Nihil: Nismo još nervozni, al' pitaj nas u četvrtak!

Pred nama je konačno četvrti Superval+ koncert, na kojem će mladi bendovi opet imati priliku osvojiti uši i srca nove publike i pokazati što se to kuha u najnovijoj generaciji domaćih glazbenika.

Uoči koncerta, koji će se održati sutra u suradnji s Mostar Rock School, razgovarali smo s mladim zagrebačkim bendom Nihil koji će, uz zagrebački Slow Cured i mostarsku Farsu nastupiti u Vintage Industrial Baru.

O tome kako je bend nastao, koja im je najdraža glazbena uspomena i što ih interesira osim benda, za glazba.hr su razgovarali gitarist Karlo Kelčec i pjevačica Petra Jović.

/Vedran Metelko

Za početak, recite mi nešto više o Nihilu. Kako je uopće nastao, kako je krenula priča?

Petra: Luka Zetaić i ja išli smo zajedno u osnovnu i tad smo već maštali da ćemo jednom imati bend, slušali smo Beatlese i Arctic Monkeyse kojima je Luka opsjednut. On je prije dvije godine pokrenuo bend ali tad se sviralo kao, više iz zezancije. Onda su u nekom trenu trebali vokala pa se javio meni i eto, ideje iz osnovne su se počele realizirati. Ubrzo se uključio Luka Čuljak na bassu i zadnji je uletio Karlo na gitari.

Karlo: Super je što je Zetaićeva mama cijeli život bila u bendovima i pisala je pjesme, ali nikad nisu objavljene pa ih je dala nama da ih uglazbimo, i to su nekako postale naše prve pjesme. Tako smo se odmah imali za što uloviti i one su nam trenutno setlista, ali sad radimo na novim stvarima koje su skroz naše.

Jel to onda znači da je mama vrebala nad vama i pazila da sve bude kako je ona zamislila?

Karlo: Ma ne, dala nam je potpunu slobodu. Taj njen bend je svirao kao neki punk-rock, mi smo neke stvari izmijenili i ono, napravili svoju verziju.

Petra: Najveći je problem što smo veliki perfekcionisti, a nekad smo i malo lijeni, pa to snimamo godinu dana. Moglo je već biti tri puta gotovo, ali želimo da bude savršeno.

/Vedran Metelko

A kako ste odabrali ime Nihil? Sigurno ste imali sto ideja.

Petra: Joj, bilo je valjda pedeset alternativa za ime….Exis, Nihilizam…

Karlo: Bilo je i nešto vezano za mitologiju, neke ideje iz priča Ivane Brlić Mažuranić…tipa Stribor ili tako nešto.

Petra: Ma Nihil je zapravo bilo privremeno ime. Morali smo na Instagramu izabrati neko ime i rekli smo si kao “Okej, ajmo Nihil privremeno!” i tako je ostalo, iako smo kasnije skužili da postoji još nekoliko izvođača koji se isto zovu Nihil.

Karlo: Ali sad se ovo nekako ulovilo, i mislim da će ostati. Većina bendova je dosta stroga prema sebi kad je ime u pitanju, uvijek se preispituješ oko toga, gledaš druge kak’ se zovu, misliš si kako je njihovo ime bolje od našeg i to. Ali jednom moraš odlučiti i bok.

Kako funkcionira sam bend? Postoji li netko tko je vođa ili vlada neka vrsta demokracije?

Petra: Zetaić je neki ajmo reć’ temelj benda. On je naše ljepilo i kako su prve ideje za pjesme od njegove mame, tako se to nekako samo po sebi nametnulo. Ali svi većinu stvari radimo zajedno oko bookinga, odluka za pjesme i sve to bitno.

Filip: Mislim da svatko ima situaciju kad ga se sasluša i kad ga se izignorira. Recimo, ja obično snimam mobitelom kad god nešto smislim, i onda to pošaljem u Whatsapp grupu i svi me samo seenaju. A onda kad dodemo na probu to odsviram i svi su kao “Wow što je ovo, ovo nam se sviđa!”

Pričajte mi malo o tome kako ste našli svoj zvuk. Jel svi slušate slične stvari i inače ili je svatko donio nešto svoje?

Karlo: Pa bubnjar je recimo metalac…

Jel’ to znači da stalno ubrzava pjesme?

Petra: Stalno! Pjesma zna na kraju bit duplo brža nego kad je počela, tako da to moramo držati pod kontrolom.(smijeh)

Karlo: Ostatak nas sluša uglavnom neke verzije rocka i metala iako slušamo i druge stvari. Ali nekakvi temelji su nam jako slični, tako da uglavnom nema previše borbe oko toga kako bi trebali zvučati.

/Vedran Metelko

Što vam se čini, koliko vaša glazba odskače od onoga što vaši vršnjaci generalno slušaju?

Karlo: Pa uglavnom mislim da se ne uklapa, plus što većina naših vršnjaka uopće nije toliko u glazbi, u smislu da sad sjednu doma i baš slušaju nešto… glazba je postala više tako kao neka usputna stvar.

Petra: Vidiš, na Arhitekturi mislim da baš dobar dio ljudi sluša ovakvu nekakvu alternativniju glazbu, bar mi se tako čini. Naravno, trap je nekako najpopularniji ali pogotovo mislim u zadnje vrijeme da zbog drustvenih mreža, Spotifyja i toga ljudi puno više otkrivaju novu glazbu, ali se možda i ne vežu toliko za jedan stil.

