Tibor Szirovicza: „Razmjena ideja, iskustava i energije upravo je ono što Tribinu čini jedinstvenim okupljanjem”

Ususret 62. izdanju Glazbene tribine HDS-a u Osijeku, razgovarali smo s njezinim umjetničkim voditeljem, skladateljem i profesorom na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Tiborom Sziroviczom, koji je od 2017. godine odgovoran za njezino oblikovanje i tematske fokuse.

Ove godine Tribina donosi bogat program, koji, kao i uvijek, stavlja naglasak na djela hrvatskih skladatelja, ali i donosi nove suradnje i projekte, među kojima se izdvaja posebna pažnja usmjerena na primijenjenu glazbu. U razgovoru s Tiborom Sziroviczom saznali smo o ključnim sadržajima ovogodišnjega izdanja Glazbene tribine; dotakli smo se i izazova s kojima se suočava domaća glazbenoumjetnička scena, kao i vizije budućnosti Tribine kao mjesta susreta, suradnje i razmjene između skladateljâ različitih generacija, glazbenikâ i obrazovnih institucijâ.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Možete li nam predstaviti ovogodišnji program – koji su njegovi glavni fokusi, koje su novosti u odnosu na prethodna izdanja i što publika i sudionici mogu očekivati?

Ove godine posebno me veseli što će Tribina ponovno ugostiti Simfonijski orkestar HRT-a s programom koji je u cijelosti posvećen djelima hrvatskih skladatelja, a sve pod ravnanjem mladog dirigenta Stjepana Vugera, čiji rad zaista zaslužuje pažnju. Uz orkestar, tu su i ansambli Synchronos i The Percussion Club, a s ponosom predstavljamo i mlade talente poput Franje Bilića te trio Ventus – Dunja Čolić, Sebastian Tarbuk i Kaspars Rumba. Posebna novost ove godine je koncert posvećen primijenjenoj glazbi, točnije djelima redovnih članova HDS-a skladanima za film – riječ je o imenima kao što su Alfi Kabiljo, Arsen Dedić, Dalibor Grubačević i drugi.

Taj je program nastao u suradnji s ISFMF-om (International Sound & Film Music Festival) i osim na Tribini, izvest ćemo ga i 12. listopada u Samoboru, u sklopu Međunarodnog festivala filmske glazbe, pred brojnom međunarodnom publikom, što nam je izuzetno drago jer time domaća glazba dobiva dodatnu vidljivost i priznanje i izvan naših granica.

Koja su hrvatska skladateljska imena i stvaralačke snage ove godine zastupljene na Tribini?

U sklopu poziva za slanje partitura imali smo poseban natječaj za mlade skladatelje te glavni poziv otvoren svim članovima HDS-a i drugim autorima. Dio programa čine djela izabrana upravo tim putem. Uključeni su i mlađi umjetnici poput Lukše Vučića, Jurja Marka Žerovnika i Tihomira Ranogajca, te autori srednje generacije poput Frane Đurovića, Ivane Kiš, Viktorije Čop, Ivana Josipa Skendera, Vjekoslava Nježića, Srđana Dedića i mnogih drugih. Neizostavan dio programa čine i djela naših neživućih velikana – među njima su Igor Kuljerić, Stanko Horvat i Milko Kelemen.

Imali smo poseban natječaj za mlade skladatelje te glavni poziv otvoren svim članovima HDS-a i drugim autorima – dio programa čine djela izabrana upravo tim putem

Planirali smo ovom prilikom uključiti i Ivu Maleca, posebno u kontekstu njegove stote obljetnice rođenja, no njegova orkestralna glazba traži uistinu velik ansambl, što u ovom trenutku premašuje i tehničke mogućnosti osječke koncertne dvorane i naš budžet, koliko god bismo to voljeli ostvariti.

Od ove godine Tribina ima i Programsko vijeće. Možete li pojasniti kako ono djeluje i je li to utjecalo na sam fokus ili programsko oblikovanje ove edicije?

