16
svi
Intervju

Hiljson Mandela: „Trap nije kriv za površnost društva, glazba samo ocrtava i reflektira situaciju“

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

share

„Trap nije mrtav, a nije ni album”, mogao bi biti jedan od zaključaka razgovora s Ivanom Hiljeom, kojeg znamo kao Hiljsona Mandelu, člana trap kolektiva KUKU$. Povod je bio njegov prvi solo album koji je upravo objavljen. Mandela Effect najavljivan je dugo, hype je stvaran, a Hiljson je dao sve od sebe da ga opravda.

S KUKU$-om je bio jedan od prvih trepera na sceni, slobodno možemo reći da su je momci i stvorili te tako pokrenuli jedan od najzanimljivijih i vjerojatno najkontroverznijih glazbenih pokreta u suvremenoj hrvatskoj glazbi. Nakon gotovo deset godina, jasno je da se radi i o jednom od najjačih žanrova koji apsolutno dominira među mlađom publikom, kao i digitalnim platformama. Hiljson priznaje da se osjeća kao da je ovo neki novi početak za njega i, iako ga već svi na sceni – i izvan nje – znaju, on ima osjećaj kao da se tek sada predstavlja u punom sjaju.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela/Matej Grgić

„Najavljivao sam solo album u različitim varijantama tijekom godina i imao sam 20-ak pjesama koje su trebale biti na njemu. Ali nakon što sam počeo raditi s Mihovilom Šoštarićem – Lockroomom, koji je na kraju producirao cijeli album, shvatio sam da mogu napraviti još bolje pjesme. Na kraju nijedna od ‘originalnih’ 20 nije završila na ‘Mandela Effectu’, sve smo radili ispočetka”, kaže Hiljson. Rad je trajao pola godine, a na albumu gostuju Rasta, Grše, Palac i z++, sve glazbenici koje „cijeni jer su se istaknuli svojim radom i kvalitetnom glazbom”.

„Prvi singl je ‘Još ovu noć’, koji sam snimio sa z++, a to je ujedno bila i prva pjesma koju smo napravili za album. Dugo sam htio raditi s njim, fan sam i obojica imamo stav da za dobru, kvalitetnu glazbu ne treba raditi kompromise. S Gršom je ista stvar, to mi je bio ‘no brainer’, znao sam da ga želim na albumu, pogotovo jer je producent Lockroom dio labela Blockstar i odgovoran je za dva najveća Gršina hita, ‘Highlife’ i ‘Mamba’, koja su oba završila na Billboardu.

Jako mi je drago da se Palac vratio jer sam ja originalno trebao biti gost na njegovom albumu kojeg nikad nije objavio pa mi je drago da smo se ipak uspjeli naći u studiju. Rasta je jedan od najutjecajnijih izvođača u regiji, mislim da od  njega svi možemo puno naučiti, i glazbeno i poslovno. Mislim da nisam mogao bolje izabrati suradnje jer svi su izvođači međusobno različiti, a opet se savršeno uklapaju u album i funkcioniraju kao trešnja na šlagu”, zaključuje ovaj fetivi Trešnjevčanin.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela/Matej Grgić

Na dogovoreni intervju Hiljson je došao na vrijeme, nasmijan, roza od glave do pete. Novi album, novi projekt – novi imidž. Fanovi su na to već naviknuli, a kaže da nikad nije dobio toliko komplimenata kao za svoje roza pletenice.

„Nisam tip za tetovaže i piercinge, ali volim ukrašavanje pa su zato moj izbor nakit, satovi i frizure. To su stvari koje mogu mijenjati i uvijek osjetim kad je vrijeme za nešto novo. Roza pletenice možda se čine čudne, ali meni su potpuno prirodne. Boja je nekako smirujuća, a ja sam rijetko kad smiren pa mi se čini da je to dobar kontrast”, kaže kroz smijeh.

