24
sij
2024
Intervju

Prevari me osjećaj

ToMa: „Treba kompromis između toga kako osjećaš glazbu i onoga što hrvatska glazbena scena nudi“

ToMa

ToMa /Matija Režek i Goran Svilar

share

Osjećaj vas neće prevariti kada poslušate istoimeni album pjevača i autora ToMe, čije su pjesme preuzele domaći radijski eter te se zbog toga često našle na popisu najshazamanijih, odnosno, slušatelji su s velikom znatiželjom željeli saznati tko se krije iza zaraznih refrena “193” ili “Prevari me osjećaj”.

Već je nekoliko godina prisutan na domaćoj glazbenoj sceni, predstavio se i na Dori, a osim kao pjevni glas radijskog etera, on je i onaj govorni. Naime, Tomislav Marić ToMa ujedno je i voditelj na Radiju Bravo.

„Dali smo sve od sebe, naše male zajedničke borbe su urodile plodom“

„Ponosan sam, stvarno jesam. Nisam najuspješniji, još uvijek sam lik koji nešto gradi“, govori entuzijastično ToMa, s jednim uistinu posebnim žarom radosti u očima, držeći svoj prvi album u rukama. „Dio mog života ispričan je kroz ovu glazbu“, iskreno će.

No album i nije toliko jednostavno pronaći na digitalnim servisima, budući da mu ime i nije toliko neuobičajeno, a i poneki glazbeni velikan ovih prostora ga također dijeli. Zato se, kaže, odlučio na ToMa, s velikim M, kako bi ga se prepoznalo: „Ako me netko pita želim li biti novi Toma Zdravković – to je super! Možda ne bih glazbeno bio takav, ali usporedba je lijepa. Ako će ToMa biti jednog dana sinonim za tako velike stvari“, smije se.

Možda će ToMa jednog dana biti generiran i umjetnom inteligencijom? „Ajme, mrzim AI. Ne želim ići u tu sferu. Mislim da je to veliko samoubojstvo za kreativu. Kako to može biti dobro? To ne dolazi iz nečije emocije ili iskustva. AI počiva na iskustvu i znanju cijelog svijeta, ali mislim da nedostaje emocija. Ne znam nikoga tko radi na taj način, ali možda mogu skočiti sam sebi u usta jer ću to možda sutra napraviti, ali trenutno sam stava da glazbu trebamo raditi po sebi i nekim svojim iskustvima“, govori.

ToMa

ToMa/Matija Režek i Goran Svilar

Na njegovu debitantskom albumu emocija ne nedostaje, a zajedno smo ga secirali u detalje, jer pojedina su poglavlja na njemu očita. Prvi je dio nastao u suradnji sa švedskim autorima:

„Slučajno je ispalo tako. Tada sam još živio u Splitu. Radio sam još u kafiću i taman sam se vozio u busu Splitskog prometa kad mi je stigao mail za koji sam mislio da je spam. ‘Bok Tomislave, mi smo producenti iz Švedske…’ Pa moš’ si mislit, di si mene našao?! No neki vrag mi nije dao mira pa sam išao odgovoriti na taj mail, guglao sam ih i našao sam da su surađivali s Emom Gagro i da stvarno postoje. Vidjeli su na Instagramu moj cover pa su se odlučili javiti. Zajedno smo napravili pjesme “Noć za kraj” i “Vrijeme”, a na Doru smo poslali “Ocean of Love”. Sve je počivalo na tipkanju, tu i tamo neki video call i tako mi je lijepo da smo uspjeli napraviti neku dobru koheziju – Švedska, Hrvatska i Bosna.

Sve se nekako stopilo u tom periodu mog života kada su nastale te lijepe pjesme. To je neki moj početak, pokušavao sam raditi tada svjetsku glazbu. EDM zvuk još uvijek nije bio prisutan u Hrvatskoj. Nije to bilo najprihvaćenije, a nije bilo ni najbolje napravljeno, no meni je bilo drago što sam od početka radio ono što želim. Kreativno gledano, to mi je najdraži dio stvaranja albuma. Dali smo sve od sebe, naše male zajedničke borbe su urodile plodom“, objašnjava ToMa. No zašto domaći pjevači često pribjegavaju švedskim autorima i producentima kako bi se predstavili na Dori?

„Šveđani su – kad je Eurosong u pitanju – taktički. Adreas i Adriana koji su radili sa mnom nisu A-listeri, oni su, rekao bih, B-listeri producenata. Znaju da ne mogu dobiti Loreen i slične, a ovako imaju sigurne suradnje, a ponekad i prolaske na Eurosong. Njima je cilj doći tamo, dobiti te streamove i neki publicitet vani.“

Rad se sa stranim autorima, kaže, puno razlikuje od rada s domaćima: „Mislim da u Hrvatskoj nema tolike picajzle koliki su bili Šveđani. Znam nešto u studiju falšati, ali kao, malo ćemo to urediti jer ima emocije i to je to. Sa Šveđanima sam snimao toliko puta, sve dok nismo dostigli savršenstvo. Pogotovo na engleskom gdje sam trebao raditi na izgovoru. Imaju potpuno drugi pristup glazbi, imaju otvorene vidike, malo su hrabriji.

