Nola (Marijan i Gabi): „Posebno se veselimo mladim istražiteljima koji će otkriti naše pjesme putem nota"

Više od deset godina nakon originalnog izdanja, Nolin album Piano dobio je novo, vinilno izdanje, ali i svojevrsni produženi život kroz notnu zbirku objavljenu u izdanju Cantusa

Riječ je o albumu koji je poznate Noline pjesme ogolio do njihove najintimnije jezgre: glasa, klavira, tišine, daha i emocije.

Nova koncertna stranica Nolina opusa otvara se i na ovogodišnjem JazzHR Festivalu, koji počinje 11. svibnja u 20 sati u zagrebačkom Petom kupeu zajedničkim koncertom JazzIstra Orchestra i sastava Nola. Tom prigodom istarski glazbenici, predvođeni Marijanom Jelenićem i Gabrijelom Galant Jelenić, donose svježu fuziju Nolinih pjesama i big band jazz izričaja, oblikujući poznati autorski opus kroz novi, raskošan aranžmanski pristup.

U razgovoru za Glazba.hr Gabi i Marijan govore o tome kako im Piano danas zvuči, zašto vinil nije samo format nego i ritual slušanja, što znači kada pjesma dugo čeka svoj trenutak te kako se Noline pjesme sada otvaraju i novim generacijama glazbenika — kroz notni zapis, ali i kroz nove koncertne interpretacije.

„Nema skrivanja iza glasnoće i brzine”

Album Piano sada je dobio vinilno izdanje. Kako vam danas, s odmakom od više od deset godina od originalnog izdanja, zvuči taj album?

Gabi: Emotivnije, prisnije i jače. Kad smo ga stvarali i snimali, bili smo koncentrirani na detalje. Sad slušamo cjelinu.

Piano donosi ogoljene, intimne verzije vaših pjesama. Što se u pjesmi otkrije kada joj se oduzme dio produkcijskog sloja i ostane gotovo samo glas, klavir i emocija?

Marijan: Prije svega tekst, a onda i emocija izvedbe. Nema skrivanja iza glasnoće i brzine. Upravo ta prozračnost u zvuku donosi težinu i dubinu. Leon je majstorski prepoznao srž pjesme i na jednom grandioznom instrumentu, klaviru, virtuoznošću, dinamikom, minimalizmom i harmonizacijom zvučno obojio atmosferu i stvorio glazbenu podlogu za vokalno interpretiranje priče. Baš te zadrške, tišine, zvuk pedale klavira, uzdah… uvlače slušatelja u svijet stihova i atmosferom daju inspiraciju mašti.

Album je sniman u dvorani Adris u Rovinju. Koliko je prostor utjecao na atmosferu snimke i interpretaciju pjesama?

Marijan: Tražili smo što bolji klavir. Kristina Miljavac iz Adrisa maksimalno nam je izašla u susret. Imati takvu slobodu stvaranja stvarno je privilegij. Akustika u dvorani, vrhunski klavir i vremenska sloboda probudili su u nama istraživače.

Leon Brenko potpisuje aranžmane na albumu Piano. Kako je izgledao proces prevođenja Nolinih pjesama u klavirski, gotovo komorni format?

Marijan: To je pitanje za Leona.

Leon Brenko: Nalazili smo se nekoliko puta kod Marijana u studiju prije samog snimanja. S obzirom na to da sam imao potpunu slobodu, ideje su dolazile brzo i spontano — čisti kreativni proces kakav najviše volim.

Najveći izazov bili su hitovi poput „Dio tebe” i „Iznad oblaka”. Te su pjesme toliko dobro postavljene i već su svima „u uhu”, pa i nama samima, da je prilično zahtjevno napraviti nešto novo, a pritom ne narušiti samu kompoziciju.

Zato smo se odlučili za jednostavniji pristup i mislim da nismo pogriješili.

Nola je bend koji nikada nije djelovao kao bend trenutka, nego kao bend trajanja. Koliko vam je važno da pjesme imaju svoj dugi život, izvan trenutne popularnosti?

Marijan: Ne mislim o tome. Poriv za stvaranje jači je od razmišljanja o tome kakvo bi nešto trebalo biti. Naše pjesme samo jesu. Najveći doprinos stvaranju daju kolege s kojima surađujemo u tom trenutku. Oni često moju osnovnu ideju odvedu u nekom meni nepoznatom pravcu. Nekad se izgubimo pa se tražimo, a nekad zajašemo prvi val.

Vaše pjesme često djeluju jednostavno, ali emocionalno vrlo slojevito. Koliko je teško postići tu mjeru — da u pjesmi nema viška, ali da ne nedostaje ništa?

Marijan: Kao što sam rekao, ne mislim i ne analiziram rad prije stvaranja. To je dio mene. Ali kad imate Gabi kao filter, ne može vam proći bilo što. Treba se bolje potruditi u stvaranju.

Postoji li pjesma s albuma Piano koja vam je u ovoj novoj vinilnoj verziji posebno bliska ili vam danas zvuči drukčije nego 2012. godine?

Marijan: “Ljubiš me” sad je puno teža, ali i “Do kraja”. “To ljubav je” totalna je avangarda, a i nova pjesma “Oprosti” neplanirano se potpuno uklopila u duh albuma.

Kako doživljavate povratak vinila u vremenu streaminga i brzog slušanja glazbe? Je li vinil za vas samo format ili i drukčiji ritual slušanja?