Točno, od ove godine Tribina djeluje uz novoosnovano Programsko vijeće, što je inicijativa Uprave HDS-a s ciljem šireg uključivanja članova u umjetničke odbore i procese odlučivanja. Suradnja s Programskim vijećem, u sastavu Ivan Božičević, Sanda Majurec i Jana Haluza, otvorila je brojne nove mogućnosti: od jačeg povezivanja s umjetničkim akademijama u Splitu i Osijeku, preko provedbe natječaja, pa sve do uključivanja određenih stručnih formata.

Jedan od njih je i predavanje te radionica muzikologinje Ingrid Pustijanac, kojoj sam već dulje vrijeme želio otvoriti prostor unutar Tribine, tako da mi je posebno drago što se to sada ostvarilo. Razmjena ideja i perspektiva koju ovakav tim donosi pokazala se izuzetno vrijednom, kako za oblikovanje samog programa, tako i za njegov širi edukativni i umjetnički razvoj. Osobno sam jako ponosan na tu suradnju i na to koliko smo dobro funkcionirali kao tim; riječ je o kolegicama i kolegama koje iznimno cijenim, ne samo kao skladatelje, već i kao stručnjake u svojim područjima.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Od 2021. godine Tribina se održava u Osijeku. Kako ocjenjujete suradnju s gradom i tamošnjom umjetničkom zajednicom? Je li lokalna scena prepoznala Tribinu kao svoj događaj i jeste li ondje otkrili neke nove prostore, suradnike ili „skrivene dragulje“?

Premještanje Tribine iz Opatije u Osijek zapravo je bilo potaknuto pandemijom, a cijelu inicijativu pokrenuo sam zajedno s glavnim tajnikom Antunom Tomislavom Šabanom i tadašnjim predsjednikom HDS-a Mladenom Tarbukom. Osijek se vrlo brzo pokazao kao sjajan domaćin – to je grad otvoren prema kulturi, s toplim ljudima i odanom publikom.

Zahvaljujući Ivanu Kristijanu Majiću, tadašnjem ravnatelju Kulturnog centra Osijek, uspostavili smo suradnju koja se od tada stalno razvija i raste. Iako je gospodin Majić u međuvremenu preuzeo novu funkciju, vjerujem da će se dobra i plodonosna suradnja s Kulturnim centrom Osijek nastaviti i dalje. Podrška Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije pritom je ključna – bez njihove pomoći jednostavno ne bismo mogli dovoditi simfonijske orkestre, a upravo je to iznimno važno i za hrvatske skladatelje i za samu misiju HDS-a.

Paralelno radimo i na razvoju lokalne publike, a već imam jasne planove za 2026. godinu, s još jačim uključivanjem lokalnih izvođača. To je uostalom bio i pristup pri prvoj osječkoj Tribini, kada sam naglasak bio stavio na tradicijske instrumente, osobito tamburaške ansamble i nova djela za tamburu, a što se pokazalo kao odličan sadržaj za privlačenje osječke publike na tada potpuno novi događaj u gradu.

Kako vidite perspektivu i buduću ulogu Tribine, budući da je ona tradicionalno bila okrenuta struci i skladateljskoj zajednici, a danas dio tih funkcija preuzimaju i druge platforme i procesi?  Bi li Tribina po Vama trebala mijenjati profil i više se otvarati prema široj javnosti, obrazovnim institucijama, međunarodnim partnerima?

Važno je najprije imati na umu činjenicu da Tribina nosi preko 60 godina tradicije, i upravo ta povijest joj daje vrijednost koju nove platforme jednostavno ne mogu izgraditi preko noći.

Od 2017., otkad vodim umjetnički program, puno sam pažnje posvetio međunarodnoj suradnji: od ansambala poput Recherche i Riot, do partnerstava sa švedskim Mimitabuom, austrijskim Zeitflussom, kao i majstorskih radionica koje smo organizirali s Francescom Filideijem i našim ansamblom Synchronos.

