Tibor (TDK): “Sami sebe forsamo da radimo po principu djela, a ne riječi”
Legende undergrounda aktualne hrvatske hip hop scene zanimljivo su zatvoreno i ekskluzivno društvo ljubitelja glazbe i kulture okupljeni pod imenom TDK. Opet, otvoreni su za sve te iz dana u dan okupljaju sve više i više talenata u svakom segmentu svog djelovanja koji se, osim same glazbe, proteže i na ostale umjetničke pravce, a na Radiju 808 o svom, ali i tuđem djelovanju raspravljaju javno u emisiji TDK Live.
„Gle, nije da ja radim puno, nego drugi reperi rade malo”
O ovome glazbenom pokretu razgovarali smo s Tiborom, ključnim i najvažnijim imenom TDK ‘pokreta’, reperom koji je na domaćoj sceni poznat kao jedan od najproduktivnijih predstavnika hip hop scene: „Gle, nije da ja radim puno, nego drugi reperi rade malo. Reperi previše vremena provode na instagramu. Znači, gledaju storyje, slikaju se, idu van u klub da bi snimili storyje…
Uvjereni su – kao što smo i mi svojevremeno bili uvjereni – da sve to donosi neke ‘bodove’. Mi smo došli u godine kada smo se toga zasitili, naporno mi je to, ne da mi se više”, kaže Tibor koji otkriva mnogobrojne zanimljivosti funkcioniranja njihove ekipe, ali i zanimljive poglede na domaću hip hop scenu koja živi svoje najblistavije dane.
„Kužiš, kad se prestaneš baviti time, počneš se baviti glazbom. Imamo cijeli tim producenata, slušam te beatove, pa žao mi je da se takvi super beatovi zaborave! Imam osjećaj kao da su to prazna polja koja se trebaju ispuniti. Moram pisati. To je u hip hop kulturi oduvijek tako.” Tako u jednoj godini nastanu čak tri albuma s njegovim imenom – Stiletto, Pacino 5 i Kocke, a 2022. je započeo objavom albuma 700 spremnika.
„Reperi se boje da će album flopat i da će im to uništiti javni imidž. Oni važu svoju glazbu po javnom imidžu, misle da ako album bude loš, da im je karijera gotova. Ako je album loš, samo sljedeći put napravi bolji. Mi ti sve te albume snimimo u dan-dva-tri. To je zato što sjednemo i snimimo. Na kraju dana, nije to nekakvo pjevanje da ja moram deset puta pogađati take. Čak i pjevanje jednostavnije snimimo. I drugi reperi imaju toliko pjesama, ali kalkuliraju što će izbaciti, a što neće.
Imam osjećaj da sam došao u fazu gdje nemam kaj previše razmišljati, jednostavno snimim i to je to. Zašto da radi nekog kome se možda neće svidjeti neka stvar ne bih nešto objavio?”, tvrdi Tibor čiji TDK pratiteljima često nudi zanimljivoga novog materijala: „Samo izbacim sve van, kome se sviđa sluša, kome ne – ne. To ti je ključ. Sama riječ hiperproduktivnost mi je ružna, jer ispada da žrtvujemo kvalitetu za kvantitetu. Ne radimo to. Samo drugi reperi rade malo.”
