15
stu
Intervju

Ivan Dečak (Vatra): „Dobili smo najbolju moguću nagradu - zborno pjevanje publike na svakom koncertu“

Ivan Dečak

Ivan Dečak /Matija Turkalj

share

Posljednjih godina jedan od najuspješnijih domaćih autora definitivno je Ivan Dečak.

Nakon što je „Tango“ lansirao Vatru u zvjezdane visine i promijenio pravila o kreiranju službene liste najslušanijih singlova, bend redovito isporučuje singlove koji, ako se barem ne zadrže nekoliko tjedana na broju 1, tada se definitivno zadržavaju mjesecima na top listi najslušanijih pjesama u zemlji.

Stoga ne čudi da njihov najnovije objavljeni album Javi se kad stigneš djeluje poput best of kompilacije, no to su samo pjesme koje su se posljednje tri godine profilirale u radijskom eteru kao itekako slušani singlovi i nekolicina posve novih. Ususret 25. godišnjici postojanja benda i povodom objave novoga, desetog po redu albuma Javi se kad stigneš, razgovarala sam s Ivanom Dečakom o autorskom procesu, statusu koji ima Vatra i njihovom glazbenom putu tijekom protekla dva i pol desetljeća.

„Oduvijek sam smatrao da je veliko bogatstvo i širina za bend imati više autora“

Ovo je jedan doista lijep album za slušanje i uživanje. Ljudi ne moraju biti u određenom raspoloženju da bi ga slušali. Kako godine prolaze, sve je očitije kako se zvuk mijenjao kroz Vatrinu diskografiju. Od poprilično zatvorene rock glazbe pronašao si put prema glazbi koja je dostupnija puno široj publici, a svejedno ste zadržali rock izričaj kao temelj svega.

Kako je došlo do te evolucije u zvuku?

Jesi li imao onaj trenutak frustracije „ne želim više svirati u svakom hrvatskom gradu, a da nam na svirke dolazi par desetaka ljudi“ i „zaslužujem puno više“?

Naša je glazba nesvrstana, pa kao takva može prelaziti sve granice i komunicirati sa svim žanrovima. Bilo bi uistinu dosadno da smo zvukovno i vizualno ostali neokrznuti kroz svih deset albuma. Metamorfoze su potrebne kako bi glazbena ekspedicija – na koju smo se uputili još u prošlom stoljeću – bila interesantna kako nama, tako i publici koja nas prati.

Je li se promijenio proces stvaranja albuma, tj. pisanja pjesama sada u odnosu na ovo vrijeme kada su objavljeni, primjerice, Anđeo s greškom ili Prekid programa? Namjerno sam izostavila prvi album Između nas jer je prvi album uvijek posebna priča.

Proces stvaranja promijenio se u potpunosti i to na bolje. Prije bi na svakodnevnim probama, kroz buku pokušali dohvatiti nukleus pjesme, nerijetko bismo čuli određene aranžmane tek kada bismo snimali u studiju, a tada je sudbina aranžmana, a kroz njih i određenih pjesama već, manje-više, bila zapečaćena.

Danas u svojemu kućnom studiju radim demo snimke od temelja do krova u potpunoj kontroli melodije, teksta, aranžmana, s mogućnošću svakodnevnog brušenja detalja. Tek kada sam potpuno zadovoljan, pjesmu šaljem bendu i producentima, koji onda na te, usudim se reći, zdrave temelje, dodaju svoje filigranske detalje.

Na albumu se, osim dosadašnjih singlova, nalaze i četiri neobjavljene pjesme. Koju si pjesmu prvu napisao, a koja ti je zadavala najviše problema?

Prva po redu pjesma s albuma Javi se kad stigneš bila je ujedno i prvi singl s istog. Riječ je pjesmi ”Sva naša ljeta”. Nastala je za vrijeme trajanja treće sezone showa The Voice, a objavljena je odmah po njegovom završetku, oko veljače 2020. godine.

Sve je izgledalo ružičasto, pjesma se sjajno zavrtjela, pjesme za album lijepo su napredovale, bend je bio koncertno bukiran do jeseni 2020., a onda je na vrata pokucala gospođa korona… Promijenila se kompletna atmosfera, ne samo u našemu malom obiteljsko-glazbenom gospodarstvu, već u čitavom svijetu. Pod utjecajem tog ludila nastajali su i objavljivani naši sljedeći singlovi: ”Carstvo sunca”, ”Vidi kako se smiješ”, ”Nova Godina nije se dogodila”, ”Rum na usnama” i, konačno, ”Javi se kad stigneš”.

