ciklus hrvatskih opera, od suvremene do klasične. Tako ćemo u suradnji s MBZ-om praizvesti Josipovićevog Lennona.
Vraćamo suradnju s akademijama u Zagrebu i međuakademijskim opernim produkcijama, tako da će u našem kazalištu biti izveden Papandopulov Amfitrion. I na kraju, zadnja premijera je Gotovčev Stanac s kojim izlazimo iz kuće, bit ćemo na otvorenoj sceni Klovićevih dvora, a onda će se u sezoni 2023./24. ta produkcija postaviti i u kući.
Foto: Matej Grgić
Ta će komorna opera naći onda mjesto i na velikoj sceni u zatvorenom kazalištu?
Tako je, to je jednočinka koju ćemo spojiti s još jednom novom, tako da će biti ispunjena večer. Ali to je repertoar za koji smatram da naše kazalište mora njegovati.
Možete li ukratko programski opisati i iduće sezone, nakon ove?
U sljedećim sezonama već smo u razgovorima s drugim kazalištima. Koprodukcijski model nešto je čemu svi težimo i što se tiče financija, ali i što se tiče umrežavanja. Znači, dobro je raditi koprodukcije, ja sam već u razgovorima s drugim europskim kazalištima koja su zainteresirana raditi s nama koprodukciju Otella na početku iduće sezone 2023./2024.
Foto: Matej Grgić
Jasno ste iskazali svoj stav prema djelima hrvatske glazbe. Ali koliko vam je važno poticati i stvarati nove opere?
Nama je u tom smislu jako važna suradnja s HDS-om koji je producent Muzičkog biennalea Zagreb, to je ona baština koja će ostati. Važno je praizvoditi suvremena djela kako bi ona uopće mogla imati nekakav život kasnije na pozornici.
Naravno da u ovom trenutku postoji veći interes za Nabucca nego za neku suvremenu operu, ali naš je zadatak i edukativne prirode, a ne samo ovako izvodilački
Moramo i odgajati publiku; naravno da u ovom trenutku postoji veći interes za Nabucca nego za neku suvremenu operu, ali naš je zadatak i edukativne prirode, a ne samo ovako izvodilački.
Nažalost, svjedoci smo da se nakon praizvedbe ne dogodi repriza već da ostane na toj jednoj večeri praizvedbe. Teško je programirati nešto što ne puni dvorane, ali kada gledate sve dragocjene balete i opere stvorene u suradnji s MBZ-om, imate li nešto od toga u planu obnoviti?
Sigurno ćemo neke obnoviti i svake druge godine nanovo surađivati s MBZ-om na novim narudžbama. Imamo i mimo toga u planu vraćati neka već izvođena djela suvremene opere, uvodimo i neke suvremenije operne formate poput Opere za bebe s kojom krećemo u ovoj sezoni, u suradnji s HDS-om. Sve su to neki programi koji su zapravo razvoj publike. Ova će se Opera za bebe izvesti u foyeru HNK-a, u jednom balonu, gdje će biti i roditelji i bebe, zajedno s izvođačima.
To su nove forme kojima gradimo publiku, što je naš cilj. Isto tako smo osmislili pretplatu i program Kazalište za obitelj, upravo kako bismo privukli cijele obitelji u kazalište i time širili publiku te jednostavno mladim ljudima omogućili što ranija iskustva gledatelja.
Foto: Matej Grgić
Čini se da nikada nije prerano postati publika HNK-a Zagreb.
Da, nikada nije prerano. Jako me veseli da je ta preplata Kazalište za obitelj izazvala jako veliki interes, praktički je cijela rasprodana. Inače smo jako sretni jer smo dostignuli brojku od skoro pet tisuća prodanih pretplata, što je duplo više nego lani. Lani je možda bila neka ‘covid godina’, ali to je puno više i nego prethodnih godina prije korone.
Čini se da smo pogodili program koji ljudi žele vidjeti i baš nas veseli da smo pobudili zanimanje, da dolaze cijele obitelji koje će prenositi tu tradiciju s koljena na koljeno.
To je ona tradicija da cijele obitelji imaju svoje pretplate u hrvatskome nacionalnom kazalištu.
Na tu tradiciju ciljamo i želimo je nastaviti. Uvodimo i nove pretplate, njih sveukupno čak trinaest. Operna se pretplata sada puno bolje prodaje nego prethodnih godina. Sve skupa ima neki učinak.