„TDK nije nikakav bend ili grupa ili crew ili label za koji je netko potpisan. Radimo s ljudima koji žele”
No, tko je Tibor? „Uh… kako duboko i ogromno pitanje… pa… ne znam, ja sam Tibor, k’o me ne zna, vjerojatno nije niti trebao za mene saznati do sada”, kaže s osmijehom na licu pa otkriva kako publika, zapravo, upoznaje njega i ostale članove TDK kolektiva: „Ono što je najbitnije jest da smo oformili TDK kao jedan od rijetkih nezavisnih etiketa i pokreta općenito kojima ustvari nije glavni cilj eksponiranje široj publici, iako nemamo ništa protiv brojki, novaca i pregleda, ali jednostavno, u najvećem nam je interesu imati lijepu diskografiju, ostavštinu, čvrst rad koji stoji iza nas, to nam je primarno, a sve ostalo nam je sekundarno”, skromno pojašnjava te dodaje kako, za razliku od drugih, ne primaju prijave za nove članove, no svejedno iznjedre mnogobrojne glazbene nade u raznim segmentima glazbene kulture:
„TDK nije nikakav bend ili grupa ili crew ili label za koji je netko potpisan. Radimo s ljudima koji žele. Na primjer, Žugi iz High5 ima jedan album s nama kojeg smatramo dijelom naše diskografije, ali nije s nama u ekipi, on ima svoju priču. Jedan Shin (30zona, op.a.) ima album s nama, počeo je s nama, ja sam producirao taj album s Flowdeepom, ali on također ima svoju priču. Srž TDK i jedini stalni članovi smo Flowdeep i ja, sve ostali su ljudi s kojima radimo i čiju glazbu volimo”, zaključuje.
„Sad će ispasti da je odgovor na ovo pitanje trebalo biti samo ime i prezime”, smije se Tibor nakon dugog objašnjenja, na što mu odgovaram da za to služi ZAMP-ova baza autora: „Baš finaliziramo neke papire, treba nam zbog hrpe stvari, tiskat ćemo kazete kao rijetke primjerke albuma. Zato trebamo imati uređene odnose i sada smo odlučili sve to srediti.”
Kaže, album Gan Barsi kolege umjetničkog imena Noti Limun objavit će na kazeti, što je više dio memorabilije nego način konzumiranja glazbe: „Nije nam do novaca, nije nam do zarade. U doba kada su svi digitalni, svi su u NFT-jevima, treba vratiti te fizičke stvari. Zašto ne, da je staviš na policu, da je imaš. Možda napravimo i walkmane da ljudi imaju gdje slušati. Fizikalije želimo imati, da ljudi imaju kolekciju.”
I sâm je vlasnik nekoliko rariteta domaćeg hip hopa, od čega izdvaja prvi album Khana, sve albume Jantara, a jedan predmet želi pretvoriti u vlastiti raritet: „Na ključu imam nekoliko glupih predmeta koje spominjem u pjesmama i sam sebi laskam da će to jednog dana vrijediti. Imam stih na ključu kruna iz Londona – imam malu krunu koju sam u Londonu nabavio i stalno je spominjem u pjesmama kao krunu iz Londona. Planiram je jednog dana pretvoriti u vrijednost”, smije se Tibor.
„Nismo otvoreni za javnost i ne primamo pjesme, ništa tuđe”
U svakoj šali ima pola istine, a vrijedi i ona pazi što želiš jer bi se moglo ostvariti, zar ne? Po čemu se TDK razlikuje od ostalih diskografa?
„Pazi, mi se možda jedini razlikujemo po tome da se kod nas ne može prijaviti. Ne može nam nitko poslati ništa. Nismo otvoreni za javnost i ne primamo pjesme, ništa tuđe. Evo ti oksimoron, forsiramo da sve bude prirodno. Imamo svoj Discord, što je počelo od naše emisije, od TDKLive, to je zatvorena društvena mreža gdje netko može dobiti pozivnicu da bi ušao. Sad se skupila ekipa, a unutra imamo sekcije gdje ljudi šalju svoje tekstove, imaju natjecanja… i kroz tu neku prirodnu interakciju uberemo tko nam je dobar, tko ima potencijala. Imamo sekciju za beatove, gdje dvadesetak beatmakera unutra stavi sve što svaki dan radi.
Dobivaju komentare i kritike, i tu imamo neiscrpan izvor produkcije za naše stvari. Zato na posljednjih nekoliko albuma TDK imaš po sedam producenata. Sve su to naši klinci, s našeg Discorda. Nitko nam nije poslao poruku – saznaš za grupu, uđeš u ekipu. Nismo otvoreni za javnost, a uvijek nekako dobivamo mlade nade. Radimo video, dizajn, audio produkciju i slično inače za ljude, ali za TDK ekipu to radimo besplatno ili s velikim popustom.
