Boris Vlastelica (Repetitor): „Muzika je devalvirala zbog monopola Spotifyja”

Beogradski Repetitor nastupit će nakon dulje stanke u Zagrebu, 8. studenoga na Brucošijadi FER-a. Tim povodom razgovaramo s Borisom Vlastelicom, gitaristom i pjevačem benda

Grupa Repetitor radi na novim pjesmama

Repetitor se vratio na koncertne pozornice nastupom u Sućuraju, na Hvaru. Vraćaju se i u Zagreb, gdje će 8. studenoga nastupiti na Brucošijadi FER-a u Studentskom centru. O povratku na scenu i diskografskim planovima benda razgovaramo s pjevačem i gitaristom beogradskog trija Borisom Vlastelicom.

Nakon dvadesetomjesečne pauze vratili ste se na pozornicu ovo ljeto. Je li taj povratak bio više emotivan, fizički zahtjevan ili jednostavno oslobađajući trenutak?

Steglo se grlo prvih par pjesama na Sućuraju, moram priznati. Izgorio sam kao mladi majmun od prevelike želje na početku, onda treću-četvrtu pjesmu bio toliko zadihan da sam jadno otpjevao. Ali negdje na petoj pjesmi smo se zategli, mišićna memorija je preuzela, krenuli smo se slušati i otad je bilo katarzično. Govorim o ovih dva-tri koncerta koliko smo svirali nakon pauze.

Uskoro svirate u Zagrebu, pred studentskom publikom na Brucošijadi FER-a. Iz onoga što sam vidjela i čula, hrvatski vas studenti stvarno vole: što mislite, što je ono što ih posebno privlači vašoj glazbi?

Ako bih to morao svesti na jednu stvar, rekao bih – neposrednost. Rifovi, ritmovi, tekstovi, bez glume, distance, šminke, bez praznog prostora među nama. Mi nemamo poker face, i mislim da se to osjeti i prepoznaje.

Kako danas izgleda svakodnevni život u Beogradu? I kako u takvim okolnostima funkcionira nezavisna kulturna i glazbena scena?

Dušmani se trude da nam ogade sve lijepo u životu, ali svakodnevni život i alternativna scena odolijevaju i uspijevaju, iz inata i čiste potrebe, a usprkos svôj logici.

Vaš posljednji album Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji objavljen je usred pandemije. Koliko su te okolnosti utjecale na njegov ton i energiju, i što za vas danas simbolizira taj „prazan prostor“ iz naslova?

Pandemija nas je prvi put u petnaest godina primorala da stanemo. Do tada smo živjeli u nenormalnom ritmu, svaki vikend na putu, i jedina konstanta bila nam je bina. Kad je to nestalo, ostao je taj prazan prostor, između nas, između ljudi, između svega što smo uzimali zdravo za gotovo. Taj je naslov zapravo želja da taj prostor nestane.

Muzika na albumu nastajala je iz te praznine i prvi put pjesme nisu iskristalizirane na koncertima nego u studiju. Zato su i koncentriranije, kraće, bez viška. Zato su dvije posljednje, “Danima” i “Noćima” mekše, jer su nastale u tom trenutku kad ti je jedino ostalo da sviraš sâm sebi za spas glave. Također je veliki pečat na album ostavio maestralni producent Milan Bjelica, s kojim planiramo surađivati i na novim pjesmama.

Od debija Sve što vidim je prvi put do danas prošlo je više od petnaest godina. Kako osjećate da se vaš zvuk i pristup svirci mijenjao tijekom tog vremena?

Pristup se nije mijenjao, barem ne svjesno, a zvuk je prirodno išao od novovalnog, preko post-punka, garaže, do uvođenja kraut, stoner i etno momenata. Ali sve je to rokenrol u smislu jednostavnih, repetitivnih rifova, i sve je to alternativa u smislu muzike bez praćenja žanrovskih i aranžmanskih strofa-refren šablona.

U vašem radu uvijek postoji taj balans između introspektivnog i političkog, osobnog i kolektivnog. Dolazi li inspiracija više iz unutarnjih stanja ili iz onoga što vas okružuje?

Da!

Repetitor nastupa u Zagrebu u nepromijenjenoj tročlanoj postavi

Od 2005. do danas promijenio se cijeli svijet – tehnologija, scena, publika, način na koji se muzika stvara i sluša. Kako doživljavate sve te promjene kroz vrijeme: veću dostupnost glazbe, ali i njezinu sve bržu konzumaciju?

Muzika je devalvirala otkad je muzička industrija ponovo uspostavila kontrolu putem Spotifya i neke vrste monopola koji skupo naplaćuje, gdje izvođači i autori ne dobivaju gotovo ništa osim ako su na samom vrhu piramide. Posljedica je takva da globalno golema većina muzičara, bendova, umjetnika, izvođača, autora koji se time bave full time, jedinu zaradu ima u koncertima i prodaji mercha na tim nastupima, dok novac od pretplata ide Danielu Eku.

Kako vam danas izgleda alternativna scena na Balkanu? Ima li novih bendova koji vas inspiriraju ili s kojima biste rado dijelili binu?

Kako ne, evo odmah poslije ovoga pišem beogradskom bendu Skijaš i jeti žele li svirati prije nas u Beogradu, na koncertu koji uskoro najavljujemo. Zagreb ima Nemeček, koji više nisu ni novi, ali bismo rado dijelili binu s njima. U Skoplju imamo Vagina Corporation i Lufthansu… I sigurno još dosta bendova za koje ću tek čuti i neke koje zaboravljam.

Za kraj – što Repetitor sprema u mjesecima koji dolaze? Možemo li uskoro očekivati nove pjesme ili koncerte?

Sad idemo baby koracima. Dvije trećine benda su roditelji, Milena ima bebu, pa nam probe traju sat, sat i pol, te sve ide malo sporije. Ideje su se nagomilale, tako da će novih pjesama definitivno biti sljedeće godine.