Ipak, unatoč svim tim iskoracima, smatram da Tribina treba ostati prvenstveno usmjerena na izvođenje djela hrvatskih skladatelja. To je njezina srž i najvažnija uloga. Naša misija je, prije svega, čuvanje i promoviranje suvremenog hrvatskog glazbenog stvaralaštva, ali paralelno s time razvijamo i važne veze s akademskim i obrazovnim institucijama, međunarodnim partnerima, kao i nove edukativne formate. Ove smo godine, recimo, otvorili prostor i za projekt primijenjene glazbe, u suradnji s ISFMF-om, čime smo uključili i autore koji djeluju u području filmske i primijenjene glazbe.

To smatram važnim korakom jer Tribina, iako duboko ukorijenjena u struku, mora ostati živa i otvorena platforma – ne samo prema široj javnosti, već i prema različitim profilima glazbenika unutar samog Društva.

Prema kojim kriterijima koncipirate pojedina izdanja? Što je ono što želite predstaviti kolegama i stručnoj zajednici?

Najvažniji kriterij pri koncipiranju programa je ravnoteža među generacijama skladatelja, s posebnim naglaskom na redovne članove HDS-a. Uz to, važni su mi kvaliteta ansambala, izbor relevantnih muzikoloških tema i suradnja s akademijama, kako bismo pružili dodatne edukativne prilike mladim skladateljima, muzikolozima i izvođačima. Iako je izazovno sve to uklopiti u program koji traje svega nekoliko dana, trudim se da svaki od tih aspekata bude ravnomjerno zastupljen. Na toj osnovi zatim oblikujem konkretne koncerte i popratne sadržaje, prilagođene profilu i dostupnosti ansambala koji se, naravno, mijenjaju iz godine u godinu.

U pojedinim godinama Tribina je imala izraženiji međunarodni karakter. Na koje ste se kriterije tada oslanjali, kome je to bilo primarno usmjereno i kako to stoji u odnosu prema MBZ-u, koji je međunarodni projekt HDS-a?

Omjer izvedbi kompozicija domaćih i inozemnih autora pokazuje razliku između Tribine i MBZ-a. Tribina je, ovisno o godini, oko 70 do 80 posto usmjerena na hrvatske autore. Uz višestruko manji budžet u usporedbi s MBZ-om, međunarodna suradnja ostaje važna, ali mora biti pažljivo planirana. Višegodišnjim radom, uz podršku svojih kolega (posebno bih tu istaknuo Antuna Tomislava Šabana i Mirjanu Matić) uspio sam dovesti npr. simfonijske orkestre i ozbiljne (i skupe!) strane ansamble unatoč financijskim ograničenjima, a međunarodnost vidim kao sastavni dio svakog relevantnog festivala ili tribine suvremene umjetnosti.

Uz višestruko manji budžet u usporedbi s MBZ-om, međunarodna suradnja ostaje važna, ali mora biti pažljivo planirana

Budući da Cantus produkcijski realizira Tribinu, razmišlja li se o užoj suradnji i predstavljanju Cantusa i u kontekstu izdavačkih aktivnosti? Nekada su postojale promocije i različiti popratni sadržaji – planira li se obnavljanje takvih aktivnosti?

Selidbom Tribine u Osijek otvorila se potreba za drugačijim sadržajima, posebno onima koji su povezani s prisutnošću umjetničkih akademija u tom prostoru. Postoji prostor za nova izdavačka predstavljanja, ali jednako me zanima i otvaranje rasprave o smjeru u kojem izdavaštvo danas ide – posebno s obzirom na tehnološke promjene i sve rjeđu fizičku produkciju CD-a i tiskanih notnih izdanja. Ja sam uvijek otvoren za nove prijedloge.

Kao samostalni umjetnik, član HZSU-a od 2013. do 2021., samostalno sam inicirao i producirao sedam CD-a s više od 40 djela suvremenih hrvatskih skladatelja, primjerice – albume Vida Veljaka, Mije Elezović, Hrvatskog gudačkog kvarteta i drugih. Uredio sam desetke izdanja nota, nešto od toga i u suradnji s Cantusom. Zasad iz Cantusa nisam dobio konkretne upite vezane uz Tribinu, a koliko mi je poznato, oni svoja predstavljanja organiziraju tijekom godine.

