Paraf: „Novo vrijeme zatrpalo nas je copy-paste trashom“

Nakon objavljivanja eponimnoga četvrtog albuma, osmočlana skupina Paraf posvetila se koncertnim nastupima. U zagrebački Boogaloo stižu 20. studenoga, a na naša pitanja odgovaraju Pavica Čabrijan i Valter Kocijančić

Paraf na promociji četvrtoga studisjkog albuma u Rijeci / Foto: Filip Kovačević

Gotovo pola stoljeća nakon početka karijere, grupa Paraf diskografski je i koncertno aktivna. Nakon objavljivanja četvrtog studijskog albuma Paraf, grupa će 20. studenoga nastupiti u zagrebačkom Boogaloou, uz potporu skupina Baltazar i Fit.

Koji je okidač bio za snimanje novog albuma, nakon što je prošlo više od četiri desetljeća od Zastava?

U tih 40 godina od Zastava nismo mirovali, nego smo u tišini radili i stvarali za svoj gušt. Ponovno smo se okupili 2019. godine povodom proslave jubileja novog vala i riječke scene. Na probama za povremene svirke u ovom, proširenom sastavu krenule su nove ideje i počeli smo ozbiljno stvarati, stvari su samo nastajale… Shvatili smo da imamo dobar materijal, objavili nekoliko singlova i izdavanje albuma se nametnulo kao logičan slijed.

 Kakve su prve impresije publike nakon izlaska albuma?

Album je tek nedavno objavljen i prve reakcije publike su vrlo pozitivne.

Valtere, na prvom albumu Parafa bili ste glavni vokal, nakon toga dolazi Pavica (Vim Cola). Zašto ste 1980. izašli iz benda?

Svojevoljno sam napustio bend; bio sam mlad, neozbiljan i mislio sam da je to to. Nisam bio svjestan što je to značilo za bend.

Zdravko Čabrijan (Paraf) na najpoznatijoj fotografiji svih vremena jugoslavenskog rocka / Foto: Dražen Kalenić

Jeste li ikad kao profesor u osnovnoj školi koristili punk kao dio odgoja i obrazovanja?

Ja ne, ali je vjerojatno klincima bila fora da im je profa punker. Lijepo je znati da je riječki novi val ušao u program nekih srednjih škola u Rijeci kao dio glazbene lektire.

Novi album Parafa sinergija je dvije faze benda – one čisto pankerske i one novovalne. To se posebno vidi u duetu na pjesmi ”Odjebite”. Kako funkcionira suradnja dva vokala?

Zar se ne čuje? Uživamo!

Kako je teklo snimanje albuma? Koliko su novi i noviji članovi osvježili zvuk Parafa? Npr. Vlado Simcich Vava sa svojim gitarskim zvukom.

Album smo snimali otprilike dvije godine u studiju i produkciji Mateja Zeca, kojem i ovim putem zahvaljujemo na odličnoj suradnji. Današnji zvuk benda je primjeren današnjem vremenu, ali se oslanja na sve ono što smo radili prije 40 godina. U tome je svakako Vavin veliki gitaristički doprinos, ali i svakog člana – svatko je utkao nešto svoje, dio sebe.

Nešto opet o novom albumu. Kao središte albuma ističe se pjesma “Čempresi”. Koliko je simbolika tog stabla važna za poruku u albumu? S jedne strane, čempres je simbol smrti, ali i vječnog života te je specifičan za Mediteran.

Čempres je prekrasno drhtavo stablo koje simbolizira vječni život, simbol iskrivljenog vremena, stablo koje stremi u visinu, iznad mraka, pepela, ironije i cinizma. Čempresi su simbol tjeskobe koja nas okružuje, sirena upozorenja, uzaludan tihi SOS.

Paraf na koncertu u Rijeci gde je snimljen live album / Foto: Bojan Mušćet

Da se vratimo malo u povijest. Prvijenac Parafa donio je ruganje s Bijelim dugmetom u pjesmi ”Pritanga i vaza” i poigravanje milicijom u  ”Narodnoj pjesmi”. Na novom albumu imate sarkastični skit ”Sabor”, tako da držite kontinuitet društvene angažiranosti benda. Koliko angažiranosti vidite u drugim bendovima danas? Koji vam autor kod nas ima taj gard danas? Što uopće slušate trenutno od glazbe?

Na svakom albumu imamo po jednu minijaturu, na prvom albumu je to bio “Kabul 1980”, na Izletima “Federiko u bačvi”, na Zastavama “Frka”.  “Sabor” je minijatura, ironični komentar današnjeg crnila polulude menažerije.

Koliko mi znamo, na našoj sceni baš i nema sličnih bendova, ali ne pratimo našu scenu. Slušamo svu glazbu, ali su nam ipak najdraži glazbeni period – osamdesete.

Može li se reći da je ovaj album (s pjesmama kao ”Čempresi”, ”Čisti” i ”Zašto”) intimniji od prošlih albuma? Nekako nostalgičan i angažiran prema iznutra, u obranu osobnog mira i prostora?

Ovaj album je mračniji, ciničniji, ironičniji i intimniji od prethodnih albuma. I baš to što si rekao: angažiran prema unutra… Komentar sirovosti i surovosti međuljudskih odnosa i odbacivanje bilo kojeg upliva okoline.

Očekujete li da ćete novim albumom steći i novu publiku, možda onu koja se nije ni rodila kad ste objavili posljednji studijski album, Zastave?

Mi smo ovaj album radili iz čistog gušta, bez ikakvih ambicija, iluzija i očekivanja, a koliko će doprijeti do mlađe publike, to će vrijeme pokazati. Na našim svirkama je lijepo vidjeti nekoliko generacija publike i to nam je vjetar u jedra.

Pomicali se mnoge granice u osamdesetima. Prvi ste punk bend u bivšoj državi, kasnije prvi novovalni bend sa ženskim vokalom… Sad ste jedan od rijetkih bendova s novovalne scene koji ima novi album. Koliko rezonirate s ovim novim vremenom – nove glazbe, društvenih mreža i sve veće ovisnosti o tehnologiji?

Zapravo nikako: novo vrijeme zatrpalo nas je copy-paste trashom, umjetnom glazbom, umjetnim ljudima, plastičnim fake modelima, ljudi su  postali konzumenti bez inicijative… Obrnuta evolucija.

Razorno i žestoko na koncertima: Paraf / Foto: Nikola Petković

Turneja se nakon Pule nastavlja u zagrebačkom Boogaloou 20. studenoga, nakon toga su na redu Beograd, Ljubljana, a najavili ste i Rijeku. Podrška na zagrebačkom koncertu vam je grupa Fit. Kako je došlo do tog dogovora?

Za organizaciju je odgovorna naša izdavačka kuća Dallas. Fit i mi smo nekad dijelili zajedničku prostoriju za vježbanje, a inače smo frendovi, iako nam se glazbeni izričaji razlikuju. To je Rijeka.

Hoće li biti još nekih jakih imena kao podrška na predstojećim koncertima? Očekuju li nas neka iznenađenja?

Kakvo je to iznenađenje ako sve kažemo?