21
svi
Intervju

Salto Guru: „Povezuje nas zvuk koji nastane kao sinergija različitih pristupa glazbi“

Salto Guru

Salto Guru /Matej Grgić

share

Iako je ovogodišnje, 69. izdanje Zagrebačkog festivala na pozornici okupilo i mnoga otprije poznata imena, jedno je od njih, barem na prvi pogled, potpuno novo i nepoznato – Salto Guru. Naime, iza ovoga misterioznog imena krije se sedmorica glazbenika izniklih iz različitih glazbenih pozadina, a nedavno objavljenom pjesmom „Dalje od nje“, čiji su autori Vojan Koceić i Elvis Sršen, debitirali su pred publikom Zagrebačkog festivala i predstavili se se kao bend.

Marin Koceić, Ivan Ivanišević, Vojan Koceić, Dino Purić, Andro Rivier, Nikola Colnago i Mario Alajbeg druženje uz pivo pretvorili su u pravi glazbeni projekt, a s bendom i njegovim radom pobliže nas je upoznao Mario Alajbeg, jedan od čak četiriju vokala benda Salto Guru

Ispričajte nam nešto o svojim glazbenim početcima i putevima, predstavite bend!

Salto Guru sedmeročlani je bend koji funkcionira na relaciji Split – Zagreb. Uz instrumentalnu bazu bubnja, bas gitare i gitare čije uzde drže Marin Koceić, Ivan Ivanišević te Vojan Koceić, tu je još blok od četiri vokala koji čine Dino Purić, Andro Rivier, Nikola Colnago i Mario Alajbeg. Ne znam odakle bih počeo s glazbenim početcima…

Većina nas poznaje se sa splitske demo scene ’90-ih godina, a glazbeni putevi počeli su nam se preplitati 2000-ih. Dobar dio vokala prve glazbene suradnje imali su kroz zagrebačke klape i zborove tijekom studija, dok su instrumentalisti svirali skupa u nekoliko splitskih rock i metal bendova. Svi smo, osim Dina, u različitim periodima neko vrijeme kroz 2010-e bili dio benda Libar. S vremenom smo se svi pozdravili s bendom, ali pojedinačno smo dalje nastavili suradnju.

I onda se nedavno dogodio slučajan susret, par piva i, uz malo reminiscencije na dobra stara vremena, poluozbiljna ideja da nešto napravimo. Nedostajao nam je još jedan vokal pa smo zvali Dina, kojemu se svidjela ideja rock benda s četiri vokala. I to je bilo to, napravili smo bend!

S obzirom na to da svaki član iza sebe ima drugačiju, ali bogatu glazbenu pozadinu, kako ste formirali bend i odlučili u kakvom ćete smjeru ići, zvukovno i estetski?

Istina, u bendu su muzičari koji su se kalili svatko u svom žanru – bilo da je riječ o metalu, rocku, grungeu, popu pa i mjuziklima, ali ono što nas povezuje je zvuk koji nastane kao sinergija svih tih različitih pristupa glazbi. I baš nas to veseli i ne razmišljamo previše u kakvom ćemo smjeru ići. Igrat ćemo se zvukovima i vidjet ćemo kamo će nas odvesti!

Kako je nastalo ime benda i što ono vama predstavlja?

Hahaha! Pa kao i kod većine bendova – odabrali smo ga jer nam dobro zvuči! Nastalo je kao plod kasnonoćne WhatsApp prepiske. Opet poluozbiljno. Ujutro nam je zvučalo dobro i više nije bilo dileme!

Koji su najvažniji glazbeni događaji u vašim životima?

Vjerujem da nam je svima najvažniji onaj trenutak kada smo skužili glazbu, kad smo se, svjesno ili nesvjesno, odlučili baviti glazbom i kad smo zasvirali s prvim bendom! Svima nam je, naravno, najveća nagrada bila kada bi publika prepoznala naš rad, a osim toga, vjerujem, razna festivalska i ostala priznanja publike i struke neke su od važnijih stvari.

Zasad ste objavili jednu pjesmu – „Dalje od nje“. Kako je nastala ideja za pjesmu i što ste njome htjeli poručiti? Što je izdvaja od ostalih pjesama i zašto ste baš nju odabrali za singl kojim ćete se predstaviti publici kao bend?

Ne želeći gubiti polet s već spomenutog druženja uz pivo, malo smo zavirili po folderima u potrazi za materijalom i, među ostalima, Vojan je predložio pjesmu na kojoj je radio prije nekoliko godina s Elvisom Sršenom, s kojim je dio nas i prije surađivao. S obzirom na to da je bila najdorađenija, počeli smo raditi na njoj. Taman u to vrijeme izašao je natječaj za Zagrebački festival, a učinilo nam se da pjesma pripada muzici kakva se zadnjih godina tamo predstavlja –  pa smo se prijavili.