Postoji prostor za nova izdavačka predstavljanja, ali jednako me zanima i otvaranje rasprave o smjeru u kojem izdavaštvo danas ide

Ipak, itekako sam otvoren i za takvu vrstu suradnje unutar Tribine, osobito ako bi bila vezana uz aktualne teme i trenutačnu situaciju u području izdavaštva i promocije hrvatskih skladatelja. Aktivno djelujem i kao član HDS-ove Komisije za izdavaštvo i vidim brojne potencijalne teme koje bi se mogle otvoriti kroz razgovore, panel-rasprave ili manje formate unutar Tribine – pa čak i uz uključivanje kolega iz Ministarstva kulture i drugih institucija koje financijski podržavaju ovaj nepobitno važan segment glazbene scene.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Postoji li interes da se Tribina snažnije poveže s umjetničkim visokoobrazovnim institucijama, da se ožive manje izvođena djela hrvatske glazbe ili pak da se razvijaju novi modeli povezivanja različitih aktera scene?

Apsolutno, to je nešto na čemu intenzivno i sustavno radim već devet godina, kao što su to činile i kolege prije mojega mandata. Povezivanje s umjetničkim visokoobrazovnim institucijama jedan je od ključnih fokusa mojega rada na Tribini, i mogu reći da se ti napori konkretno i kontinuirano ostvaruju. Ove godine, primjerice, dovodimo 17 studenata sa zagrebačke Muzičke akademije – među njima su muzikolozi, skladatelji i instrumentalisti – uz nekoliko studenata iz Splita, a pridružit će im se i kolegice i kolege s osječke Umjetničke akademije.

Posebno me veseli dolazak profesorice Ingrid Pustijanac, koja će održati radionicu analize suvremenih djela. Također, suradnja s lutkarskim odjelom AUKOS-a dala je iznimno zanimljive rezultate – nastao je interdisciplinarni projekt u kojem će biti izvedene četiri studentske kompozicije, rezultat zajedničkog rada osječke, zagrebačke i splitske Akademije.

Povezivanje s umjetničkim visokoobrazovnim institucijama jedan je od ključnih fokusa mojega rada na Tribini, i mogu reći da se ti napori konkretno i kontinuirano ostvaruju

Od samoga početka svojeg mandata, od 2017., sustavno radim na tome da se u edukaciju uključe ne samo skladatelji i muzikolozi, nego i instrumentalisti, jer vjerujem da je to ključno za budućnost izvođenja suvremene glazbe. Taj je rad prepoznat i podržan od niza domaćih i međunarodnih institucija, poput Goethe instituta, međunarodnog fonda Ernst von Siemens, Austrijskoga kulturnog foruma,  Zaklade HAZU i drugih – što dodatno potvrđuje njegovu vrijednost. I kao profesor na Muzičkoj akademiji trudim se razvijati međusobne suradnje između različitih odsjeka, ponajprije kroz Tribinu, ali vjerujem da će se takvi modeli uskoro moći ostvarivati i unutar akademskih projekata.

U prijašnjim izdanjima Tribine organizirao sam i niz radionica s istaknutim umjetnicima i pedagozima; među njima su Dietmar Wiesner iz ansambla Modern, Lorelei Dowling iz Klangforuma Wien, zatim Mija Elezović, Ivana Kuljerić, Vlatka Peljhan iz ansambla Synchronos, Gordan Tudor, Davorin Brozić, dr. Tim Rutherford-Johnson iz Riot ansambla te skladatelj Francesco Filidei. Sve te aktivnosti bile su i dodatno sufinancirane od različitih domaćih i međunarodnih fondova, što govori ne samo o kvaliteti, već i o stvarnoj potrebi za takvom vrstom edukacije na hrvatskoj sceni.

Na Tribini su se godinama snimali koncerti. Postoji li ideja da se od tih snimki stvore antologijska izdanja ili na neki način omogući širi pristup tim materijalima? Postoji li tu zapravo nekakav plan, što s tim?

