Umjetnik koji je dizajnirao statuu
Ivica Propadalo: „Porin je važan svima, ali meni je najvažniji“
Ivica Propadalo iznimno je važno ime u povijesti Porina. Prije trideset godina dizajnirao je statuetu koja se i danas dodjeljuje dobitnicima ovoga diskografskog priznanja. Osim toga, njegov je scenografski rad obilježio i brojna izdanja nagrade. Razgovarali smo s umjetnikom ususret dodjeli koja se ove godine održava 28. travnja.
Multidisciplinarni umjetnik Ivica Propadalo svojim je radom obilježio nagradu Porin. No i ona je obilježila njega. Da prije trideset godina nije dobio priliku dizajnirati statuetu, možda se nikada ne bi ostvario kao kipar, nego bi se zadržao samo u svojemu prvotnom mediju, slikarstvu.
„Brzo je prošlo tih trideset godina. Sjećam se večeri u kojoj me Marija Nemčić pozvala da napravim Porina. Ona, Miroslav Lilić, njegova supruga Ela, Đelo Hadžiselimović i ja smo bili na promociji jedne knjige za koju sam radio naslovnicu. Mariji se svidio dizajn, a taman se planiralo prvo izdanje Porina. I rekla mi je da misli da bih ja trebao napraviti skulpturu koja će se dodjeljivati kao nagrada“, prisjeća se Propadalo.
Porin nije samo opera
Nikada prije toga, nastavlja, nije napravio skulpturu. Doduše, njegova obitelj s majčine strane bila je s Brača i obrađivala je kamen. Bili su veliki klesari – a time i umjetnici – koji su radili na crkvama, džamijama, školama, drugi raznim objektima. No on je tu bio samo promatrač.
„Rekao sam Mariji da se ne bavim skulpturom, no ona je vjerovala u mene“, prisjeća se umjetnik.
Koji se potom bacio na posao.
Obratio se najprije povjesničaru umjetnosti Vladimiru Bužančiću. On mu je objasnio da Porin nije samo opera i proslijedio mu desetak knjiga o tom legendarnom junaku koji je poveo Hrvate u boj protiv Franaka. Priča o njemu je priča o više kultura, i onima Karolinga, Merovinga, Vikinga…
„Tu sam nadošao na ideju skulpture s dva konja. Pa sam otišao kod kipara Petra Barišića, s kojim sam napravio gipsani odljev statue. Otišli smo u Rogašku izraditi je od stakla, a sve ostalo je išlo svojim tokom“, govori Propadalo. Upravni odbor Porina odmah je prihvatio njegovo rješenje.
Od Darth Vadera do Porina koji je šutio
Nakon nekoliko godina Porin se odvojio od televizije i postao isključivo glazbena nagrada. I onda je nastupio redizajn koji je i današnje rješenje. Ipak, ono se kroz godine u nekoj mjeri jest mijenjalo.
„Fizionomija je uvijek ista, no neki detalj uvijek promijenimo. Obično to bude boja. Recimo, bio sam jako sretan kada je upravni odbor u pandemijskoj krizi prihvatio rješenje statue s maskom. To će nam izdanje svima ostati u pamćenju. Maska je bila simbol na više razina – predstavljala je masku koja štiti od virusa, ali i činjenicu da je glazba bila ušutkana. Pa je i Porin te godine šutio“, priča umjetnik, pa nastavlja:
„Prije desetak godina je bio i kompletno crni Porin, taj mi je isto bio drag. Šalili smo se da izgleda kao Darth Vader. Ove je godine statua pak cijela od platine, jedino je postolje od stakla. I to mi se sviđa, platina joj daje dignitet“, govori.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Porin, kazuje, brojnima znači puno. „Ali meni znači najviše“, odlučno govori.
Svijet nagrada
„Osim što na neki način živim s tom statuetom trideset godina, upravo mi je ona otvorila cijeli skulpturalni prostor. Da nije bilo Porina, nikada ne bih dizajnirao ni Večernjakovu ružu, Doru, Kristalnu knjigu, Prix Circom Regional…“, nabraja samo neke od nagrada.
Statua Porina dobila je čak i svoju izložbu Kristal total art. Postavila ju je Ivičina supruga Dragana Todorović Propadalo, a predgovor je pisao Zlatko Gall. Izložba je proputovala regiju. Bila je u Zagrebu, Sarajevu, Poreču, Zadru, nedavno i u umjetnikovu rodnom Livnu…
„Izložba ne govori samo o skulpturama, nego i ljudima koji su je dobivali. Od Tereze, Arsena, Olivera i Gibonnija pa do Jaggera, Santane i Alicije Keys. Santana je rekao da ga statua podsjeća na anđele, a Jagger je inzistirao da kipić ostane kod njega“, priča.
Porin je zamišljen da bude od kristala, a jedne je godine umjetnik dopustio da ga naprave od bračkog kamena. Na koncu je to rješenje zadržano za nagradu u kategoriji Životno djelo.
„Draži mi je kristal jer daje milijun mogućnosti. Sjajno izgleda na svjetlu i fotografijama, a kroz njega možete vidjeti i svoj lik“, govori.
„Odakle vama toliko Porina?“
Propadalo se prisjeća i jedne anegdote vezane uz nagrade koje je dizajnirao. Prije petnaestak godina u atelje mu je dolazila novinarka jednog tjednika. Pitao ju je je li se pripremila za intervju i ima li pitanja, na što je ona odgovorila potvrdno. Zidove u ateljeu mu je krasila hrpa nagrada.
„I onda me ona pitala: ‘A odakle vama toliko Porina?’“, priča umjetnik kroz smijeh.
Bio je zadužen i za scenografiju te promotivne materijale u sveukupno desetak izdanja Porina.
„Zadnji za koji sam radio vizualni dio održavao se u Biogradu na Moru. Žao mi je što nisam ove godine dobio priliku raditi scenografiju jer sam imao odličnu ideju koja je bila baš primjerena za obilježavanje trideset godina“, iskreno će.
50 godina Teške industrije
Iako je radio brojna vizualna rješenja za albume te je i sâm glazbenik, nikada nije bio nominiran za Porina.
„Mislim da je bilo nekih prilika za nominacije, no stvari se nisu tako posložile. Teška industrija je, recimo, imala album Bili smo raja, jedan od najprodavanijih u regiji tada, no nisu se nominirale obrade, a mi smo imali ”U meni jesen je”. Godinu nakon toga je jedan izvođač bio nominiran s obradom“, govori Propadalo.
No to nikako nije omelo ovaj bend. Dapače, baš ove godine slave veliku pedesetu obljetnicu postojanja.
„Večernji list nam radi monografiju, a imat ćemo i koncerte diljem regije, ali i šire, a veliki slavljenički s gostima bit će u Zagrebu. Naš izdavač Croatia Records priprema prigodna izdanja, a idemo i na CMC festival“, najavljuje te nam otkriva da u posljednje vrijeme sve više vremena provodi u Istri.
„Supruga Dragana i ja tamo radimo na rekonstrukciji starih štancija i kuća, dizajnerski ih preuređujemo. To mi je još jedno istinsko veselje“, zaključuje Propadalo.