Veliki povratak
Joker Out o novom albumu, inspiraciji i povratku u Tvornicu
Joker Out, slovenski peterac, svima poznatiji po eurovizijskom nastupu koji je osvojio regiju, ponovno se vraća u Zagreb s novim albumom i još svježijim zvukom
Nakon što su svojim zaraznim hitovima i energijom osvojili srca publike, spremni su predstaviti ono najbolje što su stvarali posljednjih mjeseci, ali i godina. S Bojanom, Jurom, Krisom, Janom i Naceom razgovarali smo o inspiraciji, kreativnom procesu i svemu što nam spremaju na novom koncertu.
Vrijeme radnje: jedan sunčani, ali hladan zimski dan
Mjesto radnje: Tvornica kulture
Svrha: Intervju
Bio je to jedan od onih filmski lijepih, a opet iznenađujuće sunčanih dana. Takozvano „zubato sunce“, jer koliko god lijepo izgledalo, jednako je toliko bilo i hladno. Poskidala sam prašinu sa svojeg prošlosezonskog kaputa i navukla ga na sebe, na brzinu se sredila te se uputila u Tvornicu, jer me tamo čekaju Joker Outovci, već spremni za koncert 3. prosinca.
Sjedam u kafić, naručujem kavu po defaultu i polako se pripremam za intervju. Kako ispijam treći gutljaj, krajičkom oka uočavam Bojana kako ulazi u kafić s ostatkom ekipe. Klasično su zaposleni i već prije mog intervjua moraju posnimiti sto drugih stvari, kažem im da je sve okej i da imam vremena (barem sam uspjela proći kroz sva pitanja još jednom).
„Evo napokon smo gotovi, možemo sjesti“, rekli su sa smiješkom, pa smo posložili šest stolaca u Veliki pogon i počinjemo s intervjuom. S obzirom na to da su Slovenci imala sam tremu jer imam teoriju da je to sve neki obrnuti Google Translate, oni razumiju nas, a mi njih ne. Srećom, dobar dio benda priča hrvatski pa smo se uspjeli razumjeti.
Joker Out postoji od 2016., smatrate li da ste od tada prošli kroz evoluciju ili ste ostali vjerni svojem žanru?
Bojan: Kad u retrospektivi slušam prvi i drugi album vidim da je tu puno više promjene nego što bih mislio dok smo bili u procesu kreiranja, mislim da je već drugi album imao dosta nekog odstupanja i rasta od prvog, ali je, rekao bih, možda taj preskok sada dosta veći nego što je bio prije. Na ovom, trećem albumu prvi put smo imali i, kako bih rekao, otkrivanje novih svjetova s raznim instrumentima i sampleovima, tako da, da, bilo je onako putovanje, ali nekako smo uspjeli održati još uvijek, ja barem mislim, taj, kako bih rekao, nismo išli u sad neki drugi svijet, koji kompletno nema veze s nama nego smo uspjeli zadržati tu neku osnovu, jedro koje ima smisla, ali se oko toga stvari mijenjaju. Isto sranje, samo drugo pakovanje.
Svi smo prasnuli u smijeh i razbili neugodnosti ako ih je i bilo. Odlučila sam malo plesati po pitanjima, pa sam se osvrnula na tada najnoviji singl, ”Bluza”.
Nedavno ste izdali singl ”Bluza”, s nadolazećeg albuma Souvenir pop; što je bila inspiracija za pjesmu?
Bojan: Bluza je ljubavna pjesma, praktično napisana kao neki izlazak čovjeka koji traži, koji možda ne traži ljubav svojeg života, ali je nađe sasvim slučajno za stolom nasuprot i, naravno, mislim da za većinu ljudi u većini situacija takve ljubavi nikad ne postoje, niti se razviju u nešto više od tog nekog recimo, prvog trenutka kad u snovima razmišljaš što bi moglo biti, a možda na kraju ne bi bilo ništa, možda bi bilo katastrofa, ali u tom nekom savršenom snu i savršenom trenutku, sve se čini kao da kad se upale svjetla kafića imaš osjećaj da si izgubio sve na svijetu, a ustvari nisi imao ništa i to je taj osjećaj koji smo htjeli dočarati.