Gabi: Ploče nikada nisu u potpunosti nestale, samo su maknute u stranu kako bi novi nosači zvuka mogli dobiti svoje mjesto. Uz one koji se nikada nisu odrekli gramofona i ploča, sad se pojavljuju nove generacije koje žele isprobati ono što je za njih novo. Slične stvari pojavljuju se i u modi.

Nola/foto: Ira&John

Vaša publika često ima vrlo osoban odnos prema vašim pjesmama. Čujete li od ljudi priče o tome gdje su ih vaše pjesme pratile kroz život?

Gabi: Da, često nam se javljaju ljudi kojima su naše pjesme obilježile dio života. Nekima su bile prvi ples na vjenčanju ili soundtrack veze. Zanimljivo je i to da se javljaju već i ljudi kojima je pjesma u mladosti bila na repeatu pa ih s nostalgijom vraća u to vrijeme.

Bonus pjesma “Oprosti” opisana je kao „neuobičajena pjesma za Nolu”. Što je čini drukčijom od ostatka vašeg opusa?

Gabi: Ona je dobila epitet „neuobičajene” najviše zbog toga što je sporija i sadržajno ozbiljnija od većine pjesama koje je publika od nas navikla čuti. Upravo je zato i dobila mjesto na ploči Nola Piano, jer se svojim sentimentom i izvedbom savršeno uklapa u već ranije snimljenu i objavljenu cjelinu.

„Sad s ponosom možemo reći: imamo note!“

Rekli ste da je pjesma dugo i strpljivo čekala svoj trenutak. Kako znate kada je pravi trenutak da neka pjesma napokon izađe pred publiku?

Gabi: Pjesma je stajala sa strane jer govori o trenucima kad smo se iskreno i ozbiljno pitali ima li sve u nama i oko nas smisla. Od tada hodamo polako, dan po dan, i eto nas… skupili smo 33 godine zajedno. Nova nada, novi dan.

Marijan: Zvjezdan Ružić aranžirao je i snimio pjesmu 2019. godine, miksali smo je 2020., a videospot smo snimali početkom 2025. Nikad nijedna naša pjesma nije toliko čekala objavu. Mi stvorimo najbolje što možemo i znamo, a publika odlučuje je li pjesma baš sada svijetu potrebna.

Uz vinilno reizdanje objavljena je i notna zbirka Piano u izdanju Cantusa. Kako ste reagirali na ideju da pjesme s albuma dobiju i svoj notni zapis?

Marijan: Često su nas pitali: „Imate li note albuma Piano?” Ovo je bila savršena prilika za realizaciju notnog zapisa. Sad s ponosom možemo reći: imamo note!

Notna zbirka omogućuje glazbenicima, učenicima, profesorima i zaljubljenicima u vaše pjesme da ih upoznaju iznutra, kroz sviranje. Kako doživljavate taj novi oblik komunikacije s publikom?

Marijan: Nismo osobe koje uživaju u javnom eksponiranju. Ovakav put do zaljubljenika u glazbu nam je draži. Intiman. Nostalgično je imati knjigu, naročito notnu. Nadamo se da će doći u prave ruke i probuditi znatiželju ili potaknuti stvaralaštvo.

Nola – Piano (notno izdanje, Cantus)

Jesu li se pjesme u procesu zapisivanja u note pokazale drukčijima nego što ih doživljavate na pozornici ili u studiju?

Marijan: Zapisivanje je dosta egzaktno, nema mjesta improvizaciji. Andrea Rojnić tu je imao najviše posla: prepoznati i ispravno zapisati što je Leon zamislio i na koji je način dao naglasak određenoj emociji u pjesmi.

Koliko je izazovno u notni zapis prenijeti ono što je kod Nole često presudno — atmosferu, zadršku, tišinu, dah i emociju između tonova?

Marijan: To je pitanje za notografa, Andreu Rojnića.

Andrea Rojnić: Smatram da je gotovo nemoguće prenijeti te stvari u notni zapis. Notni zapis samo je dio glazbenog djela, koje onda izvedbom dobiva konačni oblik, a samim time svaki izvođač koji izvodi ta djela, bila to Nola ili netko drugi, svojom interpretacijom donosi emociju i atmosferu koju osjeća. Nola Piano zapis je trenutka i sinergije Gabrijele i Leona, ovjekovječen albumom, i najbolji je „vodič” za interpretaciju tih djela.

„Nadamo se da će nekome biti mali „bijeg” od ljestvica i etida“

Kome biste posebno preporučili notnu zbirku Piano — profesionalnim glazbenicima, učenicima glazbenih škola, nastavnicima, obožavateljima koji sviraju kod kuće?

Marijan: Svima koje ste naveli. Nadamo se da će nekome biti mali „bijeg” od ljestvica i etida. Nekome će pomoći u bržem shvaćanju odsviranog na albumu, a netko će se prisjetiti starih dana kad je svirao po notama. Posebno se veselimo mladim istražiteljima koji će otkriti naše pjesme putem nota.

Može li notna zbirka pomoći da vaše pjesme dođu do novih generacija, možda i onih koje će Nolu najprije upoznati za klavirom, a tek potom kroz originalne snimke?

Gabi: Nadamo se da može. Oni su i jedan od razloga stvaranja knjige. Uz sve dostupniju glazbu na digitalnim platformama vjerujemo da se na ovaj analogan način stvara dublja veza između nas i mladih glazbenika.

Koliko vam je važno da domaća popularna glazba dobiva ovakva notna izdanja i time ulazi u širi glazbeno-obrazovni prostor?

Marijan: Ostaviti trag za svoga života u knjizi koja ostaje i drugim naraštajima velika je čast. Hvala Cantusu što nam je pružio tu priliku.