Ti si autor svih pjesama Vatre. Recimo, na albumu Zmajevi na vjetru na nekim su se pjesmama uključili i drugi članovi benda time da su dali svoj autorski doprinos. Kakva je situacija na ovom novom albumu što se tiče autorstva?

Članovi benda uistinu su stasali u odlične (ko)autore, tako na novom albumu zajedno potpisujem ”Rum na usnama”, s našim bubnjarem Marijem Kasumovićem i našim tehničarem (inače, profesorom gitare) Matijom Kovačem, dok pjesmu ”Zajedno sami” potpisujemo Mihael Kurjančić (naš klavijaturist) i moja malenkost.

Oduvijek sam smatrao da je veliko bogatstvo i širina za bend imati više autora. Nadam se da će uspjeh pjesama potaknuti spomenute, ali i ostale članove benda na jači autorski angažman.

Vatra

Vatra/Matija Turkalj

Od umjetnika uvijek volimo dobiti istinu jer riječi u rukavicama često dobivamo u svakodnevnom životu. Zanimljivo mi je kako si sve otvoreniji u svojim tekstovima. Naravno, nisu svi tekstovi autobiografski, ali Vatru pratim od početka i čini mi se da su te oduvijek privlačile teme koje uzdrmavaju ljubavne odnose. Ispravi me ako sam u krivu.

Teme koje me oduvijek fasciniraju i tište svakako su međuljudski odnosi kao i sve vrste unutarnjih borbi sa samim sobom. Način njihove prezentacije mijenjao se kroz godine, ovisno o tome kroz kakve je promjene prolazio sâm pripovjedač i okolina koja je na pripovjedača utjecala. Drago mi je ako moji tekstovi djeluju otvoreniji, moguće je da sam s godinama, nesvjesno, odlučio ne skrivati osjećaje iza apstraktnih slika, već slobodnije ispljunuti ono što mi je na umu.

Ono što me zadivljuje kod tebe jest žar s kojim pristupaš poslu, tvoja radna etika. Mislim da bolje ime za svoj bend nisi mogao odabrati jer je očito vatru koja gori u tebi za glazbu malo teže utrnuti. I mislim da kod tebe stvarno vrijedi ono da zid nije tu da te zaustavi nego da ti da priliku da se preispitaš koliko jako želiš neke stvari i koliko ćeš se potruditi da ih dobiješ.

Prvo što mi pada na pamet jest situacija kad ste snimili svoj drugi album Anđeo s greškom, a album je tehničkom greškom zauvijek izbrisan. Uvijek se govori o prokletstvu drugog albuma kada si bend mora potvrditi hoće li nastaviti ili ne.

Iz ove perspektive, je li u vašoj karijeri bilo još takvih sličnih zidova koje ste morali preskakati da biste danas biti tu gdje jeste? Jer, budimo realni, koga možemo na sceni usporediti s Vatrom, a da je toliko sustavno kopao i pravocrtno rastao?

Kroz sve ove godine, koliko se glazba nametnula kao moj poziv, ona je uistinu postala neodvojiv dio mene. Živim je sasvim nesvjesno 24/7. Vatre i žara trebalo bi biti u svakom pozivu, u suprotnom bi se poziv pretvorio u posao od 7 do 15 sati, a od toga bježim čitav svoj život. Zidovi i prepreke dio su svakog poziva, dolaze kao svojevrstan test izdržljivosti, a istovremeno bi trebale, barem je tako kod mene, dati još veću snagu za ostvarenje određenih ciljeva. Za mene svako NE, na mom glazbenom proputovanju nije bilo korak dalje, već upravo suprotno, korak bliže prema DA.

„Premda, gdje god trenutno živjeli, mi ćemo zauvijek biti Virovitičani, a naša Vatra virovitički bend“

Naslovnicu albuma napravio je Dinko Batarelo, kao i uvijek, ali zanimljivo je da su to radovi učenika OŠ Kralja Tomislava s Trešnjevke. Kako je došlo do toga?