I dobro nam se učinilo, prošla je! Pjesma govori o ljubavnom odnosu dvoje ljudi koji je prožet nesigurnošću, a kako bi našli utjehu, vjeruju da je potrebno samo biti tu pa ne reagiraju dovoljno da zadrže onoga drugoga, pri tom ne shvaćajući da su tako samo sve dalje jedno od drugog.

Snimate li nove stvari, imate li u planu album? Kako želite da publika percipira vašu glazbu i vas kao bend?

Da, radimo na novim stvarima. Kako smo raseljeni na relaciji Zagreb – Split, najčešće jedni drugima dropboxamo trake pa onda Splitska frakcija radi i snima kod Vojana u studiju ili Dino i ja radimo na materijalima u Zagrebu pa ih šaljemo njima. Svakako, radi se na više stvari istovremeno. Ne ciljamo nužno na album, ali vjerujem, kada se skupi dovoljno pjesama, da ćemo ih uokviriti albumom.

Kako želimo da nas vidi publika? Želimo da publika prije nas vidi, tj. čuje našu glazbu. To stvarno želimo. Želimo da osjeti ono što i mi osjećamo dok je stvaramo. Želimo da nam publika ispriča što je ona čula i osjetila dok ju je slušala. A kako će nas publika percipirati, to će pokazati vrijeme!

Zagrebački festival

Salto Guru/Matej Grgić

Što je za vas glazba?

Pojedinačno, kako kome, nekome je hobi uz stalan posao, nekome drugi posao, nekome i posao i hobi, ali svima nam je ljubav. U slučaju Salto Gurua i prijateljstvo!

Zašto ste se odlučili prijaviti baš na Zagrebački festival? Što on za vas predstavlja i što za vas znači činjenica da se vaša pjesma našla u užem izboru žirija?

Kako sam već prije rekao, učinilo nam se da pjesma pripada glazbi koja se zadnjih godina predstavlja na Zagrebačkom festivalu, a činjenica jest da je, uz Splitski festival i Šibensku šansonu, Zagrebački jedan od najrespektabilnijih festivala u Hrvatskoj i puno nam znači to što je žiri prepoznao našu pjesmu.

Imate li u planu još neke svirke uživo? Gdje biste voljeli svirati?

Za sada još nemamo planove za žive svirke. Radimo na novim pjesmama i na to smo koncentrirani. A gdje bismo voljeli svirati? Voljeli bismo svirati velike open air festivale.

Kako je izgledao kreativni proces za pjesmu? S obzirom na to da su autori pjesme Vojan Koceić i Elvis Sršen, koliko je pečata u njoj ostavio ostatak benda?

Pjesmu su Vojan i Elvis napisali i dijelom izaranžirali prije nekog vremena tako da je ostatak benda stigao na polugotovu stvar, ali smo tijekom snimanja zajednički dolazili do nekih ideja koje su utjecale na to kako je Vojan finalizirao aranžman. Moram spomenuti i zahvaliti Nikoli Đaji s kojim smo surađivali na aranžmanu.

Pratiš li nezavisnu regionalnu scenu i kakve glazbenike najviše cijenite?

Ne mogu reći da aktivno pratim nezavisnu glazbenu scenu, ali sam upoznat s akterima. Mislim da je na nezavisnoj sceni danas puno dobrih bendova koji, nažalost, dobivaju malo medijskog prostora, posebno u pogledu radijskog programa. Kod glazbenika najviše cijenim inovativnost, bilo u stvaralačkom smislu ili u produkcijskom. Volim kada netko pomiče granice ili se bar trudi i kada mi uspije promijeniti perspektivu iz koje sagledavam glazbu jer me to inspirira i potiče na rad.

S obzirom na to da je dio benda u Splitu, a dio u Zagrebu, kako funkcioniraju probe i koliko je teško uskladiti sve obveze uz bend?

Nije lako! Osim što djelujemo u dva grada, svi imamo druge poslove, a dobar dio nas i malu djecu. Pa onda svatko od nas ima i drugačije rasporede… U svakom slučaju, puno se dopisujemo. Budući da djelujemo odnedavno, nismo imali puno zajedničkih proba, ali kako su to sve ljudi s, kako ste rekli, bogatom glazbenom pozadinom, brzo pohvatamo konce!

Moglo bi Vas zanimati