Trenutačno ne. Snimke koristimo za promociju skladatelja, uz osnovni miks snimki koji osobno radim u timu s ton majstorima odmah po završetku Tribine, no ozbiljna izdanja zahtijevaju profesionalne studijske uvjete i veća ulaganja u miks i postprodukciju. Live snimke često imaju tehničke i akustičke nedostatke, pa ih vidim kao materijal za arhivu i promociju, a ne za profesionalni izdavački katalog. Ukoliko bi postojala želja za antologijskim izdanjima, odluku bi o tome trebali donijeti produkcijski partneri, posebno Cantus d.o.o. uz podršku izdavačke komisije HDS-a te uz sufinanciranje partnerskih institucija.

Nekada je podnaslov Tribine bio „susreti generacija“. Kako danas gledate na međugeneracijsku komunikaciju i razmjenu iskustava? Postoji li plan za jačanje edukacijskih programa, možda i u smjeru digitalne pismenosti i novih kompetencija koje suvremenim skladateljima trebaju?

Čitav moj rad na Tribini temelji se na ideji susreta generacija. Upravo je na toj pretpostavci i osnovana prije više od šezdeset godina, a mi smo mala zemlja, s ograničenim brojem skladatelja i skladateljica koji djeluju u ovom području, pa je nužno – i logično – istodobno podržavati sve generacije ako želimo biti stvarno konstruktivni u promociji hrvatske glazbene umjetnosti.

Nužno je i logično istodobno podržavati sve generacije ako želimo biti stvarno konstruktivni u promociji hrvatske glazbene umjetnosti

Ove ćemo godine otvoriti i neka pitanja vezana uz digitalne kompetencije, no takva se znanja ipak dugoročno razvijaju prvenstveno unutar akademskih institucija i kroz kontinuirani rad, a ne isključivo kroz formate festivala koji traje svega tri dana godišnje. Ipak, Tribina može i treba biti prostor u kojem se ti procesi potiču, gdje se otvaraju važna pitanja i ukazuje na potrebu za jasnijom strategijom u tom smjeru. Smatram da su upravo glazbene i umjetničke akademije te koje trebaju razvijati sadržaje i programe usmjerene na jačanje kompetencija mladih profesionalaca.

S druge strane, Hrvatsko društvo skladatelja već godinama uspješno promovira starije generacije autora, koje možda nisu toliko sklone digitalnim alatima ili prisutnosti na društvenim mrežama, no vjerujem da i sami skladatelji trebaju pokazati više inicijative – barem kada je riječ o promociji vlastitog stvaralaštva, što je danas, htjeli to ili ne, postalo sastavnim dijelom umjetničke prakse.

Koja su po Vašem mišljenju najvažnija pitanja današnjih skladatelja, a koje Tribina može adresirati?

Marketing i promocija su bez imalo sumnje područja u kojima moramo biti znatno aktivniji. Vidljivost hrvatske suvremene glazbe, ali i suvremene umjetnosti općenito, unutar Europske unije i šireg međunarodnog konteksta, zahtijeva promišljenu i dugoročnu strategiju. Potrebno je razvijati jasne i funkcionalne modele komunikacije, i to ne samo s publikom, već i s medijima, institucijama i kulturnim akterima u inozemstvu. Pritom treba iskoristiti potencijal digitalnih platformi, ali jednako tako graditi i njegovati osobne i institucionalne kontakte izvan Hrvatske.

Vidljivost hrvatske suvremene glazbe, ali i suvremene umjetnosti općenito, unutar Europske unije i šireg međunarodnog konteksta, zahtijeva promišljenu i dugoročnu strategiju

Drugi veliki izazov koji vidim jest broj izvedbi suvremenih djela. U tom segmentu postoji velik prostor za zajedničke inicijative koje bi poticale veću zastupljenost hrvatskih autora u koncertnim programima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. U tom kontekstu posebno bih izdvojio suradnju sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i drugim institucijama i ansamblima koji kontinuirano pružaju potporu suvremenoj glazbi kroz narudžbe i izvedbe novih djela. Upravo su takva partnerstva od ključne važnosti jer omogućuju da suvremena glazba ne ostane zatvorena u uskim krugovima, već da ostane živa, relevantna i dostupna široj javnosti.

