05
tra
2022
Intervju

Keops: „Prirodno je došlo do toga da Keops postane moderni heavy metal bend“

Keops

Keops

share

Iako široj publici poznatiji kao hard rock sastav, bend Keops nedavno je prošao kompletan rebranding te se na veselje svih fanova žešćeg zvuka okrenuo metal glazbi.

Rekli bismo ogromna prekretnica za bend koji je stilski potpuno drugačije zvučao još od samih početaka od sredine 90-ih godina, otkad su u više navrata mijenjali postavu benda. Koliko su drastične bile promjene u samom sastavu, govori i činjenica da su umjesto klavijatura prije koju godinu odlučili angažirati još jednu gitaru, kako bi u potpunosti mogli realizirati viziju o kojoj su sanjali.

Naime, krajem 2021. godine Keops potpisuje ugovor s njemačkom etiketom NoCut za koju su prije koji dan ‘izbacili’ zaista vrhunsko metal izdanje, treći studijski album Road to Perdition na engleskom jeziku. Album ne samo da je zaživio na svim streaming servisima, već i u vizualno primamljivom vinilnom obliku, ali i na CD formatu.

Pohod na inozemno tržište krenuo je, a čitav bend koji danas čine gitaristi Bruno Mičetić i Branimir Habek, basist Zoran Ernoić, bubnjar Adam Miler te Zvonimir Špacapan na vokalu uzeo je malu pauzu da porazgovaramo o svim tektonskim promjenama u bendu i novom albumu. Sve to pred najavljenu koncertnu promociju 7. travnja u zagrebačkoj Močvari te 11. lipnja pred riječkom publikom.

Novi početak pa prigodno tome i prvo predstavljanje za portal Glazba.hr.

Momci, pred nama je vaše novo izdanje Road to Perdition, što je ujedno i glavni povod za ovaj intervju. Kako ste vi zadovoljni finalnim rezultatom ovog sjajnog albuma koji je sada objavljen za strano tržište?

ZOKI: Iznimno smo ponosni na album i kad gledamo cijeli proces nastajanja i što se sve događalo u bendu tijekom stvaranja albuma, finalna verzija nadmašila je sva naša očekivanja. Veliku ulogu u cijeloj priči imao je naš producent Davor Tomić Pinky bez kojeg album ne bi bio na toj razini jer je uložio ogroman trud i vrijeme da svaki instrument i vokal na albumu zvuči točno onako kako smo zamislili. Album donosi deset novih pjesama, nastajale su u periodu od otprilike tri godine, a tijekom snimanja bilo je promjena članova benda. Neke snimljene dionice poput Mirjaninih klavijatura odlučili smo zadržati na snimkama. Prve objavljene recenzije su odlične, kritika hvali album tako da se nadam da ćemo – kad krene i koncertna promocija albuma – imati i više uspjeha na stranom tržištu.

ŠPAC: Iskreno, i više sam nego zadovoljan rezultatom i reakcijama koje dobivamo. Vjerujem da ovaj album simbolizira neki novi početak i uvod u ozbiljniju glazbenu karijeru.

Ono što mi je posebno zapelo za oko i uho je sam rebranding benda. Naime, puno toga se kod vas promijenilo u samom postavu pa sukladno tome i u stilskom pogledu. Kako je došlo do tako značajne promjene, od hard rocka do žešćeg metal zvuka?

