Ponta Lopud Jazz festival umjesto Berkleeja
Thana Alexa: „Cilj mi je bio svojim znanjem doprinijeti bogatstvu muziciranja koje postoji u našoj regiji”
Između majstorskih radionica, predavanja i tonske probe, koncerta i jam sessiona, Thana Alexa, umjetnička ravnateljica prvog Ponta Lopud Jazz Festivala nije stala niti na trenutak. Uostalom, kao i za mnogo drugih stvari, ovih je dana – u vrijeme trajanja festivala od 31. kolovoza do 2. rujna – intervju odradila u pokretu, ali s osmijehom. Ta se nevjerojatno pozitivna energija među prisutnima poput opojnih mediteranskih mirisa širila otokom.
View this post on Instagram
Pjevačica, skladateljica i aranžerka Thana Alexa Pavelić nije više nepoznato ime u Hrvatskoj. Iako rođena u New Yorku gdje je studirala na New School for Jazz and Contemporary Music, neko je kraće vrijeme provela i u Hrvatskoj, gdje je potporu za svoj izabrani glazbeni put dobila od Boška Petrovića, koji joj je rado davao dobronamjerne savjete. Danas, s već uspješnom međunarodnom karijerom sa sastavima Migration i Bad Hombre uz supruga bubnjara Antonia Sancheza, ova Njujorčanka sa svježom barcelonskom adresom iza sebe ima objavljene albume, priznanja i nagrade, kao i nominaciju za Grammy za posljednji album Ona.
I upravo je na otoku Lopudu pokrenula jazz festival koji uz seriju majstorskih radionica i predavanja omogućuje mladim jazz glazbenicima iz regije da se upoznaju s kolegama svjetske klase.
Foto: John Pavlish
Thana, stalno si na turneji i pokretu. Posljednji puta smo se srele prije dva tjedna na Nišvilleu. Već onda si samo govorila o festivalu na Lopudu. Kada ti je palo na pamet raditi jazz festival na Lopudu, zašto baš tamo?
Nakon što sam doživjela prve godine Ponta Lopud Film Festivala bila sam toliko impresionirana visokom razinom produkcije, organizacije i međunarodnog dosega koji su postigli Tilda Grossel Bogdanović i Miro Purivatra da sam se Tildi obratila s idejom da organiziramo vlastiti jazz festival. Život i rad izvan Hrvatske već gotovo dvadeset godina omogućio mi je da pronađem inspiraciju i smjernice kod najboljih glazbenika u žanru jazza, pa mi je organiziranjem ovog festivala bio cilj svojim znanjem doprinijeti bogatstvu muziciranja koje postoji u našoj regiji.
Koji su bili potrebni preduvjeti za pothvat na tako visokoj razini?
Kako je Tilda u posljednje tri godine filmskog festivala izgradila impresivnu infrastrukturu na Lopudu, uopće nisam sumnjala da će razina kvalitete i pažnje prema detaljima biti jednaka za jazz festival. Mislim da smo to uspjeli.
S obzirom na opću situaciju, zašto ti je bilo važno kao umjetnici izboriti se upravo za ovaj projekt?
Duboko vjerujem u činjenicu da kreativnost i inspiracija trebaju vremena da bi se razvili, a nomadski životi glazbenika često ne dopuštaju takav prostor. To je glavni razlog zašto smo pozvali druge umjetnike da ostanu na otoku nekoliko dana, dajući im priliku da odahnu, odmore se i nadahnu ovim prekrasnim, kreativnim prostorom i još važnije – jedni drugima.
Foto: John Pavlish
Prisustvovala si mnogim svjetskim jazz festivalima. Na koji način si zamislila ovaj (svoj) festival?
Festivali obično funkcioniraju tako što bendovi dođu, nastupe i idući dan odu, a cijela ideja Ponta Lopuda (što je zapravo počelo s filmskim festivalom) jest inspirirati umjetnike razgovorima o glazbi i o umjetnosti u vremenu predviđenom samo njima.
