Macha Ravel: „''Lutkica'' je pjesma koja me najbolje predstavlja u cjelini“

Kako zvuči i izgleda kada se zvijezde lansiraju na glazbeno nebo? Preciznije – kako ovo lansiranje izgleda iz perspektive zvijezde za koju svi toliko navijamo da zasja, i od čega je taj sjaj sastavljen?

Glazbena scena našeg podzemlja (barem ona koju se u javnosti kao takvu poima) poprilično je kondenzirana, a rezultat je to principa po kojemu operira: može se to približiti nekom formulom slijeda – ako A onda B, gdje je A paket akcija, šablona i poteza koji jamče da će odvesti do B, uspjeha, nekad vrednovanog brojkama, nekad samo s prisutnosti, ne uzrokujući neku stvarnu trakciju. Postoji u ovakvim formulama i ono C, neminovna prolaznost i ograničenost, jer je previše produkata sastavljenih istom formulom neodrživo.

Macha Ravel ni u kojem slučaju nije novo ime. Macha je doktorica medicine, glazbenica koja iza sebe ima jedan izuzetno uspješan glazbeni projekt koji je nudio upravo modus operandi iz analogije gore. Macha je isto netko tko zna da ova formula nije dostatna za njezin stvaralački poziv. Kad kažu da je „teško autentično stvarati glazbu i od toga živjeti ovdje“, mislim da zapravo nemaju ni ideju o tome koliko je teško. A onda vjerojatno ne znaju ni da je moguće. Ako se teži ovakvom ostvarenju, onakvom kakvog svi zamišljamo i idealiziramo, stvaranje i djelovanje mora biti van svih formula, šablona i zakona. U materijaliziranju svoje autentičnosti, Macha je obrisala fizičke granice Balkana, kao i žanrovske i jezične barijere. Ono što komunicira ionako nema veze ni s čime od toga, nego isključivo s esencijom nje same i njezina poimanja glazbenog izričaja.

U nastavku slijedi prepiska s Machom koja je u trenutku intervjua bila vjerojatno negdje na pola puta između Beograda i Zagreba, u pauzi između shootinga, probe ili nekog drugog intervjua, zatrpana gomilom notifikacija zbog svojega viralnog singla ”Lutkica”, koji je na TikToku korišten kao podloga za videe preko deset tisuća puta.

Bok Macho! Ja sam Karla, drago mi je. Disclaimer – ja ti volim i ovakav mail intervju napraviti što bližim nekom prirodnom razgovoru pa pustim struji svijesti da piše pitanja i dâ im pozadinu. Nadam se da nemaš ništa protiv malo Word yapa. Dakle, prije nego što krenemo: moram priznati da mi je skroz neobično gledati trenutačni narativ oko tvoje prisutnosti na sceni – „mali artist, underground artist, novo svježe ime na sceni“ i slično – ja osobno imam osjećaj kao da te već i osobno poznajem koliko te dugo pratim i za tebe znam. Od tvojih prvih pojavljivanja 2020. i Muhe bila si mi jako zanimljiva, od tada sam popratila svaku tvoju glazbenu ekspediciju i transformaciju, i nekako sam očekivala da su i svi ostali. Imaš li ti osjećaj da je ova karijera koju gradiš nakon rebrandinga potpuno odvojena od Muha „projekta“ i Bassivity ere? Znaju li uopće svi da su Muha i Macha Ravel ista osoba?

Mislim da je Macha puno povezanija s Muhom nego što bih htjela to sama sebi priznati ili što svi misle. Da nije bilo Mache Ravel, ne bi bilo Muhe, a da nije bilo Muhe, ne bi bilo današnje Mache Ravel. Muha je bila potrebna, s Muhom sam si otvorila vrata i upoznala sebe kao umjetnicu. S Muhom sam vidjela sva lica ove industrije te sam onda mogla samu sebe upitati “što je to što ja zapravo želim?” – i pošla po to. Koliko god sam se nekako trudila da me se što dalje odvoji od Muhe, moji bliski prijatelji i kolege ohrabruju me da tu Muhu prigrlim, i stvarno jeste to najbolje što mogu uraditi za sebe. Ja sam htjela nekako na silu da me ljudi vide za nešto više od “Muhe reperice“. Neki ljudi znaju da je Macha zapravo Muha, i obratno.