Obično novi intendanti zatiru rad i dosege svojih prethodnika, hoćete li ostaviti dosta toga što vrijedi na repertoaru od prethodnih sezona?
Naravno, ne mislim da je povijest HNK-a počela prije mjesec dana, niti da će završiti završetkom mojeg mandata. To je institucija stara 162 godine, to ima svoje utemeljenje i ja se tako ponašam. Naravno, reprize su tu, repertoar se normalno odvija. U opernom repertoaru izdvojila bih Traviatu i Lastavicu – to su dvije predstave koje su bile vrlo uspješne. Zadržat ćemo ih i obogatiti novim snagama, te će zasigurno dugo živjeti na našim pozornicama. Moramo imati taj tzv. ‘željezni repertoar’.
Foto: Matej Grgić
Idemo redom malo o naslovima: u slučaju Nabucca odlučili ste se za redatelja Giancarla del Monaca, sina slavnoga talijanskog tenora Maria del Monaca, koji je već radio u HNK-u Zagreb, kad ste još vi bili članica ansambla. Poznata je bila njegova režije Cavallerije rusticane. Zašto Nabucco i zašto taj redatelj?
Giancarlo del Monaco uistinu je redatelj koji radi po cijelom svijetu, koji ima zapaženu karijeru, tako da mi je drago da je on pristao biti redatelj jedne velike talijanske opere. To je svojstveno njegovu mentalitetu. Sigurna sam da će produkcija u najmanju ruku biti raskošna i zanimljiva te da će se svidjeti publici. Zašto Nabucco? Zato što uz goste koje će nastupiti u pojedinim izvedbama, većinski dio ansambla je hrvatski, štoviše, zagrebački.
Trebamo pokazati svoje snage koje mi imamo upravo za tu operu i to je razlog izbora te opere odmah na početku mandata.
Što očekujete od Del Monaca u slučaju Nabucca?
On će malo pomaknuti viđenje iz onog babilonskog vremena u nekakvu Austrougarsku monarhiju. Vjerujem da će vam on o tome pričati u nekom od intervjua. Bit će sigurno zanimljivo, scenografija je impozantna i vjerujem da će biti prihvaćena od publike i računamo raditi nešto što će se dugo zadržati na repertoaru.
Što se tiče Šišmiša, tu ste slavnu operetu povjerili Krešimiru Dolenčiću, a on je isti naslov u istoj kući radio pred tek nešto više od deset godina. Zašto ste mu odlučili dati drugu šansu u istom naslovu?
Krešimir Dolenčić jedan je od naših najkreativnijih redatelja, mislim da mu po nekom osjećaju i estetici koju njeguje Šišmiš jako dobro dogovara. Ova koncepcija će biti drukčija od one prije desetak godina, imat ćemo bečkog, elegantnog Šišmiša, vidjeli smo skice koje su predane, jako nam se sviđaju kostimi i scena, mislim da ćemo imati odličan solistički cast.
Proslavljena Renata Pokupić će pjevati Orlovskog, tako da imamo jednu našu, a svjetsku opernu divu u podjeli. Ostali su članovi ansambla, Lana Kos kao Rosalinda, Valentina Fijačko Kobić, a onda i nove snage – Filip Filipović i Domagoj Dorotić, Darija Auguštan, Marija Kuhar itd.
Sljedeća godina, drugi dio sezone, u znaku je hrvatskih opera, kako ste već najavili. U tim će se trima produkcijama iskazati novi naraštaj hrvatskih opernih redatelja. Čini vam se da smo tanki s tim kadrom?
Da, jesmo, trebamo odgajati mlade snage u smislu redatelja koji režiraju glazbeno kazalište jer su nam oni prilično deficitarni. Treba dati mogućnost mladim redateljima da se pokažu, da razvijaju taj afinitet, to je isto edukativna uloga HNK-a u Zagrebu.
Foto: Matej Grgić
Činjenica je da nakon Dolenčića, Prohića i Ruždjak Podolski nema redatelja opere u Hrvatskoj.
Točno, upravo ste nabrojali one koji se time bave kod nas. Sad vidimo da se pojavljuje novi naraštaj koji pokazuju interes za glazbeno kazalište: imamo Marinu Pejnović koja je prošle godine radila Šipuševu operu Posljednji intermezzo, a sljedeće će režirati Josipovićevu novu operu Lennon, specijalizirala se za praizvedbe, zatim imamo Hrvoja Korbara koji će raditi Stanca.
