Peki Pele: „Mogu samo garantirati da ćemo biti toliko brzi i žestoki da će vam pištati u ušima više-manje zauvijek“

Peki Pele jedno je od najupečatljivijih i najmističnijih imena koje se 2020. godine pridružilo etiketi više manje zauvijek. Već je svojim debitantskim singlom ”Guska u magli” čitavu regiju zarazio disko ritmovima i pitkim melodijama, a svojim je EP-jem naziva Deguté publiku svih festivala natjerao na đuskanje. Ove će subote, 21. svibnja, uz Pitaj Klince, Fantoma, Đutka i Plodove Zemlje, Luula i Pseću Plažu, napokon plesati i sa zagrebačkom publikom u Pogonu Jedinstvo na velikoj proslavi petog rođendana mojega i vašega omiljenog labela. Tim sam povodom razgovarala s tajanstvenim Linom Pečurom koji je, kako sâm kaže, kroz alter ego Peki Peleta pronašao način da se oslobodi „srama, kompleksa i mentalnih okova“.

Kada si se i kako počeo baviti glazbom?

Tata mi je povratkom iz inozemstva, umjesto uobičajenog Action Mana, donio malu akustičnu gitaru. Ispalo je da nu metal možda nije najbolji žanr za početnike pa sam startao s Lennyjem Kravitzom i pjesmom ”Fly Away”. Jednom kada sam je savladao, malo sam poletio i od tada se nisam spustio. To je vjerojatno bio prvi razred osnovne škole, još uvijek sviram istu gitaru, jedino što sada peglam nu metal bez problema.

U jednom si intervjuu rekao da je Peki Pele tvoj alter ego. Kako je on nastao i na koji se način on razlikuje od tebe kao Lina?

Nisam siguran gdje Peki počinje, a Lino staje. Mislim da je Peki samo Lino bez srama, kompleksa i mentalnih okova. Koji je od njih autentični ‘ja’ – nije ni meni jasno.

Što je za tebe muzika?

Tek treće pitanje, a već meta-pitanje. Uvijek se sjetim izreke da je muzika jezik duše. Ljepota dobre muzike, jednako kao i kod svake dobre umjetnosti, jest da ne možemo dokučiti odakle točno dolazi; kada bih znao, imao bih već deset albuma iza sebe. Muzika je definitivno nešto što nadilazi moj intelekt, pa ti na ovo pitanje ne mogu dati smisleni odgovor, bolje da moja muzika govori umjesto mene.

„Ako nakon deset tisuća puta još uvijek mičem glavu u ritmu, znam da imam nešto vrijedno“

U kojem si trenutku shvatio da se, između ostalog, želiš baviti muzikom i odlučio snimiti album?

Čim sam kao tinejdžer počeo svirati s drugim ljudima, naginjao sam stvaranju riffova što mi je uvijek bilo zanimljivije nego uobičajeno coveranje. U trenutku kada sam shvatio kako moje vršnjake autorska muzika nimalo ne zanima, počeo sam raditi demoe na GarageBandu s idejom da će se to u nekom trenu snimiti u studiju, s bendom. Onda se 2013. desio fenomen zvan Mac DeMarco koji je snimao nešto slično onome što sam ja tada radio, samo trideset puta bolje. Preko njega sam saznao za more izvođača poput Ariela Pinka i Connana Mockasina koji su, vjerojatno kao i ja, odlučili potpuno isključiti druge mozgove iz igre i napraviti sve sami, to je definitivno bio eye opener.

Kako je nastao EP Deguté? Kako su izgledali kreativni autorski proces i snimanje albuma?