ZOKI: Kada me Bruno nazvao prije otprilike četiri godine i rekao da traži novog basista, rekao sam mu da mogu uskočiti, iako mi stilski bend baš i ne odgovara. Tad je krenula priča da planira bitno požestiti bend i da kreće u modernijem stilu nego što je Keops bio do tada. Tu su mi stvari postale puno interesantnije i sve pjesme koje smo pripremili za ovaj album su stilski potpuno drugačije od prethodnih albuma. Posljedica toga bila je da je Bruno ostao jedini originalni član benda, nastala je kompletna ‘rošada’ u bendu. Pjesme „Keops“ i „Road to Perdition“ snimali smo u početku samo s jednom gitarom i klavijaturama, a usred snimanja Mirjana je najavila odlazak iz benda pa smo odlučili da nećemo tražiti novog klavijaturista, nego ćemo klavijature zamijeniti još jednom gitarom. Tu na scenu stupa Branimir Habek koji se odlično uklopio u ekipu. Bivšeg bubnjara Zvonimira zamijenio je Adam Miler s kojim se znamo već dugo i koji je ‘pekao zanat’ u nekolicini riječkih metal bendova. Najviše muke imali smo s pronalaskom vokala. Nakon puno muke, isprobavanja i traženja slučajno smo naišli na Zvonimira Špacapana, koji je izniman talent i doslovno nijedna vokalna dionica mu nije prezahtjevna, što se može čuti i na albumu i na live nastupima. Kada sve zbrojimo, nekako je prirodno došlo do toga da Keops postane moderni heavy metal bend.

ŠPAC: Iako se bend dosta mijenjao kroz godine, imam osjećaj da je Keops oduvijek težio ovome što je danas, odnosno, da je sam bend htio napredovati u ovom smjeru. Ta sloboda koju smo dobili odlukom da krenemo raditi glazbu za sebe, a ne za hrvatsku glazbenu scenu, dala nam je vjetar u leđa. Vjetar je čak mala riječ, ‘ajmo nazvati to tornadom.

Keops

Keops

Mijenjali ste više domaćih izdavača, da bi krajem prošle godine potpisali za njemačku diskografsku kuću NoCut. Kakvi su vaši dojmovi u ovako kraćem periodu koliko ste pod njihovim okriljem? Kakve ste benefite osjetili otkad ste dostupni na inozemnom tržištu?

ZOKI: Do sada sam s drugim bendovima imao doticaja s nekoliko stranih izdavačkih kuća i NoCut se definitivno pokazala najboljom. Količina energije i vremena koje ulažu u Keops nemjerljive su s drugim kućama i nadam se da će ta suradnja potrajati i na sljedećim našim izdanjima. Komunikacija s njima je jednostavna, puno angažmana traže od nas, ali i mi puno dobivamo od njih natrag. Zasad nismo osjetili neke pretjerane benefite od inozemnog tržišta, izuzev komentara izvana na našim društvenim mrežama i YouTube kanalu, ali situacija bi se mogla bitno promijeniti kada krenemo s nastupima van Hrvatske. S NoCutom imamo dogovoren i booking koncerata za inozemno tržište pa ako budu upola aktivni kao za promociju albuma, onda ćemo se i mi nasvirati prvenstveno po Njemačkoj, a nadamo se kasnije i po cijeloj Europi.

Kako to da je Keopsu trebalo toliko vremena da od dužeg perioda sviranja obrada napravi zaokret i okrene se kompletno autorskom radu? Smatrate da se to trebalo dogoditi puno ranije i što je zapravo bio ‘trigger’ da se okrenete autorstvu?

BRUNO: Apsolutno da, zaokret se trebao puno prije dogoditi, ali ne mislim da je to izgubljeno vrijeme. Naime, s ekipom s kojom sam tada radio jednostavno nisam mogao krenuti u takvo nešto jer nije postojao kapacitet za takve stvari; uostalom, mi smo i tada isfinancirali albume koje je Keops ranije objavio sviranjem covera. Ono što nam je sviranje covera donijelo je znanje i ogromno iskustvo. Naime, danas kad vidim tribute bendove, pitam se, što smo mi mogli biti tada? Naime, imali smo 175 covera na repertoaru u maniri rocka, hard rocka i heavyja… Svaki vikend smo mogli biti jedan tribute band. Možete li zamisliti da jedan rock band svira pet setova po sat vremena i to svira jako dobro? E, to je bio tada Keops i ne smatram to uopće lošim. To je tako trebalo biti. Autorski rad uvijek ima prednost nad coverima, a na coverima naučiš jako dobro kako se ‘skidaju’ stvari, kako se rade aranžmani za pjesme… Sve ima svoje pa tako i sviranje covera. Trigger se dogodio u trenutku kad sam ostao praktički sam u bendu uz Zokija i rekao sam sam sebi dati još jednu šansu, ali ovaj put onako kako ja to vidim i čujem. Ili ću se pozdraviti s tim žanrom i okrenuti se samo svojoj karijeri. Za sve to mi je bilo potrebno naći ispravne ljude koji su spremni na veliku žrtvu, a na kraju krajeva, mislim da smo uspjeli.