Zbor HRT-a / Foto: Kristijan Cimer, Cantus/HDS

Skladatelji često ističu potrebu za većom aktivnošću muzikologa, a s druge strane ponekad se čuje i zamjerka da kolege skladatelji ne prate dovoljno jedni druge na koncertima. Kako Vi gledate na te odnose unutar zajednice i koja su Vaša očekivanja – može li Tribina doprinijeti jačoj međusobnoj komunikaciji?

Njegujem dugogodišnju i kontinuiranu suradnju s muzikološkim odsjekom zagrebačke Akademije, a kolegice i kolege koji tamo djeluju zaslužni su za kvalitetno povezivanje skladateljske i muzikološke struke, osobito kada je riječ o edukaciji mladih muzikologa. Naravno, uvijek ima prostora za jačanje tih veza i vjerujem da ćemo i u budućnosti zajednički raditi na njihovom produbljivanju.

Osobno mi je žao što su muzikolozi, iz raznih razloga, izgubili status redovnih članova u HDS-u, pa sam upravo zato ove godine, u suradnji s članicom Programskog vijeća Janom Haluzom, uložio dodatni trud u oblikovanje dijela programa Tribine koji je posvećen muzikologiji i aktualnim muzikološkim temama. Vjerujem da među studentima i mladim diplomiranim muzikolozima ima onih koji će se profilirati kao stručnjaci za suvremenu glazbu, što nam je svakako potrebno. Istovremeno, već sada postoji niz muzikologinja i muzikologa koji sustavno i temeljito prate suvremenu scenu – neki od njih to rade s posebnom predanošću, poput Ive Lovrec Štefanović kroz emisiju Putovi hrvatske glazbe.

Osobno mi je žao što su muzikolozi, iz raznih razloga, izgubili status redovnih članova u HDS-u, pa sam upravo zato ove godine uložio dodatni trud u oblikovanje dijela programa koji je posvećen aktualnim muzikološkim temama

U tom kontekstu valja spomenuti i pokretanje portala Glazba.hr, jednog od važnijih projekata HDS-a u posljednjih nekoliko godina. S druge strane, ostaje zaista činjenica da skladatelji, nažalost, ne prate uvijek jedni druge na koncertima. Razlozi su vjerojatno različiti – od nedostatka vremena do osobnih okolnosti – no trudim se stalno ih poticati na međusobnu prisutnost i podršku. Ove godine već primjećujem pozitivan pomak i veći interes kolega za dolazak u Osijek, što mi je jako drago i daje nadu za daljnje jačanje zajednice.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

I za kraj – čemu se osobno najviše veselite u ovogodišnjemu izdanju Tribine?

Najviše se veselim susretima uživo s kolegicama i kolegama. Ta razmjena ideja, iskustava i energije upravo je ono što Tribinu uvijek čini posebnim i jedinstvenim okupljanjem. Dani provedeni u Osijeku predstavljaju sjajnu priliku da se stručna i umjetnička zajednica ponovno poveže, i, još važnije, da zajedno razmislimo o budućim smjerovima suvremene glazbe.

Posebno me raduju studentske suradnje koje svake godine donose svježinu i nove perspektive, ali i kvalitetan, predan rad svojega Programskog odbora, s kojim surađujem sada već kojih deset mjeseci. Zaista je velika stvar i to što ćemo ove godine u Osijek ponovno dovesti simfonijski orkestar; to je plod višegodišnjega truda i suradnje, a potvrda je da se kontinuirani rad i ulaganje u program – itekako isplate.

Dani provedeni u Osijeku predstavljaju sjajnu priliku da se stručna i umjetnička zajednica ponovno poveže, i da zajedno razmislimo o budućim smjerovima suvremene glazbe