SVEMIRKO SE VRAĆA
Marko Vuković o povratku Svemirka: „Retro estetika ostaje, ali album će biti žešći“
Frontmen Svemirka, Marko Vuković otkriva detalje o povratničkom albumu, balansiranju starog zvuka i novih ideja te najavljenim promjenama u produkciji
Marko Vuković (Svemirko)/Matej Grgić
Vrijeme i mjesto: Kinoteka, filmski kišan dan. Osoba: Svemirko, ali umjesto tročlanog benda, samo Marko Vuković, frontmen. Razlog sastanka: Intervju
Nakon neplanirano duge vožnje tramvajem koja je, subjektivan osjećaj, trajala tri sata, a ne sat vremena, napokon sam uspjela doći do čuvene Kinoteke, jedva hodajući, jer sam, naravno, pokisla i bila nedovoljno dobro obučena za Armagedon koji se vani odlučio dogoditi.
Sjela sam na kavu, Marko je prije mene davao drugi intervju, a dok sam slušala pitanja, pokušavala sam si zapamtiti da ne pitam ta ista. Kad je došao red na mene, prvo sam ga morala upitati, zašto skoro uvijek dolazi sam na intervjue, jer svi radi toga misle da je Svemirko samo jedna osoba, a ne tročlani bend? On se na to sarkastično nasmijao, pa je rekao da „su oni zaposleni i nemaju vremena, a on ima svo vrijeme ovog svijeta“, nadodavši da se šali, ali u svakoj šali pola istine.
Marko Vuković (Svemirko)/Matej Grgić
Svemirka na sceni nije bilo sad već četiri godine, bar što se diskografije tiče, osim par novoizbačenih starijih singlova, a Marko kaže da se povodom ovog „povratka“ osjeća bolje nego ikad. Na pitanje zašto ih toliko nije bilo kaže: „Nemam naviku izbacivati stvari samo da bi ih izbacio, mislim da se u ove četiri godine kako nas nije bilo skupilo dosta materijala i da sad to sve ima smisla pustiti van.“
Ove godine Svemirko je postao i dio Universal Music obitelji, dolazi nam i novi album, pa se iduće pitanje i samo postavilo, „Što sve sad fanovi mogu očekivati?“ Marko je uzeo gutljaj kave i odgovorio: „Mislim da će to u principu… pokušati ću naći balans starog materijala i novog, da nije baš kao konstantno isto recikliranje, nego da bude ipak nešto novo.“ Naglasio je da će se najveće promjene ipak osjetiti na produkciji, koja će sada biti, kaže, puno bolja, ako ne i „profi“.
View this post on Instagram
Stara estetika, lagana ex-yu melankolija, synth zvukovi, sve to vežemo uz Svemirka, pa ako će se događati promjene, morala sam provjeriti hoće li se možda i žanr mijenjati, na što Marko nije imao definirani odgovor: „Ja još uvijek volim te stare aranžmane, refrene. Sigurno će ostati ta neka retro estetika zvuka uz malo bolju definiciju“, priznavši da će novi album možda biti više komercijalan. Za sve je ostavio prostora i sve je još opcija jer, kaže: „Možda se sutra probudim i odlučim da želim potpuno nešto drugo.“
Marko Vuković (Svemirko)/Matej Grgić
Kad smo već kod ex-yu tematike, starog zvuka i melankolije, u priču se morao dodati i čuveni Haustor, za kojeg Svemirkovci ne kriju da su im uzor. Prva ikad Svemirkova pjesma zove se “Zbogom proleteri“, za što sam ja bila sigurna da je referenca na čuvenu Haustorovu “Radnička klasa odlazi u raj“, a kad sam to ponosno provukla kroz pitanje dobila sam neočekivani odgovor: „Tu tematiku vučem već dugo vremena. Čak i s ljudima koje znam, koji mi isto ne vjeruju. Ja, nažalost, tu stvar nisam nikad čuo prije toga. Meni je to prvi puta bubnjar, naš bivši, Branimir, rekao kao pa, dobro, kao šta ti si ukrao od Rundeka ‘Zbogom proleteri’. Ja sam bio onak dosta začuđen, kao kako misliš šta ‘zbogom proleteri’, onda sam otkrio da zapravo imaju onaj stih ‘Pa, pa proleteri’. Evo, ja ću reći iskreno, da to stvarno nije bilo namjerno.“
Bilo to namjerno ili ne, “Zbogom proleteri“ bila je dobra prekretnica Svemirkove karijere, a nakon tolike pauze, pred koncerte i najavljeni album, morala sam ga pitati „Tko ili što je sad Svemirko na našoj glazbenoj sceni?“ Marko je uzeo malu pauzu, pa je odgovorio: „Svemirko je prvenstveno moj osobni projekt, gdje ja sjednem za računalo, radim stvari i izbacujem, međutim postoji ta live varijanta, mi koji sviramo, mi smo zapravo svi prijatelji, družimo se i ovako. Ja sam taj koji radi stvari, a u javnosti djelujemo kao cjelina.“
Marko Vuković (Svemirko)/Matej Grgić
Marko sve radi sam, od tekstova do produkcije, a opisao mi je i kako izgleda njegov proces pisanja jedne pjesme: „Svaka stvar nastaje tako da ja uglavnom prvo napravim instrumental i onda samo bacam vokalne melodije na to, koje su nesuvisle, čak ni ne koristim riječi koje imaju značenje, slažem si fonetsku sliku i onda od toga radim tekstove.“ Nakon toga nadodaje kako mu je važnija melodija, odnosno instrumental od samog teksta i da mu ne pridaje toliku važnost. Čak imaju i pjesmu koja je potpuni gibberish, Tanekoko, ali mu se melodija svidjela, pa je kaže, ispala dobra stvar i zezancija.