Na to se Kris ubacuje: „To priča za javnost, ali ustvari smo imali koncept spota s kafanskom tučnjavom i zato smo trebali samo osmisliti pjesmu“, našalio se.
Kad smo već kod pisanja, tko piše tekstove pjesama i kako izgleda pisanje jedne pjesme kod vas?
Bojan: Ja pišem sve tekstove, tako je oduvijek. Pisanje jedne pjesme, hm. Pa evo, tekst za Bluzu sam počeo pisati iskreno 2018. godine i onda se s time ništa nije događalo. Kad smo došli u London na svirku odsvirao sam je dečkima na akustičnoj gitari i to je nekako pilo vodu i dosta brzo se onda i sama pjesma gradila u neku priču koja je sad recimo dobila cjelinu i to je to. Neki tekstovi se rode u petnaest minuta, neki traju par godina.
Kako to da pišete pjesme na više jezika, mislite li da vam je onda lakše doći do publike?
Bojan: Ja mislim da još više mogu doći do sebe kad pišem na više jezika, pokazalo se da u različitim jezicima različito razmišljam, tako da neke priče doslovno izađu na engleskom jeziku onako kako nikad ne bih razmišljao na slovenskom ili hrvatskom i obrnuto. Tako da jako uživam u tome da imam sad neku veću paletu za kreirati.
Kako ti je, Bojane, pisati pjesmu na engleskom, na hrvatskom ili slovenskom, ima li razlike u tom cijelom procesu?
Bojan: Pa svaki jezik mi je kao neki drugi instrument, ja bih rekao da mi je to u glavi kao da sjedneš za više vrsta klavira, svaki ima neki svoj specifičan zvuk i trigera neke druge misli.
Uskoro se vraćate u Tvornicu, konkretno 3. prosinca, zadnji put kad ste bili rasprodali ste dva dana Tvornice, što vam znači ovolika podrška publike?
Bojan: Ja mislim da smo, prvi put kad smo svirali u Hrvatskoj na Šalati, kao predgrupa Buč Kesidiju, bili jako iznenađeni reakcijom publike i to nam je tada dosta promijenilo percepciju toga što mi u Hrvatskoj možemo probati i tad smo se usudili i ići u Tvornicu. Dotad nam to nije bilo ni na kraj pameti. Oba koncerta bila su ludilo i publika je fenomenalna, i jako topla, i jako „energetski pravilna“; slaže se s našom energijom na bini, tako da se volimo vraćati ovdje i ja sam siguran da će sada, treći put, biti još i bolje, jer smo mi malo odmorniji. S tim novim albumom smo recimo promiješali sve što se događalo prije, jer prva dva koncerta bila su još u onom posteurovizijskom ciklusu, kad smo još bili u nekom polusnu, tako da ćemo sad sve moći bolje doživjeti, bar ja tako mislim.
I ostali su se složili s njim.
Što sve spremate za nadolazeći koncert, imate li iznenađenja?
Bojan: Svašta.
Kris: Na koncertu mogu očekivati da ćemo prvi, a možda čak i posljednji put odsvirati cijeli album, poslije toga ne znamo hoćemo li imati priliku opet odsvirati cijeli album, tako da ako ljudi to žele čuti, neka obavezno dođu.
Bojan: Predgrupa nam je drugi najbolji bend u Sloveniji – kažu ne spremaju više iznenađenja jer je, šale se, tako i tako članova u predgrupi previše.
Idemo se malo vratiti na vas konkretno i na moguće suradnje, spot za pjesmu ”Bluza” snimili ste s Buč kesidijem, s kojima ste znali i nastupiti, postoji li mogućnost za neki zajednički projekt?