Kreativnost i inspiracija trebaju vremena da bi se razvili, a nomadski životi glazbenika često ne dopuštaju takav prostor
S obzirom na to da smo svi toliko patili posljednjih godina, htjeli smo stvoriti iskustvo koje će biti dostupno iznimno talentiranim i motiviranim umjetnicima (bez obzira na financijske mogućnosti, jer festival pokriva smještaj, obroke, ulaznice na koncerte i masterclass radionice za jednu jako simboličnu cijenu) koji će imati glazbenu, intelektualnu i duhovnu korist od međusobnog okruženja uz mentorsko vođenje.
Iz programa je jasno da si mnogo vremena posvetila tematici samih radionica. Prije nekoliko godina srele smo se u Grožnjanu na tamošnjem ljetnom kampu, no sudjelovala si i na drugim radionicama.
Predavala sam na puno međunarodnih jazz radionica tijekom godina, tako da sam točno znala kako želim oblikovati ove masterclass diskusije.
Antonio Sanchez i Thana Alexa / Foto: John Pavlish
Na Lopudu se održava serija majstorskih radionica i predavanja koje vode Joe Lovano, Antonio Sánchez, David Sánchez, Luis Perdomo, a trinaest je mladih polaznika koji već imaju razvijenu vještinu muziciranja. Na koji način si birala predavače i polaznike? Koje su to poveznice koje dijelite?
Bilo mi je važno pozvati umjetnike koje volim ne samo kao glazbenike nego i kao ljude. Cijela atmosfera Lopuda i ovog festivala je ljubavna, prijateljska i obiteljska, uz duboku umjetničku povezanost. Iz tog sam razloga pozvala umjetnike za koje sam znala da će razumjeti namjeru festivala na dubokoj duhovnoj razini.
Uz poznanstvo s Joem Lovanom za kojeg ne treba posebno predstavljanje, za Davida Sancheza me veže dugogodišnje prijateljstvo. Poznajem ga više od četrnaest godina i za njega sam znala da će donijeti taj obiteljski osjećaj koji bi bio savršen za ovaj festival. On također donosi jedinstvenu perspektivu zbog svojih latinskih korijena, što sam htjela podijeliti s lopudskom publikom.
Ladu Obradović sam upoznala dok je bila studentica u Grožnjanu prije puno godina i pratim njezinu karijeru i razvoj dugi niz godina. Bilo mi je važno uključiti hrvatskog izvođača u glavnu postavu i jako sam impresionirana onime što Lada radi svojom glazbom.
Mentori i predavači / Foto: John Pavlish
Mislim da je isto tako instrumentacija samo bubnjeva i klavirskog dua nešto što je malo ljudi iskusilo u live okruženju, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će publika reagirati.
Kako posljednju večer festivala zatvaramo s Antonijevim bendom Bad Hombre u kojem i ja pjevam, a predstavljamo glazbu s njegova posljednjeg albuma koji je pravi masterpiece orkestracije, produkcije i spajanja žanrova. Time sam htjela publici i polaznicima radionica pokazati kako se jazz može proširiti i na elemente alternativnog rocka, hip hopa, world musica ali i swinga.
Kada imate glazbenike koji su tako obrazovani kao što su naši ovogodišnji mentori, ali su sami polaznici, ne morate im davati previše smjernica, osim što ih morate staviti zajedno u jednu sobu. Znala sam da će njihova muzikalnost biti vodilja.
U početku pandemijskog lock downa u New Yorku organizirala si humanitarnu inicijativu kroz internetski jazz festival Live From Our Living Rooms. Kako ti je to iskustvo pomoglo u organizaciji?
Puno! Ideja iza festivala koji sam vodila tijekom pandemije bila je povezivanje i inspiriranje glazbenika da se izvuku iz problema tog vremena. Ovaj festival je zapravo kao nastavak te ideje, da nam svima pruži priliku da se ponovno povežemo i glazbeno izrazimo ono što smo prošli zadnjih godina. Samo sam nastavila svoja istraživanja.
Tvoj posljednji album ONA, nominiran i za nagradu Grammy, svojevrsna je aktivistička priča o uspjehu žena te ženske snage i izdržljivosti. Na festivalu i radionicama također vodiš brigu o zastupljenosti ženskih glazbenica. Zašto ti je to važno?
