Marija Mirković: „Uživam biti autorica i interpretatoru svoje pjesme mahati iz prvog reda”
Marija Mirković se nakon odlaska iz Frajli okrenula autorskom radu i solo karijeri. Ispričala nam je kako joj je kad piše za žene, a kako kad piše za muškarce, otkrila nam je detalje o suradnjama s Alkom Vuicom i sastavom Cambi te pokušala dočarati kako kod nje izgleda proces stvaranja pjesme.
Ležerni intervju s Marijom Mirković radila sam nekoliko dana prije njezina četrdesetog rođendana.
„Kako idu godine, sve češće se ujutro budim i pitam se gdje sam, što radim, što ne radim, kakva je moja karijera, što sam do sad napravila u životu, kako izgledam… O tome nikad nisam razmišljala ranije”, govori Marija.
Novo desetljeće života svakako će joj obilježiti solo karijera. Zanimalo me kakav je osjećaj zaploviti u solo vode. Pitam ju kakv je osjećaj biti s bendom na bini, a kakav kad samostalno moraš vladati pozornicom.
„Koje su prednosti i mane jednog i drugog oblika nastupanja? Bivanje u bendu sigurno daje neki oblik zaštićenosti?” pitala sam.
„Baš to što si rekla, s članovima benda si zaštićen, a kada si sam nisi – potpuno si ogoljen. Isto tako kad si sâm, potrebna je velika količina odgovornosti. Onda je odgovornost samo na tebi”, objasnila je Marija.
„Ali jesi li onda i slobodnija i više svoja?” nastavila sam.
„Tu zapravo ima svega. Ali vrlo je bitno da si spreman na te stvari, odnosno da si spreman na to da preuzmeš odgovornost i da imaš što da kažeš na kraju dana, da imaš pjesme iza kojih stojiš i da baš to želiš pjevati i baš to prezentirati publici. Naravno, postoje live nastupi koji su potpuno drugačiji kada si s bendom i kada si sâm. Doduše, ja imam tu neku kontradikciju u sebi. Većina toga što pišem i izvodim su balade, a na nastupima volim da je sve veselo, da se ljudi dobro zabavljaju. I uhvatim se u trenutku gdje radim na albumu i skoro sam ga završila i u kojem shvaćam: Pa ne mogu na albumu biti samo spore pjesme. Pjevaš toliko brzih pjesama na nastupima, moraš negdje napraviti balans, malo da se izvučeš iz tog stvaralaštva koje je ipak bilo malo mračnije u posljednje vrijeme. No sad će nastupiti taj period renesanse u mom životu, osjećam to”, iskrena je Marija.
Iva Hanzen i Marija Mirković / Matej Grgić
Marija je iz Frajli otišla bez gorčine, no isto tako je priznala da se ne čuje s curama iz benda. Stoga me zanimalo kako čovjek izađe iz takve situacije, jer ista je mogla završiti skandalozno. Odnosno, zanimalo me kako čovjek mirno izađe iz bilo koje situacije u kojoj ga je nešto povrijedilo.
„Pomaže li ti i tu neanaliziranje. Razmišljaš li u stilu: Nisam sklona previše analizirati sebe, pa neću ni druge ljude, niti ovu situaciju?” pitala sam je, a ona mi je dala jedan vrlo konkretan odgovor.
„Mislim da smo svi mi ljudi generalno egoistična bića. No ako spustimo taj ego na neki minimum, u smislu da ga imamo samo onoliko koliko je potrebno za preživljavanje i da bismo mogli normalno funkcionirati, onda mislim da takav način razmišljanja daje takav rezultat – odlazak bez gorčine. Napraviš neku odluku iz bilo kojeg razloga, bez obzira na to je li to tvoja odluka ili si primoran na to, nebitno, došao si u tu situaciju u koju si došao i moraš znati da sve ima svoje uzroke i posljedice i da si ti dio toga”, objašnjava Marija.
„Ali ipak uživaš u solo karijeri, zar ne?” bilo je moje sljedeće pitanje.
Marija Mirković / Matej Grgić
„Da, sad sam počela uživati. Bilo mi je stresno na početku, kako će to zvučati, kako će publika reagirati. Jedno je da su Frajle prestale s radom pa eto svatko je krenuo na svoju stranu, ali ovo je drugačije. Neka grupa ljudi, nešto čega sam ja bila velikim dijelom, nastavlja, a ja idem sama. A zapravo imam jako malo vremena da napravim nešto što je specifično za mene jer nisam ja prije puno razmišljala o solo karijeri pa da sam se stigla pripremiti za to. Zato mi je na početku bilo malo nelagodno, nisam bila sva svoja. Ali onda sam si rekla: OK, ajde sad ostavi prošlost, sad ćeš ili staupati ili nećeš. Odluči se. Ako se odlučiš na to da radiš, onda ćeš da budeš kao klinka kad si imala dvadeset godina i svirala na trgu u Novom Sadu. Ja sviram i pjevam, kome se sviđa neka sluša, kome ne, ne mora. Ako me uspoređujete s nekim, super, ako me ne uspoređujete s nekim, isto super. Ovo sam ja, Marija Mirković, moj bend, ćao doviđenja. I od kad sam sama sa sobom to riješila sve samo ide naprijed”, priča Marija.