Kiša je sve više i više padala, a kafić se polako punio. Marko je uzimao preostale gutljaje kave u svojoj šalici, a u pozadini je svirala melankolična jazz glazba.
Svemirko uvijek donosi nostalgičan prizvuk sa svojim sythevima, a Marko na to komentira: „Taj nostalgičan zvuk kojeg donosimo nije namjeran, meni je to jednostavno najdraže doba glazbe općenito, što se produkcije i svega tiče.“
Kako su najavili novi album, pa i izbacili novi singl “Po tijelu“, morala sam otkriti hoće li album nositi istu nostalgiju kao i prijašnja tri: „Imat će definitivno poveznica sa svim starim materijalima, ali u kojoj mjeri će biti sličan, to još ne mogu reći, iako mi se sad ovako čini da bi mogao biti možda malo žešći album. Moglo bi biti malo više gitare, malo manje syntha, više distrozije iako ne sad nekoj punk ili heavy metal varijanti“, odgovorio je samozatajno.
Singl “Po tijelu“, otkriva, nastao je nakon jednog izlaska: „Bio sam vani jednu večer i probudio sam se dosta žedan, baš mi je falila tekućina. Onda sam to nekako taj dan uokvirio u shemu proljevanja po tijelu i ostalih dogodovština od sinoć“, rekao je uz podsmjeh.
Svakom izvođaču uvijek se mora postaviti leksikonsko pitanje „Koja ti je najdraža pjesma?“, pa tako ni Marka, odnosno Svemirka, nije zaobišla ista sudbina: „Moja najdraža pjesma je, ako ne pričamo o live izvedbi, nego samo ovako, definitivno; ‘Zauvijek zen’. Ako pričamo o live izvedbi, onda mi je tu u zadnje vrijeme ‘Kako da znam?’ favorit. Ne znam, baš mi nekako dobro legne i meni dečkima kad sviramo.“ Zanimalo me nakon toga, zašto baš “Zauvijek zen”, pa sam ga odlučila pitati, koja je zapravo priča iza te pjesme, te kako je nastala?
„Ona je nastala kao kombinacija dvije totalno nepovezane stvari. Radio sam na jednoj stvari i ostali su mi u clipboardu kopirani neki kanali iz drugog projekta i onda sam kliknuo paste i shvatio da sam se zeznuo. Krenuo sam brzo brisati, ali ipak aj kao da poslušam šta je bilo i zapravo su se, znači, ta solo linija, Zavijek, Zen i… ne znam sad točno šta je bilo, iz koje stvari, ali kad sam čuo morao sam ostaviti tako jer je zvučalo brutalno.“
Marko Vuković (Svemirko)/Matej Grgić
Svemirko 18.10. dolazi u Boogaloo, a nakon toga ima i cijeli niz koncerata u 11. mjesecu po susjednoj nam Srbiji. Iako su poznati po svojem vintage zvuku, ne kriju ni da su pravi ovisnici second hand-dućana, pa ako ste na nekome od njih slučajno vidjeli vaše stare plahte ili bakine haljine, nemojte se čuditi. Bilo kako bilo, Marko nam nije htio otkriti previše što se tiče outfita za nadolazeće nastupe, ali je rekao da će biti više “uniformirani“ nego prije.
Kako se kava ispijala, ovaj razgovor privodili smo kraju, kiša je vani taman prestala lijati kao iz kabla, pa smo i indirektno tempirali vrijeme kad je okej da idemo kući. Obzirom da smo stvarno pričali o svemu, ostalo mi je još samo jedno pitanje na umu; „S kime bi sljedeće surađivao, imaš li već kakve ideje, planove?“ Na to mi je odmah odgovorio:„Imam hrpu nekih ideja, s drugim artistima, tipa naravno sa Pekijem, s kojim je već i bila stvar ali imamo još par, tri, četiri stvari koje bi trebali dovršiti. S Lukom Šipetićem iz nemanje isto imam jednu ideju. Ima još par artista koji ne bih imenovao jer ne znam žele li to. Uglavnom, mogle bi se desiti nekakve suradnje i mislim da i hoće samo ovisi o tome koliko ćemo imati vremena.
Sad kad ste došli do kraja teksta, možemo vas još jednom podsjetiti, koncert je 18.10. u Boogaloou u Zagrebu, a Marko je najavio i gosta iznenađenja, čiji identitet nije otkrio, jer kakvo bi to iznenađenje bilo? Trk po karte, dok ih još ima!