S posljednjim rastom koji sam doživjela u posljednje vrijeme primijetila sam koliko me zapravo ljudi prate od Muha faze, koji su ostali kroz sve, i ponosni su i sretni što su ostali. Moja ogoljenost, iskrenost i transparentnost u emocijama kao i u biznis potezima jeste moja glavna karakteristika. Nemam tu sposobnost da budem nešto što nisam, iako sam bila to nešto, možda čak i prekjučer. Muha i Macha ista su osoba, kao što je Macha od 27 godina ista osoba kao Macha od pet. Ali opet – nismo iste osobe. Muha je uvijek htjela porasti, i porasla je u Machu Ravel – ja.

Macha Ravel / Matej Grgić

Puno rada, puno truda

Ne znam je li nova publika svjesna težine tvog poteza i odluke o rebrandingu – s Muhom si imala mnogo toga servirano, no svjesno si odlučila krenuti više-manje ispočetka autentičnijim putem, što govori puno o tvojim namjerama i ciljevima u bavljenju glazbom. Za sve koji ne znaju, možeš li ukratko dočarati što je podrazumijevala tranzicija koja se dogodila u smislu financiranja, organizacije i odgovornosti koja je prešla na tebe samu i koliko je to sve zahtjevno? Kakav je trenutačno tvoj aranžman po pitanju labela i ostalog?

Baš mi je drago što spominješ da mi je sve bilo servirano jer baš i jeste bilo tako – i to primjećujem otkako nisam više u nekom hyper labelu, nego neki malo više chill label (što meni trenutačno više odgovara). Sada mi jest sve pet puta teže, iako mi moj label puno pomaže i zaista su ti ljudi tu za mene, ali svejedno moram sve prilike zgrabiti sama, ali ja to želim i znam zašto se borim. Planiram se baviti ovim poslom čitav život i dogurati dokle god mogu. Možda ima tu i do mog karaktera, gdje jednostavno volim znati da sam nešto izgradila sama, s resursima koje imam ili koje sam stvarno zaslužila. Volim znati da iza mojih projekata stojim ja i da nemam label naljepnicu – naime primjećujem da jako malo ljudi zna u kojoj sam izdavačkoj kući, i to mi govori da sam dobro izabrala za koga ću potpisati.

Puno radim, puno se trudim, neovisno u kojem sam labelu. Želim da kad netko vidi moj rad, vidi prije svega moje ime. Želim da se gleda na mene kao nešto odvojeno od svega i želim graditi karijeru po svojim uvjetima. Zahtjevno – naravno da jest, jer kad si sam i nisi dio mega industrije, moraš učiti kako uvjeriti ljude na svoj način, a to se događa jako sporo, pogotovo za nekoga kao ja tko je mijenjao ime, mijenja žanrove, jezike… Financijski mi je trenutačno najteže, ali strpljiva sam i vjerujem da ako nastavim tako, stvari će se početi mijenjati. Što se tiče organizacije i odgovornosti – i kada jesam bila dio sistema gdje mi se sve serviralo ispred nosa, opet mi je bilo stalo da je sve pod mojom kontrolom, tako da s te strane nije se ništa pretjerano promijenilo, osim što sada zasluge idu meni.

Ove godine preselila si se u Zagreb nakon što si više godina provela u Sarajevu. Kako ti odgovara ovo novo ozračje po pitanju stvaranja, konekcija i prilika, i po čemu se ono eventualno razlikuje od Sarajeva?