ADAM: Promjena grada, sredine, nove životne okolnosti, a sve to vodi i k novim ljudima šireg glazbenog iskustva kao i glazbenog spektra. Jednostavno se našla dobitna kombinacija ljudi različitih glazbenih stavova koji su u svemu tome našli istu crtu.

Mislite da se u Hrvatskoj može dogoditi nekakav značajniji uspjeh rock i metal bendova s modernijom produkcijom, uzimajući u obzir što prolazi na radio postajama i streaming servisima kod domaće publike, ali i činjenicu da je Hrvatska podosta malo tržište za ovakav žanr?

BRUNO: Ne, zato smo i odlučili krenuti na neko drugo tržište i ne zanima nas uspjeh u tom smislu u Hrvatskoj. Osobno sam to pokušavao zadnjih desetak godina i nakon borbi s vjetrenjačama, shvatio sam da samo gubim vrijeme. Što ne znači da nećemo raditi koncerte. Hoćemo, i rasprodat ćemo ih. Za tu situaciju nisu krive samo radio postaje i streaming servisi. Ima tu puno više razloga, zašto i zbog čega žestoka glazba u Hrvatskoj ‘ne postoji’, ali, dobro, zato svi i odlazimo tamo gdje smo dobrodošli.

ADAM: Pitanje je samo dalo odgovor na sebe, iz čega se da naslutiti da plasiranje na inozemno tržište uvelike pomaže, iako ne treba istovremeno podcjenjivati domaću publiku čija podrška može biti dobar vjetar u leđa.

To pitam s obzirom na to da ste ipak prethodnim albumima, koji su doduše stilski drugačiji, već poznati radijskim urednicima jer ste se nalazili na našim top listama. Kako sada gledate na svoj bend u tom kontekstu?

BRUNO: Kao što sam rekao, Hrvatska je imala svoju šansu i to dva puta, nije ju iskoristila. Treću neće dobiti, osim ako se ne dogodi veliki zaokret na domaćoj sceni, u što baš i ne vjerujem. Osobno nisam uopće bio sretan sa svime time jer nam je glazba počela zvučati sve mekše i mekše, kako bi se zadovoljili standardi u hrvatskom eteru. Ne pada mi napamet raditi kompromise s glazbom više nikada u životu. Ili dolazi ravno iz srca ili ne dolazi, a ako još to pritom sve sam financiraš, onda pogotovo ne dolazi u obzir. Nisam bio uopće sretan tada.

Dosad ste predstavili tri videospota s novog albuma te dva lyric videa, kojima ste nam pokazali da njegujete određenu estetiku i vizualnu prepoznatljivost te radite na tom novom progresivnijem zvuku, koji krase socijalna tematika i osobnija iskustva. Hoćete li slijediti ovakvu ‘šprancu’ ili ste otvoreni za eksperimentiranja?

BRUNO: Ne radimo glazbu po ‘špranci’ niti razumijem što to znači. Tada smo bili inspirirani tom tematikom, možda na drugom albumu nećemo biti inspirani na taj način, ne znam… Vidjet ćemo. Svi u bendu stvaramo glazbu te pridonosimo soundu, muzici i tekstovima.