„Mandela Effect” otvara se jako, pjesmom „Trap nije mrtav” i to jest žanr koji dominira svim trakama, no intenzitet se mijenja, kao i teme. Hiljson kaže kako ima ponešto za svakoga, kao i da se može slušati kao cjelina. Počinje s tzv. bengerima i potencijalnim hitovima – njemu su favoriti ‘McLaren’, suradnja s Rastom, za koju ne sumnjamo da će završiti na regionalnom Billboardu, a kao ljetni hit vidi ‘Curu s kvarta’. Kako album odmiče, pjesme postaju mirnije, sporije, intimnije, a tu je album možda i najjači. Posljednje dvije pjesme, „Sam u mraku” i „Vrag na violini” posebno su zanimljive jer Hiljson u njima tematizira mentalno zdravlje, nešto što je tu i tamo znao spomenuti s KUKU$-om i u drugim suradnjama, ali ovaj put je išao korak dalje.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela i Ines Madunić/Matej Grgić

„Htio sam uhvatiti taj osjećaj koji doživljavaju ljudi kojima je depresija stvarna, ali i pokazati da se s time borimo i mi koji smo naizgled uspješniji”

„Htio sam progovoriti o tome jer sam se i sam suočio s takvim problemima, a često mi se javljaju fanovi koji proživljavaju isto. Ono što me posebno zabrinjava je što se radi o 14-godišnjacima, ponekad i mlađima, koji imaju određene probleme s mentalnim zdravljem. To me posebno potrese jer ja sam se s time suočio u 20-ima, a sad vidim da ima puno mlađih koji to proživljavaju. Moram priznati da mi je bilo teško napisati pjesmu takve tematike u ovom žanru, mislim da bi mi kroz neki drugi bilo lakše, recimo s Praznom lepinjom (Hiljsonov alternativni rock bend koji uživa gotovo kultni status u undergroundu, op.a.), ali svejedno sam zadovoljan kako je ispalo.

Htio sam uhvatiti taj osjećaj koji doživljavaju ljudi kojima je depresija stvarna, ali i pokazati da se s time borimo i mi koji smo naizgled uspješniji. Mislim da će neki to cijeniti, a nadam se da će se što manje njih pronaći u tome”, iskreno će Hiljson.

Kao što i sam kaže, teme u trapu često nisu tako ozbiljne pa je i to jedan od razloga zbog kojeg je žanr dobio etiketu „kontroverznog”. Dobio je i Hilje svoju dozu zabrinutih dušobrižnika koji vole propitivati koliko je njegova glazba „primjerena” za tinejdžere i koliko je on „podoban” biti nekome uzor.  Klasična priča.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela/Matej Grgić

„Mislim da se u globalu događa ozbiljna simplifikacija stvari, ali to nije novost, nego se nastavlja na svojevrsni kapitalistički narativ koji traje već duže”

„Hip-hop i trap glazba su koja je utjecala ne samo na mene, nego i na cijeli svijet. Vjerujem da je sve to refleksija društva koje je okrenuto prema materijalizmu, izvitoperenom fetišizmu, sve većoj površnosti i sve kraćoj razini pozornosti među ljudima. Mislim da se u globalu događa ozbiljna simplifikacija stvari, ali to nije novost, nego se nastavlja na svojevrsni kapitalistički narativ koji traje već duže.

Često me znaju pitati jesam li svjestan svog utjecaja na klince i kakav sam ja to uzor. Mene zanima jesu li roditelji svjesni svog utjecaja, jesu li mediji svjesni svog utjecaja? Mnogo toga utječe na nas, ali ne mislim da je glazba problem niti je kriva za stanje u svijetu, jer ona, kao ni bilo koja druga umjetnost, ne može biti ni problem ni rješenje, nego je u funkciji ocrtavanja situacije, realne ili fiktivne. Volio bih misliti da radim neki zdravi odmak od svega toga u svojoj glazbi, sve ovo gledam kao neku vrstu zabave. S druge strane, cijenim to što me glazba, konkretno trap, spasio, dugujem mu sve što imam i bilo bi nezahvalno od mene reći bilo što ružno o tome.