Iako sam sada stacionirana u Zagrebu, između više sam gradova. U Zagrebu imam svoj tim, u Sarajevu imam jednog od svojih glavnih producenata, koreografkinju i plesačice. U Splitu mi je bend, a u Beogradu su mi ostali moji producenti i najdraži suradnici. Iz Zagreba je definitivno lakše putovati do tih drugih gradova, ali Sarajevo će uvijek ostati moje mjesto sigurnosti, moja zona koja me tješi, a i najbitnije, mjesto gdje su moja dugoročna četiri prijatelja, koji nemaju veze s glazbom, koji me znaju i prije nje, i koji me vrate na zemlju kada mi je to potrebno.

Macha Ravel / Matej Grgić

Kroz razne intervjue u kojima su ljudi tražili objašnjenja za neke tvoje odluke, provlačila si poruku o tvojem istraživanju vlastitih kreativnih kapaciteta i potrebi za širenjem istih. Kako iz ove trenutačne pozicije gledaš na svoje ranije projekte – ne moramo se referirati na same početke, ali recimo, koliko ti je samoj blizak materijal s Intenziteta?

Nije mi baš blizak. Kada slušam taj album, čujem kvalitetu u zasebnim stihovima, produkciji, muzici – ali ne čujem ono što sam točno htjela reći, i zapravo koliko se sjećam, bila sam prilično otvorena oko toga da ništa posebno nisam tim albumom htjela reći, osim da sam htjela stvarati dobru muziku. S obzirom na to, naslov albuma potpuno mi ima smisla – Intenzitet – jača produkcija i hitičnije numere u odnosu na EP Identitet. Ništa više od toga. Možda mi je bilo rano za izbacivanje albuma, ne vjerujem da umjetnici trebaju žuriti s izbacivanjem prvih albuma kad se tek krenu baviti muzikom. Album je po meni svet, i ako želiš da bude doživljen kako treba, dobro je imati priču. Zato za sljedeći uzimam vrijeme koje mi treba, da to sve dođe na svoje.

Prvi producentski pokušaj

Teško mi pada na pamet artist koji je pokazao toliku lepezu mogućnosti i interesa kada su u pitanju žanrovi. S kojim od njih se ti sama najviše identificiraš? Alt pop s punk, grunge i emo primjesama obilježio je većinu stvari koje si izbacila u posljednjih godinu dana. Iznimka je ”Lutkica”, koja je donijela novi zvuk koji ide ruku pod ruku synth revivalu koji su društvene mreže približile mlađoj publici, a bliska je i elektronici. Uzevši ovo sve u obzir – koji su žanrovski nacrti za album koji si najavila za sljedeću godinu? Prema tvom iskustvu – koliko je lako ili teško publiku navikavati ili čak podučavati različitim žanrovima koji im ranije možda nisu bili bliski?

Trenutačno funkcioniram po osjećaju u trenutku, jer znam da me to vodi do toga da postanem najbolja i najoptimiziranija verzija sebe. I dalje se gradim i stilski, i žanrovski, i otkrivam stvari o sebi. Grungey pjesme došle su mi iz toga da sam ih komponirala na gitari, a ”Lutkica” je bila moj prvi producentski pokušaj, i vidim da sam se jako lijepo pronašla u tome – jer mi je to omogućilo da napravim nešto potpuno svoje i potpuno unikatno, nešto gdje me se možda ne može s ičime usporediti, jer je novo. Želim ljudima dati nešto novo – ali ne nešto novo za Balkan, nego nešto novo-novo. ”Lutkica” je definitivno pjesma koja me najbolje predstavlja u cjelini. Kao što je možda sad već i od mene očekivan potez, moj album neće biti isključivo u Lutkica stilu. Imam jako puno različitih pjesama i naravno da će taj album biti šarolik, ali ovaj put želim da taj album ispriča priču moga umjetničkog rasta, koji sam doživjela kada sam se „oslobodila” od Muhe i te scene. Nadam se da ćeš i ovaj put ga ti analizirati i radujem se tvojoj reakciji kada saznaš ime istog.