Lea Anastazija Fleger je netko tko pokazuje interes i ima afinitet za glazbeno kazalište, tu je i Kristina Grubiša koja će asistirati Kreši Dolenčiću na Šišmišu i tako dalje. Opera je zanimljiva forma i mladi će je redatelji tek otkriti.
Međuakademijska suradnja je povratak suradnje vašeg kazališta s akademskim opernim pogonom koji je bio izmješten u Lisinski koji nije pogodna pozornica za opere, kako se pokazalo prošle godine na izvedbi Kuljerićeve Životinjske farme.
Mislim da je HNK puno bolje mjesto za operu, to se samo po sebi razumije. Muzička akademija i Akademija dramske umjetnosti su naši kadrovski bazeni i potpuno je logična ta suradnja HNK u Zagrebu s te dvije akademije, ali i Akademijom likovnih umjetnosti. S ove dvije smo primarni partneri i susjedi, stvarno smo si blizu.
To su uvijek jako dobre produkcije, to su mahom studenti završnih godina, oni su praktički profesionalci i uvijek su to dobre izvedbe. Mi smo nekako prirodno mjesto gdje oni to trebaju izvoditi.
Foto: Matej Grgić
Problem je jedino što produkcija ne može ostati na vašem repertoaru, teško je organizirati više izvedbi, dosad ih je bila jedna do dvije. Jeste li našli rješenje za to?
Našli smo mjesto za taj naslov u našem planu i za dovoljno izvedbi. Potrudit ćemo se da ih bude što više, samo se moramo uskladiti s nastavnim planom. Kad oni jednom diplomiraju, teško ih je ponovno skupiti, to je puno veći problem od plana HNK-a Zagreb. Mislim da bi te produkcije trebalo snimati, da ostane tonski i vizualni zapis o takvim, često vrlo uspješnim produkcijama.
Koliko vam je važna suradnja s HRT-om na planu snimanja određenih predstava u kući?
Imamo jako dobru suradnju s našim javnim televizijskim servisom, sniman je na početku i uvodni koncert s predstavljanjem sezone, snimat će se i Šišmiš, mislim da je bitno da što više ljudi vidi ono što se radi u HNK-u Zagreb. Mi smo javno kazalište i trebamo biti dostupni manje-više svima, tako i poslujemo, a televizija je jako dobar medij u tome.
Spomenuli ste program Opera gala kojim ste 18. rujna otvorili sezonu, a na kojemu je nastupio veliki svjetski tenor Piotr Beczała, rame uz rame uz članove Zagrebačke opere, što je izvrsno odjeknulo među publikom i u javnosti. Koji su rezultati ovoga, vjerujem, velikog organizacijskog i financijskog pothvata?
Moram reći da sam prezadovoljna i zahvalna i Piotru Beczałi i našem Ivanu Repušiću koji su pristali doći u Zagreb otvoriti našu sezonu. U stvaranju koncertnog programa ideja je bila da naš operni ansambl sudjeluje kao punopravni član izvođačkog sastava. Tako je veliki dio naših solista pjevao zajedno s Beczałom što im jako puno znači, dakle, postigli smo dobro ozračje u kući odmah na početku.
Što se tiče tzv. PR-učinka, i on je jako dobar – kad Piotr Beczała napiše na svojoj web stranici da otvara sezonu HNK-a u Zagrebu, onda to vidi jako puno ljudi iz opernog svijeta.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Imamo već neki feedback da je to vidljivo i primijećeno, imamo neke ponude za daljnje suradnje. Sad na Nabucca nam dolazi austrijska televizija raditi prilog za emisiju koju uređuje i vodi nekadašnji intendant Bečke državne opere, Ioan Holender. Ali ono što me posebno veseli jest taj neki polet i pozitiva u ansamblu.
Svi su osjetili neku pozitivnu vibru, da se izrazim kolokvijalno, jer su sudjelovali u nečemu što je bilo jako dobro. Ako je to neka naznaka našega budućeg djelovanja, ja sam jako zadovoljna.
Imate li u planu nastaviti ovakve projekte sa značajnim imenima iz opernog svijeta?
Naravno da imamo. To je svakako financijski izazovno, ali i za ovaj koncert smo imali sponzore koji su zainteresirani za sponzoriranje takvih događanja, jer i oni dobivaju svoju vidljivost i relevantnost u društvenom smislu, tako da se nadam da će se naći interesa i za dalje.
Sada nešto slično mislite učiniti i s baletnim ansamblom koji počinje sa sezonom nešto kasnije, premda su već krenuli s reprizama predstave Gospođa Bovary.
