11
tra
Intervju

Lela Kaplowitz i Robert Mikuljan ususret koncertnoj promociji na festivalu JazzHR

JazzHR u Tvornici Foto: Matej Grgić

share

Nakon dva uspješna koncerta u sklopu proljetnog izdanja JazzHR-a, u srijedu 13. travnja čeka nas još jedna – ili bolje rečeno – dvije jazz premijere. Na koncertnoj promociji novih albuma, pozornicu zagrebačke Tvornice Kulture zauzet će  Robert Mikuljan Quintet te zatim Lela Kaplowitz. Uoči koncerta razgovarali smo s umjetnicima o njihovu recentnom glazbenom radu, ali i njihovim viđenjima jazza, koja iako imaju dodirne točne, izlaze kroz vrlo različit jazz izraz.

Lela Kaplowitz, jazz pjevačica i pedagoginja, iza sebe sada već ima sedam albuma. To One iz 2019. godine izvela je čak i u njujorškom Carnegie Hallu, uz pomoć potpore natječaja International Hrvatskog društva skladatelja. Osim albuma Zamisli, koji će i predstavljati na koncertu u Tvornici kulture, Kaplowitz je ove godine izdala i album Confirmation koji je plod suradnje s Danom Adlerom, a koji je, kronološki gledano, snimljen najranije.

Za razliku od Confirmation koji donosi autorske skladbe, album Zamisli, izdan prošle godine u izdanju Big Round Records, sastavljen je od već postojećih pjesama koje su Kaplowitz bliske, obrađenih u stilu ranoga jazza.

Vaš novi album Zamisli sastoji se brojnih obrada pjesama, poput O jednoj mladosti Josipe Lisac, ili ‘naslovne’ Zamisli život u ritmu muzike za ples Jure Stublića. Kako je došlo do te zamisli i kako je izgledao kreativni proces?

Već dugi niz godina postoji ideja da napravim obrade hrvatskih pjesama u jazz izričaju, ali je uvijek nekako autorsko stvaralaštvo bilo na prvom mjestu. Međutim, nakon potresa i početkom pandemije konačno je sazrela ideja da odaberem svoje najdraže hrvatske pjesme, i to one pjesme koje pjevaju o univerzalnoj ljubavi, ljepoti života, kao i o glazbi i plesu; one uz koje sam odrastala i koje sam mogla čuti u svom domu i koje su mi obilježile djetinjstvo kako bih barem na mali način dala svoj doprinos u podizanju morala i širenju pozitivne energije.

Neke od tih pjesama su čak i utjecale na moj unutarnji svijet, poput O jednoj mladosti koja mi je od mladih dana davala snagu i vjeru da sam upravo ja ta jedna od tisuću, posebna, svoja i sretna. Također, to mi je pružilo priliku da se i na hrvatskom jeziku predstavim našoj publici, budući da obično pišem i stvaram i pjevam na engleskom.

Zamisli je snažno usidren u popularnim glazbama poput rocka i zabavne glazbe, s inzistiranjem na zvuku ranog jazza, onome iz prve polovice dvadesetog stoljeća.

Odakle dolazi ta fascinacija jazzom s početka prošloga stoljeća, kakav potencijal za daljnje stvaranje donosi? 

Rani jazz je za mene čista pozitiva. Zbog ograničenosti tadašnje snimateljske tehnologije, skladbe su vrlo kratke i to smo i mi pokušali zadržati pri snimanju našeg albuma. Gotovo sve je snimano uživo, osim gostiju i puhača. U budućnosti bih željela snimiti sve albume upravo prema tome starom principu snimanja uživo, što znači da svi budemo spremni bez računanja na dosnimavanja i slično. Taj dio me najviše inspirira za sljedeće programe.

Rani jazz je za mene čista pozitiva

Osim toga, suprug Joe i ja već trinaest godina vodimo sjajan edukativni program pod nazivom Jazz na kotačima kojim smo obišli cijelu Hrvatsku te djeci i mladima demonstriramo korijene jazza; i lijepo je dati priznanje upravo tim počecima glazbe koju tako volimo, a na kojoj su kasnije izgrađeni mnogi glazbeni stilovi koje i danas imamo prilike svakodnevno čuti.

Što je za vas srž jazza? Je li se razmišljanje o tome promijenilo kroz godine bavljenja jazzom?

Srž jazza za mene je improvizacija i sloboda izražaja emocije. Jazz nije samo glazbeni stil, već način života. Kroz niz godina bavljenja jazzom razmišljanje i osjećaji vezani uz jazz su se samo otkrivali, a svjesnost o dobrobitima te divne glazbe se širila. U svojim počecima obožavala sam pjevati jazz standarde i improvizirati jer sam se osjećala fenomenalno.

Jazz nije samo glazbeni stil, već način života.

Jedina je razlika danas što razumijem zašto se osjećam fenomenalno, a to je upravo ta mogućnost iskrenog dijeljenja svega što osjećam u trenutku, komunikacija s glazbenicima s kojima pjevam, kao i užitak u neizvjesnosti svakog trenutka koji tjera da ostanem svjesna svakog tona svih prisutnih otvorenih ušiju u svakom trenutku. To je poput meditacije, duhovno iskustvo nakon kojeg se osjećam kao da lebdim.

