Laura Čuperjani: „Trebalo bi se sustavno raditi na programskoj koncepciji koncerata, festivala i ciklusa“

Skladateljica i profesorica Laura Čuperjani od 2007. godine predaje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a od listopada prošle godine obnaša funkciju dekanice. Razgovarali smo o toj najmlađoj ustanovi visokoglazbenog obrazovanja u Hrvatskoj, njezinim temeljima, potencijalima i planovima. Osvrnuli smo se i na autorski, skladateljski rad, za koji je Čuperjani višestruko nagrađivana i koji je dosadašnjom afirmacijom i pozicijom u suvremenoj glazbenoj produkciji zamijećen i na međunarodnoj sceni.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr

Unatoč i dalje nedovoljnoj prepoznatljivosti u Hrvatskoj, možda upravo zbog kraćeg „životnog vijeka“ ustanove, ona se zapravo snažno oslanja na dugu tradiciju.

Tradicija glazbenog obrazovanja nije zanemariva, ona traje od 1965. godine. Više glazbeno obrazovanje u Puli vezuje se za tu godinu, kad je u sklopu Pedagoške akademije upisana prva generacija studenata na dvogodišnji studij Glazbenog odgoja. Kasnije, 1979. godine, pokrenut je četverogodišnji studij Glazbenog odgoja, koji je kasnije promijenio naziv u Glazbena kultura.

Godine 2003. na našoj je tadašnjoj sastavnici pokrenut studij Klasične harmonike, dakle ove godine obilježavamo trideset godina od osnutka tog studija, a 2005. su oba studija u sklopu Filozofskog fakulteta, koji je tada bio pod riječkim sveučilištem, revidirana u skladu s Bolonjskim procesom. Kasnije, s osnivanjem Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, sastavnica postaje Odjel za glazbu da bi 2014. godine odlukom Senata Sveučilišta Odjel preimenovan u Muzičku akademiju u Puli.

Smatram da je dupliranje postojećih studija , onih koji se već nude na drugim institucijama vrlo nezahvalno

Iste godine pokrenut je studij solo pjevanja, a godinu dana nakon i studij klavira. Danas tako imamo četiri odsjeka – Odsjek za glazbenu pedagogiju, Odsjek za klasičnu harmoniku, Odsjek za solo pjevanje i Odsjek za klavir. Naravno, ukoliko prilike to budu dopustile, u strategiji sveučilišta a i same akademije jest otvaranje novih studija, iako smatram da je dupliranje postojećih, onih koji se već nude na drugim institucijama vrlo nezahvalno. Opće je poznato, naime, da je maturanata iz godine u godinu sve manje, a od ulaska Hrvatske u Europsku uniju sve je više odlazaka mladih na studij u inozemstvo.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr

Isto tako treba uzeti u obzir mogućnost zaposlenja tih mladih budućih diplomiranih glazbenika. Moguće rješenje u perspektivi vidim u nekim novim interdisciplinarnim studijima, studijskim programima, no za sve takve novine potrebno je jedno pomno, dugoročno promišljanje i ozbiljnost u pristupu.

Prije par godina pristupilo se reviziji postojećih studijskih programa koji bi se na neki način objedinili, okupili pod nazivnik Glazbena umjetnost, studijski program u kojem bi se omogućio prostor i za otvaranje novih smjerova, odnosno studija novih instrumenata. Tu prije svega mislim, a ta ideja već postoji, za otvaranjem studija gudačkih instrumenata i to upravo iz razloga što postoji potreba u Puli i Istarskoj županiji za osnivanjem barem jedne baze, temelja gudačkog orkestra. Za početak to može biti i komorni gudački orkestar. U tom smislu promišljalo se o otvaranju studija gudačkih instrumenata.

Ideja već postoji za otvaranjem studija gudačkih instrumenata i to upravo iz razloga što postoji potreba u Puli i Istarskoj županiji za osnivanjem barem jedne baze, temelja gudačkog orkestra

Naravno da u tom kontekstu treba razmišljati i o kadrovskim kapacitetima. Danas je u nastavnom procesu Muzičke akademije uključeno 43 nastavnika, stalnih zaposlenika i vanjskih suradnika. Imamo i suradnike s drugih sastavnica Sveučilišta, ali naravno da potreba za razvojem kadra ima, što opet ne ovisi o nama i u tom kontekstu spominjem tu problematiku osnivanja novih odsjeka i studijskih programa. Uvjetovani smo mogućnostima dobivanja koeficijenata od Ministarstva znanosti i obrazovanja. To je dosta kompleksno pitanje u situaciji u kojoj se trenutno nalazimo.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr

Kakva je komunikacija na nacionalnoj razini s drugim akademijama, bliskim visokoškolskim ustanovama? 

