Iz MAKK arhive: Guy Chambers, autor pjesama Robbieja Williamsa

Velika autorska zvijezda gostovala je 2018. u Zagrebu na MAK konferenciji o autorskom pravu i intelektualnom vlasništvu

Najnoviji Netflix dokumentarac o Robbieju Williamsu izazvao je neočekivan interes za ime Guyja Chambersa. Riječ je o autoru i glazbenom producentu zaslužnom za najveće hitove Robbiejeve karijere: „Angels“, „Feel“, „Rock DJ“, „Millenium“, „Let love be your energy“, „Kids“ i niz drugih. Njihov (problematičan) odnos jedna je od tema koja se provlači kroz sjajan dokumentarac, a hrvatski fanovi imali su ga priliku slušati na Međunarodnoj autorskoj kreativnoj konferenciji MAKK 2018. u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja.

„Mogu vam odmah reći kakav naslov ne želim: čovjek iza Robbieja Williamsa. Ja nisam čovjek iza njega, on je potpuno samostalan i uspješan tip, a ja sam čovjek iza Guyja Chambersa“, odmah nas je na početku, blago, ali odlučno, upozorio Chambers, autor, glazbeni producent i, mora se reći, čovjek iza Robbieja Williamsa.

Bar, naravno, ako se nalazite među publikom na Williamsovom koncertu – Guy je doslovno iza, u sjeni, skriven za klavijaturama u ulozi „muzičkog direktora“ pratećeg benda ove velike svjetske zvijezde. Popis njegovih ostalih suradnika uključuje imena poput Kylie Minogue, Tine Turner, Toma Jonesa, Marka Ronsona, a tijekom svog boravka u Zagrebu s posebnim je ponosom ispričao priču kada je, radeći na verziji humanitarnog singla „He ain’t heavy (he’s my brother)“, otpjevao solo kojeg je potom Paul McCartney snimio na gitari, baš po Chambersovim uputama. “To ću pričati unucima jednog dana”, s osmijehom će Chambers.

Britanski je autor bio je headliner MAK konferencije 2018. na kojoj je u jednosatnom razgovoru s Milanom Majerovićem-Stilinovićem predstavio svoje glazbeno putovanje te brojne oluje koje su ga pratile do sigurne luke u kojoj je danas. Njihov razgovor privukao je veliku pozornost publike MAKK-a koja je u dupkoj ispunjenoj dvorani slušala Chambersove priče („Tijekom gaže u jednom londonskom pubu svirao sam na klaviru „Life on Mars“ Davida Bowieja kad kroz vrata uđe, glavom i bradom, David Bowie…“) i upijala brojne savjete iz glazbenog biznisa.

Njegov život osrednje uspješnog glazbenika i bivšeg člana benda Lemon Trees promijenio se onog trenutka kad je Robbie Williams, tada friško razveden od boy banda Take That, dobio popis od desetak potencijalnih suradnika za svoj prvi samostalni album. „Svi ostali na toj listi imali su moćne reference i suradnje s velikim imenima, a uz moje ime pisalo je samo “Lemon Trees”. Imao sam sreće da je njegova majka voljela taj bend što ga je ponukalo da odabere mene“, ispričao je Chambers i opisao svoj prvi susret s Williamsom: „Imao sam dogovoren sastanak s njim, no prije toga, brat i ja smo iseljavali neke stvari iz sobe. Dok smo se mučili s prenošenjem stola, naišao je Robbie i pomogao nam s teretom. To je bio dobar početak naše buduće suradnje!“.

I to kakve suradnje!

Svoj kreativni suživot započeli su pjesmom „South of the border“ koja se nalazi na prvom Robbiejevom albumu, no njihov sljedeći sastanak promijenio je živote obojici. „Druga pjesma koju smo zajedno napisali je Angels. Nastala je u pola sata i gotovo se nije ni dogodila jer sam taj dan htio otkazati zbog upale sinusa. Nazvao sam majku i usput joj rekao da planiram taj dan u doktora, no ona mi je rekla da ima neki osjećaj da bi se danas ipak trebao sastati s Robbiejem. Čak i danas, toliko godina kasnije, često se rasplačem na koncertu dok sviramo tu pjesmu.“

Nakon albuma prvijenca, niza velikih hitova i uspješne svjetske turneje, započeli su rad na drugom albumu na kojem mu je dobro došlo iskustvo iz mladosti: „Izbjegli smo klasičnu zamku drugog albuma. Umjesto da drastično mijenjamo smjer, samo smo nastavili putanju koju smo započeli. Svaku pauzu koristili smo za pisanje novih pjesama, u hotelskim sobama, autobusima, svlačionicama. Na kraju smo skupili bogat fond za odabir pjesama na drugom albumu“.