A kako vaša ekipa na faxu doživljava Nihil, jel vas podržavaju ili?

Karlo: Pa iskreno, većina ljudi kod mene na faxu mislim da ni ne zna za bend.

Petra: Kod mene je totalno drugačije, pola mojih kolega s faxa je prvo znalo za Nihil prije nego što su saznali da sam ja u bendu, tako da je to bilo dosta zabavno. Došli su i u Mediku i na druge koncerte tako da ono, mogu reći da super podržavaju.

A roditelji? Koliko su oni utjecali na vaš glazbeni ukus i generalno bavljenje glazbom?

Petra: Moj tata isto ima svoj bend! I cijela obitelj je zapravo glazbeno obrazovana ili nekako vezana za glazbu i stvarno nam je dosta pomogao. On ti je tipični rock tata, svira gitaru, ima puno pedala i svega što mu nikad nije problem posuditi. Znao nam je nekad i doći na probu, pomagati oko pjesama i tako.

Jel’ ti onda isto podržavaš tatu?

Petra: Pa imali su samo jedan koncert, na nekom team buildingu na stajalištu kod Lučkog i bilo je zapravo puno ljudi, ali nisam išla.(smijeh)

Da se vratimo ipak na vas, postojite relativno kratko, ali već ste nastupali u Hard Placeu, Melinu, Spunku, Mediki, Vintageu… Koja vam je do sada neka glazbena uspomena koja se izdvaja?

Karlo: Uf, u Melinu sam toliko bio anksiozan i van sebe, skužio sam nakon dvije pjesme da mi uopće nema distorzije, pa sam ispitivao ljude u prvom redu jel oni čuju distorziju il se meni čini da je nema…užas. To je prvo čega sam se sjetio sad.

Petra: Ja se sjećam da je u Hard Placeu neki lik bacio transparent i da sam se u zadnju sekundu izmaknula da me ne pogodi u glavu. Mislim da ima i snimka toga na Instagramu.

/Vedran Metelko

Ok, prošli smo ove traumatične uspomene, dajte sad neke lijepe.

Karlo: Haha, pa možda zapravo isto taj Hard Place koji je Petra spomenula. To nam je bila prva gaža, zajedno s još dva benda i noge su mi klecale kao da se pod klima. Sjećam se da je bilo krcato i da su došli neki ljudi za koje uopće nismo mislili da hoće.

Petra: Da, recimo moj razrednik iz srednje je došao! I ne mogu opisat koliko je meni lijep osjećaj biti na stageu. Taj koncert je baš bio zakon, pogotovo kad smo svirali “Za nju” od Kinokluba. To uvijek sviramo na kraju, i cijela publika je pjevala tako da ja sebe uopće nisam mogla čuti, još kad sam okrenula mikrofon prema njima svi su počeli urlati.

Karlo: Ja se pola tog koncerta ne sjećam, sve je u nekoj magli, ali znam da mi je bilo predobro.

Jel to znači da se možete zamisliti kako to radite zauvijek ili gledate na cijelu ovu priču kao neku zabavu sa strane, pa šta bude?

Karlo: Pa kao nešto između. Nije nam samo kao neki side-project i stvarno to ozbiljno radimo, ali svi imamo nešto sa strane i ne računamo na to da bi živjeli od glazbe. Naravno, to bi bilo lijepo, ali moramo biti realistični.

/Vedran Metelko

A čime se onda još bavite, neovisno o glazbi?

Petra: Ja bi jako htjela tetovirati, i trenutno radim kao vježbenik u studiju Abrakadabra. Osim toga već i pirsam ljude! Počela sam po školskim zahodima s time ali sad radim puno ozbiljnije, već sam dosta dobra i s cijelim procesom sam gotova za otprilike minutu. Par njih sam i tetovirala, ali još uvijek to moram naučiti baš kako spada.

Wow. Još nešto?

Petra: Bavim se i cosplayem! Sama izrađujem svoje kostime, imala sam već i neke gaže, sponzore, išla na evente i tako.

Filip: Pa ja sam na TVZ-u, ali još se nekako tražim i nemam neki definitivni plan. Nekako sam skroz u gitari, tu sam samouk i vježbam već nekih pet godina, iako igram i League of Legends na što sam potrošio previše godina života.

Petra: I ja!

Za one kojima je nova scena strana, na koga bi još trebali obratiti pažnju od novih mladih bendova? Sigurno ih znate, ima netko koga bi htjeli istaknuti?

Karlo: Ima stvarno puno odličnih mladih bendova. Sad ovako, prvi koji mi nekako padaju na pamet su Teret, pa recimo Vaktal, Emberam…Zippo je isto odličan, oni baš zvuče kao da se ovime već bave dugo.

Petra: Super je i Linija 109! S njima smo svirali i zakon su cure.

/Vedran Metelko

I još za kraj, jeste nervozni oko nastupa?

Petra: Ja nisam previše.

Karlo: Nisam ni ja sad, al’ vidjet ćemo kad dođe četvrtak. (smijeh)

Karla, Petru, ostatak Nihila, kao i Slow Cured i Farsu možeš uživo gledati i podržati ovog četvrtka u Vintage Industrial Baru na četvrtom Superval+ koncertu.

Ulaznice po cijeni od 4 eura u pretprodaji mogu se kupiti u Vintage Industrial Baru i Dirty Old Shopu, a na dan koncerta cijena će biti 6 eura.