Bojan: Sigurno postoji mogućnost, nismo ni o čemu pričali niti razmišljali – zastao je i pogledao se s ostalim članovima, ustvari možda se već neka suradnja događa, baš je onako grozna, ali možda će to vidjeti svjetlo dana jednom.
U jednom od intervjua rekli ste kako je Senidah između ostalog bila vaš uzor. Kako to da još niste surađivali s njom, i možemo li očekivati takav projekt u budućnosti?
Bojan: Pa ja mislim da je Senidah promijenila situaciju pogleda, recimo. Publika s Balkana nije baš prihvaćala slovenske izvođače, recimo to tako, barem ne u mainstream smislu i to je Senidah promijenila. Istina, nastupa na srpskom jeziku, ali da je slovenski izvođač postao mainstream, čak i jedan od većih, ako ne i najveći u jednom trenutku, to se nije prije događalo i sigurno je to nama otvorilo dosta vrata, barem u mentalitetu.
Kris: Dalo je nama nade.
Bojan: Dalo je nama nade apsolutno, i to je veliki dio za nas. Nismo se s njom nikad povezali, zato što ja iskreno ne znam jesmo li se mi ikad baš upoznali, imam osjećaj da je teže doći do nje nego do predsjednika. Sigurno smo otvoreni za suradnju s njom, Senidah je kul.
Smatrate li da ste vi kao bend postali uzor ostalim slovenskim izvođačima i da im dajete nadu?
Sigurno se promijenio mentalitet mladih bendova u Sloveniji, sigurno drugačije razmišljaju o tome kamo i kuda mogu ići što sve mogu isprobati, takve povratne informacije smo i dobili od raznih izvođača, ljudi mi se javljaju iz inozemstva kao „otkrili smo novi slovenski bend preko vašega“, i to je jako, jako bitna i super stvar.
Pričamo o projektima i suradnjama, biste li se ikad vratili na Euroviziju?
Svi odjednom: NE.
Ja: Zašto ne?
Kris: Odi na Euroviziju pa ćeš saznati.
Svi smo se nasmijali, pa je i iz odgovora sve postalo jasno, Eurovizija je nešto na što odeš jednom i nemaš više pretjeranog razloga vraćati se. Osim ako predstavljaš Švedsku.
Jedno leksikonsko pitanje, koja vam je vaša najdraža pjesma?
Dosta ih se složilo s pjesmom s novog albuma, ”Ako toga neće biti”, neki su bili i za ”Muziku za decu”, dok je Kris dodao ”Sonce” kao favorit.
Slušate li vi svoje pjesme ovako na primjer u autu, dok ste doma?
Bojan: Ne! Ako je na radiju, odmah prebacujem, zato što mi je najljepši trenutak ako dugo ne čujem studijsku verziju pjesme, onda već zaboravim što smo mi sve u tom cijelom procesu htjeli i što nam je smetalo i onda kad čujem tu pjesmu nakon godinu i pol dana tek onda mogu uživati u svemu tome što ta pjesma zapravo pruža, nisam opterećen tehničkim stvarima, baš me briga, slušam pjesmu.
Kad gledate unatrag, što vam je najviše ostalo urezano u sjećanje u karijeri dosad?
Kris: Meni je bio prvi naš koncert u inozemstvu, nakon Eurovizije, prvi solo koncert poslije Eurovizije.
Bojan: Janu i meni je predstavljanje prvog albuma, nekako smo tada imali najvišu razinu euforije i dječje, iskrene radosti.
Jan: Najveći adrenalinski boost!
Pogledala sam na papir i primijetila da više nemam pitanja za postaviti, a i stvarno smo prošli kroz sve teme. Joker Out polako izbacuje pjesme s najnovijeg albuma pa ih zapratite, a svakako preporučujem i koncert 3. prosinca u Tvornici, kad najavljuju veliki spektakl!