Stupila sam na funkciju u listopadu prošle godine i takve vrste susreta nisam imala. Poznato mi je da su se ranije održavali sastanci koji su okupljali ustanove da bi se raspravljalo generalno o visokoškolskom umjetničkom obrazovanju, ali što se tiče otvaranja novih studija, tu svako sveučilište predlaže svoje, a i treba uzeti u obzir cijelo područje koje pokrivaju akademije i činjenicu da svi žele studirati u Zagrebu, u najvećoj, matičnoj instituciji. Kod nas je, pak, slučaj da nemamo studente isključivo iz Istre, takvi studenti čine deset posto ukupnog broja studenata. Najviše ih imamo iz ostalih krajeva: Varaždina, Čakovca, Rijeke, pa i iz Slavonije.

Nedavno vam je dana na korištenje dvorana u Domu hrvatskih branitelja. Kako akademija stoji po pitanju prostornih uvjeta, što za nastavu, što za koncertne produkcije?

Akademija djeluje na dvije lokacije. Jedna je lokacija u Rovinjskoj ulici i to je jedna od zgrada sveučilišta, na njoj se odvija grupna nastava i profesori imaju svoje kabinete, dok je druga lokacija ona unajmljenih prostora u zgradi Doma hrvatskih branitelja, gdje se održava individualna nastava glavnog predmeta. Od ove akademske godine imamo i koncertnu dvoranu. U toj zgradi nismo od nedavno, tamo se odvija nastava od 2015. godine kad smo osnovali studij klavira.

Prostorni uvjeti daleko su od idealnih, u smislu da nisu primarno bili namijenjeni našoj specifičnoj nastavi, nastavi glazbe i to je nekako, čini se, sudbina muzičkih akademija. S druge strane imamo veliku prednost time što nam je dodijeljena koncertna dvorana, jer imamo mogućnost lakše organizacije naših događanja i koncertnih nastupa te drugih programa i aktivnosti bez opterećenja iznalaženja alternativnih prostora u gradu. A i na taj način postižemo veću vidljivost i dostupnost.

Osvrnimo se na ponudu koncertnih produkcija u Puli. Uviđate li prednosti ove sredine ili nedostatke? U kolikoj se mjeri Muzička akademija uključuje u takve procese, koliko je se uključuje, koliko doprinosi stvaranju nove publike?

Generalno gledajući, koncertne ponude u Puli ima, ali mislim da bi se na nivou grada trebao definirati tim koji bi koordinirao sva ta glazbena događanja, ne samo ona u čiju su organizaciju uključeni Grad i gradske ustanove, već i ona drugih subjekata. Također mislim kako bi se trebalo sustavno raditi na programskoj koncepciji koncerata, festivala, ciklusa…

Mislim da bi se na nivou grada trebao definirati tim koji bi koordinirao sva glazbena događanja

Ono što smatram važnim, a što bi doprinijelo razvoju, jest nedostatak glazbene kritike. Nama nedostaje kritičkih osvrta na glazbena događanja. Bez prave recenzije nekog umjetničkog događanja ili produkta, produkcije, možemo samo na posljednjoj ostati, no onda ona postaje sama sebi dovoljna. Danas je očito luksuz imati stručnu osobu koja bi se time bavila. Mislim da se mogu osvrnuti na vaše osvrte u dnevnom tisku koji su nekad bili pravi kritički osvrti, ali toga već dugi niz godina nema.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr

Što se tiče akademije, imamo redovitu akademsku koncertnu sezonu, koja uključuje nastupe naših studenata i ansambala, studente partnerskih institucija i gostujućih umjetnika. Nemamo posebnu logistiku za organizaciju tih događanja, radimo sve sami, kao tim, uz pomoć naše administrativne tajnice, a Sveučilište nas pritom financijski podupire koliko je to moguće. Za veće projekte i produkcije moramo aplicirati za sredstva za realizaciju, a i takva vrsta angažmana zahtijevaju dodatna ulaganja i trud.

A što se tiče ostalih ponuda u gradu, osvrnula bih se prije svega na one koje imaju kontinuitet kroz godinu, prije svega tu mislim na koncerte u organizaciji Istarskoga narodnog kazališta koji, izuzev eminentnih solista, nerijetko ugošćuju i soliste i orkestar HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Osim toga imamo i druge manje koncertne cikluse i festivale koji se događaju i u drugim prostorima, poput prijenosa opera iz Metropolitana koji su se održavali u kinu Valli. A ljeti, naravno, imamo različite druge produkcije, pa i izvedbe glazbeno-scenskih djela u amfiteatru, a od nedavno je tu i atraktivan prostor Maloga rimskog kazališta.

Redovno se odazivamo pozivima i Grada i županije, pa i drugih instanci kad nam i koliko dopušta nastavni proces. Sad, primjerice, za Noć muzeja imamo dva gostovanja naših studenata pri Sveučilišnoj knjižnici u Puli, odnosno Spomen-sobi Antonija Smareglie, i u galeriji Sveta Srca Arheološkog muzeja Istre. Redovitu suradnju imamo i s Gradskom knjižnicom u Puli, pa i s kazalištem, gdje svake godine imamo svoju opernu produkciju.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr

Uskoro će praizvedba vaše nove skladbe, s harmonikom u solističkoj ulozi. Imate li vremena skladati otkako se preuzeli funkciju dekanice Muzičke akademije?