„Može se reći da sam glazbeni oportunist, ugrabit ću svaku temu o kojoj mogu napisati pjesmu. Tako je nastala i pjesma “Millenium” budući da smo u to vrijeme čekali novu 2001. i nitko se nije sjetio napisati pjesmu s tim naslovom. Slična priča je i s nedavnom “Party like a Russian““, opisuje Guy upozoravajući svoje kolege kako je važno iskoristiti svaki posjet glazbene muze: „Danas to izgleda tako da sjednem za klavir i krenem improvizirati. Prije ili kasnije naiđe neka ideja koja mi se svidi, snimim je na mobitel i stavim napomenu tipa „RW“ ako mislim da bi, primjerica, bila dobra za Robbieja. Često je to i usred noći, na oduševljenje moje supruge“.

Recept za hit, kaže, ne postoji, ali postoje neka pravila koja su opće prihvaćena u današnjoj pop glazbi: „Don’t bore us, get to the chorus! Ne dosađuj nego prijeđi na refren! To je klišej, ali je istina. Ako vam do refrena treba više od 40 sekundi, onda ste u problemu jer gubite slušatelja. Naslovi pjesama trebaju imati svoj identitet, poput novinskih naslova. Nadalje, ako je pjesma prebrza, onda će vam biti poprilično neugodno slušati je. S druge strane, ako je prespora, nitko se neće pokrenuti. Kad je riječ o tempu, Amerikanci su u tome bolji od nas Engleza“.

Refrene uspoređuje s ulogom reflektora na koncertima: „Da, oni bi trebali biti prilično očita stvar. Publika treba znati kad počinje refren i to treba biti jasno naglašeno. Svoje refrene bojim u jarkim bojama, oni će vam, bez sumnje, dati do znanja da su tu!“.

Ante Pecotić, ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek i Guy Chambers

Na dan svog gostovanja na MAKK-u pojavio se nešto ranije u dvorani i odslušao panel diskusiju o novoj EU Direktivi o autorskim pravima: „Vaša konferencija me inspirirala da se aktivnije uključim u priču oko autorskih prava i zarade autora na Internetu. Vidim da, kao organizatori i kao Hrvatsko društvo skladatelja, zaista snažno zastupate interese svojih članova. Priznajem da dosad nisam previše pridavao pozornosti svojim specifikacijama iznosa od YouTubea i Spotifyja, no sada ću se svakako ozbiljnije pozabaviti time. Štoviše, moj prijatelj je jedan od europarlamentaraca u Bruxellesu i planiram ga podrobnije informirati o potrebama autora na digitalnom tržištu“.

Za svoje mlađe kolege, glazbenike i autore ima važan savjet: „Vaše pjesme su vaše vlasništvo, vaša nekretnina. U svoju kuću sigurno nećete pustiti neznanca niti ćete je prodati u pola cijene. Budite svjesni koliko vrijedite i držite se toga! Također, ne treba vas biti sram povesti odvjetnika sa sobom na sastanak s publisherima ili izdavačkim kućama – oni će vam pojasniti ona sitna slova na kraju ugovora koja često mogu imati presudan utjecaj na karijeru!“.

Chambers s bendom Nikole Marjanovića

Iz Zagreba je otišao prepun dojmova i punih ruku suvenira, među kojima je i personalizirani kovčeg za njegov Fender Telecaster, ručni rad hrvatske tvrtke Accord Case. Posebno ga se dojmio i makk-ovski nastup Nikole Marjanovića koji je s pratećim bendom izveo medley Chambersovih pjesama: „Sjajna svirka! Snimio sam cijeli njihov nastup mobitelom i planiram ga pokazati Robbieju i ostatku benda…“.

11. izdanje MAK konferencije održava se u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, 16. i 17. studenoga