BRAN: Nismo se ograničavali na način da sve pjesme budu žanrovski usko vezane, zapravo, kada poslušaš cijeli album, čuje se raznolikost stilova. Špranca kao takva ne postoji. Moj kreativni proces stvaranja pjesme kreće igrom prstiju, a većinu dijelova pjesme povezujem po nekoj svojoj logici koja mi svira u glavi. Na sve to se nadoveže bend, razradimo dijelove, aranžmanski obogatimo, s producentom stavimo točku na i. Kakva bude atmosfera na sljedećem albumu, to ovisi o inspiraciji koja će nas ‘puknuti’ ove godine. Dosta novih pjesama smo već napravili, zagrebali smo u taj svijet prog riffova i trudimo se zakomplicirati da nam bude što zabavnije. Također, tekstove koje pišem ne forsiram tematski, osim za englesku verziju pjesme „Keops“, koju sam zahvaljujući poznavanju egiptologije i mitova vezanih uz egipatsku povijest stavio na papir u relativno kratkom roku. Kada imam gotovu muziku, dovoljno je da mi neka priča uleti u glavu i tekst se pojavi na papiru sam od sebe. Nekad je to osjećaj koji me prati danima, nekad je to scena iz filma koja me se dojmila.

Čini se da kod vas nije došlo do hibernacije u protekle dvije godine, već upravo suprotno pa me zanima kako je na vas kao glazbena lica utjecala pandemija? Što se promijenilo u vašim razmišljanjima, uzevši u obzir svjetsku situaciju koja nas je zatekla?

ŠPAC: Kod nas nije bilo hibernacije ni odmora. Lockdown nas je natjerao da u miru snimimo novi materijal. Mi nismo osobe koje će sjediti kod kuće i čekati. Zatvorili smo se u studio i posvetili sebi te pripremali teren s našim labelom. Imali smo više vremena za kreativne stvari i ideje, a dogodili su se i neki novi momenti poput live streaminga, što nije loše, ali, naravno, jedva čekamo stati opet na pozornicu. Što se tiče razmišljanja, prilagodili smo se situaciji, zdravlje svih je važno i šaljemo pozitivne vibre da se vratimo u neku normalu.

Bruno, o tebi se priča u kontekstu rockera/metalca, ali i vrhunskog jazz glazbenika. Kako danas kod tebe prolazi usklađivanje ovako različitih žanrova?

BRUNO: Pomalo je to smiješno, ali opet i meni jedan plus za marketing. Naime, ja sam školovan glazbenik i čitam note jako dobro i imam veliko iskustvo u raznim žanrovima te situacijama na bini, što mi je omogućilo puno više od ovoga što si spomenula. Pa, evo, da nabrojim još suradnji iz svijeta pop glazbe. Po dolasku u Zagreb svirao sam u orkestru Jože Cvitanovića dvije godine zaredom na Zagrebačkom festivalu te također u njegovom revijalnom orkestru. Bio sam u pratećem bendu Tutić-Dujmić. Pratio sam pjevače poput Renate Sabljak, Ervina Baučića, Darije Hodnik… Dvije i pol godine bio sam u pratećem bendu Tereze Kesovije. Bio sam neko vrijeme u blues bendu Dubravka Voriha. Godinu i pol dana vodio sam i kućni band u emisiji HRT produkcije Kod nas doma. Da ne nabrajam sve ostale jazz suradnje i manje gaže koje sam u životu odradio. Jednostavno, ja sam all around glazbenik jer sam se za to školovao i jer sam to htio biti u punom smislu te riječi. Autorski djelujem na jazz sceni u triu te s mojim Quintetom, s kojim imam objavljena već tri autorska albuma. Ima tu još autorskih suradnji, no da ne nabrajam, trenutno radim na albumu za solo gitaru te sam pokrenuo veoma zanimljivu suradnju s gudačkim quartetom. Tako da do kraja godine sigurno objavljujem jedan, a možda i dva albuma. Jednostavno, samo se treba odlučiti za taj put i biti jako ustrajan. S time da nikada nisam tajio ljubav prema žešćoj glazbi i da uvijek dajem maksimum od sebe za sve što u tom trenutku radim. Mislim da su ljudi to s vremenom primijetili i ja sam im od srca zahvalan na tome.