Da, s početkom mandata moje su skladateljske aktivnosti stavljene po strani jer početak akademske godine, organizacija i promjene, pa i početak realizacije nekih planova i programa nisu ostavljali prostora za moj skladateljski rad. To je sasvim druga rutina, vođenje jedne akademije, uz svu problematiku organizacije nastave, kadrovsku problematiku i drugih segmenata organizacije rada.

Ono što je u pripremi i na čemu se trenutno radi jest kompozicija za Tamburaški orkestar HRT-a. Pišem Koncert za harmoniku i tamburaški orkestar. Njihov ansambl radi na novom programu, imaju novog voditelja, dirigenta Matiju Fortunu, koji se bavi konceptom programa za potrebe kojeg se često naručuju nova djela. Ja sam tako dobila poziv za takvu skladbu, a solist na harmonici bit će naš kolega Ivan Šverko. Mislim da će to biti jedna jako lijepa priča s obzirom na to da imamo tridesetu obljetnicu studija klasične harmonike, što oni naravno nisu znali u trenutku kad su naručivali kompoziciju za taj instrument i svoj ansambl.

Isto tako, tom će prigodom orkestrom ravnati Stjepan Vuger, naš bivši student koji je i studirao klasičnu harmoniku na našoj akademiji, a naknadno završio dirigiranje na zagrebačkoj akademiji. Praizvedba će biti krajem četvrtog mjeseca.

Solist na harmonici bit će naš kolega Ivan Šverko, mislim da će to biti jedna jako lijepa priča s obzirom na to da imamo 30. obljetnicu studija klasične harmonike

U ovom slučaju imate bliske poveznice s onima koji izvode vaše djelo. Koliko je to čest slučaj i možete li nam malo približiti sâm proces rada? Kako nastaju vaše kompozicije onda kad to nije narudžba, a i kad jest, na koji se način razvija komunikacija? Gdje pronalazite motive i izazove, pa i inspiraciju?

Imam dvostruki pristup. Jedan je onaj kad pišem iz želje za pisanjem za neki ansambl. To je jedan oblik rada u kojem nemate ciljnog umjetnika ili ciljni ansambl, a drugi je pristup kad imate unaprijed dogovoren angažman, bilo da je to narudžba ili poticaj nekog umjetnika ili ansambla, što se nerijetko događa u zadnje vrijeme i moram priznati da mi je taj drugi pristup puno interesantniji i tu nalazim puno veću motivaciju, posebice kad imam tako neobične zadatke poput spajanja dva instrumenta kao što su harmonika i tambure.

Kad znate koji je pristup osoba za koje pišete, koji su njihovi kapaciteti, preferencije, pa i stav prema suvremenoj glazbi tada potencijal umjetnika i moje zamisli mogu doći do punog izražaja

Sjećam se i narudžbe iz 2020. godine za Glazbenu tribinu Hrvatskog društva skladatelja kad se ona prvi put održavala u Osijeku. S obzirom na tadašnji koncept, pa i činjenicu da je tambura instrument koji je djelom nastavnog programa tamošnje akademije, pisala sam skladbu za klavir i tri tambure koja je na tom izdanju doživjela dobar odjek.

A tu je potom bila i suradnja s kvintetom Kalamos. Oni su nedavno izdali album, a imali su ideju na njemu okupiti kompozicije koje uključuju tradicijske instrumente i to mi je bio veliki izazov prije svega zbog njihovoga specifičnog sastava. To nije klasičan puhački kvintet već reed kvintet i ta alternacija s roženicama bio je novi moment koji mi je bio jako privlačan i atraktivan. Bili smo zadovoljni, a oni su dobili različitu glazbu, s različitim pristupima i mislim da je to bogatstvo i zanimljivo za ansamble koji mogu okupiti različite skladateljske rukopise, različite pristupe i autorske preferencije.

Kad spominjete preferencije, koje bi u vašem slučaju one bile? Postoje li neki konkretni modeli na koje se naslanjate, utjecaji, poetike ili rješenja?

Ne mogu govoriti o nekim konkretnim utjecajima. Mislim da nas sve što radimo, slušamo i proučavamo izgrađuje i ostaje negdje u nama. Sve je zapravo pitanje trenutka, povoda i pristupa. Kad znate, primjerice, koji je pristup osoba za koje pišete, koji su njihovi kapaciteti, preferencije, pa i stav prema suvremenoj glazbi tada potencijal umjetnika i moje zamisli mogu doći do punog izražaja, kad se poklope te dvije stvari. Ja imam sreću da se takve stvari događaju na obostrano zadovoljstvo.

Foto: Igor Dražić/Glazba.hr