Macha Ravel / Matej Grgić

Uvijek mi je zanimljiva usporedba između umjetničkih djela nad kojima se sjedi, promišljeno radi i kreira te onih koji samo izađu van i dogode se sami od sebe neplanski, što si rekla da je bio slučaj i s ”Lutkicom”. Kako balansiraš između pedantnosti i perfekcionizma u pristupu procesu s tim naletima kreativne energije i inspiracije, koji često budu kaotični i nepredvidivi? I sama sam na ovom spektru često u obje krajnosti te i dalje nisam sigurna koja varijanta urodi boljim plodovima.

Nikada, ali baš nikada, ne radim muziku na silu. Pjesme isključivo radim u momentima naleta kreativne energije. Ne događaju se toliko često, ali događaju se kada treba. Tako da moja pedantnost i perfekcionizam ne interferiraju s mojom kreativnošću. Jer kada imam nalet kreative, u nekom sam polu-transu i ne razmišljam ni o čemu drugom, ni o pravilima, ni o tome što bi trebalo raditi. Ljudi će uvijek od mene dobiti nešto što se prije svega meni 100 % sviđa i što mi se radi. Grlim taj kreativni kaos kako mi dođe, jer mi je u njemu prelijepo.

Možeš li nas ukratko upoznati s bendom s kojim sada nastupaš? Kako se razlikuju live nastupi u ovoj varijanti u usporedbi sa solo nastupima od ranije? Izvodiš li neke od pjesama sa starijih izdanja live – ako da koje i u kakvom su one sada aranžmanu?

Moj glavni bend se sastoji od tri djevojke iz Splita: Lana, Sara i Ivana. One su iz Splita, a za Srbiju imam drugačiju postavu, iz logističkih razloga. Tako da zapravo imam dva benda, ali oba sviraju na isti način. U biti aranžmani svih pjesama su mi više-manje žešći nego originalne verzije, sve zvuči dosta alt-rock i sve je više groovey. Od starijih pjesama sviramo ”Monopoli”, ”Albatros”, ”Plutam”, ”Svejedno mi je” i ”Voda”.

Macha Ravel / Matej Grgić

Natječaj za remix na storyju

Trenutačno se nalaziš u uzbudljivom razdoblju kada je tvoja ”Lutkica” pronašla svoj put do širih masa putem društvenih mreža. Prije svega, čestitam! Kako se osjećaš ovih dana? Je li taj rewarding feeling potpun, s obzirom na to da dolazi tri mjeseca nakon što je pjesma objavljena?

Jest malo čudno što se to dogodilo tri mjeseca nakon objave prve originalne ”Lutkice”, ali sam tri mjeseca bila u potpunom fokusu na post release marketingu te mogu samo reći da se isplatilo. Remiks-album itekako je doprinio uspjehu same ”Lutkice”, i to mi je uistinu i bila zamisao od početka. Lijep je osjećaj, i lijepo je vidjeti koliko je drago ljudima za mene što se to dogodilo. Nekako smo svi to čekali. Pjesma je poprilično viralna i malo mi je bilo overwhelming na početku. Imam osjećaj da sam preko noći počela postojati, a baš nisam nikad mislila da bi mi se neka pjesma tako probila, a usput i mene probila. Ali svi su ti viralni momenti prolazni, pokušavam se ne naslanjati previše na to ili da me to sad uobliči i uvjeri da trebam mijenjati neke planove. Fokus je na sljedećim stvarima i sljedećem singlu.

Lutkica Deluxe osobno mi je jedan od najzanimljivijih formata objavljenih u zadnjih podosta – kako je uopće nastala ideja za remiks-album i kako su se dogodile suradnje? Je li ovo izdanje približilo tvoj rad nekoj novoj publici preko suradnji koje su se dogodile, ali i s infiltriranjem u elektroničku glazbu? Ja se primjerice baš jako nadam čuti neki od remikseva na nekom rejvu.