Iz čega crpite inspiraciju – koje glazbe i kojih izvođača, kakvih ideja?

Inspiraciju za pisanje svojih skladbi crpim najviše iz prirode, promatranja prirode kroz različite mijene te sklada i harmonije koji u njoj vladaju. Obožavam i životinje te njihovu sposobnost života u trenutku koji me uvelike nadahnjuje. Volim pisati o svojim promišljanjima o životu i univerzalnoj ljubavi i ljepoti koja nas okružuje. Fokus mi je na pozitivi i želja mi je svojom glazbom motivirati i inspirirati ljude koji je čuju da se i oni okrenu onim najljepšim dijelovima sebe, svojih talenata i strasti, da žive svoju svrhu i da dijele to najljepše s cijelim svijetom. A što se tiče izvođača, obožavam slušati svu dobru glazbu.

Ima toliko divne glazbe od etno ili world glazbe cijelog svijeta, pa do divnih autora od globalno poznatog Stevieja Wondera ili danas Jona Batistea i mnogih drugih.

 

Koji su planovi za nadolazeće razdoblje koje, čini se, obećava bolje uvjete za koncertiranje?

Divno je što se ponovno otvaraju koncerti i već planiram koncerte po Hrvatskoj i Sloveniji. Također, u sklopu programa Ruksak pun kulture Ministarstva kulture i medija s kolegom gitaristom Zoranom Majstorovićem promičemo world glazbu imena Atma Mundi djeci osnovnih škola potresom ranjenih područja Sisačko-moslavačke županije u Topuskom. Pripremam koncert s jazz kvartetom za Međunarodni dan jazza 30. travnja po zagrebačkim trgovima te pripremam jedan novi program s divnom harfisticom Doris Karamatić u sklopu Ilica Q-arta 1. svibnja. Veselim se svemu što dolazi!

Lelu Kaplowitz na koncertu će nastupiti s bogatim sastavom kojega čine: Joe Kaplowitz na klaviru, Elvis Penava na gitari, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Dado Marinković na bubnjevima, uz goste Marija Bočića na tenor saksofonu, Marka Šolmana na trubi te vokalima Dinom Antolićem te Gelato Sisters, kao i Lucijom Kaplowitz koja će ujedno i svirati violinu i stepati.

Koncert će otvoriti trubač, krilničar i skladatelj Robert Mikuljan. Na koncertu će sa svojim kvintetom predstaviti svoj prvi autorski album, naziva Internal Walk. Izdala ga je prošle godine izdavačka kuća Nota Bene Records, a album donosi osobna životna iskustva Mikuljana, pretočena u glazbeni jezik cool, ali i fusion jazza.

Na koncertu u sklopu ciklusa JazzHR imamo priliku uživo čuti vaš album prvijenac te upoznati ostatak kvinteta. Predstavite ukratko članove sastava čitateljstvu našeg portala i publici koja će doći na koncert – tko čini kvintet i kako ste počeli raditi zajedno?

Kvintet čine Denis Razumović Razz na saksofonu, Bojan Skočilić na kontrabasu, Aldo Foško na klavijaturama i Adriano Bernobić na bubnjevima koji ovom prilikom zamjenjuje Dušana Kranjca.

 

Na fotografiji: Robert Mikuljan; Denis Razz; Aldo Foško; Rajko Ergić

Sa svima njima imao sam priliku surađivati kroz dugi niz godina na različitim projektima i u sklopu različitih sastava. Odgovarala mi je kreativna energija, tehničko umijeće, glazbena komunikacija svakoga od njih ponaosob, a i lokacija življenja i stvaranja je važan faktor. Iako su svi glazbeni profesionalci, važno je da je atmosfera i energija unutar kvinteta dobra, tako da se sve dobro poklopilo.

Znam zašto imam ljude oko sebe koje imam

Kako izgleda vaš kreativni proces, to jest, kako zajedno gradite glazbeni materijal?

Prilikom vježbanja ponekad se toliko zadubim u improvizaciju da ‘ispliva’ neka meni zanimljiva fraza oko koje gradim skladbu. Ima dana i kad se probudim s idejom koja se uobliči tijekom idućih nekoliko dana ili se pak povremeno vraćam na nju tijekom godine i dulje. Nema pravila. Ponekad kompozicije razrađujem za početak s Aldom kao pijanistom, sve dok ne definiram materijal kojim ću biti zadovoljan. Skladbu predstavim kvintetu, pustim ih da sviraju svoje, znam zašto imam ljude oko sebe koje imam. Onda definiram finese.

Do koje mjere je album, osim jazzom, inspiriran i drugim popularnim glazbenim žanrovima, poput rocka i funka?

I u rocku i u funku možemo naći elemente jazza, sad… Što je bilo prije?