Budući da sam žena u ovoj jazz industriji i radim puno projekata sa ženama, također mi je bilo vrlo važno pronaći žene iz naše regije koje nisu samo odlične glazbenice, nego žene koje stvaraju glazbene projekte s većom svrhom i koje mogu biti inspirativne za mlađe žene koje žele postati dio ovog žanra. Puno je teže pronaći žene u jazzu, pogotovo u okolici, ali znam da ih ima… i moja misija je da ih pronađem!
Što je za tebe danas u glazbi važno i na koji način biraš projekte kojima ćeš se baviti? Osjećaš li neki vjetar u leđima nakon nominacije za Grammy?
Glazba je za mene forma komunikacije i slobode izražavanja. Moja je misija u životu i glazbi postati najbolji komunikator koji mogu biti. Glazbena se industrija s internetom promijenila i na žalost online prisustvo i gledanost streaminga postali su gotovo bitniji od same glazbe. Svim umjetnicima bi trebalo biti važno sjetiti se zašto su uopće postali umjetnici… Trebali bi komunicirati svoju istinu, a ne baviti se objavama na društvenim mrežama. Zato sve svoje projekte biram na temelju emocionalne reakcije koja mi se spram projekta dogodi, ali i spram ljudi koji su uključeni.
Na žalost online prisustvo i gledanost streaminga postali su gotovo bitniji od same glazbe
Što se tiče nominacije za Grammy, najvrjednija stvar koju mi je ona dala jest činjenica da je moja glazba doprla do ljudi koji me nikad prije nisu čuli. To me također nadahnulo da nastavim svojim putem (koji često može biti težak i obeshrabrujuć) i uvjerilo me da trebam nastaviti stvarati glazbu iz svog srca s integritetom.
Foto: John Pavlish
Svjesna si važnosti postojanja scene, festivala, tradicije sviranja; što misliš po tom pitanju o jazz sceni u Hrvatskoj, Zagrebu?
U Hrvatskoj i okolnim zemljama postoji bogatstvo talentiranih glazbenika, ali nemaju dovoljno prilika za nastupe i sviranje kako bi se bolje upoznali i učili jedni od drugih. Nadam se da će ovo festivalsko iskustvo potaknuti nove projekte i suradnje između svih sudionika radionica, koje će proširiti našu glazbenu scenu.
Nadam se da će ovo festivalsko iskustvo potaknuti nove projekte i suradnje između svih sudionika radionica, koje će proširiti našu glazbenu scenu
Kakva je situacija u New Yorku, zašto ste donijeli odluku odseliti se u Španjolsku?
New York je grad s puno energije i uzbuđenja, ali nakon gotovo dvadeset godina života ta je energija počela biti malo opresivna. Osjetili smo potrebu za europskim stilom života u vrlo internacionalnom i multikulturalnom gradu s ugodnom klimom i dobrom prometnom povezanošću. Još uvijek imamo stan u New Yorku i uvijek ćemo biti vezani za taj grad, ali spremni smo živjeti u Španjolskoj gdje je bolja kvaliteta života.
© Thana Alexa
Festival još nije završio, a već brineš o sljedećim projektima. Koji su to planovi, što je sljedeće?
Antonio i ja angažirani smo da zajedno komponiramo jednu ogromnu kompoziciju za bubnjeve i glas s elektronikama u povodu tridesete obljetnice strašnog potresa koji se dogodio u Los Angelesu 1993. godine. Skladat ćemo glazbu na koreografiju jedne plesne grupe koja će s nama u siječnju sljedeće godine izvesti cijeli event.
Kako si zadovoljna uspjehom festivala? Iz ove današnje perspektive i s odmakom, pitaš li se što bi Boško na sve to rekao?
Srce mi je toliko puno da mislim da bih moglo puknuti do kraja vikenda. Svi su oduševljeni cijelom iskustvom i jedva čekaju svirati na jam sessionima!
Mislim da bi Boško bio ponosan. On je imao veliki utjecaj na mene.