Doselio sam na Trešnjevku 1999. godine i tada mi je najveća želja bila da me netko pozdravi s „dobar dan, sused”. U tom trenu, meni je to djelovalo kao određeno prihvaćanje golobradog dotepenca iz malene Virovitice. I kako ono kaže poslovica, „pazi sto si želiš“, danas je taj pozdrav dio svakodnevice, a dozvola OŠ Kralja Tomislava za korištenje predivnih radova njihovih polaznika nadogradnja je želje onoga golobradog dotepenca i potvrda pripadnosti. Premda, gdje god trenutno živjeli, mi ćemo zauvijek biti Virovitičani, a naša Vatra virovitički bend.

Već vidim da će pjesma „Zajedno sami“ također biti jedan od singlova nakon objave albuma! Dosta je radiofonična. Ima neke U2-ovske gitare prije zadnjeg refrena, možda malo čujem i daftpunkovske gitare. Tko pjeva ženski glas?

Dešifrirala si pjesmu u gen! (smijeh) Pjesmu autorski potpisujemo Mihael Kurjančić i ja, ali veliki aranžmanski začin dao joj je i naš producent Pavle Miholjević. On i ja smo se nešto zafrkavali na tu Daft Punk foru i onda je Pavle, samo odjednom, uzeo gitaru i razvalio. Pavlova ideja bila je i da u pjesmi prateći vokal otpjeva Ivana Starčević, koja je svojom čarobnom interpretacijom pojačala temu pjesme.

I ovaj album donosi jednu suradnju. Riječ je o pjesmi „Rum na usnama“ na kojoj gostuje Božo Vrećo. Je li se Vatra pretplatila na Porine za vokalnu suradnju?

Duete stvarno ne radim planski. Uvijek, kao da sama pjesma zatraži određeni začin. Ovoga puta začin je bio u obliku Bože Vreće, koji se na naše veliko zadovoljstvo odazvao pozivu i tako uistinu oplemenio ”Rum na usnama”. Nisam upoznat s time može li ova pjesma uopće konkurirati za nagradu Porin, ali dobili smo najbolju moguću nagradu, a to je zborno pjevanje publike na svakom koncertu.

Album ima 10 pjesama. Posljednjih godina nekako se i na svjetskoj razini dosta pazi da se ne prijeđe ova brojka. Današnji slušatelji kao da više nemaju kapaciteta odjednom probaviti dulji sadržaj. Nekako se posve izgubila ona kultura slušanja albuma. Je li to i vaš razlog ili postoji neki drugi?

Albumska publika izgubila se još davnih dana, ali mi i dalje nekako volimo tu formu, premda album objavljujemo na digitalnim platformama i početkom sljedeće godine na vinilu. Broj pjesma na albumu nije presudan, ali kao autor uvijek sam nekako kroz desetak pjesama rekao sve sto sam u tom trenutku imao za reći, osim na našem prvijencu Između nas, tamo sam rekao sve kroz osam pjesama!

„Mogu reći da se glazbom profesionalno bavim od kada sam starcima priznao da neću studirati“

Sad kad je Vatra postigla jednu visoku razinu kao izvođač i priznanje publike i struke, osjećaš li slobodu da možeš eksperimentirati sa zvukom? Recimo, pjesma „Ako imaš video“ poprilično je drugačija od cijelog repertoara. Gotovo kao da bi mogla biti namijenjena nekom drugom izvođaču, toliko je različita. Misliš li da bi mogao razočarati publiku ako kreneš drastičnije mijenjati zvuk od onog na koji je publika sada navikla?

Ja sam tu slobodu osjećao oduvijek, nevezano određenim uspjehom ili neuspjehom. Ako poslušaš albume Između nas, Aritmija, Ima li budnih, VT, Zmajevi na vjetru, Nama se nikud ne žuri i posljednji Javi se kad stigneš, shvatit ćeš odmah o čemu pričam.

Singlovi koje čuje većina slušatelja nisu potpuna slika našeg identiteta. Na svakom od naših albuma postoje pjesme potpuno lišene svih normi popularne glazbe, ali da biste ih čuli morate biti istraživači, pogotovo u današnjem formatiranom svijetu.

Eksperimentiranju, uz mene kao autora i bend kao aranžere, višestruko doprinose i naši producenti Pavao Miholjević i Jura Ferina. Blagoslovljeni smo poznanstvom, prijateljstvom i višegodišnjom suradnjom s ta dva beskompromisna gospodina, koji poput kameleona svaki puta iznova iznenade.

Kad god usavršim neku igru (radom na određenom albumu), oni nam već za sljedeći album oduzmu sve te igračke s kojima smo postali vješti. Isprva me takav pristup zbunjivao i frustrirao, ali sada, s vremenskim odmakom, uviđam važnost tog trika.