Ritmički gledajući, skladba Circle je čisti swing, a s druge strane, Morning Eyes je ritmički najudaljenija od tradicionalnog jazza. Čitavo naše iskustvo glazbene konzumacije i sviračko iskustvo (koje se kod svih s godinama mijenja) sigurno utječe na stvaralaštvo. U jednoj fazi života, paralelno s trubom, svirao sam bas gitaru, rock i funk glazbu, tako da je i to sigurno utjecalo na moje glazbeno promišljanje i stvaranje, osim, naravno, samog jazza.

Srž jazza je sloboda, trenutak, komunikacija, improvizacija

Kao aktivni glazbenik s diplomom s jazz odjela muzičke akademije ”Giuseppe Tartini” u Trstu, Mikuljan djeluje unutar više sastava: Big Banda Pule, ali i Jazz orkestra HRT-a te orkestra Porto Etno.

Osim jazz trubača, vi ste i krilničar. Iako je gotovo svaki krilničar i trubač, isto ne vrijedi i obratno. Što vas je navelo na ovaj odabir – što je posebno u krilnici, kakav zvuk i kakve sviračke izazove donosi?

Krilnica ima puno dublji i topliji zvuk. Na krilnici je teže sviranje visokih tonova, što se ponekad može shvatiti kao izazov, ali bogatstvo sounda koje ona pruža itekako dolazi do izražaja, naročito prilikom sviranja balada i kompozicija sporijeg tempa.

Mikuljanovo glazbeno djelovanje uključuje i pedagogiju, a što se očituje u vodstvu Gradskog orkestra Labin i angažmanu u labinskoj Umjetničkoj školi. Takav lokalni glazbeni angažman neminovno se odrazio i na njegovu autorsku glazbu.

Na albumu nalazimo i glazbu koja je posveta labinskim rudarima, njihovoj međusobnoj solidarnosti i odricanju. Je li tu više riječ o nekoj vrsti aktivizma kroz glazbu ili nadahnuću lokalnim kontekstom i snažnim pričama koje se u njemu daju pronaći? 

Riječ je o skladbi Crne ruki posvećene labinskim rudarima, a jedan od njih bio je i moj nono (djed). Riječ je o nadahnuću vlastitim korijenima i okolinom, čija se konkretnija vrijednost spoznaje tek nakon određene zrelosti i životnih iskustava. Kad si dijete, ono što te okružuje je normalno, jer je to ono što znaš. Tek kasnije osvijestiš težinu i snagu priča, situacija i povijesnog okvira kojim je oblikovan naš mikrosvijet.

Reakcije u razgovoru nakon koncerta potvrđuju da ima prostora za oblikovanje publike. Ponekad ti se treba pružiti prilika da nešto zavoliš.

Kakav je vaš odnos prema sredini iz koje dolazite kojoj, osim glazbenim, doprinosite i pedagoškim radom, a kakav je zauzvrat odnos te sredine prema (jazz) glazbi?

Jazz scena na Labinštini (još!) ne postoji, to je manja sredina, ali je moja. Voditelj sam Gradskog orkestra, bio sam jedan od voditelja jazz odjela u labinskoj Umjetničkoj školi (odličan projekt kojeg je zamrznula pandemija) te sam uvijek spreman podijeliti svoje znanje i iskustvo u oblikovanju kulturnog sadržaja obogaćenog jazz glazbom. Neki ljudi susreli su se s jazzom prvi put na mojim koncertima, a njihove reakcije u razgovoru nakon koncerta potvrđuju da ima prostora za oblikovanje publike. Ponekad ti se treba pružiti prilika da nešto zavoliš.

Iz čega crpite inspiraciju? Koje su to ideje, drugi glazbenici i glazbeni smjerovi? Spominjali ste kako su pjesme na albumu nastajale kao reakcija na osobne doživljaje, ljude koji su na vas utjecali te životne i intimne mijene, kao i reakcije na sve što se oko nas događa. Kako se to odražava u glazbi?

Inspiraciju crpim apsolutno iz svega što me okružuje i što doživim svim osjetilima, kao i različite  situacije i uspomene. Što se tiče glazbenika, na prvu me osvojila ekspresija Freddieja Hubbarda: zvuk, fraze, mimika lica, energija, posvećenost i iskrenost, rekao bih. U stvari, odbija me ‘programiranost’ sadržaja, a energija, ekspresija i spontanost ono su što me privlači, neovisno o kojem glazbenom žanru je riječ.

Glazba je postala moj prirodan jezik. Prirodnije mi je izraziti emocije glazbenim putem od onog verbalnog. Valjda je to za mene najbolji način izražavanja, prilika da mogu reći ono što imam i kako se osjećam.

Koji su vaši sljedeći planovi, koje nastupe možete najaviti i što donosi prvo slobodnije glazbeno ljeto nakon pandemijske stanke?

Nakon koncerta u Tvornici Kulture svoj ću materijal s albuma Internal Walk predstaviti i na Rovinj Spring Jazz festivalu. Zagrebačka publika imat će priliku ponovno me čuti u lipnju u klubu Močvara, ovaj put u duo kombinaciji i s nekim novim skladbama. Ovog ljeta nastupat ću, osim u sklopu svog autorskog projekta, i kao član JazzIstra Orchestra te PortoEtno orkestra.

Moglo bi Vas zanimati