Koliko god to zvuči klišej da smo nekomercijalni, stvarno nam je taj neki dojam bitniji od toga koliko to ljudi vidi. Prava kvaliteta dođe do kvalitetnih ljudi i prepoznaju se, a to je bitno. Jedni Edo Maajka i Alejuandro Buendija se jave, snimaju s nama i hvale nas, to nam je bitno”, objašnjava Tibor koji se inače bavi medijskim dizajnom te svaki slobodan trenutak koristi u svrhu nadogradnje TDK pokreta čime mu se otvaraju nova vrata.
„Sve karte već postoje, samo je pitanje koju ćeš kombinaciju karata uzeti”
Na ovogodišnjem popisu predloženih za glazbenu nagradu Porin, u kategoriji najboljeg albuma hip hop glazbe, našlo se i nekoliko njihovih izdanja. Kaže, prijavio ih je obožavatelj: „Kaže lik, pukao je jedan dan jer mu se nisu sviđale prošlogodišnje nominacije, pa nas je odlučio prijaviti. Sve je naše albume s TDK prijavio. Zvala me potom glavna tajnica Porina, pita mogu li još neke podatke ispuniti, ja u ostao u šoku i kažem – ‘super!’”
Osim što je poznat po činjenici da često objavljuje albume, Tibor ima i specifičan flow kojeg jednostavno objašnjava: „Imam ti tezu da što više radiš nešto, da ćeš samim time biti i bolji u tome. Preciznije ćeš to raditi. Čime god se baviš. Toliko sam radio i gurao, prije sam zvučao kao svi ostali dok nisam išao toliko daleko i duboko i grizao u tome, sve dok se to nije samo od sebe dogodilo. Spoj sam stvari koje kopiram. Ne možeš ne kopirati, uvijek kopiraš nešto, ali ovisi koji je spoj stvari koje kopiraš. Sve karte već postoje, samo je pitanje koju ćeš kombinaciju karata uzeti. Kada netko gura trap flow na boom bap beatove, to nije ništa novo, ali si možda spojio dvije karte na ovaj način. Treba složiti svoje karte na neki originalan način.”
Reperi se međusobno često prosuđuju i osuđuju po činjenici jesu li uistinu proživjeli svoju umjetnost ili je sve samo plod njihove mašte, na što se osvrnuo i Tibor koji kaže da je najbitnije ipak da reper ima ‘ono nešto’: „Mislim da ne treba, ali je uvijek bolje i jače kada je on točno ono što repa. Može glazbenik imati tehniku, boju glasa, dobre beatove, ali kada netko ima ono nešto onda je to uvijek posebno. Na primjer 30zona. Shin ima ono nešto. Vidio sam to od prvog dana, svatko tko ga čuje kaže: ‘Čovječe, što je ovo?!’. I kad imaš ono nešto, onda možeš imati sve glazbene škole svijeta, ali taj neki će uvijek biti jači.”
No, iza svega ipak stoji puno rada i truda: „Smatram da sam ja uvijek bio uvijek anti-talentiran za sve to i daleko od neke zvijezde, ali ono što ti ostaje je upornost i uvijek se možeš truditi, uvijek možeš raditi na tome u svom životu, pisati, rokati i raditi i doći će. Sve je to uvijek okej, ali kad netko ima ono nešto onda je bolje.”
Još jedna karakteristika hip hop kulture su beefovi, odnosno javne svađe koje su posebno aktualne i na domaćoj sceni. Tibor je svojevremeno dissao Hiljsona Mandelu, no tvrdi da među njima nema zle krvi i da je to sve sportski: „Uvijek sam gledao to kao neki sport ili seriju koju gledam s kauča. Ne miješam se u te stvari, ali uvijek mislim da je zabavnije da je to u pjesmama, a ne na instagramu. S druge strane, to s Kuk$ima nije bio pravi beef. Oni su počeli prvi s tekstom za Swanu i mene i doslovno su me Hilje i Goca nazvali na instagramu i smijali smo se. Bilo nam je smiješno, ne shvaćam to za ozbiljno, to je rap sprdnja. Onda je bio jedan koncert gdje smo svi imali nešto, a Kuku$i su dva puta izveli taj diss pred petsto ljudi. U Močvari mislim da je to bilo, tu sam ono bio pijan i vidio petsto ljudi kako se dere ‘Borti je propao’. Tu sam shvatio da ne mogu sad to samo pustiti.