Ivan Dečak

Ivan Dečak/Filip Bušić

Virovitica je i moj rodni grad pa moram ovo spomenuti! Na album se nalazi pjesma „Rakete s Vrbika“, čitam je kao neku vrstu posvete Zagrebu i jednom od njegovih simbola! Pa gdje je pjesma Virovitici?

Prije Raketa opjevao sam Hendrixov most, 14-icu (premda je u originalnoj verziju trebala biti 12-ica koja me uvijek vozila s moje Trešnjevke prema Trgu, ali nije bila toliko likvidna za ispjevati pa je 14-ica pobrala vrhnje!), no dosta o zagrebačkim motivima, vratimo se našoj rodnoj Virki.

Dobar dio naših pjesama nastao je, i još uvijek nastaje, upravo u Virovitici. Recimo, pjesma ”Neki drugi ljudi”, s našega prethodnog albuma, upravo je oda prvim ljubavima, blagoslovu i prokletstvu rođenja i odrastanja u maloj sredini. Mnoge moje pjesme u sebi nose boje i mirise rodnog grada, samo što te slike nisu direktne, likovi, mjesta i događaji ostaju zamaskirani u opća mjesta, pa se u njima može prepoznati slušatelj iz Beograda, Gospića, Ljubljane ili Pule, dok će samo neki (oni koji bend znaju od samih početaka ili čak iz demo faze) zapravo znati o čemu i o kome ja pjevam u pjesmama poput ”Bilo je dobro dok je trajalo” ili ”Vrati se”.

Je li se definicija glazbenog uspjeha za tebe mijenjala otkako se profesionalno baviš glazbom?

Mogu reći da se glazbom profesionalno bavim od kada sam starcima priznao da neću studirati. Oni su me pitali: „A što ćeš kvragu raditi?!” Ja sam odgovorio: “Svirat ću!” (tada sam imao devetnaest godina i objavili smo naš album prvijenac). Eto, i od tada se profesionalno bavim glazbom. Naravno, definicija uspjeha mijenjala se i zauvijek će se mijenjati iz dana u dan, to shvatiš prije ili kasnije.

 

Massimo i Ivan Dečak

Massimo i Ivan Dečak/Filip Bušić

Bila sam na Massimovom koncertu u Areni Zagreb i potpuno sam bila pod dojmom dok ste izvodili pjesmu „Nama se nikud ne žuri“. Bila sam na poprilično puno Vatrinih koncerata i znam da si uvijek animirao publiku, ali ovo je bilo nešto na skroz drugoj razini.

Toliko je bila dobra povratna reakcija publike da je zaglušila cijelu dvoranu! U tom sam trenutku mogla zamisliti Vatru na velikoj pozornici Arene Zagreb, ali, uzimajući u obzir da danas Arenu mogu napuniti domaći izvođači koji su barem 30-40 godina na sceni, morat ćemo još malo pričekati na Vatru. Koji je tvoj komentar?

Velika čast i zadovoljstvo bilo je popeti se na Maxovu pozornicu u Areni. Bez neke lažne skromnosti, oduševila me reakcija publike na izvedbi pjesme ”Nama se nikud ne žuri”. Osjećao sam se uistinu kao da sam doma tamo ispred nekoliko tisuća ljudi, pa se valjda ta opuštenost prenijela i na publiku koja je očigledno u tom trenutku otpustila sve kočnice.

Baš kao što naša pjesma kaže „nama se nikud ne žuri”, tako i mi u Vatri idemo korak po korak, a sljedeći je proslava 25 godina benda iduće godine, ali o tome više uskoro. Arena će pričekati.

Inače nemam običaj javljati se izvođačima kad objave novu pjesmu, ali toliko sam se ugodno iznenadila kad sam čula vaš posljednji singl „Javi se kad stigneš“ da sam ti morala napisati svoje dojmove!

Vaša pjesma s prvog albuma, „Vrati se“ oduvijek mi je bila posebna, a kad sam čula „Javi se kad stigneš“, atmosferom mi je zazvučala kao njena nasljednica!

Hvala ti na lijepim riječima, kako za pjesmu, tako i za nastup u Areni. Lijepo je dobiti povratni info od publike i ljudi iz struke, pogotovo ako dolazi od onih koji nas prate od golih brada i dugih kosa.

Moglo bi Vas zanimati