Mislim da svatko mora pronaći ono što je dobro za njega. Ja sam to pronašao i dat ću sve od sebe da trap bude najjači žanr na ovim prostorima, kao i da ja budem jedan od najjačih izvođača. A ako ćemo tražiti neke ‘prave’ krivce, trebamo ići do nekih metafizičkih korijena zla, ali to je već druga problematikac, kaže Hilje, nesuđeni prvostupnik filozofije i religijskih znanosti. U svakom dosadašnjem razgovoru dotaknuli smo se nekih duhovnih tema, pa i metafizičkih jer to su teme o kojima Hiljson voli razgovarati, odnosno teme koje ga općenito zanimaju i o kojima promišlja. Ipak, kaže kako je prije puno više govorio javno o svojim stavovima i mišljenjima i ubacivao ih u glazbu.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela/Matej Grgić

„Stao sam jer sam shvatio da različiti ljudi drugačije shvaćaju iste fenomene, a onda se događa da isticanjem svojih uvjerenja stavljaš tuđa u niži položaj, bez obzira je li to bila namjera ili ne. Probao sam se maknuti od toga da ja nekom nešto pametujem, pogotovo u glazbi. Ipak sam ja čovjek koji još uvijek uči, dok sam prije mislio da znam sve i da svima to moram objasniti. Sad više uživam u životu, u sadašnjem trenutku od kojeg mislim da smo svi udaljeni, najviše kroz mobitele.

Naravno da volim pričati o tome, ali postoji vrijeme i mjesto. Ne želim se svrstavati u neke kalupe, samo želim raditi dobru glazbu kroz koju će ljudi dobiti dio mene. Umjesto da nekome govorim kako treba razmišljati, volio bih učiniti nešto korisno za svoju zajednicu”, kaže.

„Autentična i kvalitetna domaća glazba zamijenjena je nekim šoder zvukom koji je odjednom postao norma”

A mi se vraćamo na glazbu. Sudeći prema stihovima na novom albumu, teško da će se Mandela Effect zavrtjeti na radijskim postajama, no to i nije bio cilj. Jer Hiljson je pokazao da, ako želi napraviti radio-friendly hit, to može. „Nema pravila” KUKU$ su predstavili na Zagrebačkom festivalu prije više od godinu dana, a i danas ga se čuje na radiju, i to ne samo na Studentu ili Yammatu. A njegova suradnja sa Zsa Zsom, „Ova ljubav”, dobitnica je nagrade Cesarica za Hit godine 2020.

„Meni je super da i z++-a vrte na radiju, kao i neke druge mlade izvođače i to je pokazatelj da se može. Naravno da je svima jasno da ne možemo psovati na radiju, nije problem u tome – lako se napravi radio edit. Zanimljivo je i to što bez problema puštaju Cardi B, i to bez cenzure, koja govori puno gore stvari od nas. Problem je što se na radiju ne može reći ništa što bi bila aluzija na nešto neugodno.

Ne možeš reći ni ‘glup sam’ jer je to neprihvatljivo. To je nekakav bubble u kojem sve mora biti čisto i super. Tu se gubi autentičnost i mislim da je to jedan od problema hrvatske mainstream glazbe koji je doveo do toga da smo početkom 2000-ih imali masovno zatvaranje kultnih klubova, prestajanja postojanja sjajnih bendova i praktički preko noći je promijenjen cijeli narativ. Autentična i kvalitetna domaća glazba zamijenjena je nekim šoder zvukom koji je odjednom postao norma”, kaže Hiljson. Problem također vidi u nepostojećoj suradnji, ili točnije izmišljenoj kompetitivnosti mainstreama i undergrounda u Hrvatskoj, koji su ipak sličniji nego što bi htjeli misliti.

