Lalalar: „Naša je glazba zapravo poprilično slična Istanbulu“
U svoju je balkansku turneju, uz Skopje, Beograd i Ljubljanu, istanbulski bend Lalalar uklopio i Zagreb. Ali Güçlü Şimşek, Barlas Tan Özemek i Kaan Düzarat 13. su srpnja, zatvorili KSET-ovsku koncertnu sezonu i od omiljenoga se kluba zajedno s nama oprostili do jeseni, a pred publiku donijeli mješavinu psihodeličnih i elektronskih ritmova te istočnjačkog melosa zavijenih u valove mračnog, ali plesnog dooma.
Balkansku su turneju započeli 10. srpnja u Skopju, a objašnjavaju kako je „to sve zapravo dio jedne makro turneje“ te nastavljaju: „Iskreno, volimo Balkan jer znamo i svjesni smo koliko smo dubinski slični i međusobno povezani kulturom i poviješću. Turneje ponekad mogu biti iscrpljujuće, ali mi se ne žalimo zato što preživljavanje u ovom svijetu i nije najlakša stvar. Najuzbudljivija bi stavka turneja mogla biti neočekivanost.“
Trojica alternativnih turskih glazbenika – Ali Güçlü Şimşek, Barlas Tan Özemek i Kaan Düzarat već su dobila priliku promovirati svoj debitantski album objavljen relativno nedavno, početkom svibnja 2022., naziva Bi Cinnete Bakar, u većem dijelu Europe, a večeras ćete i vi moći osjetiti dašak turske alternativne glazbe i kulture. „Naša je glazba zapravo poprilično slična Istanbulu. Čine je anatolijski okusi, europski i azijski korijeni te višeslojna elektronika.
Lalalar/promo
Kaotična je, melankolična, doomerska i plesna.“ Već sama estetski primamljiva naslovnica njihovog LP-a u kombinaciji roze i tirkizne boje s ilustracijom žileta čije su oštrice u obliku srca i kardiograma, u čijem se središtu nalazi krvavo oko, a sa strane razbijena boca alkohola, škorpion i automobil koji gore te zebraste cipele zove nas da kliknemo na preslušavanje albuma. Ideja je covera „vizija našeg prijatelja Gökhana Tüfekçija aka Kara Gözüktü Kaptana.“
Poticaj za stvaranje glazbe i sviranje, kažu, „daje nam želja da svakim danom budemo bolja verzija sebe kako bismo klizili kroz život u radosti.“ Glazba je očito jedini univerzalan jezik i jezik stihova često ne stvara problem pri slušanju, čak i ako ne razumijemo riječi, glazba nas može dotaknuti i pomaknuti, možemo je razumjeti na drugim razinama, svojom dušom i reagirati tijelom.
No, iz znatiželje, i za sve slušatelje koji su imali bilo kakve dvojbe u vezi s njihovom glazbom samo zbog jezične barijere, te kako ne bismo posrnuli za Google prevoditeljem koji baš i nije prijatelj stihova i poezije, pitala sam dečke da nam objasne što većinski tematizira njihov album, a oni su razjasnili da govori „uglavnom o neuspjesima, nedostacima i različitostima u ljudskoj egzistenciji koje su pod utjecajem političkih i socioekonomskih sjena vremena u kojima živimo.“
Lalalar/promo
Upravo su „neuspjesi, mane i različitosti u ljudskoj egzistenciji“ inspirirali nastanak albuma Bi Cinnete Bakar, a bend kaže da, iako imaju neke vrlo slične zajedničke točke, sva trojica dolaze iz različitih glazbenih pozadina, pa je tako popis onih koji su najviše utjecali na njihovu glazbu vrlo dug, „od Rage Against The Machinea do Neşet Ertaş (op.a. Neşet Ertaş turski je pjevač narodne glazbe).”
Nažalost, još nisu upoznati s hrvatskom glazbom i rado će, govore, poslušati neke prijedloge, a svima kojima se sviđa njihova glazba „prvim bismo pogledom na suvremene stvari rekli da poslušaju turske bendove Gaye Su Akyol, Nekropsi i Ayyuka.” Također, objasnili su da su za jezik svojih stihova odlučili odabrati svoj materinji, turski jezik „jer je to bio najbolji način za izraziti ono što smo proživjeli i iskusili dosad u svojim životima.
Usto, turski jezik ima vrlo bogat sleng.“, a ni činjenica da su na velikoj turneji nije ih natjerala da razmišljaju o engleskom idiomu, što govori o tome da publika nipošto nije spriječena ovom činjenicom, čak štoviše. Lalalar je prilično rijedak fenomen jer, uspjeli su doći do toga da sviraju koncerte po čitavoj Europi već sa svojim debitantskim albumom, a uz to imaju priliku ponosno po svijetu predstavljati svoj jezik i s raznovrsnom publikom podijeliti dašak svoje kulture, što među alternativnih bendovima definitivno nije svakodnevna pojava. Iskreno, ne pada mi na pamet ni jedan hrvatski izvođač koji ima baš tolike turneje, a izabrao je hrvatski idiom.
Lalalar/promo
Oni s većim prostornim pretenzijama u nas upravo iz tog razloga biraju engleski za jezik svog izraza. Relativno mlad i nov bend, s albumom starim tek nešto više od dva mjeseca, skupili su popriličan broj poklonika svuda u svijetu, a to su postigli uglavnom sviranjem i predstavljanjem uživo.
I zato, kažu da su „imali puno sreće kad se radi o publici. Ako je koncert klupski, ljudi koji dođu na našu svirku većinom su već upoznati s nama i našom glazbom i, općenito, takvi koncerti ne mogu biti ništa manje nego odlični. Ali, prava se čarolija uglavnom događa na festivalima, gdje većina ljudi ne zna mnogo o Lalalaru.
Usporedili bismo to s prvim upoznavanjem ljubavnog para iz bliske budućnosti. Udaljeni na početku, zbliženi na kraju.“ Sa svojevrsnim katarzičnim utjecajem, svojim bi nastupima u publici željeli izazvati „one emocije u kojima su zapeli.“ Autentičnost, navode, mladim bendovima predstavlja najveći izazov u glazbenoj industriji, a glazba je, za Lalalar, „poput pećnice ili intergalaktičkog prevoditelja. Staviš sastojke unutra, a ona ti vrati nešto potpuno novo.“ Pred svoj su nastup u KSET-u vrlo su uzbuđeni, a zagrebačkoj publici obećaju „servirati samo najbolje okuse na svojem meniju!“