Prije negoli se uopće tako zvao, Deguté je zvučao totalno drugačije. Sve pjesme koje sam namijenio za prvi EP su kasnije bile zamijenjene svojim bržim, boljim, jačim verzijama. Mukotrpan proces koji se razvlačio preko pet godina. Bio sam presretan kada sam ga napokon uploadao na Bandcamp, u potpunom kreativnom burnoutu za kojeg sam uvjeren da je ostavio posljedice na moje zdravlje. ‘Skladanje’ je uvijek najzabavniji i najopušteniji dio, mogućnosti su beskrajne, ne možeš predvidjeti di ćeš i ako ćeš uopće negdje završiti. Uzmem gitaru ili klavijature i lupam dok mi se nešto ne svidi, ako mi se svidi snimim i poslušam deset tisuća puta. Ako nakon deset tisuća puta još uvijek mičem glavu u ritmu, znam da imam nešto vrijedno. Onda slijede tekstovi, pa miksanje gdje ja počnem gubit strpljenje i razum. U tim trenucima se sjetim poslovice – šta se mora, nije teško – no, šta se mora, meni je još samo teže.

Što te privuklo u više manje zauvijek i  kako je nastalo to prijateljstvo?

Našao sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Marko je taman izbacio prva dva Svemirkova singla i upao sam u jednu postavu Svemirka koja nikada nije zaživjela. Bojan i Marko su nastavili svirati zajedno, a kako smo kliknuli na prijateljskom nivou, bilo je logično, ako ikada išta odlučim izbaciti, da će to biti putem njih. Iako, i da nije bilo prijateljstva, vrlo moguće je da bih, budući da imamo sličan senzibilitet, završio na vmz-u.

Što ti sve omogućuje pripadnost (nezavisnoj) izdavačkoj kući, a što ne bi mogao sam?

Više manje zauvijek definitivno je jedan od regionalnih labela koji su trenutno pod povećalom. Vrlo je moguće da sam izbacio Deguté samostalno da ne bi nikad zaživjelo, apsolutno ne do ove mjere. O nastupima uživo da ne govorim, svaki nastup kojeg sam odradio prošao je besprijekorno, sve zahvaljujući dobrim dealovima koje mi dogovara label. Volim povući paralelu s Paypalom – diskografska kuća je uvijek tu da me čuva od loših kupovina na neprovjerenim siteovima.

Koji ti je trenutno omiljeni više manje zauvijek bend i zašto?

Uvijek me interesira šta će Marko novog skuhati u svom laboratoriju. Mislim da mu je svako izdanje sve bolje i luđe, što mislim u najboljem mogućem smislu. Teško je ostati relevantnim nakon šest, sedam godina karijere, no njemu to očigledno nije nikakav problem. Također me jako zanima šta Luul radi, s obzirom na to da mu je posljednji singl bio odličan i koliko vremena provodi miksajući, nadam se nečemu ambicioznom. Pitaj klince su dosta autentični i očekujem da s dvoglasja sada evoluiraju na cijeli zbor, a Đutko nas teasea novim materijalom još od početka pandemije, a još nismo dobili ni najavni singl.

„Jako bih volio vrištati s Yoko Ono, izgleda ekstremno oslobađajuće“

Osim glazbe, publiku je zaintrigirala i tvoja estetika. Kako je nastala te kakve si ili čije utjecaje crpio u njezinu formiranju?

Strašno me privlačila ideja da bi, ako muzika bude pitka i zabavna, vizualna strana toga trebala biti dijametralno suprotna. Danas, kada sam, nadam se, barem malo sazrio i o tome razmišljao, često vidim da se isti obrazac vrti i u mome privatnom životu. Obožavam autentične bendove koji imaju određenu dozu mistike, izdvojio bih bend Suicide. Naravno, sve sam to izmiksao s humorom i cinizmom te je tako nastao Deguté.

Album je izašao pred kraj 2020. ali, iako si nastupao na brojnim festivalima, još nisi imao samostalnu (zagrebačku) promociju albuma. Zašto je to tako i imaš li je u planu u bližoj budućnosti? Kako je zamišljaš?

Mislim da je glavni krivac toga pandemija. Svaki nastup u Zagrebu kojeg smo imali u planu nam je COVID sabotirao. Vjerujem da je to za više dobro, tako da kada izađe novi album rasprodamo Arenu, barem dva dana.

Što ti je dosad predstavljalo najveći izazov u stvaralaštvu i u bavljenju muzikom općenito?

Trenutno je najveći izazov napraviti album koji je bolji ili barem jednako dobar kao prethodni.

