Vratila se 30zona - au!
Čuju se glasni pucnjevi, rijeke rakije teku. Dušu grije vatra u idiličnom snježnom krajoliku pakla i raja. Slavi se u kvartu i šire – vratila se 30zona!
Prvim albumom 30 pojavili su se kao zanimljiv žestoki moderni hip-hop balkanskog karaktera, drugim albumom 6 nespretno i nespremno su pobjegli istočnije, a trećim albumom 300 vratili su se kući, na trag onog prvog te napokon napravili ispravan korak naprijed.
30zona zagrebački je hip-hop dvojac koji čine Shin (Antonio Martinović) i Galaš (Petar Mateo Glavaš). U samo tri godine djelovanja stekli su priličnu fan bazu, a njihove brojke na streamingu uistinu su impresivne, s obzirom na broj održanih koncerata, nepojavljivanje u mainstream medijima i neprikladnosti za radijske etere.
Njihov je talent primijetio i Miloš Avramović, redatelj filma Južni Vetar za koji su snimili dvije pjesme (“Pos’o” i “Divlja igra”) te su, zajedno s Kuku$om, jedini hrvatski autori koji su sudjelovali u ovom popularnom projektu koji je oborio sve rekorde gledanosti u regiji.
„Stara” 30zona
Treća sreća, to je album 300, u kojem njihov talent postaje jasniji, stav odlučniji i energija eksplozivnija. Vratila se „stara” 30zona (u digitalnom svijetu pojam starog je, da, dva albuma i dvije godine ranije), baš onakva kakva je trebala biti i kakva se očekuje da bude, jer, upravo su u ovom fahu najsnažniji i imaju potencijal izgraditi ozbiljniju karijeru.
Može li 30zona isplivati na površinu, u zasluženi mainstream? Ovim su albumom, namjerno „nabrijanim“ do krajnjih granica, učvrstili svoju poziciju lidera undergrounda. Sada se nalaze vrlo blizu površine, a uz poliranje još nekoliko zvukovnih izazova, Hrvatska bi mogla dobiti svoju verziju Bube i Jale. Što je pozitivno, budući da kod široke publike, očito, postoji veliki interes za ovakvim sadržajem, u cijeloj regiji.
Opako, opako, jer, za to su stvoreni. Kroz dvanaest dovoljno dinamičnih i uzbudljivih traka provlači se očekivana tematika uzdizanja vlastita ega, podizanja samopouzdanja izraženog uličnim vokabularom koji nije nešto širok i inovativan, ali u priprostom nabrijavanju, očekivano, dobro funkcionira.
Odmah na prvo slušanje ističe se pjesma “Debili”, na kojoj su ugostili prijatelje iz grupe Kuku$ – prava sirova i prljava ‘bangerčina’ u kojoj je jasno zapravo koliko su Kuku$i izvrsni izvođači. Radi se o najboljoj stvari na albumu, po kojoj će se pamtiti ovo djelo, a svakako u bližoj budućnosti zaslužuje i spot.
Snagu nosi i pjesma “Šampion” u kojoj gostuje Grše, čija je lirička i interpretativna elegancija i kvaliteta jasna nakon samo nekoliko stihova. Upravo je zato on prošlogodišnji (nadamo se i ovogodišnji) apsolutni šampion domaće hip-hop scene. Nezahvalno ih je uspoređivati, premda se radi o predstavnicima „tvrdog” stila, no momci iz Zone mogli bi mnogo toga naučiti od ovog hip-hop junaka iz Trilja.
Na albumu gostuje i Mimi Mercedez, s kojom su napravili i svoj prvi ultimativni hit “Kume”. Sada je riječ o nešto laganijoj verziji s pjevnim refrenom koji će se publici zasigurno svidjeti i dobro funkcionirati uživo, jer svatko voli znati da je lud. Jedan od gostiju albuma je i Bore Balboa, koji je nedavno objavio album I V A N zbog kojeg je KSET rasprodao u rekordnom roku, stoga će 19. veljače nastupiti u Tvornici kulture. Naravno, tu je i njihov stalni suradnik Merula koji gostuje na solidnoj “Noćas sve smo spremni sjebat” i finalnoj baladi “Ponor”.
Hitoidnog je karaktera pjesma “Nevera” koja djeluje kompaktno i da je radijske pravde, clean verzija ove pjesme izvrsno bi se uklopila u eter.
Jesu li dva tjedna dovoljna za kvalitetan album?
Pavle, PLUG, Puytz, Sain Victory, Peki, Flame, GNFOO, Dain, Ayonutro, Flacco umjetnička su imena autora glazbe na ovom albumu. Suradnja s raznim autorima doprinijela je zanimljivosti zvuka koji, nažalost, nije pravilno oblikovan, što je jedna od najvećih mana ovog djela te razlog zbog kojeg bi se zasluženi prolaz u mainstream mogao dogoditi tek kada se ova komponenta usavrši. „Album smo snimili u nikad intenzivnijem, a nikad efikasnijem roku. Sve je snimljeno u 14 dana pa svaka čast našem producentu, a prvenstveno bratu, Meruli za požrtvovnost, brzinu i efikasnost”, stoji u službenom priopćenju. Svaka čast na požrtvovnosti, no za album kao kompletno i kvalitetno djelo očito je još uvijek potrebno više od 14 dana.
Upravo zbog te tehničke komponente album nezasluženo zvuči kao poluproizvod, dok sadržajno ima potencijal biti remek-djelo ovog žanra. Prljavo i sirovo, pomalo neprecizno, ovaj put ne u pozitivnom smislu. Nedostaje oštrine koja bi parirala divljaštvu sadržaja, kao i ritmičkog te karakternog balansa između melodijskih dionica. Svakako bi zato u budućnosti trebalo poraditi na miksu i masteringu kako bi potencijal te talent 30zone zasjao na način na koji to zaslužuje. Na samom vrhu YouTube trendinga i s milijunskim streamovima u regiji i šire.
Ovaj album zato nije za audiofile, a nije ni za one koji nisu primarno ljubitelji ovog žanra. No, zato će njihovi stari pratitelji biti zadovoljni, odahnuti jer su se Shin i Galaš vratili na pravi put. Za klupske provode – zadovoljavajuće. Za Dom sportova, Arenu i nešto dugoročno, ipak je potrebno još više rada, truda i znanja. I kad je igra divlja, najbolja je kad je kvalitetna. Kako tko želi i voli, naravno. A 30zona? Žele biti najgori, kažu.