„Ta dva svijeta koegzistiraju, ali su toliko udaljeni da se međusobno gledaju kao dvije krajnosti koje su jedna protiv druge. Mainstream se još pravi da underground ne postoji, dok se ovi drugi pitaju zašto ih oni ne afirmiraju – a to im uopće ne treba. Zato ne vide sličnosti kojih je puno više, recimo u vidu produkcije. Mislim da je to greška u razmišljanju i nadam se da će se to promijeniti, da će obje strane shvatiti da se radi o istoj stvari – glazbi.

A glazba je dobra ili nije. Ne želim sad ulaziti u to koja od te dvije strane radi bolju glazbu, svaka ima svoje jake i slabije strane. Kad svi shvate da je glazba najbitnija, onda će početi surađivati. Na kraju, te su suradnje sasvim prirodne i imaju smisla. Kad takvih suradnji bude više, svi će profitirati, imat ćemo i bolji pop i bolju alternativu, odnosno imat ćemo kvalitetnu i jaku hrvatsku, autentičnu glazbu. Ključ je u balansiranom razmišljanju, kompromisu koji može dovesti do dobrobiti svih”, zaključuje. S druge strane, u Srbiji je scena iznimno jaka i upravo taj spoj alternative i mainstreama doveo je do novog žanra i snažne scene.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela/Matej Grgić

„Kolege u susjedstvu naporno rade, ulažu u spotove i produkciju, stalno izbacuju glazbu, mediji ih puno više prate i sve izgleda puno kvalitetnije. I onda se čudimo zašto ih mladi slušaju – a ne slušaju ih samo mladi, slušam i ja i drugi koji vole i žele slušati kvalitetnu glazbu. Hrvatski bendovi, čak i oni kvalitetni, nemaju nikakvu platformu, scena je u izgradnji, što je i dobro i loše istovremeno.

Prednost je što svatko tko želi može se danas baviti glazbom i probiti se u relativno kratkom roku, a mana je što može doći do određene razine i više od toga ne može napraviti u Hrvatskoj. Kad kod nas alternativa izrodi prvu pravu superzvijezdu, kao što su Coby, Devito ili Rasta, onda će mainstream početi gledati kako da što više surađuje s drugom stranom. I tada trebamo biti pametni i raditi kvalitetnu glazbu. Jer ne možete prevariti ljude – svi žele slušati dobru glazbu, vrlo je jednostavno”, kaže. Hiljson će s promocijom prvijenca pričekati vjerojatno jesen, a dotad nastavlja raditi na novim stvarima, što solo, a što s KUKU$-om i ekipom iz Metropole.

„Snimanje ovog albuma za mene je stvarno bilo transformativno iskustvo koje me podsjetilo zašto sam počeo raditi glazbu”

„Za solo karijeru planiram imati malo drugačiji pristup, želim postići kontinuitet i podići to na neku ozbiljniju razinu. Vjerujem da fanovi neće biti razočarani i to mi je i najvažnije jer oni su me otkrili, podržali kad nije nitko i njima na kraju dana sve dugujem. Bio bi red da ih poštujem i da osjete ljubav s moje strane”, zaključuje. O uspjehu svog prvijenca, kaže, ne želi nagađati. Bilo mu je važno da može sto posto stati iza svog rada.

„Mislim da se rad s novim producentom stvarno isplatio jer je Lockroom pronašao neka nova rješenja i konačno se osjećam kao da sam ‘svoj na svome’, imam se priliku do kraja kreativno izraziti. Ovaj je album dugo nastajao i bio mi je izvor frustracija, ali na kraju se sve nekako poklopilo. Osim što sam stvarno zadovoljan albumom, sretan sam jer sam nakon dugo vremena dobio ponovno strast za snimanjem, iskreno sam se smijao u studiju i bio nabrijan. A kad tako ‘grizeš’, nastaju najbolje trake. Snimanje ovog albuma za mene je stvarno bilo transformativno iskustvo koje me podsjetilo zašto sam počeo raditi glazbu”, rekao nam je Hiljson.

Mandela Effect slušajte na svim digitalnim platformama.

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

Hiljson Mandela

Hiljson Mandela /Matej Grgić

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora