Ususret promociji albuma
Luka Šipetić: „Snimljeni nemanja je jedno, a bend nešto sasvim drugo”
Egzotični i ezoterični nemanja nedavno je predstavio Voodoo Beat, svojevrsni nastavak prethodna dva albuma, što čini trilogiju koju je zamislio Luka Šipetić, stvoritelj nemanje, kompletnom. Kao što i ime novog izdanja kaže, nemanja glazbom istražuje druge strane, mistične koncepte i magične odnose.
Prošlog smo ga tjedna slušali u Šibeniku na SHIP showcaseu, a ovoga tjedna – u četvrtak, 21. rujna – u Petom kupeu ima promociju albuma. Ususret tome, postavili smo mu nekoliko pitanja.
Kako je Voodoo Beat proveo ljeto? Gdje se album slušao i izvodio, kakva je, iz tvoje perspektive, recepcija publike? Koliko ti je ona uopće važna?
Album je izašao sredinom lipnja, tako da smo ostavili malo vremena da se ‘ulovi’ za ljude i da se malo mentalno rekuperiram nakon snimanja prije nego krenemo u koncertnu promociju. Tako da smo odsvirali par odabranih lokacija na otocima gdje nam je izgledalo da bi naša glazba super odgovarala – od Velveta preko Korčule do Lastova.
Mislim da je recepcija publike u Hrvatskoj super, uzevši u s obzir na to da je ovo što mi radimo dosta specifična vrsta glazbe koja na našim prostorima još uvijek izaziva upitnike iznad glave, ali zato van granica – gori!
Koje su slike koje si imao u glavi prilikom stvaranja albuma? Kako si došao do motiva iz grčke mitologije?
Kako se trilogija albuma bavi tematikom smrt-zagrobni život-uskrsnuće, u startu svega je bio plan da se cijela priča u finalnoj fazi provuče kroz mit. Mit o Orfeju i Euridici je najpotentniji za to… Ima smrti, podzemlja, ljubavi. Što ti još više treba?
A izvan koncepta, slika u glavi koja mi je odražavala zvuk albuma je party na pješčanoj plaži na nekom tropskom otoku, od 23 sata do dva ujutro, gori veliki krijes, miris oceana se širi, zvuk džungle se spaja s glazbom i noć kreće raditi svoje. You fill-in the blanks…
Po čemu ti je stvaranje ovog albuma bilo drukčije od prethodna dva? Što su ti možda bili novi izazovi u produkcijskom i kreativnom smislu?
Možda je i bio najizazovniji do sada. Kako je prvi album bio uronjen u tursku/indonezijsku muziku, a drugi u afričku, ovaj se poziva na južnoameričku/karipsku glazbu i klupsku produkciju. Stoga je to jedan novi svijet poliritmova, harmonijskih konstrukcija i aranžmana, a klupski element traži višu razinu produkcije od prošlih albuma koji su bili dio lo-fi tradicije. Tako da je snimanju albuma prethodio proces učenja i eksperimentiranja – kako s novim glazbenim obrascima, tako i s novom opremom i tehnikama produkcije.
S obzirom na egzotičnost nemanjinih ritmova, slušaju li se izdanja u drugim dijelovima svijeta? Pokušavaš li na neke načine doći na neka druga, ružno rečeno, tržišta?
Yes, slušaju se, vjerojatno čak i više nego ovdje – u skladu s time ubrzo ćemo imati i neke lijepe vijesti o tome.
Iskreno, radim glazbu koja se meni sluša i koju guštam, tako da dok radim ne razmišljam ni o probijanju na hrvatsko tržište, kamoli inozemno – draže mi je kad vidim da moja glazba legne meni bliskom krugu ljudi i prijatelja koji gaje meni sličan senzibilitet. To je onda instant pokazatelj da nešto što radiš može doprinijeti tome da se dodatno povežeš s ljudima koje znaš ili koje ćeš tek upoznati – marksistički rečeno – nisi otuđen od svog rada.
A ako se za to zakači netko vani – super. Ako se ide probijati na vanjsko tržište, treba postojati jako dobar plan, kao i financijska potkovanost, organizirana podrška i tim ljudi koji nažalost trenutno nemamo jer se takve platforme i zamisli tek sad počinju formirati kod nas. Širu publiku vani i ne zanimaju previše aktualna glazbena događanja na balkanskom području, tek sad pojedini diskografi svako toliko bacaju oko na ovu regiju da vide što se događa, stoga će nam svima trebati dugi niz godina aktivnosti i upornosti da im nekako usmjerimo pažnju na ovu cijelu regiju.
nemanja / press
Baviš li se glazbom na još nekim projektima osim nemanje?
Trenutno ne, fokus mi je samo na nemanji.
Koje su prednosti, a koja ograničenja toga što glazbu stvaraš sam? I kako solo stvaranje funkcionira u relaciji da ono što snimiš izvodiš s bendom?
Prednost je to što držiš sve konce u svojim rukama, a ograničenje je to – što držiš sve konce u svojim rukama.
Da se razumijemo, to je izrazito zabavno i ispunjavajuće – istraživati apsolutno svaku ideju koju imaš koliko god želiš i općenito raditi što želiš – jer jedina granica je ona koju si sam postaviš. No zato treba postojati struktura. Ako se snima album, treba se gledati na šumu, a ne biti fokusiran na drvo. Inače se ne mičem s mjesta i mogu prtljati po jednoj pjesmi godinama. Moraš znati kad u kojem si trenutku songwriter, kad si aranžer, kad si producent, kad audio-tehničar i pokušavati ne miješati te uloge u procesu. Zato mi i u jednu ruku osobno pomažu koncepti – stvorim si niz slika povezanih u priču i pokušavam dati svemu tome zvuk.
A kad je riječ o radu u bendu, na ono što je snimljeno gledamo kao na informaciju. Uzimamo pjesmu kao početnu ideju i onda gradimo nešto novo, pokušamo samo zadržati otprilike sličan vibe kako je na albumu. Stoga mislim da je snimljeni nemanja prvo bude jedno – a bend koji čine stvarno odlični muzičari – nešto drugo.
View this post on Instagram
Kakvi su planovi za predstavljanje albuma u Petom kupeu? Kako ga zamišljaš?
Plan je jednostavan – napraviti cjelovečernji event koji će uključivati preparty, koncert i after, te priuštiti ljudima jednu opuštenu i zabavnu večer gdje se mogu opustiti, plesati i ne misliti na svakodnevicu.