Tako je, 9. studenog će biti Baletni Gala, po istom principu kakav je bio Operni Gala. Imat ćemo svjetske baletne zvijezde, bit će ih više, to je tradicija baletnih gala, da ima više parova. Naravno, najveća zvijezda među njima će biti Roberto Bolle koji će nastupiti sa svojim svjetskim partnerima, ali opet i sa solistima i ansamblom Zagrebačkog baleta. Tako da će se svi iskazati u međunarodnome baletnom kontekstu.
Baletni ansambl HNK-a Zagreb dosta kasno kreće s prvom premijerom u sezoni, to je krajem siječnja 2023. Što nas očekuje?
To je ispalo tako čisto iz produkcijskih razloga, tako sam i prezentirala kazališnom vijeću te je program jednoglasno usvojen, što mi je jako drago. Za početak sam odabrala prvu integralnu izvedbu baleta Spartak Arama Hačaturjana što će biti uistinu velika produkcija, i što se tiče ansambla i financija.
To prati jedno drugo. Počela sam tek 1. rujna i ideja mi je bila mirno provesti premijere kroz program, zbog repriza poput Orašara koji se s mnogo termina izvodi u studenome i prosincu. Baletnom je ansamblu odgovaralo da sa Spartakom izađemo nakon toga, u siječnju.
Spartak je velebno repertoarno baletno djelo praizvedeno 1956. koje se u Zagrebu još nije vidjelo.
Tako je, a glazba je fenomenalna, Hačaturjan je nevjerojatan, glazbeni sladokusci će uživati. Veseli me što će naš ansambl izvesti Spartaka, oni to mogu koreografirat će Jiří Bubeníček koji je već u Zagrebu prije nekoliko sezona koreografirao Metropolis, tako da poznaje ansambl, već je gotovo izabrao cast, bit će to jako lijepo ostvarenje.
Nakon toga donosite balet Peer Gynt na glazbu Edvarda Griega, te triptih Prelaženje linije. Kao da prednost dajete novim djelima.
Spartak je neoklasika, Peer Gynt je moderni balet u koreografiji Edwarda Cluga koju je već predstavio u nekoliko europskih gradova. Na kraju sezone je triptih Prelaženje linije s tri mlada europska koreografa, od kojih će jedan raditi na glazbu nekoga suvremenog hrvatskog skladatelja kojega odabere. To nam je dobra poveznica. Ali na početku iduće sezone idemo opet s tzv. bijelim baletom, to naš Zagreb voli, a i naš ansambl voli izvoditi. Vjerojatno će to biti balet Sylvia Lea Delibesa.
Za triptih Prelaženje linije triju mladih europskih koreografa, jedan će raditi na glazbu suvremenog hrvatskog skladatelja
U prethodnom mandatu bilo je dosta popratnih programa u vidu debata, panela, bio je jako popularan Filozofski teatar. Što mislite u tom smislu ponuditi publici izvan samih predstava na sceni?
Već smo se dogovorili s našim strukovnim udrugama, pa ćemo organizirati teatrološke, muzikološke i baletne tribine koje će biti vezane uz naš repertoar. Tematizirat će se djelo i interpreti koji će gostovati i nastupati na tribinama. Imamo i filmsku umjetnost u tzv. Filmskom trezoru kojim isto pratimo program, prikazujemo filmove iz naše baštine, jednostavno želimo pružiti publici novo očište sagledavanja umjetnosti u holističkom smislu.
View this post on Instagram
Smatrate li da se kazalište treba digitalno osuvremeniti, treba li imati bogatiju web stranicu i biti prisutniji na društvenim mrežama?
Tu trebamo napraviti veliki iskorak jer ne smijemo dozvoliti da HNK Zagreb ima stranicu samo na hrvatskom, jer mi smo europsko kazalište i moramo biti čitljivi Europi i svijetu. Sada nitko ne može pročitati što mi radimo, osim ako je neki univerzalni naslov kao Nabucco, a već npr. Krabuljni ples ne znaju što je. Moramo napraviti web stranicu na engleskom jeziku.
Pristupili smo Opera Base, tako da svi vide što radimo. Kad imamo već međunarodnog šef-dirigenta, moramo to iskoristiti da kroz Opera Base svi vide što mi radimo. Namjeravamo raditi web podcaste, streaminge, trailere, približiti se što više digitalnom svijetu. Ako smo mu dosad spretno izmicali, više mu ne možemo pobjeći, već trebamo što bolje saživjeti s njime.