S obzirom da ste uz Keops, fokusirani i na vaše druge sastave (Bruno Mičetić Trio, Cold Snap…), kako ste si posložili prioritete za bližu budućnost?

BRUNO: Svoj raspored koncerata znam već do desetog mjeseca ove godine. Ništa se ne dogovara od danas do sutra i sve se uvijek uskladi i dogovori. Barem je to tako bilo posljednjih 25 godina moje glazbene karijere.

ZOKI: Po ovom pitanju vrijedi ona dobra stara – kad ima volje, sve se može. U svim našim bendovima su normalni ljudi s kojima se sve da dogovoriti pa ukoliko se i dogodi da se u dva benda neki planovi preklapaju, dovoljno je nekoliko telefonskih poziva i sve se riješi. Čista stvar dobre organizacije.

S obzirom da ne živite u istom gradu, kako izgledaju vaše pripreme za koncerte, snimanja i općenito tijek rada na novim stvarima?

BRAN: Većina benda trenutno se nalazi u Zagrebu i okolici, jedino je Adam taj koji mora svaki tjedan putovati iz Rijeke, ali bez obzira na to, radimo konstantno. Novi album je već u pripremi, marljivo radimo na novom materijalu koji će po svemu sudeći, biti još žešći od Road to Perdition. Nema stajanja, nema pauza, a da bismo bili ‘u stroju’, potreban je angažman svih članova svaki dan u svim pogledima. Gledamo na to kao start up, jer zapravo, iako bend postoji godinama, nakon potpisivanja ugovora s NoCutom, mi smo na osvojanja inozemnoga tla.

Što se tiče priprema za koncert, naravno, kao i svaki bend radimo redovne probe, osim toga potrebne su i fizičke pripreme jer smo dosta živahni na stageu, mi to volimo zvati ‘fitness metalom’. Uglavnom, neke moje pripreme sastoje se od redovnog plivanja, bicikliranja, planinarenja. Nije ugodno ostati bez daha tijekom svirke (haha).

ADAM: Vježbanje kod kuće, učenje, preslušavanje materijala i sve drugo što ide uz to. Potrebno je biti pripremljen za probu, pogotovo zato jer neki od nas na probe putuju iz Rijeke. Tajna kolektivnog uspjeha individualna je priprema.


Što imate u planu po pitanju inozemnih aktivnosti, možda i potencijalnih kolaboracija s nekim jakim imenima?

BRAN: Nakon što se svijet vrati u neku normalu te krenu koncerti i turneje koje su se već trebale održati, naravno da su u planu i inozemni festivali, ali i support turneja s jačim imenima. Za početak, u fokusu nam je Europa, pogotovo Njemačka i Skandinavija, gdje je scena dosta jaka. Zahvaljujući NoCut bookingu, u konstantnom smo kontaktu s našim tour managerom, svjesni smo koliko je teško cijela pandemija pala na sav glazbeni business, no bez obzira na sve što se izdogađalo posljednje dvije godine – pozitivno kročimo u budućnost!

Uskoro se sprema i koncertna promocija albuma u Zagrebu, a nešto kasnije i u Rijeci… Gdje će vas se sve moći uloviti uživo? Kakva je vizija Keopsa sada u 2022. godini po pitanju vaših daljnjih promotivnih aktivnosti i ambicija?

BRAN: Osim Zagreba i Rijeke imamo još nekoliko potvrđenih datuma koji će biti objavljeni naknadno. Naravno, mi bismo svirali što više možemo, ali ovisimo o mjerama i ograničenjima. Što se tiče promoviranja, u cilju nam je da naš novi album dođe do ušiju što više slušatelja! Do sad smo veoma zadovoljni brojem pregleda videospotova na YouTubeu, pozitivnim komentarima, brojem streamova na Spotifyju. Slobodno mogu reći da sve ide svojim tijekom.

Moglo bi Vas zanimati