„Nije da nemaš publike ako nisi dio nečije tuđe priče. Svatko može dobiti svoju publiku”
Nisam mislio ništa na to odgovarati, ali bilo mi je zabavno. To smo napravili poslije Nove godine u afteru, treći dan, svi u studiju, rekli, ‘ajmo dissati Kuku$e’ i samo smo odmah objavili. Isto sam ih nazvao i rekao: ‘Dissali smo vas’. Došao mi je kasnije Iso Miki i rekao: ‘Ubio si!’. Kaj da ti kažem, to je sportski. Nisam nikom prijetio, rekao sam im samo neke stvari koje si i uživo kažemo. To nije prava svađa”, smije te Tibor te se osvrće na percepciju publike u ovakvim situacijama:
„Ljudi misle da smo povezani na sceni, što nije istina. Pogotovo, ljudi misle da postoje neki klanovi, da se bez određenih ljudi na sceni ne može egzistirati, to također nije istina. Ljudi si opravdavaju svoje neke neuspjehe i neimanje marketinškog momenta. Nije da nemaš publike ako nisi dio nečije tuđe priče. Svatko može dobiti svoju publiku.
To je oduvijek tako, nitko nije imun na to, svi to imamo, svi to radimo, uključujući i mene, ali ključ je toga da je potrebno pobijediti sebe i fokusirati se na samog sebe na kraju dana. Nečiji uspjeh te može ili motivirati ili naljutiti. Možeš biti primjer nekome ili meta kad uspiješ.
To je normalno u svijetu da nešto što je komercijalnije nema veze s kvalitetom, a kvaliteta je subjektivna. Nitko ne može biti univerzalno voljen ili mržen.”
Koji mu je ultimativni cilj? „Da se sve to gradi polako, korak po korak i da možemo imati dovoljno mnogobrojnu publiku da radimo svoje eventiće. To ti je kao ljudi koji prate kečere, nema ih puno, ali kad se nađu postat će najbolji prijatelji i pričat će satima o tome. Tako da želim da bude i ovdje. Imamo na našoj Discord grupi sekciju eventi. Ja ti napišem da idem u šest s Majom na cugu, dođite tko hoće, poslije ćemo snimati spot i okupit će se ekipa. Tako ti mi imamo to svoje, bitno nam je da to bude još jače, da možemo imati otvorene ruke što se tiče kreativnosti.”
Novo okupljanje planiraju već ove srijede, 6. travnja, u Močvari kada sve posjetitelje očekuje posebna izložba i nastup glazbenika s TDK etikete. Kako biste došli do ulaznice potrebno je javiti se direktno preko poruke na službenom instagram profilu: „Tamo će se moći kupiti te kazete i limited merch koji ćemo raditi u trideset komada. Nije da se smatramo nekim ekskluzivnim društvom, nego ovak’ i onak’ nismo za veće koncerte, pa ako radimo ovakve stvari jer želimo da dođu ljudi koje uistinu to interesira.
Više da našim ljudima možemo osigurati kvalitetan nastup. Sami sebe forsamo da radimo po principu djela, a ne riječi. Koliko god smo na maloj razini, trudimo se biti profesionalni. Možda nemamo puno pratitelja, ali oni koje imamo, njima je najbolje”, zaključuje Tibor kojem se, baš kao što je i rekao, tijekom razgovora pridružilo nekolicina pratitelja koji su ga došli upoznati i popiti piće s njime. Prijateljske atmosfere uz kvalitetnu glazbu i izvedbu uživo zasigurno neće nedostajati ni u srijedu u Močvari.