Ipak, bez obzira na taj početni stres, Mariji su se dogodile uistinu sjajne stvari. Počela je surađivati s Alkom Vuicom, ali i sa sastavom Cambi koji je upravo zahvaljujući njezinim pjesama odnio brojne nagrade. Stoga sam je pitala kako joj je bilo raditi s Alkom i razlikuje li se proces pisanja glazbe i teksta za muškarce od procesa pisanja za žene.
„Ja inače jako volim pisati za muškarce. Zato što iz svog ženskog ugla pišem tekstove koji mi žene volimo čuti. Mi žene smo jako čudne, pošto volimo da nam se izjavi ljubav, ali to ne smije biti na patetičan način, nego to mora biti iskreno, a da bude kul, ali da bude romantično, ali ne previše da ne bude ljigavo i tako dalje. Tako da ja kao žena vrlo lijepo i lagano mogu pisati muške pjesme, taman tako da ispadne da su oni frajeri, romantični frajeri. Ne znam jesi li primijetila kod pjesme “Zaljubljen” kako su žene zapravo poludjele za tom pjesmom. Taman je na granici da bude toliko romantično koliko treba biti, i muško koliko treba biti, ali i iskreno koliko treba biti. U toj pjesmi muškarac priznaje da je zaljubljen, ali baš onako na pravi način”, objašnjava Marija.
S Alkom je pak drugačije. Marija ne piše Alki tekstove, već Alka sama piše svoje tekstove, a Marija joj radi glazbu.
„Recimo, kada radimo, ja njoj pošaljem glazbu, a ona kaže: Tako bi mi tu dobro legla ova tema. Najsmješnije mi je bilo stvaranje pjesme ”Palmižana” koja je pjesma sa Splitskog festivala prošle godine. Poslala sam joj glazbu, a ona je rekla: Mislim da baš treba nastati ovakva pjesma, ali ne znam koju temu bih tu ubacila, možda neko more, neko morsko mjesto. I onda mi je poslala tekst za ”Palmižanu”, a ja sam je pitala kako se sjetila Palmižane. I onda je ona meni krenula objašnjavati kakve je uspomene vežu za to mjesto, kakva je Palmižana bila prije dvadeset godina, kada nije bila tako poznato mjesto kao danas i slično. Zabavno je s njom raditi jer me uvijek iznenadi tekstovima”, iskrena je Marija.
Marija Mirković / Matej Grgić
„Koliko se razlikuje proces stvaranja kad radiš glazbu i kad radiš tekst? Aktiviraš li neke druge emocije, drugi dio mozga?” također me zanimalo. No umjetnici nisu programeri pa da mogu dati jednostavne odgovore na ovakva pitanja.
Tako mi je Marija objasnila da ne može na to odgovoriti plastično. Njoj je, naime, sve to jako apstraktno u glavi. Kada pokušava to objasniti i svesti na neki nivo banalnosti, onda to zvuči stvarno jako banalno. Ali u principu jednostavno sjedne za klavir ili gitaru i samo svira, a proces stvaranja dogodi se u sekundi. Ni sama ne zna kako da nazove taj proces. No ono što zna jest da je to period nesvjesnosti za koji bi ona voljela da se događa stalno i često, ali to nije baš tako.
„Ne znam, ja samo krenem, krenem nešto pjevati melodijskom linijom i tako nastane nova pjesma od početka do kraja i onda kasnije sređujem tekst. Glazbeno kasnije još nešto moram doraditi, ali to je to. Uglavnom se ta nova pjesma samo dogodi. Nekad, naravno, nemam tu sreću da se to samo tako dogodi, nego moram sjesti, raditi i time se baviti dok ne prouzrokujem da se to dogodi. To svakako nije posao kojeg radiš on demand, jednostavno sjedneš i sviraš svakog dana dok ti ne dosadi ili razmišljaš intenzivno. Ako nemaš vremena, onda intenzivno razmišljaš o tome i zapisuješ neke izjave ljudi. To je super stvar jer od jedne riječi ili rečenice može nastati cijela pjesma i cijela tema za pjesmu. To ljudi ni ne znaju. Često kažem ljudima: Jao hvala ti za pjesmu, slušaj, to si baš tad i tad rekla i ja sam to zapisala. Ljudi se začude, zaborave da su nešto rekli. Pitaju me, pa kad si to zabilježila što sam rekao ili rekla. Ja kažem: Ne znam ni ja, bila su dva sata ujutro i ja sam to jednostavno zapisala”, objašnjava Marija.