Da možeš birati, s kim bi volio dijeliti stage u budućnosti, a s kim bi htio surađivati?

Jako bih volio vrištati s Yoko Ono, izgleda ekstremno oslobađajuće.

Ples i direktna interakcija s publikom važan su i upečatljiv dio tvojih nastupa. Kako je nastala tvoja ljubav prema plesu i tom disko momentu i zašto ti je važno da to uklopiš u svoje nastupe?

Mislim da bi moje kretanje na pozornici bilo uvredljivo nazvati plesanjem. Sve je to u službi zabavljanja i otpuštanja, današnji život je poprilično stresan i ja sam našao poprilično zdrav način da to na sat vremena zaboravim, a nadam se da u publici koja nas dođe gledati imam istomišljenike. Nekada je to ples, nekada je skakanje po glavama, za što se unaprijed ispričavam. Šalim se, na mojim nastupima nikada nema povrijeđenih (osim mene samog).

Iako je Peki Pele tvoj solo projekt, nikad nisi sam na pozornici. Predstavi nam drugi dio koncertnog dua!

Moj kolega, partner u betoniranju je Valent, poznatiji kao Valent 3000 jer je 978 godina u budućnosti. Inače gitarist mekih jagodica, morao je očvrsnuti i otvrdnuti svoje penjačke prste jer ga je zapala uloga basista u kojoj se super snalazi, no još je bolji u šoumen sferi koja uključuje ples, interakciju s publikom i dijeljenje viskija sa mnom prije koncerta.

Peki Pele

S obzirom na to što se baviš filmom, jesu li (i koji/kakvi) filmovi inspirirali nastanak tvojih pjesama?

Naravno! Za ”Sad smo jedno” sam debelo bio pod dojmom filma Cruising gdje glumi Al Pacino koji kao undercover policajac pohodi njujorške sado-mazo klubove osamdesetih godina. U procesu se upleo i Manhunter Michaela Manna, prvi film u kojem se pojavljuje Hannibal Lecter, a onda logično da je uplivao i utjecaj filma Kad jaganjci utihnu. Tek sam naknadno shvatio da je tekst homage filmu The Tenant kojeg sam pogledao previše puta. Pjesma ”23” ima feel trashy detektivskih noir filmova ranih osamdesetih, a ”Cappuccino” je, iako vuče na Italiju, za mene bilo koji ljetni film Erica Rohmera.

Na tragu prošloga pitanja, kako to da nisi još objavio ni jedan spot? Imaš li što u planu?

Pretjerano razmišljanje se ispreplelo u naumu da Deguté dobije ikakav spot. Sada kada je EP vani već godinu i pol dana, nema smisla da objavljujem spot za već prožvakane pjesme. S novim albumom će ih definitivno biti, mislim da je to odličan način podizanja pjesme na viši nivo.

Čime se trenutno baviš? Možemo li uskoro očekivati nove materijale i u kojem bi glazbenom smjeru htio ići?

Radim na novim pjesmama, ovaj put za čitav album. Mogu odati samo da će biti više elektronički, zreliji i za nijansu mračniji. Što ne znači da će biti manje plesan.

Koliko si uzbuđen za više manje zauvijek festival i pripremaš li što posebno? Imaš li već spreman outfit?

Budući da mi je prvi nastup u rodnom gradu, znatiželjan sam tko će se pojaviti i dokazati kao pravi drug, a koga ću poslije morati blokirati na društvenim mrežama. Valent 3000 i ja smo toliko nabrijani da neće uopće biti važno kakve outfite nosimo jer ćemo biti predinamični da bi nas ljudsko oko percipiralo.

Za kraj – najavi nam festival i sebe!

Ne znam šta je bolje od jednodnevnog uživanja u muzici koja nas je sve zakačila u proteklih pet godina postojanja ove naše male diskografske kuće. Možemo svi zajedno sanjariti s Luulom, trippati s Psećom Plažom, jammati s Pitaj Klince, ljubiti s Fantomom i za kraj, preorati polje s Đutkom. Za svoj nastup mogu samo garantirati da ćemo biti toliko brzi i žestoki da će vam pištati u ušima – više-manje zauvijek.