"Soundtrack za film koji nije snimljen": Predstava o jednom danu u životu dvoje likova s isprepletenom prošlošću
Kantautorica Nina Bajsić i slikar, pjesnik i glazbenik Nenad Marić sutra (18. prosinca) u Kinoteci u 18 i 20 sati izvode “Soundtrack za film koji nije snimljen”.
Radi se o djelu neobične forme, koje su umjetnici definirali kao glazbeno-poetski street movie.
Nina nam govori više o ovoj suradnji.
“Raditi smo počeli u okviru Radioteatrovog programa ‘Plan za bijeg’, na koji se Nenad prijavio s idejom radio predstave koju je nazvao ‘Soundtrack za film koji nije snimljen’. Krenuli smo od glazbe, a onda se postupno otvarala i narativna linija, koja je odredila i zvučnu sliku, odnosno, ideje za terensko snimanje dokumentarnog zvuka,” prisjeća se.
Na predstavi su najprije radili na daljinu, preko Zoom sastanaka.
“Između sastanaka slali smo si tekstove i glazbu, a kada su Nenad i Marko Marić stigli u Zagreb, krenuli smo s probama. Što se tiče forme, znali smo da radimo radio-predstavu, dakle format u kojem je medij zvuka protagonist. Ostalo je, više-manje, bilo otvoreno. Iako na početku procesa nismo imali nikakav literarni predložak, tekst ima veliku ulogu u predstavi, kao i dokumentarne snimke koje ga podržavaju i omogućuju gledatelju/slušatelju da putuje između dva grada u kojima se nalaze likovi”, objašnjava glazbenica.
Zadovoljna je, kaže, što se preko ovog projekta dodatno i na nov način zbližila s medijem teatra.
“Meni je predstava otvorila mogućnost da se u kazalištu okušam kao izvođačica, obzirom da sam dosad u kazalištu radila samo kao dramaturginja, a na sceni imala priliku nastupati samo kao kantautorica. U ovoj predstavi mogla sam kombinirati pisanje i glazbu, čime se inače bavim, ali i otići korak dalje u izvođačkom smislu, što je vrlo dragocjeno iskustvo”, govori Nina.
Otkriva i neke detalje o samome djelu.
“Predstava prati jedan dan u životu dvoje likova, naizgled nepovezanih, koji se nalaze na različitim mjestima, ali kako dan prolazi, kroz različite motive saznajemo na koji je način njihova prošlost isprepletena. Ti su monolozi različiti u svom tonu, ritmu, pogledu na svijet, ali svako malo negdje se okrznu, ili susretnu u glazbi, kroz pjesme. Između ostalog govore o usamljenosti, potrebi za bliskošću i vezivanjem, ali i riziku koji donose”, tumači.