I ja se nadam čuti ”Lutkicu” na rejvu jednog dana! Moja producentica Endži Dolores i Luka Rajić najviše su me motivirali da napravim taj remiks-album. U zadnji čas sam odlučila da objavim natječaj na story za remiksanje ”Lutkice”, gdje sam stavila link ka stemovima i najavila da ću uzeti četiri najbolja remiksa originalne ”Lutkice” i staviti ih u album. Poslala sam stvar i nekima od producenata i DJ-eva od koga sam znala da želim remiks, kao na primjer Beathoven. A i tu su savršeno sjeli Luka Rajić & IGOR te Jovanka Broz Titutka. Znala sam definitivno da će to izdanje proširiti reach ”Lutkice”, a elektronička je glazba uvijek više-manje tu u mojim pjesmama, nije strano da je volim.

Viralnost pjesme na TikToku jedna je od modernih kategorija uspjeha – što zapravo ovakav viralni moment kakav sama trenutačno doživljavaš znači za glazbenika i kako se on može konvertirati u nešto dugoročnije za njegovu karijeru?

Evo učim trenutačno kako da iz ovog izvučem nešto dobro dugoročno. Mislim da u tim momentima viralnosti treba biti oprezan – kada nastaviti, kada stati, kada ponuditi nešto drugo, znati prepoznati prilike i neprilike, i adaptirati se. Već sam neko vrijeme jako aktivna na TikToku i donekle je normalno da se ovo dogodilo. Svakako, ono što barem ja mislim da jest to da ne treba dati tom momentu viralnosti da te izobliči, već ti trebaš njega izobličiti, ti si taj koji vodi svoju zajednicu i publiku kamo ti želiš. Lijepo je što me je toliko ljudi upoznalo kroz ”Lutkicu”, ali držim na umu da me trebaju tek upoznati.

@macharavel Still not famous in Samobor ‼️ #fyp #lutkica #viral #celebrity #biggestintheworld ♬ Lutkica – Macha Ravel

U nekoliko si navrata na vlastitim društvenim mrežama istaknula „modernu šablonu“ za nezavisne i manje glazbenike, od kojih se traži da budu pomalo i influenceri, konstantno objavljuju sadržaj i promoviraju se na društvenim mrežama. Koliko tebi samoj ovo dolazi prirodno, pada li ti teško, frustrira li te to?

Meni prirodno dolazi da budem svoja na društvenim mrežama. Ali ja volim da lupetam, smijem se, budem sarkastična, budem silly, i nije mi problem da to ljudi vide kod mene jer sam to ja, i to moja publika voli kod mene. Ono što me frustrira nije to što se očekuje od umjetnika da budu influenceri, jer ti ako si javna ličnost, ti jesi influencer. Ono što me najviše frustrira možda je ta diktatura clean girl estetike i da je to naprosto standard i ako nisi clean girl, greška si. Za muzičare to tek ne može biti standard, frustrira me što se to od nas očekuje. Ja nikada neću biti to i ne vjerujem da svi trebamo. Nevermind, proći će i taj trend.

I za kraj ti zapravo dugujem jednu ispriku, možda ne ispriku koliko povlačenje rečenog – prije dvije godine pisala sam recenziju za Intenzitet, u kojoj sam rekla, citiram: „No istinita joj je ona iz ”Excusez-moi” – reperica nisam, al rep ću ja doktorirat – jer ga je doktorirala, a ja priznajem da ću upravo takve njezine elaborate najsretnije nastaviti slušati u nadi da joj prišivci repa nisu prisjeli toliko da ih se potpuno odrekne.“ S odmakom i materijalom koji se dogodio u međuvremenu apsolutno mi je jasno zašto si morala odbaciti staru kožu i odjenuti novu. Samo želim reći – autentičnost je nešto neoborivo i nema cijene, kao težina i utisak koji autentični izričaj ima na ljude – on uvijek vodi na pravi put. Na tome ti duboki naklon, a malo je reći da se veselim vidjeti sve što te čeka. Bisous! 

Hvala na lijepim pitanjima, nadam se da si zadovoljna odgovorima, bisous.