View this post on Instagram
Kako smo načele temu pisanja pjesama, zanimalo me može li Marija izdvojiti neku pjesmu, bilo njezinu, bilo neku koju je pisala za druge, a za koju može reći: Ova pjesma me baš obilježila! Odmah je imala spreman odgovor. Otkrila mi je da je to pjesma ”Menjam dane” koju je napisala za Frajle. U toj pjesmi posebno joj se sviđa refren:
Ko te voli kao niko, ludo, lepo, prejako,
Pobegla bih tek toliko, a srce ne da nikako,
Ko te voli kao niko, ne sme ni da zavoli,
Ko ti prati korake, ko te ljubi najlepše
„Tada sam bila preludo zaljubljena i tu pjesmu sam napisala u jednom dahu. Baš su mi se nekako svidjele te riječi: tko te voli kao nitko. To je prava ženska nedoumica, sad bih ovo, sutra neću to, ne znam ni sama gdje sam ni što sam i tako dalje. Mi žene imamo te momente u odnosu na period dana, razinu hormona i slično. Ali na kraju dana postoji ta jedna konstanta kada nekoga volimo. Onda nitko ne voli više od nas, ne postoji veća ljubav od te koju smo mi zacrtale u svojoj glavi… To je to i mislim da sam napisala baš takvu pjesmu”, objašnjava Marija.
Jako voli i pjesmu ”Tajna”. To je također pjesma koju je napisala dok je bila u Frajlama, i koja dobro ocrtava stanje njezina duha. Ta pjesma, naime, govori o tome da je u pitanju jedna tajna veza, skrivena veza koja ima cheating moment, odnosno da je to veza u kojoj si nekome ljubavnica. Ipak, Marija je o ovome pisala na jedan sretan način, u kojem uopće ne postoji onaj klasični ženski problem jer si druga. I u ovom slučaju posebno joj se sviđa refren koji kaže:
Tajna, rado bih ti bila tajna,
Skrivala bih se baš vešto,
Pod kožu, u srce, pod jastuk, na duši,
Tajna, u tome baš bih bila sjajna,
I niko nikad ne bi znao,
Ni ko te ljubi, ni sanja, ni to svašta nešto
Tajna…
„Eto, to je dobar primjer kako volim pisati, a to je da uzmem teške teme i onda ih zapakiram u nešto sretno. Ljudi budu jako tužni kad su drugi, odnosno druge, i kad se događaju te neke tajne stvari, a ja od toga napravim jednu veselu, optimističnu ljubavnu pjesmu. Uostalom, možeš biti tajna i sretna takva samo dok ti to godi, a ako priča ide u smjeru jadna ja, onda je bolje da to završiš što prije”, ističe Marija.
Za kraj me zanimalo što je s Marijinim budućim planovima, bilo da govorimo o njezinoj solo karijeri, bilo da govorimo u suradnjama s drugim glazbenicima. Otkrila mi je da zdušno radi i na jednom i na drugom.
„Radim i svoje stvari i za druge izvođače. Evo, baš ovih dana je Cambi izbacio pjesmu čiji sam ja autor. Zove se ”Moja duša”. Oni su je jako lijepo interpretirali i predivno je. Ima taj Il volo moment, ja to jako volim, a radim i s Alkom. Na rasporedu su mi prijave za Zagrebački festival, ali i prijave za Splitski festival, vjerojatno za druge autore. Ako se ukaže neka prilika baš za mene, zašto ne, ali više volim na takvim događajima biti u pozadini, u stilu tu sam, popijem piće s društvom, ajde vi interpretatori pjevajte, a mi autori ćemo vam mahati iz prvog reda. Volim taj ‘vladavina iz sjene’ moment”, smije se Marija i ističe kako je uspjeh drugih jednako veseli kao i njezin uspjeh s obzirom na to da nije opsjednuta time da mora biti glavna.
Marija Mirković / Matej Grgić
„Osjećaš li već taj svoj uspjeh, bi li rekla da si uspješna?” bilo je moje posljednje pitanje, a Marija mi je dala jednako iskren odgovor kao i na prethodna pitanja.
„Mislim da tek idem prema njemu. Došla sam iz jedne dosta uspješne karijere i onda otprilike znam kako to ide i koliko vremena treba za uspjeh. Nisam krenula od nule, ali sam krenula od nule imenom i prezimenom, a živimo u svijetu brendiranja, gdje ime vrijedi više nego to tko si i što si”, kaže Marija.
Sada se, stoga, mora malo više posvetiti stvarima za koje je mislila da se više neće morati baviti njima, a pritom najviše misli na brendiranje, bivanje na društvenim mrežama, fotografiranja i slično.
„Mislila sam da će to ići malo lakše, ali ne ide ništa lakše kada više nemaš ime bend iza sebe u kojem si bila dugi niz godina. Ali dobro, idemo lagano, i mislim da me čeka dobar period i da su se dobre pjesme napisale posljednjih godinu dvije, što za mene, što za druge, i sad samo čekam da se te pjesme puštaju, da ih ljudi slušaju… Nemam grč oko toga što me čeka. Ako sam uspjela jednom, uspjet ću još tri puta. Samo je pitanje kad, i to je samo stvar strpljenja, nemam problem oko toga”, zaključuje Marija.