Njih nije briga što će netko reći. Oni znaju koji im je krajnji cilj, koja im je ciljana publika i za tu publiku onda rade. Mi i dalje gledamo što će nam reći susjed s prvog kata o pjesmi. Volio bih da i mi imamo taj mentalitet da kad radimo glazbu želimo da bude posebna, zanimljiva i drugačija, a ne da bude općeprihvaćena.“

„Ljepše mi je pjevati svoje tekstove nego tuđe, jer znam zašto su ti tekstovi tu i kako ih otpjevati“

Drugi je dio albuma pak, nastao u suradnji s Mihovilom Šoštarićem Lockroomom, poznatim i uspješnim producentom najmlađe generacije. Kemija između ova dva umjetnika je jasna, no kako odabrati pravog suradnika?

„Da sada surađujem s Huljićem, na primjer, to nikako ne bi bio niti moj produkt, a niti njegov produkt, to bi bio neki glazbeni kompromis. Sada imam Lockrooma i Jana Jakovljeva, dobio sam jako dobre ljude koji znaju što rade i imaju jedan glazbeni cilj. To mi je najdraži dio albuma. To je zvuk koji želim raditi. Žao mi je što cijeli album nije takav, ali ljepota ovog albuma i jest taj progres koji se događao. Kada slušaš album čuješ da je vrijeme prošlo, da sam ja sazrio i kao osoba i kao glazbenik“, ponosno će ToMa, koji se prisjetio kako je došlo do suradnje s Lockroomom:

„Pešut nije imao vremena!“, smije se i nastavlja:

„On je trebao raditi ‘193’ i nešto se izdogađalo. Suradnja s Lockroomom je meni bila jedna od želja i tada smo ga zvali. To je jedan jedini put da sam ušao u studio, i za sat vremena se vratio s gotovom pjesmom. On je poseban tip, zna točno što želiš. Iz ideje napravi čudo, baš ono što si zamislio. Generacijski smo bliski, odrasli smo na sličnoj glazbi. Čita mi misli. Sretan sam što ćemo i nastaviti suradnju i na drugom albumu, neke zvjezdice su se gore posložile. Ponosan sam na to!“

ToMa

ToMa/Matija Režek i Goran Svilar

„Rijetki rade glazbu da ih je baš briga hoće li ih pustiti na radiju ili ne”

Tijekom glazbene karijere odlučio se okušati i kao autor: „Oduvijek nešto pišem, samo to što sam do tada pisao treba ostati skriveno i neotkriveno. Nakon ‘193’ me oprala inspiracija i stalno pišem. Radim, imam stalni posao i dosta gažiram pa nemam dovoljno vremena za sjesti i pisati. Idealno mi se posložilo da pišem dok sam u autu. Od kuće do posla imam dvadeset minuta i puštam si beatove. Tada me nitko ne čuje i isprobavam tekstove. Tako nastaju pjesme. Ljepše mi je pjevati svoje tekstove nego tuđe, jer znam zašto su ti tekstovi tu i kako ih otpjevati“, otkriva svoj neobični autorski proces.

Kao autorskog uzora, navodi jasno Aljošu Šerića: „Glazbeno potpuno različit, ali mi se sviđa banalnost njegovih pjesama. To što on pribjegava nekim velikim metaforama, dosta je realan. Njegova pjesma “Everest” mi je vau. Kad čujem te pjesme imam osjećaj kao da imam sto života iza sebe i sve ih doživljavam i proživljavam. Aljošini tekstovi su mi stvarno odlični. Ako bih mogao za trideset godina biti osoba koja piše tekstove kao on, bilo bi super. On isto nije imao moment promjene u zadnjih deset godina, ostao je svoj i to mi je super. Fura svoj stil, to živi i u to vjeruje jer je sretan s tim!“

Na radiju mu se ovih dana zavrtio i novi singl, pjesma “Unatrag”. Budući da je jako dobro upoznat s radijskim eterom, ograničava li ga taj format u stvaranju? „Ograničava. Ne bih rekao da je tomu razlog što radim na radiju, ali mislim da je problem što smo mi nacija kojoj je radio jedan od glavnih financijskih doprinosa. Svi i malo podsvjesno idemo ka razmišljanju što bi se moglo vrtjeti, a što ne. Rijetki rade glazbu da ih je baš briga hoće li ih pustiti na radiju ili ne. Dok recimo u Srbiji, njih boli briga. Oni rade glazbu da bi je svirali na koncertima i zato je ta glazba drugačija. Ali s druge strane, meni je radio prekrasna stvar, teško je moju glazbu dovesti do milijun ljudi koji slušaju radio, ali će pomoći. Treba naći neki kompromis između toga kako ti osjećaš glazbu i onoga što ti hrvatska glazbena scena nudi.“

Ono što ToMa nudi zagrebačka će publika dobiti priliku čuti uživo, 25. siječnja u klubu Sax! gdje će uživo promovirati debitantski album.

Moglo bi Vas zanimati